Svjetlo i slava Istoka

U srijedu je na generalnoj audijenciji Papa preporučio BDM Pomoćnici Kršćana kineske biskupe, da mogu hrabro svjedočiti svoju vjeru, kao i vjernike te sve pozvao na molitvu za Crkvu u Kini koja još uvijek trpi progone (1). U studenom je nezakonito posvećen za biskupa svećenik koji je pristao biti igračka vlasti, a kako bi "uveličali" svečanost vlasti su čak silom dovele neke biskupe da nazoče posveti (2). To nije osamljen slučaj, već više dana štrajkaju sjemeništarci kojima je pokrajinska vlast kao vicerektora nametnula državnog službenika, komunista (3). Kao odaziv na apel Svetog Oca predlažem ove litanije sv. Franje Ksaverskog, velikog misionara čiji blagdan danas slavimo, a koji je umro pred obalama Kine.

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Sveta Marijo, djevičanska Majko Božja, moli za nas
Sveti Ignacije, utemeljitelju Družbe Isusove,
Sveti Franjo Ksaverski, slavo i drugi stupe ove svete družbe,
Apostole Indije i Japana,
Poslaniče Svete apostolske stolice,
Propovjedniče Istine i naučitelju narodâ,
Posudo izabrana da nosiš ime Isusa Krista kraljevima zemaljskim,
Blistavo svjetlo onima koji su u sjeni smrtnoj sjedili,
Pun gorljive revnosti za slavu Božju,
Neumorni promicatelju kršćanske vjere,
Uvijek budni pastiru duša,
Neprestani razmatratelju nebeskih stvari,
Najvjerniji sljedbeniče Isusa Krista,
Gorljivi ljubitelju evanđeoskog siromaštva,
Najsavršeniji opslužitelju redovničke poslušnosti,
Koji si plamtio ognjem božanske ljubavi,
Koji si velikodušno prezreo sve zemaljske stvari,
Najsposobniji vodiču na putu savršenstva,
Uzore apostolskih muževa,
Uzore svih krjeposti,
Svjetlo nevjernika i učitelju vjernika,
Anđele u životu i vladanju,
Patrijarše u ljubavi i skrbi za puk Božji,
Silni proroče u riječi i djelima,
Kojega su svi narodi i Crkva jednoglasno povezali sa slavnim zborom apostola,
Koji si bio urešen krunom djevičanstva,
Koji si žudio za palmom mučeništva,
Ispovjedniče u krjeposti i životnom zvanju,
U kojemu častimo, Božjom dobrotom, zasluge svih svetih,
Kojega su slušali vjetrovi i more,
Koji si osvojio gradove koji su se pobunili protiv Isusa Krista,
Koji si bio trepet vojskama nevjernika,
Biču zloduha i razoritelju idola,
Moćna obrano protiv brodoloma,
Oče siromaha i utočište bijednika,
Vide slijepima i potporo hromih,
Zaštitniče u vrijeme kuge, glada i rata,
Divni čudotvorče,
Koji si bio obdaren darom jezika,
Koji si bio obdaren čudesnom moći podizanja mrtvih,
Glasna trubljo Duha Svetoga,
Svjetlo i slavo Istoka,
Po križu koji si tako često dizao među poganima,

Sveti Franjo Ksaverski, molimo te, čuj nas

Po vjeri koju si tako veličanstveno širio, molimo te, čuj nas
Po čudesima i proroštvima, molimo te, čuj nas
Po opasnostima i brodolomima koje si izdržao, molimo te, čuj nas
Po bolima i naporima usred kojih si tako gorljivo uskliknuo: "Još više!", molimo te, čuj nas
Po nebeskim utjehama usred kojih si tako žarko zavapio: "Dosta, Gospodine, dosta!", molimo te, čuj nas
Po slavi i sreći koje sada uživaš u nebu, molimo te čuj nas

Prijatelju Nebeskog Zaručnika, zagovaraj nas!
Blaženi Franjo Ksaverski, ljubljen od Boga i ljudi, zagovaraj nas!


Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Moli za nas sveti Franjo Ksaverski!
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih!

