O nazivima

Na jedan prilog s bloga Centurio pozornost je prošle godine svratio i Rorate caeli. Prije nekoliko dana isti je bloger objavio zanimljiv grafički prikaz struja u Katoličkoj Crkvi s obzirom na shvaćanje II. vatikanskog koncila. Kriterij su bila dva pitanja: 

1.) znači li II. vatikanski koncil, onako kako je izražen u svim svojim dokumentima, hermeneutički lom s Tradicijom i Učiteljstvom Katoličke Crkve?

i 

2.) predstavljaju li reforme koje su uslijedile nakon II. vaticanuma, osobito liturgijska reforma, negativan razvoj koji je oslabio Crkvu?

Budući da su u uporabi razni nazivi, predložio je da se one koji niječno odgovaraju na obje rečenice nazove neokonzervativcima. Takvi vjeruju da je II. vatikanski u kontinuitetu s Tradicijom kao i da su reforme proistekle iz njega bile pozitivan razvoj u Crkvi, posebno liturgijska reforma. Za glavne predstavnike je istaknuo nedavno kanoniziranog Ivana Pavla II., isto tako nedavno beatificiranog Pavla VI. i Ivana Pavla I. čija je kauza u tijeku, a od živih kard. Müllera, prefekta Kongregacije za nauk vjere. Ova struja se čvrsto drži moralnih pozicija kako ih je definirao Katekizam Ivana Pavla II. i ne žele daljnje promjene. Takvi nisu ljubitelji tradicionalne mise, ne žele njeno širenje i u najboljem slučaju je samo podnose.

Modernistima naziva one koji niječu drugo, a potvrdno odgovaraju na prvo pitanje. To su oni koji svim silama hvale famozni duh Koncila koji papa u miru Benedikt XVI., pak, zove zloduhom Koncila. Žele daljnje reforme te vjeruju da su reforme dobre upravo zato što je II. vatikanski bio prekid s Tradicijom. Papa Franjo je pohvalio rad nadbiskupa Marchetta, no svojim djelima spada u ovaj smjer zajedno sa svojim omiljenim teologom kojeg je više puta javno uzeo u zaštitu, kard. Kasperom, i nekima od svojih najbližih savjetnika kao što je kard. Marx.

Konzervativci za razliku od drugog, daju niječan odgovor na prvo pitanje. Predstavnici su papa Benedikt XVI. i kardinali Burke, Brandmüller, Castrillón Hoyos, a od svećeničkih zajednica ističe samo Petrovo bratstvo i Ustanovu Krista Kralja. Zalažu se za reformu reforme, širenje tradicionalne liturgije u kojoj vide uzor za novu i uvjereni su da je zadnji koncil u kontinuitetu s Tradicijom i Učiteljstvom, no sve što je proizašlo iz toga događaja nije rezultat stvarne namisli Koncila koja se nalazi u njegovim dokumentima. 

Tradicionalistima naziva samo one koji odgovor da daju na oba postavljena pitanja. Dakle, tvrde i da je II. vaticanum bio prekid s Tradicijom i da su reforme proistekle iz njega oslabile Crkvu i vjeru. Iako ne mogu prihvatiti fabriciranu misu- kako je govorio kard. Ratzinger- ne dovode u pitanje papin primat i valjanost poslijekoncilskih papa. Glavni su predstavnici tih pozicija nadbiskup Lefebvre, svećeničko bratstvo koje je utemeljio i njegov nasljednik.

Prema/slika: Centurio