pour un œuf un bœuf

Ona se ne da nadmašiti u velikodušnosti: 'Za jaje, vola daje'. 

(Marijina tajna, 38)

Pater F. Scherer, SI opisao je 1881. u misijskom časopisu događaj povezan sa svibanjskom pobožnošću jedne Kineskinje. štovateljice Blažene Djevice Marije, koji lijepo potvrđuje gornje riječi sv. Ljudevita Montfortskog. 

Papa Benedikt XVI. odredio je da se kao dan molitve za kineske katolike obilježava 24. svibnja kad se slavi Pomoćnica Kršćana u njenom šangajskom svetištu.

"Još jedan primjer kako draga Majka bogato nagrađuje makar mali dar! U blizini naše kuće (Sikavei kod Šangaja) živi dio obitelji Si koja broji stotine članova. Svi potječu od ministra Sija koji nam je poklonio cijeli posjed koji sada imamo. U vrijeme jednog progona kršćana njegova su djeca i unuci otpali od vjere. No, majka ili baka sadašnje glave obitelji svake je godine u svibnju davala cvijeće da se u našem vrtu izloži pred kipom Majke Božje. Umrla je prije nekog vremena. Na smrtnoj je postelji tražila svećenika i zamolila za sveto krštenje. Premda su članovi obitelji prisegnuli da će ostati vjerni poganstvu, nisu umirućoj stavljali na put zaprjeka, i ona je- zasigurno zagovorom Marijinim- kao nagradu za svoj maleni dar u cvijeću primila vječno blaženstvo."

Izvor: Die auswärtigen Missionen
Slika: Catholic Conclave

MDCCXVI-MMXVI

Tristo godina smrti sv. Ljudevita Montfortskoga obilježava se i u svijetu katoličke tradicije. Tim će se povodom u međunarodnom kolegiju Chavagnes u kolovozu održati međunarodna interdisciplinarna konferencija  Djevica Marija u liturgiji, književnosti i životu. Glavni govornik bit će msgr. A. Schneider, ORC s temom Djevica Marija i obrana vjere. 

Piovci, pak, ove godine sv. Ljudevitu preporučuju duhovna zvanja pa su tiskali sličicu s tekstom preuzetim iz njegove Goruće molitve. Potonje, kao i mnoga druga djela velikoga marijanskog učitelja svetaca i papa, dostupno je na stranici hrvatskih monfortanaca.

IHS

Quid cernis, viator?

Lumen obscurum,

Virum charitatis igne consumptum,

Omnibus omnia factum,

Ludovicum-Mariam Grignion de Montfort.

Si vitam petis, nulla integrior;

Si poenitentiam, nulla austerior;

Si zelum, nullus ardentior;

Si pietatem in Mariam; 

Nullus Bernardo similior.

Sacerdos Christi, Christum moribus expressit;

Verbis ubique docuit;

Indefessus, nonnisi in feretro recubuit;

Pauperum pater,

Orphanorum patronus,

Peccatorum reconciliator;

Mors gloriosa vitæ similis;

Ut vixerat, devixit;

Ad cœlum Deo maturus evolavit.

Die 28 mensis aprilis

Anno Domini 1716 obiit,

43 aetatis suae.

IHS

Što promatraš, prolazniče?

Utrnulo svjetlo,

Čovjeka kojega je oganj milosrđa sažgao,

Koji je svima postao sve,

Ljudevita Mariju Grigniona Montfortskoga.

Ako pitaš za život, nijedan neporočniji;

Ako za pokoru, nijedna stroža;

Ako za revnost, nijedna gorljivija;

Ako za pobožnost prema Mariji, 

Nitko Bernardu sličniji.

Svećenik Kristov, Krista je ponašanjem izrazio.

Riječima posvuda je poučavao.

Neumoran sve dok nije legao u lijes.

Siromaha otac,

Siročadi zaštitnik,

Grješnika pomiritelj.

Smrt slavna životu mu slična.

Kako je živio, tako je umro.

Za Boga zreo odleti u nebo.

Dana 28. mjeseca travnja,

Godine Gospodnje 1716. umrije,

Dobi svoje 43.

Izvor: Google Books
Slika: aparicaodelasalette

Zlatni jubilej

U nedjelju, 17. travnja 2016. proslavljeno je 50 godina od osnutka samostana Bezgrješne koludrica Oaze Isusa Svećenika. 