Pomolimo se: Bože kojemu se po propovijedanju i čudesima blaženoga Franje svidjelo pridružiti svojoj Crkvi indijske narode, podaj milostivo da mi koji častimo njegove slavne zasluge, uzmognemo nasljedovati njegove krjeposti. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu Sinu Tvome koji s Tobom i s Duhom Svetim živi i kraljuje, Bog po sve vijeke vjekova. Amen.

Izvor: Blessed Catholic Saints and Angels
Slika: Commons Wikimedia

Interes raste

Jučer je njemački program Radija Vatikan emitirao intervju s tajnikom Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei povodom treće obljetnice motuproprija Summorum Pontificum.

"Gdje se danas nalazi stara misa? Prošle su dobre tri godine od stupanja na snagu motuproprija 'Summorum Pontificum', kojim je papa Benedikt XVI. ponovo dopustio liturgiju prema starim knjigama. Nad provedbom motuproprija bdije Kongregacija za nauk vjere, točnije rečeno, Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei'. Ona je nadležna i za razgovore s tradicionalistima iz Piova bratstva. O objema temama- staroj misi i Piovu bratstvu- razgovarali smo s tajnikom Povjerenstva msgr. G. Pozzom. Protekloga je ljeta 'Ecclesia Dei' ispitivala dijeceze širom svijeta je li sada posvuda moguće sudjelovati na misi u izvanrednom obliku rimskog obreda. O tomu smo željeli doznati najprije od msgr. Pozza. Tri godine nakon objave motuproprija 'Summorum Pontificum', Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei'- u skladu s onim što je Sveti Otac napisao u popratnom pismu- zamolilo je preko nuncijatura sve biskupe za izvještaj o njihovim iskustvima u ove tri godine. Dobra trećina svjetskoga episkopata poslala nam je takav izvještaj. Pri tom se mora reći da su odgovori velikim dijelom došli iz onih biskupija u kojima postoji zahtjev za misom u izvanrednom obliku. Stoga je ovaj odziv vrlo zadovoljavajući. -Konkretno, u kojim zemljama postoji najveći interes za takozvanom starom misom? Trenutačno postoji najveći interes i najviše zahtjeva u Europi, u Sjedinjenim Državama i također u Australiji. Puno manje u Latinskoj Americi, Africi i Aziji. -Papa Benedikt je molio za 'milosrđe i pastoralnu razboritost' prema tradicionalističkim vjernicima. Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei' je sada neka vrsta nadzora za one slučajeve u kojima to nije slučaj. Gdje nailazite na otpor i kako ga opravdavaju? Izraz 'nadzirati' je prijevod starogrčkog 'episcopein'. Prva zadaća nekog biskupa je da nadzire. U tom smislu Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei' izvršava službu promatranja i nadziranja nad provedbom motuproprija. Sigurno je da postoje još predrasude i suprotstavljanja protiv mise prema starom obredu, bilo iz ideoloških razloga, bilo iz razloga što se zahtjev za misom po starom obredu promatra djelomice kao izraz antiteze, oporbe liturgijskog reformi kako je to želio II. vatikanski koncil. Naravno te još uvijek raširene predrasude treba prevladati i pobiti. Prije svega moramo opet uspostaviti jedinstvo liturgijske povijesti, jedinstvo 'lex orandi' kao izraz jedinstva 'lex credendi', premda u osebujnosti dvaju oblika rimskog obreda. -Da budemo precizniji, koje prigovore postavljaju župnici ili biskupi, koji ne cijene staru misu, kako bi blokirali zahtjeve? Ima biskupa i svećenika koji u zahtjevima za starim obredom vide rizik jedne čežnje za estetskim, čisto ornamentalnim, formalističkim. Ne mogu isključiti da je u nekim slučajevima tomu