ego te baptizo

Na slici je jedan neobičan instrument: Nottaufspritze ili brizgalica za krštenje u nuždi. Ona je još u XIX. st. bila sastavni dio opreme primalja jer se krstilo i još nerođenu djecu kad bi se porod zakomplicirao. Nakon što bi napipala dijete, primalja bi uporabila brizgalicu govoreći: Ako živiš, ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Zbog toga je bilo pravilo da osim liječnika, prije uzimanja u službu, gradsku primalju ispita i župnik jer je morala znati krstiti u nuždi. Više o tomu nalazi se na stranici Njemačkoga medicinsko-povijesnoga muzeja.

O važnosti krštenja u nuždi u sljedećoj crtici o obraćenju na samrti jednog framasona pripovijeda o. Max Kassiepe, poznati njemački pučki propovjednik iz prve polovine XX. stoljeća. Nakon pučke škole izučio je stolarski obrt i bio povezan s Kolpinškim djelom. Kao majstor osnovao je svoju radionicu, a slobodno je vrijeme uzimao privatnu pouku, posebno iz latinskog, i 1891. pristupio Kongregaciji misionara oblata Blažene Djevice Marije Bezgrješne. Zatim je maturirao i započeo studij bogoslovlja. Zaređen je za svećenika 1897. Obavljao je razne dužnosti u svojoj kongregaciji, ali se posebno angažirao u pučkim misijama. Po Njemačkom Carstvu, Austriji i Americi održao je više od 400 pučkih misija. Kao dušobrižnik je provodio namisli sv. Pija X. o ranijoj pričesti djece i o čestom pričešćivanju. Prema tadašnjem liturgijskom pokretu bio je izuzetno kritičan. Napisao je spis Irrwege und Umwege im Frömmigkeitsleben der Gegenwart kojim je oštro napao ciljeve pokreta. 

"Puno mi je radosti donijelo obraćenje jednoga starog liječnika koji je bio glasoviti ginekolog i porodničar. Imao je automobilsku nesreću u jednom gotovo potpuno protestantskom kraju gdje sam slučajno držao misije. Pozvali su me tako da sam ga mogao uoči smrti pomiriti s Bogom. 

Pobliže okolnosti njegova obraćenja bile su tako jedinstvene i čudesne da sam mu nakon podjele sakramenata rekao: 'Gospodine doktore, sigurno ste u životu učinili mnogo dobra kad Vam je Bog prije smrti darovao ovu milost'.

Umirući je na trenutak razmislio i onda kazao: 'Nisam više ni u što vjerovao i godinama sam puno i teško griješio. Pa iako prema mojem tadašnjem mišljenju nisam vjerovao ni u što nadnaravno, uvijek sam se pobrinuo za to da se djeca koja su pri porodu bila u smrtnoj opasnosti odmah krste. U mnogo sam ih slučajeva sâm krstio, točno prema propisima Crkve'.

Uvjeren sam da su mu te nevine dječje duše isprosile tu zadnju veliku milost."

Izvor: Heiligstes Herz Jesu
Slika: WIKIMEDIA COMMONS

Pokazivanje mišića

Približava se Papin listopadski pohod Lundu kako bi obilježio Lutherov prevrat. Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana i Luteranski svjetski savez objavili su 1. lipnja 2016. zajedničku izjavu u kojoj navode da žele izraziti darove reformacije i zatražiti oproštenje zbog razdvojenosti koja i dalje traje među kršćanima obiju tradicija. Postoji i liturgijski vodič koji možete preuzeti ovdje. 

No, dok progresivci veličaju Lutherovu ostavštinu i klone se navješćivanja vjere da se ne bi našli pod optužbom za prozelitizam (1, 2), nove sekte rastu. Vatikanist M. Tosatti donosi primjer iz Brazila koji oslikava trenutačni odnos snaga. Krivovjerci su upravo na Tijelovo odlučili pokazati svoje mišiće. Radi se o istoj struji kojoj je papa Franjo išao da se u ime Katoličke Crkve ispriča za štetu koju im je učinila time što je priječila njihov rast (3).