Nakon potvrde konačnih konstitucija, Sveta Stolica željela se na poseban način pridružiti tom događaju šaljući nadbiskupa msgr. G. Pozza, člana i savjetnika Kongregacije za nauk vjere i tajnika Papinskoga povjerenstva Ecclesia Dei, u pratnji talijanskoga dominikanca V. Nuare. Utemeljitelju je telefonski čestitao i nadbiskup Barcelone J. J. Omella.

Na tradicionalnoj rimskoj misi (bila je to missa prelatitia) koludricama Oaze pridružili su se J. Queraltó Serrano, biskupijski svećenik iz Tarragone, kojeg je Sveta Stolica zadužila za reviziju konstitucija i vizitaciju samostana, zatim B. Maître iz Petrova bratstva, velečasni A. Turú Rofes, glavar Misijske družbe Krista Kralja i J. Gutiérrez, župnik Gospe Lurdske iz Badalone.

Msgr. Pozzo potaknuo je zajednicu da "ostane vjerna Tradiciji jer je sveta liturgija u izvanrednom obliku najbolje nasljedstvo koje možete posredovati budućim kršćanskim naraštajima".

Zlatni jubilej osnutka obilježava se od početka ove godine. Msgr. D. Fernández González, nadbiskup Córdobe, služio je 18. siječnja tradicionalnu misu u novom samostanu koludrica i istaknuo važnost klasične mise kao oblika koji najsavršenije odražava otajstvo koje se celebrira. Istog su dana dvije sestre primile habit, a nakon mise nadbiskup je blagoslovio novo zvono i lurdsku špilju.

Novi je samostan brzo postao okupljalište vjernika i udruga koje promiču klasičnu rimsku misu (1, 2).

Prema/slike: Germinans Germinabit (1, 2-3), Parroquia Espiel (4)

Vinko Mª od Uskrsnuća

Zadnji članak o augustinskim redokanonicima Majke Božje ticao se obnove njihove opatije. Kanonici ne primaju samo kandidate za svećeništvo, nego su predvidjeli i zavjetovanu braću koja svojim sposobnostima i zanimanjima pridonose razvoju opatije i zajednice.

Prije desetak dana umro je u 38. godini života takav brat pomoćnik; Vinko Marija od Uskrsnuća.

"[...]

Njemu, jednostavnom redovničkom bratu, R. kard. Sarah, prefekt rimske Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, posvetio je svoju knjigu 'Bog ili ništa'.

Svjetovnim imenom Benedikt Carbonell, u dobi od 27 godina stupio je u opatiju Svete Marije iz Lagrassea, tradicijsku zajednicu regularnih kanonika koja se drže drevnoga rimskog obreda. Bilo je to 2005., nekoliko mjeseci nakon što su stekli samostanski kompleks u Lagrasseu i 212 godina nakon što je opatija ponovo obnovljena nakon ukinuća zbog Francuske revolucije. Pridružio se kao jednostavni brat i tako je kao izučeni električar odlučno i marljivo pomagao kod nužne pregradnje i radova održavanja.

Zatim mu je dijagnosticirana multipla skleroza i malo po malo gubio je svoju slobodnu kretanja. Najprije mu je za hod trebao štap, zatim invalidska kolica, a u zadnje je tri godine bio vezan za postelju. 'Velika kušnja za tako aktivnog čovjeka'- kako u osmrtnici pišu korska gospoda.

[...]

Načet teškom bolešću, brat Vinko je ipak razvio 'nadnaravni smisao za apostolat'. Bilo to za vrijeme njegovih boravaka u bolnici ili u Lurdu, bio je svjedok vjere. Njegova jednostavna, ali tiha radost kojom je bio ispunjen, ostavljala je dojam na ljude koji su dolazili u njegovu blizinu. Tako je mogao utješiti mnogo pacijenata, a i medicinskim sestrama i liječnicima približiti Kristovu ljubav.

'Što su mu više kopnile tjelesne snage, to je više dobivao na duhovnoj veličini'.

U to je vrijeme mladog redovnika upoznao kard. Sarah. Zadnjih mjeseci više nije mogao govoriti, ali je čvrsto držao krunicu u ruci.

