ponedjeljak, studenoga 10, 2014

O busoli

Početkom studenog je objavljen intervju koji je za Vidu Nuevu, španjolski tjednik, dao kard. Burke i u kojem se osvrnuo na aktualnu situaciju koja tišti Crkvu.

" [...]

- Kakav je osjećaj kod Vas ostavila Sinoda? Je li bilo sukoba?

Bilo je otvorene i snažne diskusije. U prošlosti su interventi sinodalnih otaca uvijek bili objavljeni, no sada nisu. Sve su informacije dolazile od sažetaka o. Lombardija i sa susreta koje je organizirao s novinstvom. Ti su me sažetci iznenadili jer nisu dobro odražavali sadržaj diskusija, davali su dojam da se sve usmjerava u korist pozicije koju je izložio kard. Kasper. Pravi je šok došao s dokumentom 'Relatio post discepationem' [sažetak intervencija prvoga tjedna Sinode]. Činilo se da je to jedna manifest za promjenu stege Crkve glede neregularnih zajednica. Nudio je veće otvaranje za parove koji zajedno žive bez sakramenta ženidbe i za osobe koje pate od stanja homoseksualnosti.

- Jesu li drugi sinodalni oci dijelili to Vaše odbijanje?

Tako je. Svi su u mojoj radnoj skupini [circulus minor] bili iznenađeni. Proveli smo mnogo vremena na tomu da se zaključni dokument temelji na Svetom pismu i na Učiteljstvu. Trebalo je ispraviti zablude, primjerice, da se pozitivni elementi mogu pronaći u grješnim činima kao što su suložništvo, preljub ili spolni čini među osobama koje pate od homoseksualnog stanja. Ta je konfuzija bila vrlo teška. Uznastojali smo da ponovo dođe do izražaja ljepota bračnog stanja kao od Boga stvorene nerazrješive zajednice u vjernosti i usmjerene na prokreaciju. Pred teškim situacijama, razlikujemo između ljubavi za grješnike i mržnje prema grijehu. Mi moderatori i relatori malih radnih grupa [circuli minori] tražili smo da se naši radovi objave. Do tada javnost nije znala naše mišljenje. Sve je bilo kontrolirano i manipulirano, ako smijem tako reći.

VELIKE PASTORALNE TEŠKOĆE

- Je li postojala namjera da se Sinoda usmjeri u jednom pravcu?

Da. Od trenutka otkad je kard. Kasper počeo iznositi svoje mišljenje [na Konzistoriju u veljači], dio medija je tumačio da Crkva namjerava promijeniti svoju stegu. To je stvorilo velike pastoralne poteškoće. Kontaktirali su me mnogi biskupi i svećenici koji su rekli da osobe u neregularnim zajednicama dolaze u njihove župe s namjerom da prime sakramente, pozivajući se na to da Papa to hoće. Pritom ne govorimo o maloj, nego o fundamentalnoj stvari. Stup Crkve je brak. Ako tu istinu dobro ne poučavamo i ne živimo, izgubljeni smo. Prestajemo biti Crkva. Na Sinodi se ne mogu na istu ravan staviti učenja Crkve i pozicija koja ima proturječi.

- Zar se istina o braku više ne poučava dobro?

Postoji velika zbrka glede nerazrješivosti. Ako osoba živi u vezi koja je javni preljub, kako je moguće pristupiti k ispovijedi s odlukom da se više ne griješi? Kako je moguće pristupiti k pričesti, a da se ne skandalizira zajednica? Javno se živi u jednom od najtežih grijeha. 

- Ne smatrate mogućim pokornički put koji je predložio kard. Kasper kako bi neki razvedeni koji su se ponovo vjenčali pristupili k sakramentima?

Na pokorničkom putu partneri moraju živjeti u čistoći. Ako se ne mogu rastati, moraju živjeti kao brat i sestra. To je drevna praksa. Vi govorite o zakonu stupnjevitosti, ali istina nije stupnjevita. Ona je objektivna. Brak je nerazrješiv. Ako se vjenčam nekim ne mogu živjeti s nekim drugim.

- Daljnja vruća tema su homoseksualci. Prethodno ste ih spomenuli kao 'osobe koje pate od stanja homoseksualnosti'. To vidite kao bolest?

To je patnja. Bog nas nije stvorio da muškarac bude s muškarcem, a žena sa ženom. To je jasno po samoj našoj prirodi. Stvoreni smo za heteroseksualnu uniju, za brak. Odbijam govoriti o homoseksualnim osobama jer nitko se ne identificira po toj tendenciji. Osoba je ta koja ima tu tendenciju koja je patnja.