"Na dan kad se u Brazilu slavi 'Corpus Domini', tamošnje su evangelikalne crkve prikazale impresivnu demonstraciju snage.

Više od 500 slobodnih crkava izvele su više od 340 000 ljudi na 'Marš za Isusa' ulicama starog dijela Sao Paula.

Organizatori su s razumljivim entuzijazmom, iako ne posve točno, govorili o 'najvećem kršćanskom događaju na planetu'.

Masa je marširala više kilometara iza deset kamiona s velikim zvučnicima do glavnog trga prepunoga grada, da bi sudjelovala na izvedbi vjerske glazbe koja je trajala punih dvanaest sati, od deset prije podne do dvadeset i dva sata navečer. Društvene mreže bile su brižno pokrivene: 'live-tweets', videa i 'snapchat'.

Marš je prvenstveno pokazao izvanredan rast evangelikalnih kršćana. Rast na račun Katoličke Crkve u Brazilu koja spada među najprogresivnije na svijetu. Njezin najistaknutiji predstavnik u Rimu je kard. Braz de Aviz, predstojnik Kongregacije za redovnike, 'veliki inkvizitor' franjevaca Bezgrješne i nadahnitelj reskripta kojim je Papa [11. svibnja 2016.] ograničio auktoritet biskupâ u stvarima dijecezanskih redovničkih ustanova i slobodu Duha Svetoga.

Jedan dokument koji je- kako kažu- motiviran željom da se izdanke religioznosti koji niču u Crkvi usmjeri prema  'starim' redovima koji su u očitoj krizi zvanja.

Isto se tako čini očitim da Katolička Crkva u Brazilu gubi u izazovu pred novim evangelikalnim crkvama. 'Preporođenih' [nanovo rođenih, 'reborn'] 1960. nije bilo više od četiri posto među stanovništvom te zemlje. Nasuprot njima bila je  katolička većina. Danas barem svaki četvrti Brazilac pripada kojoj od tih novih protestantskih grupacija, a čini se da je ta tendencija i dalje u usponu pa bi uskoro mogli činiti 30% stanovnika te zemlje."

Izvor: S. Pietro e dintorni, Katholisches.info

Neutralni koncepti

Proteklih je dana u žarištu bila budućnost školstva i utjecaj na nj raznih ideologija (1, 2, 3, 4). Tim se pitanjem u okviru jedne zaklade koju podupire Sveti Otac pozabavio S. Magister. Taj poznati vatikanist piše o pedagogijskom prevratu i o potpuno sekulariziranoj odgojnoj paradigmi (5). Umjesto primjera svetaca, poznati glumci i športaši. Manje katoličkih elemenata u korist ideja novog humanizma. 

"Papa Franjo uzdigao je 15. rujna 2015. Škole susreta (Scholas ocurrentes) na status 'pobožne zaklade' papinskog prava. Ustanova je nastala još dok je on bio u Buenos Airesu. U protekle tri godine bilo je više događaja o Papinu 'omiljenom projektu', kako to kaže S. Magister. U međuvremenu najveća školska mreža na svijetu, slijedi ipak jedan sumnjiv odgojni pravac: onomu specifično kršćanskom nema ni traga, no zato papinska zaklada zastupa rodnu ideologiju. Zakladu su pobliže promotrili M. Hickson i S. Magister. 

- Ciljevi zaklade 'u skladu s misijom Crkve'

Brojni su događaji te zaklade s Papinim sudjelovanjem i u pravilu s drugim istaknutim akterima. Primjerice, na zadnjem događaju, 29. svibnja 2016., sudjelovali su G. Clooney i R. Gere.