U nedjeljno jutro 10. travnja zadnji su trenutci proletjeli u jednostavnu dostojanstvu. Providnost je htjela da budu nazočne njegova majka i sestra. Opat mu je podijelio posljednje pomazanje. Malo potom, kad su se subraća oko njega okupila, brat Vinko Marija od Uskrsnuća vratio je svoju dušu Bogu.

Prošle subote, 16. travnja, bili su rekvijem i pokop na opatijskom groblju. Zadušnicu je služio opat Emanuel Mª od Sv. Ivana, a propovijed je održao kard. Sarah koji je i blagoslovio tijelo. Kardinala koji je za vrijeme jednog posjeta bio upoznao ovog redovnika, već pogođena bolešću, jako se dojmila radost mladog čovjeka i njegova duboka vjera, tako da se među njima razvilo osobno prijateljstvo i duhovna povezanost. Brat Vinko je na poseban način nosio u molitvi i u šutnji molitvene nakane koje mu je kardinal redovito povjeravao.

Gvinejski kardinal posvetio mu je svoju knjigu 'Bog ili ništa'. U propovijedi je stožernik izjavio: 'Bratu Vinku sam posvetio svoju knjigu 'Bog ili ništa' jer sam od prvoga susreta shvatio da je Krist svoje srce naslonio na njegovo'.

[...]" (izvor: Katholisches.info)

Kardinal je na početku propovijedi zahvalio Bogu i redokanonicima za priliku što se mogao upoznati s bratom Vinkom koji je preuzeo odluku da svojim molitvama i žrtvama prati njegovo služenje Crkvi. Njihovi su susreti uvijek bili obilježeni šutnjom i molitvom: "Svaki put kad mi je Bog dopustio da te posjetim, intenzivno smo molili ružarij pod pogledom Djevice Marije. 

Ostajali smo dugo u tišini. Ti, zato što je Bog tražio da budeš tiha žrtva za spasenje svijeta, a ja zato što sam postao tvoj učenik, da shvatim  otajstvo patnje." Usprkos velikom tjelesnom trpljenju, na redovnikovu je licu zapažao sjaj: "Tvoje je tijelo nosilo patnju i bol, no na tvom se licu mogla vidjeti velika radost, beskrajan mir i potpuno predanje Bogu. Moleći s tobom i osluškujući otajstvo života, naučio si me da patnje i radosti supostoje." U zadnjem stadiju bolesti brat Vinko je jedva uspijevao izreći kratke riječi: "Kad sam ti katkad telefonirao iz Rima, jedina riječ koju si htio urezati u moje srce bila je: da, da, da! Postao si neprestani 'fiat'. Postao si potpuna žrtva iz ljubavi prema Bogu. Ponekad nisi bio u stanju reći 'da', ali osjećao sam snažan i bolan dah. Tako si mi otkrio da je patnja najuzvišeniji izraz ljubavi."

Tijekom propovijedi je još pročitao nekoliko rečenica iz pokojnikova dnevnika u kojima je brat Vinko iznio svoje uvjerenje da je patnju primio od Božje ljubavi i milosrđa, i da ona ima ulogu u njegovu posvećenju. No, kako je ovaj redovnik mogao prihvatiti patnju i u njoj naći radost? "Tu sam tajnu našao u tvojoj bilježnici: 'Svakog se dana zatvaram u trostruki zamak: Prvi je Prečisto Srce Marijino, protiv svih napada zloduha. Drugi je Srce Isusovo, protiv svih napada tijela. Treći je Sveti Grob, gdje se skrivam blizu Isusa protiv svijeta'." Tako se borio protiv triju neprijatelja naše duše: đavla, tijela i svijeta.

Kardinal je na koncu propovijedi zahvalio bratu Vinku za sve što je učinio za njega i za redokanonike. "Nastavi moliti za svoju subraću, samostanske kanonike svetog Augustina, za Crkvu, za svoju obitelj i za nas. I mi molimo za te. Bog nas je rastavio za trenutak, no ostajemo ujedinjeni." Izrazio je svoje uvjerenje da je brat Vinko već kod Oca da im bude zaštitnik i povjerio ga Blaženoj Djevici Mariji "koju ćemo zazivati na času smrti naše". (izvor: Romualdica)

Slike; Opatija Lagrasse (1, 2, 3) /Messainlatino.it/ Romualdica/ Murus inexpugnabilis

Post festum

Završio je veličanstveni pohod Hrvatskoj relikvija sv. Leopolda iz Herceg Novog, sigurno najpopularnijeg među hrvatskim svetcima i blaženicima. 