- Kako vam se činilo kad je Papa rekao tko je on da sudi istospolnike?

Rekao je da ne može suditi osobu pred Bogom, kakva god bila njena krivnja. No, čini se moraju suditi; ne vjerujem da Papa misli drugačije. Ti su čini grješni i protunaravni. Papa nikad nije rekao da u tim činima možemo pronaći pozitvne elemente. Nemoguće je naći pozitivne elemente u zlom činu.

- Franjo je u svojoj završnoj poruci govorio o 'neprijateljskoj rigidnosti' i potužio se da su se neki zatvorili 'unutar napisanog' ne dopuštajući si da ih 'Bog iznenadi'. Kako tumačite te riječi?

Teško. Može ih se interpretirati u smislu da su doktrina i disciplina suprotstavljene djelovanju Duha Svetoga. To nije katolički način mišljenja. Nauk i stega su uvjeti za pravi susret s Kristom. Čuo sam mnoge kako govore da Papa ne želi inzistirati na stezi ili na nauku. To nije prikadno tumačenje njegovih riječi. 

- Neki su vjernici zabrinuti zbog puta kojim je Crkva krenula. Što im možete reći?

Mnogi su mi iskazali tu zabrinutost. U tako kritičnom trenutku u kojem postoji snažan osjećaj da je Crkva brod bez kormila, svejedno zbog kojeg razloga, važnije je nego ikada proučavati našu vjeru, imati zdravo duhovno vodstvo i davati snažno svjedočanstvo vjere. Neki mi, na primjer, kažu da više nije važan angažman u pokretu za život. Odgovaram im da je važniji, nego ikad.

- Smatrate li da je Crkva u trenutku u kojem se čini da nitko nije na dužnosti?

Imam sve poštovanje za Petrovu službu i ne želim buditi privid da sam glas protiv Pape. Htio bih sa svim svojim slabostima biti učitelj vjere koji govori istinu koju danas mnogi osjećaju. Malo pate od vrtoglavice jer im se čini da je crkvena lađa izgubila kompas. Moramo odložiti uzrok te dezorijentacije jer nismo izgubili kompas. Imamo trajnu Tradiciju Crkve, nauk, liturgiju, moral. Katekizam se ne mijenja.

SUSRET S KULTUROM

- Što karakterizira ovaj pontifikat?

Papa opravdano govori o potrebi da se ide na periferije. Odgovor naroda je bio vrlo topao. Međutim, ne možemo ići na periferije praznih ruku. Idemo s riječju Kristovom, sa sakramentima, s krjeposnim životom iz Duha Svetoga. Ne tvrdim da Papa to čini, ali postoji opasnost da se susret s [prevladavajućom] kulturom krivo protumači. Vjera se ne može prilagoditi kulturi, nego je mora zvati na obraćenje. Mi smo kontrakulturalni pokret, a ne popularni.

- Kažete da 'Evangelii gaudium' nije dio Učiteljstva. Zašto?

Sâm Papa na početku dokumenta kaže da on nije učiteljski, nego da samo nudi indikacije smjera u kojem želi voditi Crkvu. 

- Razumije li prosječni katolik tu distinkciju?

Ne. Stoga nedostaje brižljivo izlaganje vjernicima preko kojeg bi se vjernicima protumačila narav i težina dokumenta. Postoje tvrdnje u pobudnici 'Evangelii gaudium' koje izražavaju Papino [osobno] mišljenje. To primamo s poštovanjem, ali one ne predstavljaju službeni nauk."

Izvor: Adelante la FeRORATE CÆLI, kath.net
Slika: Facebook/Populus Summorum Pontificum

1 komentar:

  1. Bitno.net, premda se odmaknuo od točke ispod razine zečje hrabrosti i dospio na razinu iste, čak spominje nesuglasice, ali pokušava prkazati sliku blistavosti novog pontifikata koje zapravo nikada nije bilo.
    Tko ne razmišlja po jugounitarističkom modelu koji dan prije napada jugovojske ljude opominje od oživjelih avetinja prošlosti, a to su bili naši branitelji - mora primjetiti da je stanje alarmantno i da se sada ćvrsto moramo uhvatiti Katekizma i Tradicije i pustiti sve novokomponovanosti od ekumenizna, ljubljenja Kurana i Asiza do Privremenog izvješća: valja ostati normalan, miran, ali budan i ojaćan Tradicijom...inaće pogibosmo!

    Kikii

    OdgovoriIzbriši