Papa se rado videoporukama obraća učenicima Škola susreta u cijelom svijetu. U nazočnosti dvojice utemeljitelja, 4. rujna 2015. govorio je o nastanku:

'Škole susreta nastale su... skoro sam rekao 'slučajno', ali ne, nije bilo tako. Nastale su iz ideje ovoga gospodina, koji je ovdje nazočan, J. M. del Corrala uz pomoć E. Palmeyra. Nastale su formirajući mrežu škola iz kvartova, 'escuelas de vecinos', kako bi se napravili mostovi između škola u Buenos Airesu. Izgrađeni su mnogi mostovi, u međuvremenu i prekooceanski. Nastale su kao jedna mala stvar, kao iluzija, kao nešto za što nismo znali hoće li uspjeti, a danas možemo međusobno komunicirati. Zašto? Jer smo uvjereni da mladi imaju potrebu komunicirati među sobom, imaju potrebu pokazati svoje vrijednosti i međusobno ih dijeliti. Mladi danas trebaju tri temeljna stupa: obrazovanje, šport i kulturu.'

- 'Ne nalazi se ništa, ali zaista ništa, što je specifično kršćansko'

Toj mreži Škola susreta danas pripada više od 400 000 škola u 80 zemalja na pet kontinenata. Papa Franjo je svojim kirografom od prošle godine od toga načinio 'pobožnu zakladu' sa sjedištem u Vatikanu. U kirografu stoji da su nakane te zaklade 'u skladu s misijom Crkve'.

No, pogleda li se mrežna stranica Škola susreta- programi, ciljevi, aktivnosti- 'ne nalazi se ništa, ali zaista ništa specifično kršćansko, još manje katoličko', kaže Magister. Ta se 'neutralna' linija slijedi 's javnom Papinom suglasnošću', piše vatikanist. I kad se pregledaju u međuvremenu već brojni govori i interventi kojima se Franjo obratio Školama susreta, upadna je 'šutnja o kršćanskom Bogu, o Isusu i o evanđelju' slična 'grobnoj tišini', piše dalje Magister.

Malobrojni, rubni izuzetci daju se nabrojiti na prste jedne ruke

Papa Franjo je 4. rujna 2014. kratko izjavio 'Isus je puno puta rekao: 'Ne bojte se''  i jedanput na kraju: 'Bog vas blagoslovio'.

Zatim 6. veljače 2015., sasvim usputno: 'Knjiga mudrosti kaže da se Bog igra', da bi uveo u misao o igri.

Ciljano interreligiozno dovršio je 29. svibnja 2016.: 'Obraćamo se Bogu tekstom najstarijeg blagoslovnog teksta koji je valjan i koji koriste tri monoteističke religije: 'Neka vas Gospodin blagoslovi i neka vas čuva, neka svoj pogled svrati na vas i mir vam podari. Amen'.

- 'Neutralni' Papini govori učenicima: od 'dijaloga' do 'novog humanizma'

Papini govori učenicima Škola susreta, ali i njegovi spontani odgovori, određeni su neutralnim riječima i konceptima kao što su 'dijalog', 'slušanje', 'identitet', 'pripadnost', 'integracija', 'mostovi', 'mir', 'sklad', 'odgojni pakt', 'kultura susreta', 'bolji svijet', 'novi humanizam'.

Franjo svoja tri stupa, 'obrazovanje, šport, kultura', voli asocirati s 'duhom, srcem, rukama'. Isto tako, često riječ 'obrazovanje' zamjenjuje 'tehnologijom'. Krajem svibnja dobar sat vremena trajao je njegov susret s dvanaest mladih 'youtubeovaca'. Ne bilo kakvih, nego posebno 'uspješnih' koji zajedno imaju milijune pratitelja. S njima je snimio 'selfie' koji je odmah poharao društvene mreže.