tako, ali općenito to predstavlja jednu vrstu predrasude. Stari obred mise posjeduje duboko bogatstvo koje ne treba samo respektirati, nego ga se mora i ponovo otkriti u korist liturgije kako se danas slavi. Te predrasude i protivljenja moraju se nadvladati promjenom 'formae mentis', stava. Potrebna je prikladna liturgijska naobrazba. -Kako ocjenjujete interes za izvanrednim oblikom rimskog obreda: raste li pada ili je stabilan? Rekao bih da raste. Također vidimo da postoji interes za starim oblikom mise i njena popularnost osobito kod mlađih generacija, a to je iznenađujuća novost. -Možete li procijeniti koliko ima vjernika, primjerice, u Europi koji su trajno zainteresirani za staru misu. Potpuno pouzdane brojke Povjerenstvu nisu poznate, i zbog toga što je situacija vrlo raznolika i razgranata. Ali nešto se može reći; u Francuskoj je broj vjernika koji su povezani sa starim oblikom rimskog obreda znatno veći, negoli u Njemačkoj, Italiji ili Španjolskoj. Naravno da je jasno kako vrijednost izvanrednog oblika obreda ne ovisi o brojkama. Oba su oblika iste vrijednosti i dostojanstva. Redoviti oblik je normalan, uobičajeni, prošireni, a izvanredni je poseban i osobit. -Motuproprij ne govori o obrazovanju svećenika koji žele celebrirati prema starim knjigama. Mnogi to vide kao nedostatak, pogotovo što slavlje stare liturgije zahtijeva temeljitu pripremu. Što savjetujete zainteresiranim svećenicima? Zasigurno je problem prikladnoga svećenika za slavlje starog obreda važan i žuran. Moram reći da je razlog što biskupi često imaju poteškoća u ispunjenju zahtjeva za misom u starom obliku baš nedostatak prikladnih svećenika koji tu misu stvarno znaju slaviti. Za to moraju imati razumijevanja i puno strpljivosti vjernici kojih se to tiče. Moje je mišljenje da se sjemeništarcima treba ponuditi mogućnost da nauče ispravno celebrirati također u izvanrednom obliku- ne kao obvezu, nego kao mogućnost. Gdje je moguće, može se posegnuti za mogućnošću da se potraži pomoć od svećenika onih instituta koji su pod nadležnošću 'Ecclesiae Dei' i slijede tradicionalnu liturgijsku disciplinu. Bitna je u svakom slučaju liturgijska i teologijska naobrazba zbog čega se odlučno mora odbaciti ideja da je pretkoncilska liturgija u opoziciji prema poslijekoncilskoj, ili da je pretkoncilska ekleziologija u opoziciji prema poslijekoncilskoj. Naprotiv, u povijesti vjere i liturgije Crkve postoji rast i produbljivanje, ali uvijek u kontinuitetu i u bitnom jedinstvu, koje se nikada ne može i ne smije izgubiti ili umanjiti. -Papa Benedikt želi da se dva oblika rimskog obreda međusobno obogaćuju, ali da se ne miješaju. Što stara liturgija može 'naučiti' od nove? Ponajprije, u popratnom pismu motuproprija upućenom biskupima papa spominje potrebu da se aktualizira kalendar svetaca, dakle da se umetnu oni sveci kanonizirani nakon 1962., i kao drugo preuzimanje nekih predslovlja iz misala Pavla VI. kako bi se obogatio broj prefacija misala iz 1962. Povjerenstvo 'Ecclesia Dei' to studira kako bi se izašlo u susret volji Svetog Oca. Uskoro će, mislim, doći do jednog prijedloga koji će se predati na odobrenje Svetom Ocu. Mislim da se mora priznati da redoviti oblik rimskog obreda nudi opširnije čitanja iz Svetoga pisma, od misala iz 1962. Pa ipak takva promjena u misalu iz 1962. nije jednostavna jer se mora imati u vidu veza između pojedinih čitanja i antifona ili responzorija Rimskog brevijara za određeni dan. Treba se sjetiti i