Bilo je pohvalno što su uz rijeke vjernika svečeve moći pohodili biskupi i čak dva kardinala; zagrebački je bio i na dočeku i danas na ispraćaju relikvija.

Jedino što je malo zagrebalo uši prvoga dana boravka bila je zabuna oko nekih stvari koje su pripisane sv. Leopoldu:

"Ljudi su u njemu prepoznavali Božju dobrotu i blagost, a sam je pak govorio: Kažu mi da sam predobar, ali, ako netko dođe i klekne pred mene, ni je li to dovoljan dokaz da želi primiti oproštenje od Boga? Svojoj je subraći tumačio da nam je Isusa dao primjer i da nismo mi umrli za duše, nego je On prolio svoju božansku krv za sve ljude. I kada bi mu Isus prigovorio zbog širokogrudnosti – šaleći se kaže sveti Leopold da bi mu odgovorio: Ali, taj loš primjer dao si mi ti, Gospodine! A ja još nisam došao do stupnja ludosti da umrem za duše!" (narod.hr)

Vjerojatno će se te riječi ponavljati u našem vjerskom tisku, pa zato ove dvije napomene: 

1. To da je dovoljan znak kajanja da netko samo dođe u ispovjedaonicu nije mislio sveti Leopold, nego je to ideja pape Franje koju je 9. veljače 2016. iznio kapucinima, a dan potom i misionarima milosrđa (v. TBBM).  

2. Niti nastavak citiranog odlomka o lošem primjeru ne potječe od sv. Leopolda, nego od jednog kapucina iz Buenos Airesa koji je to izjavio papi Franji (dok još nije bio papa), a on je to zapisao u svojoj knjizi Božje je ime Milosrđe (v. Bitno.net i TBBM uz komentare).

Kad ispovijedam i dajem savjete, osjećam sav teret svoje službe i ne mogu izdati svoju savjest. Kao svećenik, Božji službenik, imam štolu na ramenima, nikoga se ne bojim. Prije i povrh svega istina.

(sv. Leopold u: E. Boninsegna, Ispovjednik se ispovijeda, Teovizija, Zagreb, 2012., str. 157.*)

LXXXIX

Sveti Otac Benedikt XVI. proslavio je danas 89. rođendan. Svima koji su mu čestitali poslao je svoj blagoslov.

Među rijetkim javljanjima iz samoće, ističe se zadnji intervju koji je izazvao dosta reakcija i zapažanja među kojima ističem komentar na stranici Summorum-pontificum.de.

Na svoj rođendan 2012. govorio je o tri putokaza koje je liturgija Svete Crkve postavila 16. travnja, na dan kad se rodio. Prvi je spomen sv. Bernardice iz Lurda, drugi sv. Benedikt Josip Labre i treći Velika subota koja je bila toga dana.

Zadržat ćemo se na sv. Benediktu Josipu čija imena papa u miru nosi; Josipom je postao na krštenju, a ime Benedikt izabrao je sam. Svetac čiji je danas spomendan čeznuo je za samostanskim životom, ali odbili su ga i trapisti i kartuzijanci i konačno cisterciti.

S dvadeset i dvije godine otišao je iz opatije Sept Fons u cistercitskom novačkom habitu s krunicom oko vrata i ruksakom. Jedina imovina su mu bile dvije krunice, raspelo, Novi zavjet, brevijar, Nasljeduj Krista i neke pobožne knjige. Počeo je život svetog putnika i pokornika posvećenog neprestanoj molitvi i siromaha koji je ono malo što je dobio dijelio s drugima. Izrugivali su ga, držali luđakom, a zločesta djeca gađala su ga kamenjem.

Od 1774. živio je u Rimu i odlazio svake godine na hodočašće u Gospinu kućicu u Loreto. Posebno je tražio crkve u kojima se održavalo četrdesetosatno klanjanje zbog čega je dobio nadimak siromah od Vječnog klanjanja (povero delle Quarantore). Umro je 1783. na stubama crkve Sv. Marije dei Monti u kojoj mu se danas nalazi grob. Blaženim ga je 1860. proglasio bl. Pio IX., a svetim 1881. Lav XIII. 