Glavni pristup Škola susreta mladima je šport, prije svega nogomet. Samo nekoliko mjeseci u službi, uspjelo mu je povezati Škole s prijateljskom utakmicom između Argentine i Italije na rimskom 'Olimpicu'. Pokrovitelji su bili Papa, L. Messi i G. Buffon.

- Papin pouzdanik M. Sanchez Sorondo

Messi i Buffon su 19. ožujka 2014. sudjelovali na prvom papinskom priznanju Škola susreta kojim su stavljene pod nadležnost Papinske akademije za znanost. Kancelar akademije je argentinski kurijalni biskup M. Sanchez Sorondo, Papin pouzdanik, koji je nadležan za organizacijsko oblikovanje i novo usmjerenje papinske politike. On također drži kontakte prema međunarodnim ustanovama kao i prema lijevoradikalnim grupacijama. Također je otada potpredsjednik Školâ.

'Međureligijska nogometna utakmica za mir' uslijedila je 1. rujna 2014., na njoj je sudjelovalo predstavništvo Škola, zatim D. A. Maradona, X. Zanetti i A. Del Piero koje je Papa primio.

U Vatikanu je 25. travnja 2015. nastupio Maradona kao 'veleposlanik' novih aktivnosti Škola. U jednom intervjuu za Vatikanski radio obznanio je da ga je Papa ponovo primio.

Ravnatelj Škola J. M. del Corral izjavio je 9. svibnja 2015. da će latinskoameričke nacionalne reprezentacije na predstojećem natjecanju 'Copa America', donirati 10 000 dolara 'za svaki gol i za svaki jedanaesterac za aktivnosti Škola u dotičnim zemljama'.

Dva dana kasnije, na dan početka prvenstva, Vatikan se povukao. Sanchez Sorondo izjavio je da je sporazum između nacionalnih timova i Škola nevažeći, kako ne bi uvukao Svetu Stolicu u Fifin financijski skandal koji je tada bio izbio.

- Škole susreta i šport

U okviru aktivnosti Škola, 3. veljače 2016. papa Franjo primio je nogometnu zvijezdu Ronaldinha. Ovaj put Papine riječi nisu objavljene osim nabačaene rečenice crkvenog poglavara protiv vjerskog prozelitizma. Vatikanski radio istog je dana objavio da će se 7. svibnja 2016. u Las  Vegasu održati međuvjerska boksačka borba između 'jednoga katolika i jednog muslimana'.

Ona se doista i održala i postala je početak suradnje između Škola i Svjetskoga boksačkog vijeća (WBC). U ringu su se suočili meksički katolik S. Alvarez, svjetski prvak WBC-a u srednje teškoj kategoriji i nekadašnji svjetski prvak WBC-a i WBA-a u poluteškoj kategoriji, i britanski musliman pakistanskoga podrijetla A. Khan, britanski prvak u kategoriji velter i nekadašnji svjetski prvak u kategoriji poluvelter.

Alvarez, na čijoj su strani bili i kilogrami, oborio je nokautom protivnika koji je više minuta ostao ležati i konačno je morao biti prebačen u bolnicu.

Oba je boksača, praćena američkim prvakom O. de la Hoyom, 28. svibnja primio Papa u audijenciju, paralelno s kongresom Škola susreta.

- Škole i 'svjetsko građanstvo' kao 'promjena paradigme u odgoju'

Kongres je trajao od 27. do 30. svibnja i bio je već šesti tijekom ovoga pontifikata. Svi su se odvijali u Vatikanu gdje su se Škole već udomaćile. Otprije nekoliko dana doznali smo da ne samo da im je u Vatikanu sjedište prema pravu, nego i u poslovnom smislu. 

Kako je poznato, argentinska vlada M. Macrija Školama je na raspolaganje stavila 1,16 milijuna dolara.

Novost je što predstavnici Škola sada nastupaju kao referenti i na konferencijama drugih vatikanskih ustanova. Primjerice, prošlog studenog na jednom zasjedanju Papinske akademije za znanost o temi: 'Djeca i održivi razvoj. Izazov za odgoj'.

