Sužnji Bezgrješnog Srca Marijina

Vrijeme liječi rane- tako je prošloga mjeseca biskup Manchestera odredio kapelana za Centar sv. Benedikta u New Hampshireu. Time je i zadnje veće središte Sužanja Bezgrješnog Srca Marijina dobilo priznat status u Crkvi. Izvorni Centar sv. Benedikta utemeljila je Catherine G. Clarke, poznati obraćenik na katoličku vjeru i od 2001. godine kardinal Avery Dulles i skupina studenata u Cambridgeu u Massachusettsu 1940. Cilj centra je bio pružiti vjersku pouku katolicima koji su studirali na okolnim nekatoličkim sveučilištima. Međutim, privukao je i znatan broj nekatolika i razvio živu djelatnost, osobito otkad je počela suradnja s piscem, pjesnikom i isusovcem Leonardom Feeneyem.

Pozornost javnosti su privukli kad su gorljivi obraćenici, neki iz uglednih protestantskih obitelji, počeli napuštati ili bojkotirati svoja sveučilišta zbog liberalizma i sekularizma koji se na njima širi, kad se tomu doda i prestrog način na koji je o. Leonard tumačio dogmu extra Ecclesiam nulla salus, odnosno da izvan Crkve nema spasenja, sve je poprimilo neslućene razmjere, osobito kad se uzme u obzir da su atmosferu dodatno potpirivali i mediji. Koga zanima ta burna povijest može pronaći dovoljno tekstova pisanih s različitih pozicija, npr. EWTN, FSSPX, MICM.

Uskoro je centru zabranjen rad, a sam Feeney je 1953. zaradio izopćenje, doduše zbog neposluha, a ne zbog nauka. Humberto kard. Medeiros pokrenuo je kasnije postupak da se Feeneyu izopćenje ukine. Tako je 23. kolovoza 1972. o. Leonard u nazočnosti pomoćnog biskupa Bostona i jednoga svećenika, kao svjedokâ, izmolio Atanazijevo vjerovanje koje počinje riječima: Tkogod se želi spasiti, taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru, a tko je ne sačuva u cijelom njenom sadržaju, taj će biti zauvijek izgubljen. Feeney ništa nije morao opovrgnuti , niti se čega morao odreći.

Sužnji Bezgrješnog Srca Marijina (Mancipia Immaculati Cordis Mariae) nastali su 1949. godine pod geslom Fortes in fide, postojani u vjeri. Vremenom je zbog različitog gledanja na duh zajednice nastalo više ogranaka. Jedni su se okupili u benediktinski samostan u Still Riveru koji je 1987. priznat kao priorat, a 1993. uzdignut na čast opatije. Oni se služe novim misnim redom. Također u Still Riveru žive dvije redovničke zajednice istoga podrijetla koje su se ujedinile 2000. godine, a službeno su priznate u Worcesterskoj biskupiji 2002. pod imenom Sužanja Bezgrješnog Srca Marijina. Zanimljivost ovih zajednica je što one kroz sve ove godine nisu nigdje htjele rediti svoje članove sve dok nisu regularizirale svoje stanje u Crkvi. Tako i u ovoj zajednici iz New Hampshirea nema svećenika, iako ima teologa, nego žive kao redovnička braća. Sve se ove zajednice bave apostolatom preko tiska, interneta, drže vlastite škole, treće redove, služe se klasičnim rimskim obredom i montfortske su duhovnosti.

Izvorni habit sestara imaju redovnice iz kuće sv. Ane koje su se 2000. ujedinile sa Sužnjevima iz Still Rivera u Massachusettsu. Redovnicima je izvorni habit bila reverenda bez rimskog kolara kakav i danas nose sužnji iz Still Rivera, a prije nekoliko godina su redovnici iz New Hampshirea preuzeli habit tipa obuvenih augustinaca s krunicom i simbolom reda na prsima. Opis toga habita možete naći u njihovu časopisu.

Ovo su zajednice koje su proizašle iz Centra sv. Benedikta:

Benediktinci iz Still Rivera
Sužnji Bezgrješnog Srca Marijina iz Still Rivera
Sestre Centra sv. Benedikta
Sužnji Bezgrješnog Srca Marijina iz New Hampshirea.

Slika: Mancipia