toga da je za vrijeme Pija XII. dodan niz dodatnih čitanja za zajednička svetačka slavlja. Dakle, ne mogu se isključiti eventualna proširenja također za misna čitanja, ali to ne znači da celebrant, bilo svećenik bilo biskup, smije subjektivno i proizvoljno mijenjati slijed lekcionara ili da može miješati oba oblika pri čemu se gubi njihova posebnost. -Može li se u Bazilici sv. Petra danas slaviti stara sv. misa bez ako i ali? Stupanjem na snagu motuproprija 'Summorum Pontificum' za izvanredni oblik mise više nije potrebno posebno dopuštenje (indult) kao prije toga, nego se sada ravna prema normama motuproprija. Tako se u Bazilici sv. Petra, kao i u svim drugim crkvama, primjenjuju norme motuproprija. -To znači da je i u sakristiji Sv. Petra sve pripremljeno da se može slaviti starim obredom? Koliko mi je poznato jest. Zapravo, ujutro mnogo svećenika tamo slavi sv. mise po starom obredu, s ministrantima. -Hoće li papa Benedikt jednoga dana slaviti jednu veliku misu u izvanrednom obliku? Mislim da je pitanje upućeno na krivu adresu. -Možete li reći ima li napretka u razgovorima s lefebvristima, dakle sa Svećeničkim bratstvom sv. Pija X.? Povjerenje je glavni preduvjet za uspjeh razgovora koji se vode između stručnjaka Kongregacije za nauk vjere i Piova bratstva. Neću odstupiti od ovoga načela, ali mogu reći da je klima razgovora pozitivna, konstruktivna i uz obostrano uvažavanje. Razgovori su do sada smjerali k iznošenju argumenata jedne i druge strane kako bi se izložilo temelj ili korijeni opstojećih teškoća u nauku. S jasnoćom dokučiti te korijene i uzroke teškoća po mojem je viđenju korak naprijed. -Uporaba stare mise od motuproprija više nije prijeporna točka između Svete Stolice i Piova bratstva, ali ostaju mnoge razlike u nauku, poput vjerske slobode, ekumenizma, pojma tradicije. Koja je točka baš teška? Prijeporne točke su upravo ove koje ste naveli u pitanju. Ne radi se odbacivanju auktoriteta II. vatikanskog koncila kao takvoga, ili susljednog papinskog učiteljstva. Radi se o nekim činjenicama ili učenjima u koncilskim dokumentima o vjerskoj slobodi, ekumenizmu, odnosu prema nekršćanskim religijama, shvaćanju liturgijske reforme, jedinstva Učiteljstva prema tradiciji. Općenito se poteškoće Bratstva odnose na kontinuitet ili dosljedan razvoj nekih koncilskih učenja i susljednog papinskog učiteljstva s obzirom na nepromjenjivi nauk Crkve i tradicije. Ne smatram da Bratstvo načelno odbacuje mogućnost ili legitimnost da može postojati razvoj ili dosljedno, koherentno produbljenje katoličke doktrine. Ono što Bratstvo razlikuje od Svete Stolice je prosudba o kontinuitetu ili dosljednosti između određenih učenja II. vatikanskog koncila i ranijih izjava Učiteljstva. Mislim da nedavne izjave pape Benedikta o hermeneutici obnove u kontinuitetu s tradicijom i nepromjenjivim učiteljstvom Crkve daju temeljno načelo za razrješenje konflikta. Radi se o tomu da se to načelo konzekventno primijeni na pojedinačne slučajeve- više nego što se dosad učinilo. -Ni svećenici družbi koji pripadaju starom obliku rimskog obreda ne mogu načelno isključiti slavlje prema novim knjigama, piše papa Benedik. Kako na to gleda Piovo bratstvo? To bi trebalo pitati Bratstvo. Mislim, kao što sam već rekao, da i pitanje liturgijskih knjiga koje je reformirao Pavao VI. treba svrstati u ispravno razumijevanje liturgijske reforme i kasniju ispravnu primjenu. Glavno pitanje na koje Piovo bratstvo mora odgovoriti jest; je