Kapitul Dominikanske provincije sv. Josipa iz SAD-a odlučio je da će svoje kandidate za svećeništvo pripremati ne samo za novi misni red, nego također za vlastiti, dominikanski, obred. U pismu Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei, 22. V. 2009. potvrđeno je da se motuproprij Summorum Pontificum ne odnosi samo na rimski obred, nego i na ambrozijanski te ostale latinske obrede, među koje spadaju i obredi različitih redova. Kako je i sve veći broj svećenika ove provincije želio služiti sv. misu starijim oblikom liturgije, odgovorni u provinciji su smatrali da je poželjno da to onda bude obred kojim su misili sv. Albert Veliki, sv. Toma Akvinski ili sv. Vinko Ferrerski, da spomenemo poznatije. Nakon dodatnih raspitivanja kod mjerodavnih crkvenih vlasti, donesena je spomenuta odluka na provincijalnom kapitulu koju još treba potvrditi general reda.
Dominikanski obred nastao je kao varijanta rimskoga obreda s nekim vlastitostima reda u XIII. st. U vrijeme reforme pape Pija V., taj je obred, dakle, postojao već preko tristo godina. Ostao je uz manje intervencije nepromijenjen sve do 1965. Iako u konstituciji Sacrosanctum Concilium stoji da Koncil priznaje svim obredima isto dostojanstvo i pravo te izražava nakanu da ih očuva i u svakom smislu promiče, dominikanci su zatražili 1969. prelazak na novi rimski obred. Svi članovi reda koji su od tada željeli slaviti misu prema vlastitom obredu reda morali su dobiti dopuštenje generala ili barem svoga provincijala. Od tada su se, osim pojedinaca u Redu propovjednika, ovim obredom služili kao redovitim samo svećenici Bratstva sv. Vinka Ferrerskog i članovi neregularizirane dominikanske zajednice iz Avrilléa. Na blogu Provincije sv.Josipa nalaze se tumačenja i snimke koji prikazuju sv. misu po obredu Reda propovjednika. Hrvatski prijevod sv. mise na blagdan sv. Mihaela po dominikanskom obredu, usporedno s latinskim, bio je jedno vrijeme dostupan na portalu veritas.com.hr.
Provincija sv. Josipa poznata je po tomu što je spremno odgovorila na poticaje Sv. Oca, kao i po tomu što ove godine ima najveći broj novaka- čak dvadeset i jednog, što je najveći broj u zadnjih četrdeset godina. Radi se pretežito o dvadesetdvogodišnjacima koji su završili najrazličitije studije, od filozofije sve do matematike i astronomije. Svaki od njih je za blog provincije napisao nekoliko riječi o vlastitom putu u redovništvo. Papa Benedikt XVI. je iz ove provincije izabrao tajnika Kongregacije za bogoštovlje, kojeg sam dvaput spomenuo u prijašnjim prilozima (1, 2), riječ je o nadbiskupu A. Di Noi, koji je na provincijalnom kapitulu održao opsežno predavanje o ovim zvanjima pod crkvenim, povijesnim i kulturalnim vidikom. Podsjetio je na središnje elemente dominikanske karizme koje je Papa istaknuo u svojoj katehezi srijedom. To su ponajprije zajednički život u siromaštvu povezan sa studijem i svijest o tomu da teologija ima duhovnu i pastoralnu dimenziju, na što podsjeća dominikansko geslo contemplata aliis tradere. Razloge što je Provincija sv. Josipa uz manje gubitke uspjela "pregaziti opasne vode" poslijekoncilskih godina koje su odnijele čak i one redovničke zajednice koje su bile "brojnije i u daleko boljem stanju", vidi u tomu što su " fratri zaduženi za formaciju, kao i provincijalno vodstvo, za vrijeme i neposredno nakon II. vatikanskog koncila, shvatili Koncil u nužnom kontinuitetu s pretkoncilskom Crkvom. Mi smo, dakle, izbjegli destruktivno iskustvo diskontinuiteta i prekida u poslijekoncilskoj Crkvi koje je identificirao i nad kojim se potužio Sveti Otac. [...] Govoreći o Provinciji sv. Josipa, usprkos poteškoćama 1970.-ih, 'hermeneutika kontinuiteta i reforme' uvelike je prevladavala u provinciji 1980.-ih i nadalje." Nije zaboravio spomenuti niti zagovor njihovih zaštitnika; Gospe i sv. Josipa. Uvjeren je da je spomenuta brojna zvanja Bog potaknuo stoga što je "danas dominikanska karizma hitno potrebna Crkvi."
Dakle, u vrijeme kad se iz ostarjelih provincija poput nizozemske ili belgijske, u zadnje vrijeme čuju zahtjevi za laičkim misama, i gdje redovnik može dobiti doktorat za ovakav rad, o kojem čak izvješćuju i na vlastitim internetskim stranicama; Provincija sv. Josipa pokazuje jedan drugi smjer- vjernosti svome povijesnom identitetu. Zato nadbiskup Di Noia podsjeća: "ukoliko tražite redovničku zajednicu s liturgijskim životom i naglaskom na intelektualnosti u pastoralnom radu, a osobito ako ste zainteresirani za Dominikanski red, Provincija sv. Josipa je pravo odredište."
Slika: Dominican Liturgy
Nema komentara:
Objavi komentar