Poznata je Cavalluccijeva slika koja prikazuje svetca zadubljena u molitvu, no ova iznad je malo izmijenjena. Trojstvenici su joj dodali još svoj škapular jer pripadao i bratovštini Presvetog Trojstva.

Papa u miru koji je po odbacivanju koje je u Crkvi doživio sličan ovom svetom putniku i pokorniku, ovako je 2012. govorio o svom imenjaku:

"[...] Tu je zatim Benedikt Josip Labre, pobožni hodočasnik i prosjak XVIII. st. koji je nakon nekoliko promašaja napokon pronašao svoj poziv; da kao prosjak- bez ičega, bez ikakve potpore i ne zadržavajući ništa od onoga što bi dobio, a što nije bilo prijeko potrebno- hodočasti cijelom Europom, k svim europskim svetištima, od Španjolske do Poljske, od Njemačke do Sicilije; pravi europski svetac! Mirne duše možemo reći: neobičan svetac, koji je proseći hodočastio od svetišta do svetišta i nije htio ništa drugo činiti, osim moliti i tako davati svjedočanstvo o onom što je važno u životu: o Bogu. On zasigurno nije uzor koji bismo trebali oponašati, nego putokaz, ispruženi prst prema bitnomu. On nam pokazuje da je dostatan samo Bog, da je iznad svega u ovom svijetu, iznad naših potreba i mogućnosti, ono odlučujuće, bitno, upoznati Boga. Samo je on dostatan, i to 'samo Bog', Labre nam pokazuje na dramatičan način. I istodobno u tom njegovu europskom životu koji od svetišta do svetišta obuhvaća cijeli europski kontinent, postaje vidljivo da se onaj koji se otvori Bogu, ne udaljuje od svijeta i ljudi, da nalazi braću, da se pred Bogom ruše sve granice, da samo Bog može prevladati granice, jer smo zahvaljujući njemu svi samo braća, svi pripadamo jedni drugima. Pokazuje se istodobno da jedincatost Božja znači bratstvo i pomirenje ljudi, uklanjanje granica što nas ujedinjuje i liječi. Tako je on svetac mira, upravo kao nezahtjevan svetac koji umire bez ičega, a ipak je svime blagoslovljen. [...]" (1)

Litanije sv. Benedikta Josipa Labrea

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, zaštitnice sv. Benedikta Josipa, moli za nas
Sveti Benedikte Josipe, predodređen od neba,
Sveti Benedikte Josipe, dijete blagoslova,
Sveti Benedikte Josipe, pun ljubavi za Boga,
Sveti Benedikte Josipe, pravi učeniče Isusa Krista,
Sveti Benedikte Josipe, prečisti hrame Duha Svetoga,
Sveti Benedikte Josipe, vjeran milosti,
Sveti Benedikte Josipe, gorljiv u molitvi,
Sveti Benedikte Josipe, preziratelju svijeta,
Sveti Benedikte Josipe, primjere poniznosti,
Sveti Benedikte Josipe, nevrijedan u vlastitim očima,
Sveti Benedikte Josipe, zadovoljan u pogrdama,
Sveti Benedikte Josipe, hodočasniče na zemlji,
Sveti Benedikte Josipe, beskućniče,
Sveti Benedikte Josipe, siromašni pomoćniče,
Sveti Benedikte Josipe, lišen svega,
Sveti Benedikte Josipe, milosrdan prema drugima,
Sveti Benedikte Josipe, gorljiv za spasenje svoje braće,
Sveti Benedikte Josipe, ljubitelju križa,
Sveti Benedikte Josipe, junače pokore,
Sveti Benedikte Josipe, spreman na trpljenje,
Sveti Benedikte Josipe, željan mrtvljenja,
Sveti Benedikte Josipe, divan u strpljenju,
Sveti Benedikte Josipe, obdaren anđeoskom čistoćom,
Sveti Benedikte Josipe, pobožniče četrdesetosatnog klanjanja,
Sveti Benedikte Josipe, trajni klanjatelju Presvetom Sakramentu,
Sveti Benedikte Josipe, gorljivi slugo Marijin,
Sveti Benedikte Josipe, nasljedovatelju sv. Franje Asiškoga,
Sveti Benedikte Josipe, nova slavo crkve Arrasa,
Sveti Benedikte Josipe, moćan na nebu,
Sveti Benedikte Josipe, po svom proslavljenju,
Sveti Benedikte Josipe, po povjerenju koje imaš kod Boga,
Sveti Benedikte Josipe, po čudesima preko tvog zagovora,
Sveti Benedikte Josipe, po svom žarkom milosrđu,
Sveti Benedikte Josipe, po svim svojim zaslugama,

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine.