li redoviti oblik rimskog obreda koji je promulgirao Pavao VI. po sebi valjan i legitiman. Na ovoj točki ne smije biti sumnje ni oklijevanja. Odgovor nesumnjivo mora biti 'da'. Druga su stvar dvosmislenosti, manjkavosti pa i doktrinalne zablude koje su se širile nakon Koncila, kako u teološkom shvaćanju tako i u primjeni liturgijske reforme. Tada kardinal Ratzinger, a danas papa Benedikt, govorio je o 'razaranju' liturgije. Iz tog kuta gledanja ne može se reći da su mnoge iznesene kritike bile u krivu. -Zanemarimo li pitanje liturgijske zloporabe u redovitom obliku, redoviti oblik mise, kako ga na primjer sam slavi papa Benedikt, moraju prihvatiti svi koji hoće pripadati Katoličkoj crkvi, dakle i lefebvristi. Je li to slučaj? Vjerujem da nije. Premda shvaćanje liturgijskog oblika, kako se nalazi u mnogim predodžbama o liturgijskoj reformi, teologiji o liturgiji i zatim u mnogim primjenama koje su se pokazale kao zloporaba ili manjkavost, može predstavljati objektivan problem. Mi danas moramo ponovo otkriti pravi smisao i pravo značenje liturgijske reforme. Papa celebrira prema misalu Pavla VI. to je potpuno normativna referentna točka. Ali, znamo da postoje mnoga misna slavlja koja ne odgovaraju pravom nauku i pravom duhu liturgijske reforme i misala Pavla VI. Zašto se to dogodilo? Zbog čega je nastala to kriva primjena, ta manjkavost, to krivo shvaćanje? Na ta pitanja moramo odgovoriti? -Nedavno je B. Fellay, poglavar Piova bratstva, zaprijetio R. Wiliamsonu izgonom iz Bratstva ukoliko dopusti da ga na sudskom procesu u Njemačkoj zastupa odvjetnik koji pripada desnoj ekstremnoj sceni. Je li Piovo bratstvo pred raskolom? Slučaj Wiliamson je pojedinačni slučaj i na poglavaru Bratstva je da se njime bavi unutar Bratstva, također stegovnim mjerama kada okolnosti zahtijevaju. O pozicijama msgr. Wiliamsona se Sveta Stolica već potpuno jasno odredila. Sveti Otac je u knjizi 'Svjetlost svijeta', koja je ovih dana objavljena, također potvrdio da je slučaj Wiliamson sa svojim pogrješnim izjavama poseban slučaj i mora biti potpuno odvojen od pitanja odnosa između Piova bratstva i Svete Stolice koji se tiče doktrinalnih i crkvenopravnih problema. -Gdje vidite pravi hendikep lefebvrista: u doktrini ili u politici? Uvjeren sam da se pitanja koja sprječavaju pomirenje Bratstva sa Svetom Stolicom tiču doktrine. Refleksi ili moguće ideološko-političke implikacije mogu iz toga nastati, ali oni nisu glavni ni određujući element razgovora. -Savjetuje li Povjerenstvo 'Ecclesia Dei' vjernicima da idu na misu kod svećenika Piova bratstva i da tamo primaju sakramente ili ih od toga odvraćate? U svom pismu o ukidanju ekskomunikacije četvorici biskupa koje je nezakonito posvetio msgr. Lefebvre, Papa je objasnio da ukidanje izopćenja, tj. najteže stegovne kazne, ne znači da je Piovo bratstvo crkvenopravno priznato i da onda svećenici Bratstva smiju zakonito izvršavati svoju svećeničku službu. U tom svjetlu je jasno da se vjernike poziva da izbjegavaju sudjelovanje na misama ili primanje sakramenata od svećenika Piova bratstva jer su crkvenopravno neregularni. Isto vrijedi za svakog drugog svećenika koji se nalazi u neregularnoj crkvenopravnoj situaciji ili je bez biskupa. -Možete li procijeniti, koliko bi mogao trajati povratak lefebvrista u Katoličku crkvu? Nismo si postavili datum. Molimo, radimo i djelujemo na tomu da ne prođe više puno vremena do ponovne integracije Bratstva u puno crkveno zajedništvo."

