Povodom treće godišnjice motuproprija Summorum Pontificum, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, A. kard. Cañizares Llovera, dao je intervju u kojem iznosi svoja zapažanja o promjenama koje su se dogodile u protekle tri godine, kao i o onomu što bi tek trebalo učiniti.
"-Uzoritosti, Sveti Otac je u pismu biskupima svijeta glede glasina koje su prethodile motupropriju "Summorum Pontificum", napisao da su reakcije bile od radosnog prihvaćanja do tvrdoga protivljenja. Je li se klima promijenila?
Klima je u biti ostala ista, ali vjerujem da se stvari mijenjaju. Sada se puno bolje razumije cilj motuproprija. Poraslo je razumijevanje za liturgiju u tradiciji Crkve. Isto vrijedi za hermeneutiku kontinuiteta. Sve to ne koristi samo prihvaćanju i provođenju motuproprija, nego također obogaćuje liturgijsku obnovu i unaprjeđuje ju- u smislu da se ponovo oživljuje duh liturgije.
-U Francuskoj dva dijecezanska sjemeništa poučavaju svoje sjemeništarce objema formama rimskog obreda. Što mislite o tom modelu?
Postoji samo jedna liturgija. Prema tomu oba oblika celebracije rimskog obreda pripadaju formaciji- jer se radi o jednoj te istoj liturgiji. Važno je napomenuti da Crkva, zbog hermeneutike kontinuiteta, nije zamrznula misal Ivana XXIII., ali nije niti prekinula s njim. Tradicija Crkve je integrirana u razvoju II. vatikanskog koncila, zato se liturgijsko obrazovanje mora ravnati prema konstituciji 'Sacrosanctum Concilium'. Glede bogatstva rimskog obreda u njegovoj ukupnosti- u što spada i misal Ivana XXIII. i poslijekoncilska liturgijska reforma; to dvoje se ne smije suprotstavljati, nego je oboje izraz istoga liturgijskoga bogatstva.
-Dijelite li mišljenje biskup Toulona, koji svoje sjemeništarce formira u oba oblika obreda i drži da je to idealno?
Biskup Toulona je izvanredan čovjek, svu tradiciju Crkve želi gledati u svjetlu hermeneutike kontinuiteta. Budući da 'Sacrosanctum Concilium' i dalje vrijedi, biskup provodi u ovom obliku jedinstvenu formaciju, prema kojoj se poučavaju oba oblika rimskog obreda. U Toulonu su vidljivi dobri plodovi.
-Koji se elementi izvanrednog oblika mogu integrirati u redoviti oblik obreda?
Osjećaj za otajstveno i sveto, a prije svega osjećaj za to što znači Božje gospodstvo. Radi se o veličini i misteriju Boga. Čovjek je uvijek nedostojan imati udjela na tom božanskom daru liturgije. Moramo ponovo priznati Božje pravo, 'ius divinum'- što prije to bolje. Danas se često liturgija čini kao nešto na što čovjek polaže pravo i u čemu čovjek djeluje. To odražava sekularizaciju našega društva kod koje ostale stvari padaju u drugi plan. To je razlog što reforma II. vatikanskog koncila nije mogla, kako se nadalo, dati svoje bogatstvo i veličinu.
-Što preporučujete svećenicima? Gdje oni trebaju započeti?
Svećenici se ponovo trebaju pripremati na svetu misu onako kako je predviđeno u izvanrednom obliku. To također vrijedi za pokornički obred i svijest o tomu da zapravo nismo dostojni celebracije, ali se uzdamo u Božje milosrđe i opraštanje, i tako se u celebraciji približavamo nazočnosti Božjoj. Blago koje ne smijemo zaboraviti je dimenzija žrtve kako je opisana u molitvenim tekstovima [izvanrednog oblika]. Sve to dovodi do dubokoga stava koji trebamo interiorizirati.
-U svom pismu biskupima, Sveti Otac je naglasio, da je cilj motuproprija unutarnje pomirenje u Crkvi. Kako gledate na debatu o nedopuštenim ređenjima Piova bratstva?