℣. Moli za nas sv. Benedikte Josipe
℞. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Bože, koji si nam u osobi sv. Benedikta Josipa Labrea, svoga vjernog sluge, dao novi uzor evanđeoskog savršenstva, podaj nam njegovim zagovorom da nasljedujemo njegov primjer i ljubimo Te poput njega svim srcem, tako da prezirući sami sebe i sve što se zbiva postignemo vječnu sreću. to Te molimo po Isusu Kristu Gospodinu našemu . Amen. (2)

Izvor: (1) Vatican, (2) Sur les Pas des Saints

Slike: screenshot Twitter.com/mkn_news, trinitarios.com.br, Transalpine Redemptorists

Pob(l)udnica

Prema R. de Matteiju, iz nove Papine pobudnice daju se izvući tri obilježja: 1. otvara vrata k pričesti rastavaljenima koji su ponovo civilno vjenčani, 2. prihvaća situacijski moral i 3. normalizira razne vrste suložništva.

"Apostolskom pobudnicom 'Amoris laetitia' od 8. travnja 2016., papa Franjo službeno se izjasnio o problemima bračnoga morala o kojima se diskutira već dvije godine.

Na Konzistoriju kardinala koji je trajao od 20. do 21. veljače 2014., Franjo je kard. Kasperu povjerio zadaću otvaranja rasprave o toj temi. Kasperove teze prema kojima Crkva treba promijeniti svoju bračnu praksu, činile su lajtmotiv dviju sinoda o obitelji iz 2014. i 2015., i sada tvore osnovu pobudnice pape Franje. 

Tijekom ovih dviju godina, ugledni kardinali, biskupi i filozofi uključili su se u raspravu da bi pokazali kako između nauka i prakse Crke mora postojati nutarnja povezanost. Dušobrižništvo se zapravo temelji na dogmatici i moralnom nauku. 'Ne može biti pastorala koji je u neskladu s istinom Crkve i s njenim moralom, u suprotnosti s njenim zakonima, i koji se ne orijentira na postizanje ideala kršćanskoga života!'- primijetio je V. kard. De Paolis, CS u svom uvodnom govoru na umbrijskom crkvenom sudištu, 27. ožujka 2014. Zamisao o pastoralnoj praksi koja bi se mogla razvijati prema okolnostima, modama i strastima, prema kard. Sarahu, 'jedan je oblik krivovjerja, opasna šizofrena patologija' (La Stampa, 24. veljače 2015.).

U tjednima koji su prethodili postsinodalnom pismu, umnožili su se javni i privatni interventi kardinala i biskupa kod Pape, s ciljem sprječavanja promulgiranja jednog dokumenta punoga zabluda koje su otkrivali mnogobrojni amandmani, koje je na nacrt dala Kongregacija za nauk vjere. Franjo nije odstupio, nego je, kako se čini, zadnju izmjenu pobudnice, ili barem nekih ključnih odlomaka, povjerio teolozima od svoga povjerenja koji su pokušali reinterpretirati sv. Tomu Akvinskog u svjetlu hegelovske dijalektike. 

Otuda je izašao dokument koji nije dvosmislen, nego jasan- u svojoj neodređenosti. Teologija prakse, naime, isključuje svaku doktrinarnu afirmaciju i prepušta povijesti ocrtavanje linija ljudskog vladanja i činâ. Stoga, kako Franjo tvrdi, 'razumljivo je' da se o sržnoj temi razvedenih koji su ponovo vjenčani, 'ne može očekivati od Sinode ili ove pobudnice jedna nova opća normativa kanonskoga tipa, primjenjiva na sve slučajeve' (§ 300). Ako smo uvjereni da se kršćani u svojem vladanju ne trebaju ravnati prema apsolutnim načelima, nego trebaju slušati 'znakove vremena', bilo bi protuslovno formulirati pravila ikakve vrste.