Izvor: Radio Vatikan Slika: Orbis Catholicus Secundus

Odredbe

Nakon objave motuproprija Summorum Pontificum najavljen je dokument koji bi trebao donijeti dodatna objašnjenja za njegovo provođenje. U međuvremenu je istekao i rok od tri godine nakon kojega su biskupi trebali podnijeti 'Svetoj Stolici izvješće o svojim iskustvima', kako stoji u popratnom pismu. Kathnews doznaje da predstoji objavljivanje tih smjernica.

"'Kathnews' posjeduje ekskluzivne informacije prema kojima zaista predstoji objava provedbenih odredaba za motuproprij 'Summorum Pontificum'. Od visokih vatikanskih izvora 'kathnews' je doznao da je dokument već izrađen, ali da u određenim točkama još mora biti korigiran. Redakcija 'kathnewsa' je na isti način doznala da će korigirana verzija ovih dana biti predana Svetom Ocu. Ova inačica bi prema tome trebala biti objavljena kao nadopuna motupropriju objavljenom 2007. godine. Provedbene odredbe bi, dakle, Papa mogao potpisati još prije Božića 2010. i tako razjasniti otvorena pitanja u odnosu na uporabu klasične mise."

Izvor: kathnews

Zavjeti

Podsjećam na Regularne kanonice Majke Božje o kojima je bilo riječi u kolovozu prošle godine. Osnovane su 1971., kao samostan papinskog prava priznate su 2000., a od 2001. s kanonicima Majke Božje čine jednu kanoničku obitelj. Danas žive u Azilleu, trideset kilometara sjeverno od opatije Lagrasse. Prošloga mjeseca su se zavjetovale tri sestre.

"Prošle subote [16. listopada 2010., op. splendor] regularne kanonice Majke Božje koje stanuju u samostanu 'Mater Dei', imale su svečanost zavjetovanja triju sestara novakinja. Majka priorica primila je vječne zavjete dviju od njih; sestre Hijacinte od Marije Kraljice i sestre Marije Jelene od Presvetog Spasitelja, te privremene zavjete sestre Marije Vianeje od Euharistije. Latinsku misu [klasičnu, op. splendor] celebrirao je dom Augustin, opat Lagrassea, u nazočnosti o. Emmanuela i brojnih drugih svećenika. Mnoštvo vjernika iz Azillea i okolice pridružilo se radosti sestara i njihovih obitelji sudjelujući u svečanosti. Nakon sv. mise stotinjak osoba sudjelovalo je na primanju koje su priredile kanonice iz samostana 'Mater Dei'."

Izvor: summorum-pontificum.fr
Slika: Chanoinesses régulières

Destilacija

Za nekoliko dana u prodaji će se naći drugo, prošireno, izdanje autobiografije Giacoma kardinala Biffija koji je od 1984. do 2003. bio bolonjski nadbiskup, a na poziv pape Benedikta XVI., održao je 2007. godine duhovne vježbe u Vatikanu. I ovo će izdanje zasigurno ponoviti, ako ne i premašiti uspjeh prethodnoga, jer kardinal na nekonformističan način, potpuno slobodno i iskreno, progovara o zadnjim desetljećima života Crkve.

Iz kardinalove autobiografije:

"Da bi se unijelo malo jasnoće u konfuziju koja pogađa kršćanstvo u naše vrijeme, potrebno je dobro razlikovati između samog Koncila i crkvene klime koja je uslijedila. To su dvije različite pojavnosti i zahtijevaju različite tretmane.

Pavao VI. je iskreno vjerovao u II. vatikanski koncil i u njegovu pozitivnu važnost za cjelokupno kršćanstvo. On je bio jedan od njegovih odlučujućih protagonista koji je svakodnevno pozorno pratio njegov rad i diskusije, pomažući da se otklone poteškoće u njegovu radu.

Očekivao je da će zbog zajedničkog napora svih biskupa s Nasljednikom Petrovim, odmah uslijediti blagoslovljeno doba rastuće životnosti i izvanredne plodnosti na korist i radost Crkve.

Umjesto toga, postkoncilsko vrijeme mu je u mnogim svojim manifestacijama donijelo zabrinutost i razočaranje. Otkrio je svoju tugu sa zadivljujućom iskrenošću, a strastvena lucidnost njegova izraza pogodila je sve vjernike, ili barem one čiji pogled nije bio zastrt ideologijom.

29. lipnja 1972. na svetkovinu sv. Petra i Pavla, govoreći spontano, došao je do točke kad je rekao da ima 'osjećaj kako je kroz neku pukotinu dim Sotonin ušao u hram Božji. Postoji sumnja, nesigurnost, problemi, nemir, nezadovoljstvo, sukobi. Nema se povjerenja u Crkvu... Vjerovalo se da će nakon Koncila nastupiti svijetli dani za povijest Crkve. Naprotiv, uslijedili su oblaci, tama, traženje, nesigurnost... Vjerujemo da je nešto izvannaravno (đavao) ušlo u svijet da ometa, guši plodove ekumenskog koncila i spriječi Crkvu da ne zapjeva glasno himnu radosti zato što je povratila punu svijest o sebi.' To su bolne i teške riječi koje zaslužuju neumornu refleksiju.

Kako se moglo dogoditi da od legitimnih izjava i tekstova II. vatikanskog koncila uslijedi tako različito vrijeme?

