nedjelja, studenoga 30, 2014

Nauk i stega

Excita, quaesumus, Domine, potentiam tuam, et veni: ut ab imminentibus peccatorum nostrorum periculis, te mereamur protegente eripi, te liberante salvari: Qui vivis.


Pokreni, molimo, Gospodine, svoju silu i dođi, da nas od pogibli naših grijeha, što nam prijete, tvoja zaštita izbavi, tvoje oslobođenje spasi: Koji živiš.
(I. došašća)


Zadnji je dan studenog i već smo u došašću. Protekli je mjesec u blogosferi svakako obilježio premještaj kard. Burkea na novu službu zaštitnika Malteškog reda (1, 2). 

Nekoliko dana prije toga, kako je bilo najavljeno, služio je svečanu pontifikalnu svetu misu u Beču na blagdan sv. Karla Boromejskog. Bolje fotografije su dostupne na stranici UV Austria. Iako sv. misa nije bila najavljena na razini tamošnjih župa ili nadbiskupije (jedna župna najava je brzo nestala), nego pretežno po blogovima, okupio se popriličan broj vjernika, ali također dijecezanskih svećenika i članova tradicijskih družbi apostolskog života. Vitezovi Reda Gospe od Milosrđa pratili su kardinala kao svojevrsni pobočnici, a od redovnika se prema habitu moglo prepoznati benediktince, cistercite, premonstrate, kanonike sv. križa s crvenom zvijezdom. Nisu svi svećenici sudjelovali u svečanom ulasku, nego su neki više-manje incognito sve pratili iz lađe kao i svećenici Piova bratstva. Redovnice Marijine arke nisu mogle proći nezamijećeno, a sudjelovale su i na predstavljanju knjige kojoj je kard. Burke jedan od suauktora. 

Snimka s predstavljanja knjige Ostati u istini Kristovoj nalaze se na portalu Gloria.tv, zajedno s uvodom dom E. Waldsteina i predavanjem dr. T. H. Starka o Problemu povijesnosti u misli W. Kaspera i utjecaju njemačkog idealizma koje je dostupno na UV Austria i u pisanom obliku

Prije same propovijedi upućujem na još jedan lijep video kardinalova posjeta gradiću San Nicandro Garganico koji svjedoči o njegovoj omiljenosti, ljubaznosti i pobožnosti.

Propovijed R. L. kard. Burkea na blagdan sv. Karla Boromejskog u bečkoj Karlskirche, 4. studenog 2014. (Ef 3, 8-12, Mt 25, 14-23):

"Hvaljen budi Isus Krist!
Uvijeke, amen!

Posebno mi je zadovoljstvo prinijeti svetu misnu žrtvu na blagdan sv. Karla Boromejskog u ovoj veličanstvenoj crkvi koja je posvećena našem Spasitelju i njegovu uzornom velikom svećeniku, svetom Karlu Boromejskom.

Izvanredna ljepota ove crkve odražava još veću izvanrednu svetost života sv. Karla, herojskog pastira koji je provodio dovršenje izvanrednog djela Tridentskog koncila, kao i provedbu njegova nauka i stege na spasenje mnoštva duša. Sama crkvena građevina kao i njeno umjetničko uređenje nadahnjuju nas da dublje motrimo život sv. Karla, kao i da stremimo nasljedovanju njegove herojske svetosti u okolnostima našega svakodnevnog života, prvenstveno time što Bogu prinosimo naše štovanje 'u duhu i u istini'.[1]

Prinošenje svete misne žrtve je najviši izraz života u Kristu koji dijelimo sa sv. Karlom i sa svima svetima. Krist koji u slavi sjedi s desne Očeve, u euharistijskoj žrtvi ponovo silazi na oltare naših crkava i kapela, da opet uprisutni svoju golgotsku žrtvu. Prebivajući s nama, iz svojeg slavnog probodenog Srca izlijeva na nas sedam darova Duha Svetoga, da nas upravlja i jača za svaku pobožnu i svetu misao, riječ i djelo.

Dok sada promatramo život sv. Karla Boromejskog u svezi s euharistijskom žrtvom, želimo se posebno okrenuti pohvali velikog svećenika kako je nalazimo u Knjizi Sirahovoj. Sveto nam štivo kaže: "nitko mu u slavi nikad nije bio/ ravan;/ on je čuvao zapovijed Svevišnjega".[2] Veličina velikog svećenika ovisi o pozornosti koju obraća na onaj zakon koji je upisan u srce svakog pojedinog čovjeka i kojeg nam, objašnjena i prosvijetljena po nadahnutoj Kristovoj riječi, izlaže Crkva. 