Među referentima bili su, u međuvremenu u Vatikanu udomaćeni, neomaltuzijanac J. Sachs, posebni savjetnik glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona za Milenijske ciljeve razvoja (MDG) koji su 2015. postali Ciljevi održivog razvoja (SDG). K tomu, savjetnik je Međunarodnoga monetarnog fonda, Svjetske banke, Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj,  Svjetske trgovinske organizacije i Programa Ujedinjenih naroda za razvoj. Iz Škola su referirali E. Palmeyro i Argentinka M. P. Jurado. Potonja je govorila o 'svjetskom građanstvu' [cittadinanza mondiale] kao 'promjeni paradigme u odgoju'.

Pročitaju li se preporuke zaključnog dokumenta, opet se ne daju pronaći 'bilo kakvi tragovi kršćanstva', kaže Magister.

- Serija spisa za djecu zaklade Škole susreta propagira rodnu ideologiju

M. P. Jurado zauzima istaknuto mjesto u seriji spisa za učenike koje je ta zaklada objavila, a zovu se 'Con Francisco a mi lado' ('S Franjom na mojoj strani'). Poznata njemačko-američka katolikinja M. Hickson istražila je neke od tih knjižica u travanjskom izdanju časopisa 'Christian Order'.

U publikaciji 'Različitost' kao jednakovrijedni predstavljaju se različiti oblici 'obitelji'. Riječ 'obitelj' zamijenjena je množinom: 'obitelji'. Kao jednakovrijedni oblici 'obitelji' navode se istospolni parovi s djecom.

U knjižici nazvanoj 'Cijeniti samoga sebe' tvrdi se da se može birati vlastiti identitet pa i spol.

Drugim riječima, Škole susreta svojim publikacijama promiču rodnu ideologiju i reklamiraju je pod imenom i likom pape Franje.

Budući da su Škole omiljeni projekt pape Franje, mora se- zbog njegova osobnoga angažmana- poći otuda da je i ta linija s njim usuglašena. 

- Bez odgovora na pitanje

Španjolska je katolička internetska informativna stranica Infovaticana na to upozorila još u svibnju 2015., da ta Papina zaklada s Franjom među djecom reklamira rodnu ideologiju. Da se Franjo ne slaže s genderističkim smjerom, intervenirao bi najkasnije nakon tih izvještaja i zahtijevao promjenu smjera. No, nešto takvo do danas nije uslijedilo.

Genderističke publikacije Škola od tada su proširene u još više zemalja. 

Na pisani upit gospođe Hickson, kako je ta genderistička linija spojiva s naukom Katoličke Crkve, od Zaklade do danas nije dobila nikakav odgovor.

'Isusovačke škole' bile su stoljećima svjetionici katoličkog obrazovanja'- piše Magister- 'paradoks je što je prvi papa isusovac od sebe učinio najaktivnijeg promicatelja jednoga potpuno sekulariziranoga školskog odgoja'."

Izvor: Katholisches.info
Slika: Messainlatino.it

600

Na blagdan Presvetog Srca Isusova, 3. lipnja 2016., biskup de Gallareta je u Winoni, u nazočnosti više od 3000 vjernika, sedmorici đakona Piova bratstva podijelio sakrament svećeničkog reda. Isto tako je devetoricu podđakona zaredio za đakone.

Time je Bratstvo doseglo brojku od 600 svećenika i može se očekivati da će i dalje rasti. U svojih šest bogoslovija piovci su u akademsku godinu 2015./'16. primili 53 kandidata. U kolovozu američko sjemenište seli u Virginiju. U novom će kompleksu biti mjesta za preko 120 sjemeništaraca. Poglavar Bratstva blagoslovit će novu bogosloviju 5. listopada 2016.