Pitanje je kompleksno, a razlozi različiti; ali nesumnjivo jedan od utjecaja je bio proces, tako reći, nenormalne 'destilacije', koji je od vjerodostojne i obvezujuće koncilske 'stvarnosti' ekstrahirao potpuno heterogen mentalitet i lingvistički oblik. To je fenomen koji se tu i tamo pojavljivao u poslijekoncilsko vrijeme i nastavio se ponavljati više ili manje eksplicitno.

Kako bismo lakše razumjeli možemo ilustrirati shematski postupak te čudne 'destilacije'.

Prva faza je diskriminatorski pristup koncilskim izjavama koji razlikuje prihvatljive i uporabljive tekstove od neoportunih ili barem nekorisnih, preko kojih šutke prelazi.

U drugoj fazi se priznaje kao pravo učenje Crkve ne ono što je formulirano u stvarnosti, nego ono što bi Sveti sabor bio donio samo da ga nije spriječila nazočnost mnogih nazadnih otaca neosjetljivih na duh Koncila.

U trećoj se fazi insinuira da prava doktrina Koncila nije ono što je kanonski formulirano i potvrđeno, nego ono što bi bilo formulirano i potvrđeno da su oci bili prosvijetljeniji, dosljedniji i hrabriji.

Lako je zamisliti rezultate koji proizlaze iz takve teologijske i povijesne metodologije- nikad izražene na tako jasan način, ali zato ništa manje neumoljive. Ono što je prihvaćeno i uzvisivano na gotovo opsesivan način nije Koncil koji je zapravo održan, nego, tako reći, 'virtualni koncil'; koncil koji se nije dogodilo u povijesti Crkve, nego u povijesti crkvene imaginacije. Svatko tko se usudio proturječiti, pa bilo to i sasvim plaho, žigosan je sramotnim znakom 'pretkoncilski', ako ne i odmah svrstan među tradicionalističke pobunjenike, ili prezrene fundamentaliste.

A kako 'lažni destilati' Koncila uključuju načelo da odsada nema zablude koja bi se u katolicizmu mogla osuditi, osim grijeha protiv prvenstvene dužnosti za razumijevanjem i dijalogom, postalo je danas teolozima i dušobrižnicima teško smoći snage da žustro i uporno prokazuju otrove koji su postupno zatrovali nedužni Božji narod."

Izvor: RORATE CÆLI
Slika: Senza peli sulla lingua

Sužnji Bezgrješnog Srca Marijina

Vrijeme liječi rane- tako je prošloga mjeseca biskup Manchestera odredio kapelana za Centar sv. Benedikta u New Hampshireu. Time je i zadnje veće središte Sužanja Bezgrješnog Srca Marijina dobilo priznat status u Crkvi. Izvorni Centar sv. Benedikta utemeljila je Catherine G. Clarke, poznati obraćenik na katoličku vjeru i od 2001. godine kardinal Avery Dulles i skupina studenata u Cambridgeu u Massachusettsu 1940. Cilj centra je bio pružiti vjersku pouku katolicima koji su studirali na okolnim nekatoličkim sveučilištima. Međutim, privukao je i znatan broj nekatolika i razvio živu djelatnost, osobito otkad je počela suradnja s piscem, pjesnikom i isusovcem Leonardom Feeneyem.

Pozornost javnosti su privukli kad su gorljivi obraćenici, neki iz uglednih protestantskih obitelji, počeli napuštati ili bojkotirati svoja sveučilišta zbog liberalizma i sekularizma koji se na njima širi, kad se tomu doda i prestrog način na koji je o. Leonard tumačio dogmu extra Ecclesiam nulla salus, odnosno da izvan Crkve nema spasenja, sve je poprimilo neslućene razmjere, osobito kad se uzme u obzir da su atmosferu dodatno potpirivali i mediji. Koga zanima ta burna povijest može pronaći dovoljno tekstova pisanih s različitih pozicija, npr. EWTN, FSSPX, MICM.

Uskoro je centru zabranjen rad, a sam Feeney je 1953. zaradio izopćenje, doduše zbog neposluha, a ne zbog nauka. Humberto kard. Medeiros pokrenuo je kasnije postupak da se Feeneyu izopćenje ukine. Tako je 23. kolovoza 1972. o. Leonard u nazočnosti pomoćnog biskupa Bostona i jednoga svećenika, kao svjedokâ, izmolio Atanazijevo vjerovanje koje počinje riječima: Tkogod se želi spasiti, taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru, a tko je ne sačuva u cijelom njenom sadržaju, taj će biti zauvijek izgubljen. Feeney ništa nije morao opovrgnuti , niti se čega morao odreći.

