Pro eis

Surrexit Christus, spes mea

Sretan i blagoslovljen Uskrs!





Uskrsni post posvećujem koludricama Oaze Isusa Svećenika. Početci zajednice sežu u 1960. godinu kada je utemeljitelj, o. Petar od Bezgrješne Muñoz Iranzo, okupio djevojke koje su htjele podupirati svećenike. Nadbiskup Barcelone msgr. G. Modrego Casaus potvrdio je zajednicu kao pobožnu udrugu, 26. svibnja 1965.

Geslo zajednice, Pro eis, uzeto je iz Ivanova evanđelja: "I za njih posvećujem samog sebe" (Iv 17,19), a početna slova imena zajednice označavaju njihov program:

Oratio (molitva): pored klasičnog brevijara, izuzevši matutin, ružarija i usmenih molitava, imaju dva sata dnevno mislene molitve.
Amor (ljubav): potpuno predanje sebe same u samostanu. Posebna ljubav prema Mariji i prema svećenicima.
Submissio (podložnost): život savršenog posluha, potpuno napuštanje vlastite volje, vježbanje u salezijanskoj poniznosti, krjeposti koja karakterizira Oazu.
Immolatio (žrtvovanje): dan za danom žrtvovati vlastiti život za svećenike.
Silentium (mûk): tišinu treba održavati cijeli dan osim za vrijeme rekreacije.

Osim poslušnosti, čistoće i siromaštva sestre imaju i dodatni, vokacionistički zavjet. Svoj život u papinskoj klauzuri prikazuju za posvećenje svećenika i redovnika te mole od Gospodina brojna i sveta zvanja. Nadahnjuju se na duhovnosti sv. Franje Saleškog, a bitan je element njihova identiteta vjernost klasičnoj svetoj misi koje se nikada nisu ni odrekle. Zaštitnici su Bezgrješna, sv. Josip, dvanaest apostola i sv. Franjo Saleški. Dan u samostanu počinje u 5.30, a završava u 21.30. Sestara ima iz Meksika, Francuske, Sjeverne Amerike, Afrike, Argentine, Urugvaja, Čilea, Indije...

Od blagdana Preslavnog Imena Marijina, 29. lipnja 2007. Oaza je priznata kao redovnička zajednica papinskog prava i nalazi se pod nadležnošću Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei. Zajednica nije morala ništa unaprijed potpisati, a utemeljitelj je u jednom pismu izjavio da se nisu promijenili u modernističkom ili progresističkom smjeru, nego da visoko drže barjak Tradicije.

Iako zajednica nije imućna, nadbiskup Lefebvre ih je potaknuo da počnu s izgradnjom crkve: "Morate sagraditi crkvu. Počnite s postavom prvog kamena. Vidjet ćete kako se Bog sâm brine za ostalo." Danas im je drago što imaju "veliku i lijepu crkvu". U tijeku su pripreme za novi samostan koji bi trebao imati četiri do pet hektara obradive zemlje, a da zaista bude oaza mora biti udaljen barem šest do osam kilometara od najbližega naselja.

O. Petar od Bezgrješne pokrenuo je i osnutak muške grane kongregacije s istom svrhom, uz nužne prilagodbe. Zajednica u nastanku sastojat će se od svećenika i od braće. Apostolat će im se sastojati u promicanju euharistijskoga kulta (dnevnog i noćnog klanjanja), širenju marijanske pobožnosti, dušobrižništvu bolesnika, držanju kateheza, organiziranju procesija, duhovnom vodstvu duša, održavanju duhovnih vježba i pučkih misija. Kongregacija neće preuzimati župe, vodstvo skautskih skupina, upravljanje kolegijima i sl.

Oazi pripadaju također svjetovnjaci i drugi svećenici ili redovnici koji su se upisali kao pomoćnici zajednice, i preuzimaju obvezu moliti svakog četvrtka jednu molitvu za svećenike, a svakog prvog četvrtka na tu nakanu prikazati sv. pričest i širiti tu duhovnost.

Na koncu upućujem na kanal koludrica na Youtubeu, a na Gloria.tv-u se nalazi intervju s utemeljiteljem.

Sastavljeno prema: Oasis de Jesús Sacerdote, CREER EN MÉXICO, kreuz.net, UNA VOCE CORDOBA
Slike: Vultus Christi, Divinas Vocaciones Religiosas, Acción Litúrgica