Ovo nisu zadnja svećenička ređenja ove godine. U sjemeništu Sv. Pija X. u Ecôneu, 29. lipnja ove godine bit će zaređeno pet Francuza, jedan Kanađanin i jedan Talijan. U Njemačkoj će 2. srpnja svećenicima postati dvojica Nijemaca, jedan Španjolac i jedan Talijan, a u Parizu istoga dana još jedan Francuz. Dakle, još dvanaestorica.[1, 2, 3, 4, 5]

Blog Rorate Caeli poziva na molitvu Božanskom Srcu za konačnu regularizaciju ovoga veličanstvenoga djela Božjeg da bi bilo od koristi što većem broju katolika.

Slike: fsspx.de, splendor

U Morenovu duhu

Iz njemačkog časopisa o katoličkim misijama iz 1888.

"Zadnji blagdan Srca Isusova u Ekvadoru daje sjajno svjedočanstvo o vjerskom osjećaju pučanstva i pobožnosti sadašnje vlade te južnoameričke republike, iz kojih još nije izblijedio duh Garcije Morena. Senat je na prijedlog nekih senatora 19. lipnja 1886. jednoglasno odlučio o 'jednom svečanom činu zahvalnosti i klanjanja Presvetom Srcu, zaštitniku Republike', i dalje, da na blagdan 'u znak svoga slaganja s javnim mnijenjem' neće biti senatskoga zasjedanja. Uoči blagdana čitav je Quito bio sjajno osvijetljen; sve su se kuće, jednako privatni stanovi kao i državne zgrade, priključile toj manifestaciji.

Posvuda je svirala glazba, a više od 50 000 ljudi ispunilo je ulice. Među njima gosti iz svih dijelova države. Nikada Quito nije vidio takva nacionalnog blagdana. Stanovnike su 21. lipnja probudile salve koje je ispaljivala artiljerija. Crkve su uskoro bile dupkom pune, a broj pričesti besprimjeran. Samo je u katedrali stolu Gospodnjem prišlo 10 000 ljudi; od toga 3000 muškaraca.

Sve su kuće u gradu bile okićene barjacima i cvjetnim vijencima, a većina ih je bila izložila sliku ili kip Presvetoga Srca. Čak su i najsiromašniji sudjelovali u ukrašavanju. Brojni trijumfalni lukovi nadsvođivali su ulice. Oko jedan sat poslijepodne otvoren je jedan euharistijski kongres koji se bavio mnogim pitanjima koja su se ticala vjerskoga i ćudorednoga dobra naroda.

Učinjeni su i koraci da se odmah krene u izvedbu zaključka Narodne skupštine od 29. veljače 1884. o izgradnji bazilike na čast Presvetom Srcu Isusovu kao zaštitniku Republike."

Izvor: Die auswärtigen Missionen

Slika: WIKIMEDIA COMMONS

Gloria Tibi Trinitas et captivis libertas

Mnogo je događaja kojima se obilježava 400. obljetnica smrti M. de Cervantesa Saavedre. U jubilej su se uključili mnogi gradovi koji su na bilo koji način povezani sa slavnim piscem, pa tako i Arévalo u kojem se rodio redovnik kojeg se Cervantes spominjao s posebnom zahvalnošću (1, 2, 3).

Fra Ivan Gil rođen je 25. studenog 1535. i u samostanu rodnog Arévala uzeo habit Reda Presvetog Trojstva i otkupa robova. Studirao je u Valladolidu i u Salamanci. Najprije je bio profesor, a zatim tajnik Kastiljske trojstveničke redodržave (1571.-1574.), generalni prokurator (1578.-1584.) i od 1579. generalni povjerenik svoga reda za Ameriku u kojoj je skupljao sredstva za spas kršćana koje su zasužnjili neprijatelji križa Kristova. 