Sužnji Bezgrješnog Srca Marijina (Mancipia Immaculati Cordis Mariae) nastali su 1949. godine pod geslom Fortes in fide, postojani u vjeri. Vremenom je zbog različitog gledanja na duh zajednice nastalo više ogranaka. Jedni su se okupili u benediktinski samostan u Still Riveru koji je 1987. priznat kao priorat, a 1993. uzdignut na čast opatije. Oni se služe novim misnim redom. Također u Still Riveru žive dvije redovničke zajednice istoga podrijetla koje su se ujedinile 2000. godine, a službeno su priznate u Worcesterskoj biskupiji 2002. pod imenom Sužanja Bezgrješnog Srca Marijina. Zanimljivost ovih zajednica je što one kroz sve ove godine nisu nigdje htjele rediti svoje članove sve dok nisu regularizirale svoje stanje u Crkvi. Tako i u ovoj zajednici iz New Hampshirea nema svećenika, iako ima teologa, nego žive kao redovnička braća. Sve se ove zajednice bave apostolatom preko tiska, interneta, drže vlastite škole, treće redove, služe se klasičnim rimskim obredom i montfortske su duhovnosti.

Izvorni habit sestara imaju redovnice iz kuće sv. Ane koje su se 2000. ujedinile sa Sužnjevima iz Still Rivera u Massachusettsu. Redovnicima je izvorni habit bila reverenda bez rimskog kolara kakav i danas nose sužnji iz Still Rivera, a prije nekoliko godina su redovnici iz New Hampshirea preuzeli habit tipa obuvenih augustinaca s krunicom i simbolom reda na prsima. Opis toga habita možete naći u njihovu časopisu.

Ovo su zajednice koje su proizašle iz Centra sv. Benedikta:

Benediktinci iz Still Rivera
Sužnji Bezgrješnog Srca Marijina iz Still Rivera
Sestre Centra sv. Benedikta
Sužnji Bezgrješnog Srca Marijina iz New Hampshirea.

Slika: Mancipia

Anđeoski pastir

Papa Benedikt XVI. izdao je 19. prosinca 2009. dekret o herojskim krjepostima sluge Božjega pape Pija XII., koji se od tada naziva časnim slugom Božjim. Angelo kard. Bagnasco, nadbiskup genovski i predsjednik Talijanske biskupske konferencije, dao je imprimatur novoj molitvi za beatifikaciju pape Pija XII. koju je sastavio novoimenovani konzultor Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu kao i Ureda za liturgijska slavlja Svetog Oca, don Nicola Bux.

[16. studenoga 2010. godine: dostupna je kopija ove molitve s kardinalovim potpisom na stranici udruge Commitato Papa Pacelli, prema kojoj sam preuredio zadnji odlomak]

"Gospodine Isuse Kriste, zahvaljujemo Ti što si Crkvi darovao papu Pija XII., vjernog naučitelja Tvoje istine i anđeoskog pastira.

Sigurnim naukom i blagom jakošću izvršavao je najvišu apostolsku službu i vodio Tvoju Crkvu kroz nemirno more totalitarnih ideologija.

Petrove je ruke, bez razlike, otvorio žrtvama strašne tragedije II. svjetskog rata opominjući da mirom- djelom pravednosti- ništa nije izgubljeno.

Poniznošću i mudrošću dao je svetoj liturgiji novi sjaj i objavio slavu Presvete Marije proglašenjem dogme o Njezinu uznesenju na nebo.

Podaj, Gospodine da i mi, poučeni njegovim primjerom, branimo istinu, radosno prihvaćamo katoličko učiteljstvo i širimo prostore naše ljubavi.

Stoga te molimo, ako je to na Tvoju veću slavu i na dobro naših duša, da proslaviš slugu svoga papu Pija XII., i udijeliš nam po njegovu zagovoru milost za koju Te molimo...

Amen.

IMPRIMATUR: Angelus Card. Bagnasco"

Izvor: La Buhardilla de Jerónimo
Slika: St. Conleth's Catholic Heritage Association