Ređenja predstavljaju drastičan trenutak u vrijeme teških odluka. Bilo bi poželjno pričekati s ređenjima, jer bi to mogla biti otežavajuća okolnost, ukoliko dođe do prave prilike za otvaranje i mogućnosti sporazuma.
-Glede svjetskoga dana mladeži 2011. u Madridu; što preporučujete mladima koje zanima stara misa?
Mladež mora biti poučena u duhu liturgije. Bila bi pogrješka na polemičan način im odrediti jedan ili drugi oblik. Mora ih se uvesti u klanjanje i u duh otajstva. Treba im posredovati pohvale i zahvaljivanje- i sve ono što je činilo liturgijsko slavlje Crkve kroz stoljeća. Danas mladeži nedostaje liturgijske edukacije- neovisno o obliku koji su usvojili. To je, također Kongregaciji za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, izazov za blisku budućnost. Danas trebamo novi liturgijski pokret, kao što je to bilo u XIX. i XX. st. Pri tomu nije riječ o ovom ili onom obliku, nego o liturgiji kao takvoj.
-Kako može nastati takav pokret?
Treba nam novi uvod u kršćanstvo, također za djecu i mladež. Uvod u liturgiju se ne sastoji samo u tomu da se nešto zna o celebraciji, iako je to, naravno, neizostavno u teološkom i doktrinalnom smislu. Mladež i djeca trebaju sudjelovati na liturgijama slavljenim vrlo dostojanstveno, koje su potpuno prožete otajstvom Boga, gdje je pojedinac svjesno uključen. Aktivna participacija ne znači da se nešto treba činiti, nego da treba ući u klanjanje i tišinu, u slušanje i prošnju i sve ono što doista čini liturgiju. Dok se to ne dogodi, nema liturgijske obnove. Moramo se zaokrenuti za stotinu i osamdeset stupnjeva. Pastoral mladeži mora biti mjesto gdje se u Crkvi događa susret sa živim Kristom. Gdje se Isus Krist pojavljuje kao netko od jučer, nije moguća niti liturgijska edukacija, niti aktivna participacija. Dokle god se ne probudi svijest o tomu da je Krist živ, neće biti ništa od toliko potrebne obnove."
"-Uzoritosti, Sveti Otac je u pismu biskupima svijeta glede glasina koje su prethodile motupropriju "Summorum Pontificum", napisao da su reakcije bile od radosnog prihvaćanja do tvrdoga protivljenja. Je li se klima promijenila?Klima je u biti ostala ista, ali vjerujem da se stvari mijenjaju. Sada se puno bolje razumije cilj motuproprija. Poraslo je razumijevanje za liturgiju u tradiciji Crkve. Isto vrijedi za hermeneutiku kontinuiteta. Sve to ne koristi samo prihvaćanju i provođenju motuproprija, nego također obogaćuje liturgijsku obnovu i unaprjeđuje ju- u smislu da se ponovo oživljuje duh liturgije.
-U Francuskoj dva dijecezanska sjemeništa poučavaju svoje sjemeništarce objema formama rimskog obreda. Što mislite o tom modelu?
Postoji samo jedna liturgija. Prema tomu oba oblika celebracije rimskog obreda pripadaju formaciji- jer se radi o jednoj te istoj liturgiji. Važno je napomenuti da Crkva, zbog hermeneutike kontinuiteta, nije zamrznula misal Ivana XXIII., ali nije niti prekinula s njim. Tradicija Crkve je integrirana u razvoju II. vatikanskog koncila, zato se liturgijsko obrazovanje mora ravnati prema konstituciji 'Sacrosanctum Concilium'. Glede bogatstva rimskog obreda u njegovoj ukupnosti- u što spada i misal Ivana XXIII. i poslijekoncilska liturgijska reforma; to dvoje se ne smije suprotstavljati, nego je oboje izraz istoga liturgijskoga bogatstva.
-Dijelite li mišljenje biskup Toulona, koji svoje sjemeništarce formira u oba oblika obreda i drži da je to idealno?