Djelo otkupa se, naime, bilo zanemarilo već više godina pa je u studenom 1578. general trojstvenika fra Bernard Dominici iz Metza (1570.– 1597.) na zajedničkom kapitulu Kastiljske i Andaluzijske redodržave naredio da novi otkup mora početi najkasnije 24. lipnja 1579. Generalni ministar sastao se i s kraljem Filipom II. od kojeg je dobio potrebnu podršku.

Vijeće Kastiljske provincije okupilo se 21. svibnja 1579. u Medini del Campo. Sudjelovali su provincijalni ministar fra Petar iz Bilbaa i njegovi definitori i za generalnog otkupljivača robova svoje redodržave izabrali su fra Ivana Gila. Njegova je dužnost bila pratiti fra Antuna de la Bellu iz Andaluzijske provincije u novom pothvatu. Vijest o novom otkupu proširila se cijelom Španjolskom, a kraljevska pisma od 12. i 13. kolovoza 1579. omogućila su im nesmetano prikupljanje milostinje u novcu, stvarima kao i od oporuka.

Trojstvenici nisu samo skupljali od drugih, nego su pridonosili i sami. Naime, nebesko pravilo sv. Ivana Matskog predviđa da samostani prihode moraju dijeliti na tri dijela; jedan za robove, drugi za djela milosrđa i treći za vlastito uzdržavanje. 

Konačno su 22. svibnja 1580. otkupljivači iz Valencije otplovili za Alžir na brodu Sveta Marija i sveta Eulalija. Stigli su nakon osam dana- dan nakon blagdana Presvetog Trojstva. Vladaru Hasan-paši predstavljeni su 31. svibnja. Tražio je od redovnika 10 % svega što su nosili za pravo ulaska u grad. Fra Ivan Gil morao se dobro potruditi da što više novca ostane za otkup. Osim ovog nameta, jedva su spasili jednu od škrinja s 8000 dukata koju je jedan Turčin djelomično opljačkao. 

Otkup je započeo 12. lipnja. Najprije su otkupili vladarevih 13 kršćanskih robova; sto škuda svaki. Do kraja srpnja su otkupili još njih 98 među kojima su bila i dva trojstvenika: fra Antun Munera i fra Didak López. U Španjolsku se sa 111 oslobođenih robova vratio fra Antun de la Bella. Stigli su u Valenciju 5. kolovoza na brodu Sveta Marija i sveti Nikola. Fra Antun se 6. kolovoza javio potkralju Valencije, a s dopuštenjem sv. Ivana de Ribere, nadbiskupa, organizirao je procesiju od trojstveničkog samostana Gospe od Dobroga Lijeka do katedrale. Sudionici su na prsima nosili škapular Presvetog Trojstva, a nakon procesije dobili su dokumente o svom oslobođenju. 

Fra Ivan Gil je u Alžiru ostao još sedam i pol mjeseci, a budući da je ponestalo novca, spasio je samo 42 roba. Jedan od zarobljenika bio je i njegov subrat fra Ivan de Santiago. Njega je otkupio 13. veljače 1581. Kao što se kasnije dogodilo s likom Isusa Nazarećanina, trinitarci su otkupljivali i svete predmete. Za 92 doble fra Ivan Gil spasio je trn iz Kristove krune s još nekim relikvijama koje su prethodne godine opljačkali turski gusari. U ožujku 1581. otplovio je i sâm u Španjolsku s robovima. 

Ukupno su trojstvenici tada spasili 186 kršćanskih robova- budući slavni španjolski pisac bio je među njima. Nakon što je M. de Cervantes s bratom Rodrigom sudjelovao u Lepantskoj bitci, odlučio se 1575. na povratak u domovinu. Međutim, blizu katalonske obale zarobili su ih alžirski gusari. Budući da je Miguel sa sobom imao pisma preporuka slavnog don Ivana Austrijskog, generalnog kapetana kršćanske vojske, i vojvode od Sesse, Saraceni su mislili da su zasužnjili sina kakva velikog uglednika pa su tražili visoku svotu za njegovo oslobođenje. 

