ponedjeljak, travnja 18, 2016

Post festum

Završio je veličanstveni pohod Hrvatskoj relikvija sv. Leopolda iz Herceg Novog, sigurno najpopularnijeg među hrvatskim svetcima i blaženicima. 


Bilo je pohvalno što su uz rijeke vjernika svečeve moći pohodili biskupi i čak dva kardinala; zagrebački je bio i na dočeku i danas na ispraćaju relikvija.


Jedino što je malo zagrebalo uši prvoga dana boravka bila je zabuna oko nekih stvari koje su pripisane sv. Leopoldu:

"Ljudi su u njemu prepoznavali Božju dobrotu i blagost, a sam je pak govorio: Kažu mi da sam predobar, ali, ako netko dođe i klekne pred mene, ni je li to dovoljan dokaz da želi primiti oproštenje od Boga? Svojoj je subraći tumačio da nam je Isusa dao primjer i da nismo mi umrli za duše, nego je On prolio svoju božansku krv za sve ljude. I kada bi mu Isus prigovorio zbog širokogrudnosti – šaleći se kaže sveti Leopold da bi mu odgovorio: Ali, taj loš primjer dao si mi ti, Gospodine! A ja još nisam došao do stupnja ludosti da umrem za duše!" (narod.hr)

Vjerojatno će se te riječi ponavljati u našem vjerskom tisku, pa zato ove dvije napomene: 

1. To da je dovoljan znak kajanja da netko samo dođe u ispovjedaonicu nije mislio sveti Leopold, nego je to ideja pape Franje koju je 9. veljače 2016. iznio kapucinima, a dan potom i misionarima milosrđa (v. TBBM).  

2. Niti nastavak citiranog odlomka o lošem primjeru ne potječe od sv. Leopolda, nego od jednog kapucina iz Buenos Airesa koji je to izjavio papi Franji (dok još nije bio papa), a on je to zapisao u svojoj knjizi Božje je ime Milosrđe (v. Bitno.net i TBBM uz komentare).


Kad ispovijedam i dajem savjete, osjećam sav teret svoje službe i ne mogu izdati svoju savjest. Kao svećenik, Božji službenik, imam štolu na ramenima, nikoga se ne bojim. Prije i povrh svega istina.
(sv. Leopold u: E. Boninsegna, Ispovjednik se ispovijeda, Teovizija, Zagreb, 2012., str. 157.*)

Broj komentara: 5:

  1. Koristim prigodu za jos dvije napomene.

    Na Christus Rexu je dano sazeto, ali jasno objasnjenje (iz Bujanoviceve Eshatologije) zasto katolici stuju svetacke moci. To je, nazalost, danas potrebno ponavljati ne samo zbog rugalica s portala poput index, nego i nekih katolika potpuno prozetih protestantskim mentalitetom (v. npr. nedavni sramotni clanak u Naciji).

    Nadalje, to sto je tijelo sv. Leopolda dobro ocuvano moze biti lijepi znak, ali niposto nije dokaz njegove svetosti kao sto ni tijela nekih svetaca od kojih su ostali samo kosti nisu dokaz suprotnoga. Primjerice, lice sv. Leopolda prekriveno je oslikanom maskom. Uz zagovor svetaca dogadjaju se nebrojena vidljiva i nevidljiva cuda. Ne treba inzistirati na manje bitnim stvarima poput "neraspadnutih tjelesa" koja ipak izgledaju kao mrtva tijela sa svime sto to podrazumijeva.

    Konacno, da zavrsim, nikad se nisam nadao da cu moci u Zagrebu posjetiti tijelo sv. Leopolda i dotaknuti skrinju koja ga sadrzi u katedrali. Brojni vjernici koji su pohodili sv. Leopolda da mu se mole, da dotaknu sarkofag pokazuju da tradicionalne poboznosti itekako privlace ljude i danas. Ima li ista tradicionalnije od pohadjanja i molitve kod tijela i relikvija svetaca i s druge strane ista sto vise iritira sekulariste, protestantske ili modernisticke heretike. Iduci od sarkofaga sv. Leopolda do sarkofaga bl. Alojzija i prolazeci pored starog glavnog oltara katedrale, ja sam kao i, vjerujem, mnogi tradicionalisti molio da se na to mjesto vrati ona misa koju su ovi svetci do smrti sluzili.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ja bih se samo možda malo više što se relikvija tiče osvrnuo na jednu drugu stvar, a to je da modernisti nažalost suzbijaju čašćenje relikvija. Ne treba zaboraviti da relikvije svetog Leopolda leže i u Maglaju i u Dubravi. Međutim netko je trebao donijeti očito čitavo tijelo da bi modernisti počeli pričati o relivkijama. Fino bi bilo čuti recimo da ljudi i bez ovoga hodočaste u Maglaj ili Dubravu pokloniti se relikviji ruke svetog Leopolda. Nažalost oni te relikvije i ne spominju i zavuku ih u nekakve muzeje gdje tako stoje tu kao eksponati. Ivan

      Izbriši
  2. Ono što je još iritantnije od ovih izjava jeste pripisivanje modernog ekumenizma sv. Leopoldu. Koliko sam to puta čuo i isto toliko puta proključao.

    Nitko se nije potrudio pročitati njegov životopis, a onda isti ti pričaju takve nebuloze.

    Sv. Leopolde, koji si žarko želio ići na istok vraćati raskolnike u jedinstvo Crkve Božje, moli za nas.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Dok sam stajao u redu za ulzak u crkvu sv. Leopolda u Dubravi, jedan fratar je čitao o sv. Leopoldu. Kad je pročitao kako je sv. Leopold posebno želio i molio za jedinstvo kršćana, očekivao sam još jedan u nizu prikaza Leopolda kao modernog ekumenista, međutim, ugodno sam se iznenadio. Fratar je rekao kako je sv. Leopold bio jasan o tome da je punina istine u Katoličkoj Crkvi i kako se nije libio pravoslavce zvati pravim imenom, raskolnicima. Pročitao je i nekoliko citata sv. Leopolda o istočnjacima i njegovoj velikoj želji da ih vrati u krilo Crkve.

      Izbriši
  3. Treba bi malo spomenuti koje se sve relikvije i blaga skrivaju u riznici zagrebačke katedrale - među ostalim nevine dječice... nitko nikad čuo ni vidio osim rijetkih koji su dobili posebnu priliku.

    Emerik

    OdgovoriIzbriši