Svi su očekivali odgovor na glavno pitanje: 'Mogu li oni koji su se nakon prvoga braka civilno vjenčali pristupiti k sakramentu Euharistije?'. Na to je pitanje Crkva uvijek odgovarala kategorično 'ne'. Rastavljeni i ponovo vjenčani ne mogu primati pričest jer njihova životna situacija objektivno protuslovi naravnoj i kršćanskoj istini o braku koju Euharistija označuje i ostvaruje ('Familiaris consortio', § 84). 

Nasuprot tomu, postsinodalna pobudnica odgovara: općenito ne, ali 'u određenim slučajevima' da ('Amoris laetitia', § 305, bilješka 351). Rastavljeni koji su ponovo civilno vjenčani moraju biti 'integrirani', a ne isključeni (§ 299). Njihova integracija 'može se izraziti u različitim crkvenim službama: treba stoga razlučiti koji se od različitih oblika isključivanja u liturgijskom, pastoralnom, odgojnom  i institucionalnom području mogu prevladati' (§ 299), ne isključujući sakramentalnu stegu (§ 366).

Činjenica je sljedeća: zabrana pričesti za rastavljene koji su ponovo civilno vjenčani više nije apsolutna. Papa ne dopušta pričest rastavljenima kao opće pravilo, ali je niti ne zabranjuje. Kardinal Caffarra je protiv Kaspera naglasio: 'Ovdje se dotiče doktrina. Neizbježno. Može se reći da se to ne radi, ali to se radi. I ne samo to. Uvodi se običaj koji dugoročno neće samo među kršćanima ustaliti ideju da nema apsolutno nerazrješivog braka. To je sigurno protiv Gospodinove volje. O tomu nema sumnje' (Intervju za 'Il Foglio', 15. ožujka 2014.).

Za teologiju prakse ne vrijede pravila, nego konkretni slučajevi. A ono što nije moguće apstraktno, moguće je konkretno. Međutim, kako je dobro primijetio kard. Burke: 'Ako bi Crkva dopustila primanje sakramenata (makar u samo jednom slučaju) osobi koja se nalazi u neregularnoj situaciji, to bi značilo ili da brak nije nerazrješiv i time da ta osoba nije u stanju preljuba, ili da sveta pričest nije zajedništvo u Tijelu i Krvi Kristovoj, koja naprotiv iziskuje ispravnu dispoziciju osobe, tj. kajanje za teške grijehe i čvrstu nakanu više ne griješiti' (Intervju A. Gnocchija, 'Il Foglio', 14. listopada 2014.).

Također, izuzetak je određen da postane pravilo jer je kriterij pristupa k pričesti u pobudnici 'Amoris laetitia' prepušten 'osobnom razlučivanju' pojedinaca. To se razlučivanje događa 'slučaj po slučaj' preko razgovora sa svećenikom, u nutarnjem 'forumu'' (§ 300). Ali koji će se to pastiri duša usuditi uskratiti pristup k pričesti ako 'nam samo evanđelje kaže da ne sudimo i ne osuđujemo' (§ 308), i ako je potrebno 'sve integrirati' (§ 297), i 'vrjednovati konstruktivne elemente u onim situacijama koje još ne odgovaraju ili više ne odgovaraju [crkvenom] nauku o braku' (§ 292)? 

Pastiri koji bi se željeli referirati na crkvene zapovijedi riskirat će, prema pobudnici, da se ponašaju 'kao kontrolori milosti, a ne kao moderatori' (§ 310). 'Stoga pastir ne može osjećati da je dovoljno jednostavno primijeniti moralne zakone na one koji žive u 'neregularnim' situacijama, kao da su oni kamenje koje se baca na živote osoba. To je slučaj zatvorenih srdaca koja se često skrivaju iza naukâ Crkve 'da zasjednu na stolicu Mojsijevu i sude, često svisoka i površno, teške slučajeve i ranjene obitelji' (§ 305).

Taj nečuveni jezik, tvrđi od tvrdoće srca za koju su optuženi 'kontrolori milosti', razlikovno je obilježje pobudnice koju kard. Schönborn 8. travnja 2016. nije slučajno definirao kao 'lingvistički događaj'.