Brata su mu procijenili na niži iznos pa je otkupljen ranije, a slavni je pisac u međuvremenu četiri puta pokušavao pobjeći. Budući da su mu se planovi izjalovili, morao je više puta pretrpjeti teška mučenja i kazne. Njegova je majka trojstvenicima dala 250 dukata za sinovo oslobođenje, a sestra još 50. No, Cervantes je bio opasan rob, k tomu njegov je gospodar bio sâm kralj-guverner koji se nakon obavljene službe vraćao u Carigrad i tražio je za njega 500 zlatnih dukata. Fra Ivan Gil koji se bio sprijateljio sa Cervantesom u posljednji je trenutak (jer je Cervantes već bio na brodu koji je trebao krenuti za Carigrad) među kršćanskim trgovcima skupio traženi iznos. Cervantes je tako 19. rujna 1580. stekao slobodu i u listopadu stupio na španjolsku obalu u Deniji.

Cervantes je ostao zahvalan fra Ivanu i trojstvenicima za svoje oslobođenje pa ih je spominjao u svojim knjigama. Bio je također član pobožne udruge Sužanjstva Presvetom Sakramentu koju su držali trinitarci, a kad je umro htio je biti pokopan u crkvi bosonogih koludrica Reda Presvetog Trojstva u Madridu. Prošle je godine uspjela identifikacija njegovih posmrtnih ostataka koji su pohranjeni na posebno mjesto u istoj crkvi. Madridska gradonačelnica 10. lipnja 2015. svečano je predstavila Cervantesov grob i spomen-ploču. 

Fra Ivan Gil bio je ponovo u Alžiru 1583. s fra Franjom Gironom i oslobodio 147 robova. Putovanja među Saracene i u Ameriku koštala su ga zdravlja tako da nije uspio ostvariti svoj treći otkup. Umro je u Arévalu 1587. U rodnom gradu podigli su mu spomenik, a s pravom ga se prisjećaju i ovoj Cervantesovoj godini, pa su uz jednu izložbu ponovo tiskali knjigu koju je 1917. objavio bosonogi trinitarac fra Dominik od Uznesenja. Da fra Ivan nije sve svoje sposobnosti i znanje oduševljeno usmjerio na slavu Presvetog Trojstva i za oslobađanje kršćanskih zarobljenika, svijet bi vjerojatno ostao uskraćen za zgode Bistrog viteza  i ostala Cervantesova djela.

Slike: WIKIMEDIA COMMONS (1, 4), Twitter/J. A. Echevarria (2, 3, 5)

Sobranje

Makedonska delegacija predvođena predsjednikom Sobranja bila je jučer u Rimu povodom manifestacije Makedonija u čast sv. Ćirilu (1, 2, 3). Na susretu s papom Franjom predsjednik parlamenta poklonio mu je tijaru koju su izradile istočne nesjedinjene koludrice iz samostana Sv. Jurja iz Rajčice u blizini Debra. Monahinje inače izrađuju biskupske mitre za bizantsku liturgiju. 

Iako im je bilo poznato da pape više ne nose tijare, htjeli su pokloniti taj poseban dar kao izraz poštovanja i prijateljstva. Jedinstvena je po tomu što je urešena biserima iz Ohridskog jezera. Osim tijare, poklonili su Papi i jedan drvorez s motivom makedonske flore i faune. 

Ni nakon što se 13. studenoga 1964. Pavao VI. odrekao tijare, ona ni kao predmet ni kao simbol ne pada u zaborav. Ovo je tako treća poslijekoncilska tijara. Prvu su 1981. Ivanu Pavlu II. poklonili mađarski katolici (4, 5), a o drugoj koju je dobio papa Benedikt XVI. ovdje postoji post. Obje zadnje tijare izrađene su na istoku Europe (Bugarska i Makedonija).

Slika: Orbis Catholicus Secundus