Biskup Toulona je izvanredan čovjek, svu tradiciju Crkve želi gledati u svjetlu hermeneutike kontinuiteta. Budući da 'Sacrosanctum Concilium' i dalje vrijedi, biskup provodi u ovom obliku jedinstvenu formaciju, prema kojoj se poučavaju oba oblika rimskog obreda. U Toulonu su vidljivi dobri plodovi.
-Koji se elementi izvanrednog oblika mogu integrirati u redoviti oblik obreda?
Osjećaj za otajstveno i sveto, a prije svega osjećaj za to što znači Božje gospodstvo. Radi se o veličini i misteriju Boga. Čovjek je uvijek nedostojan imati udjela na tom božanskom daru liturgije. Moramo ponovo priznati Božje pravo, 'ius divinum'- što prije to bolje. Danas se često liturgija čini kao nešto na što čovjek polaže pravo i u čemu čovjek djeluje. To odražava sekularizaciju našega društva kod koje ostale stvari padaju u drugi plan. To je razlog što reforma II. vatikanskog koncila nije mogla, kako se nadalo, dati svoje bogatstvo i veličinu.
-Što preporučujete svećenicima? Gdje oni trebaju započeti?
Svećenici se ponovo trebaju pripremati na svetu misu onako kako je predviđeno u izvanrednom obliku. To također vrijedi za pokornički obred i svijest o tomu da zapravo nismo dostojni celebracije, ali se uzdamo u Božje milosrđe i opraštanje, i tako se u celebraciji približavamo nazočnosti Božjoj. Blago koje ne smijemo zaboraviti je dimenzija žrtve kako je opisana u molitvenim tekstovima [izvanrednog oblika]. Sve to dovodi do dubokoga stava koji trebamo interiorizirati.
-U svom pismu biskupima, Sveti Otac je naglasio, da je cilj motuproprija unutarnje pomirenje u Crkvi. Kako gledate na debatu o nedopuštenim ređenjima Piova bratstva?
Ređenja predstavljaju drastičan trenutak u vrijeme teških odluka. Bilo bi poželjno pričekati s ređenjima, jer bi to mogla biti otežavajuća okolnost, ukoliko dođe do prave prilike za otvaranje i mogućnosti sporazuma.
-Glede svjetskoga dana mladeži 2011. u Madridu; što preporučujete mladima koje zanima stara misa?
Mladež mora biti poučena u duhu liturgije. Bila bi pogrješka na polemičan način im odrediti jedan ili drugi oblik. Mora ih se uvesti u klanjanje i u duh otajstva. Treba im posredovati pohvale i zahvaljivanje- i sve ono što je činilo liturgijsko slavlje Crkve kroz stoljeća. Danas mladeži nedostaje liturgijske edukacije- neovisno o obliku koji su usvojili. To je, također Kongregaciji za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, izazov za blisku budućnost. Danas trebamo novi liturgijski pokret, kao što je to bilo u XIX. i XX. st. Pri tomu nije riječ o ovom ili onom obliku, nego o liturgiji kao takvoj.
-Kako može nastati takav pokret?
Treba nam novi uvod u kršćanstvo, također za djecu i mladež. Uvod u liturgiju se ne sastoji samo u tomu da se nešto zna o celebraciji, iako je to, naravno, neizostavno u teološkom i doktrinalnom smislu. Mladež i djeca trebaju sudjelovati na liturgijama slavljenim vrlo dostojanstveno, koje su potpuno prožete otajstvom Boga, gdje je pojedinac svjesno uključen. Aktivna participacija ne znači da se nešto treba činiti, nego da treba ući u klanjanje i tišinu, u slušanje i prošnju i sve ono što doista čini liturgiju. Dok se to ne dogodi, nema liturgijske obnove. Moramo se zaokrenuti za stotinu i osamdeset stupnjeva. Pastoral mladeži mora biti mjesto gdje se u Crkvi događa susret sa živim Kristom. Gdje se Isus Krist pojavljuje kao netko od jučer, nije moguća niti liturgijska edukacija, niti aktivna participacija. Dokle god se ne probudi svijest o tomu da je Krist živ, neće biti ništa od toliko potrebne obnove."
Izvor i slika: New Liturgical Movement
Nema komentara:
Objavi komentar