'Moja je velika radost zbog ovoga dokumenta'- rekao je bečki kardinal- u tomu što on 'koherentno ide iza umjetnih, vanjskih, jasnih razlika između regularnog i neregularnog'. Jezik, kao i uvijek, izražava sadržaj. Situacije koje postsinodalna pobudnica definira kao 'takozvane neregularne', situacije su javnoga preljuba i izvanbračnog suložništva. Za pobudnicu 'Amoris laetitia' one ostvaruju idel kršćanskoga braka, iako samo 'djelomično i analogno' (§ 292). 

'Na temelju uvjetovanosti i olakotnih faktora, moguće je da se u situaciji objektivnoga grijeha- bez subjektivne krivnje ili ne na potpun način- može živjeti u Božjoj milosti, da se može voljeti i da se također može rasti u životu milosti i ljubavi, primajući pomoć Crkve (§ 305), 'u određenim slučajevima to bi mogla biti i pomoć sakramenata'. 

Prema katoličkom moralu, okolnosti, koje čine kontekst u kojem se događa čin, ne mogu mijenjati moralnu kvalitetu činâ niti intrinzično zao čin obrnuti u dobar i pravedan. Nauk o moralnim apsolutima i o 'intrinsece malum' 'Amoris laetitia' rastvara u ništa. Pobudnica se prilagođava 'novom moralu' koji je osudio Pio XII. u brojnim dokumentima i Ivan Pavao II. u 'Veritatis splendor'. Situacijski moral prepušta okolnostima i u konačnici subjektivnoj savjesti čovjeka da određuje što je dobro, a što loše. Izvanbračni spolni odnos ne promatra se kao po sebi nedopušten, nego se- ukoliko je čin ljubavi- vrjednuje prema okolnostima.

Općenitije govoreći, zlo ne postoji po sebi kao što ne postoji teški ili smrtni grijeh. Izjednačavanje osoba u stanju milosti ('regularne' situacije) i osoba u stanju trajnoga grijeha ('neregularne' situacije) nije samo lingvističko: čini se da se uklapa u luteransku teoriju o čovjeku koji je 'simul iustus et peccator', koja je osuđena na Tridentskom koncilu u Dekretu o opravdanju (DH, 1551-1583).

Poslijesinodalno pismo 'Amoris laetitia' puno je gore od govora kard. Kaspera iz veljače 2014., protiv kojeg se s pravom usmjerilo toliko kritike u knjigama, člancima i intervjuima. Kardinal Kasper je postavio neka pitanja. 'Amoris laetitia' nudi odgovor: otvara vrata razvedenima koju su ponovo civilno vjenčani, kanonizira situacijski moral i uvodi proces normalizacije za sve oblike suložništva 'more uxorio'.

S obzirom na činjenicu da novi dokument ne spada u nezabludivo redovito Učiteljstvo, preostaje nadati se da će biti predmet temeljite kritičke analize crkvenih teologa i pastira, ne utvarajući si da se na nj može primijeniti 'hermeneutika kontinuiteta'.

Ako je tekst katastrofalan, još je katastrofalnija činjenica da ga je potpisao Namjesnik Kristov. Ali za onoga tko voli Krista i Njegovu Crkvu, to je dobar razlog da govori, a ne da šuti. Usvojimo, dakle, riječi hrabroga biskupa msgr. A. Schneidera, ORC: ''Non possumus!'. Neću prihvatiti zamagljujući govor niti vješto maskirana stražnja vrata za profanaciju sakramenta braka i euharistije. Isto tako, neću prihvatiti izrugivanje šeste zapovijedi Božje. Radije ću biti izrugivan i progonjen, nego da prihvatim dvosmislene tekstove i neiskrene metode. Pretpostavljam kristalno jasno 'Lice Krista, Istine, dragocjenim kamenjem urešenoj slici lisice' (sv. Irenej), 'jer znam komu sam povjerovao', 'scio, cui credidi!' (2 Tim 1,12) [Rorate caeli , 2. studenog 2015./Toma Blizanac]".

Izvor: CORRISPONDENZA ROMANA, RORATE CÆLI, Katholisches.info
Slika: Facebook.com