Dok se najuzvišenije djelatnosti velikog svećenika sastoje u učenju otajstava vjere i u njihovom uprisutnjenju po sakramentima, prvenstveno u prinošenju svete mise, on je prvi određen da te svete čine vrši uređenjem svoga vlastitog života u skladu s božanskim zakonom. Sveti Karlo Boromejski razumio je da su nauk i stega Crkve nenadomjestivi uvjeti za susret s Kristom, kao i dnevno obraćenje našeg života Kristu time što ga nasljedujemo na jedinom putu koji vodi k vječnomu životu: križnom putu.[3] Stoga se mogao tako herojski truditi oko dobrog dovršetka Tridentskog koncila i isto tako nakon njegova okončanja, oko provedbe njegovih zaključaka u stadu koje je bilo povjereno njegovoj svećničkoj skrbi; najprije u Rimu, a zatim u Milanu.

Sveti je Karlo znao da je milost svetih redova koje je bio primio u mladoj dobi, preobrazila njega i njegove osobne darove, tako da je u ispunjavanju svojih velikosvećeničkih zadaća potpuno pripadao Kristu. Biti opskrbljen takvim darom milosti, zahtijevalo je da sv. Karlo bude pažljiv i prema najmanjem detalju svoje svećeničke službe, da bi mogao biti vjeran, velikodušan i čist liječnik duša. On je dobro shvatio značenje usporedbe o talentima kojom nas naš Gospodin poučava da povjerene nam talente- bilo ih pet, dva ili jedan- pozorno koristimo u službi za Gospodara. Takva pozornost iz ljubavi, čak prema najmanjim stvarima, i naš je put prema radosti i miru u našem sadašnjem životu kao i u budućem. Tako smijemo i mi razumjeti Gospodarove riječi svom sluzi: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!'.[4]

Dom Prosper Gueranger ovako opisuje rani poziv sv. Karla da pomogne svom ujaku papi Piju IV. u djelu obnove Crkve pred nasilnim prijelomom protestantskog prevrata:

'Karlo nije oklijevao. Vjera koja mu je nadomjestila nedostatak iskustva, otvorila mu je uvid da se Rim prvi, kao brana nepodijeljene istine koje je čuvar, mora suprotstaviti poplavi zabluda koje su prijetile da poplave čitav svijet.'[5]

Sveti se Karlo tako posvetio crkvenoj stezi da vjernici, počevši s njim samim, odlučno usvoje puninu života u Kristu po nauku vjere, božanskoj liturgiji i vršenju krjeposti.

Dom Gueranger u pogledu na obnovu koju je zahtijevao Tridentski koncil, ovako opisuje službu sv. Karla za Pija IV.:

'Dao je revidirati liturgijske knjige i sastaviti Rimski katekizam. Ali iznad svega je on sam u svemu bio živi primjer obnovljene stege, i tako si stekao pravo da svoj žar usmjeri za druge ili protiv njih. Grad Rim je po njegovoj inicijativi spasonosne obnove postao prvi istaknuti primjer.[6]

Nakon što je bio dovršio svoju zadaću u Rimu, preuzeo je na sebe obnovu Crkve u Milanskoj nadbiskupiji, čiji je postao nadbiskup. Neumorno je nadgledao svaki detalj crkvenog života u skladu s odredbama Tridentskog koncila. 

Dok danas celebriramo svetu misu u izvanrednom obliku rimskog obreda, misli nam same lete na način na koji se sv. Karlo s velikom energijom trudio očuvati neusporedivu ljepotu obreda sv. mise prema namisli Tridentskoga koncila. Sveti Karlo nije samo shvaćao da je pozorna skrb oko životne stege osnova pravog bogoštovlja, nego je u isti mah primijetio kako se osebujna ljepota obreda svete mise odražava u ljepoti krjeposnoga života, života čiste i nesebične ljubavi prema Bogu i bližnjemu. S obzirom na to, svetac je dao vjernicima detaljne upute o tomu kako bi crkvene građevine trebale biti uređene, da religijska umjetnost i arhitektura služe tajni vjere.[7] Dovoljno se prisjetiti smještanja svetohraništa u središte svetišta, divnog razvitka koji potječe od našeg svetca.[8]

U ovim danima meteža u svijetu kao i u Crkvi, nećemo propustiti moliti zagovor sv. Karla Boromejskog za naše biskupe, da slijedeći 'zakon Svevišnjega' i po svojoj vjernoj pozornosti i za najmanje detalje u skrbi za svoje stado, vode mnoge duše k vječnom životu. Na poseban način želimo moliti također za to da se njihova budnost okrene svetoj liturgiji i da ona za njih same i za sve povjerene njihovoj duhovnoj skrbi postane izvor čiste i nesebične ljubavi za Boga i bližnjega. Sveti Karlo Boromejski, moli za sve nas da po usvajanju zdravoga katoličkog nauka i stege mognemo napredovati u kristolikosti.

Sveti papa Ivan Pavao II. nas je slažući se sa svojim svetim imenjakom Karlom Boromejskim podsjetio, da pred velikim izazovima našeg vremena nećemo spasiti sebe ili svijet pronalazeći 'neku čarobnu formulu', ili 'novi program'.[9] Nedvosmisleno je izjavio:

'Neće nas spasiti neka formula, nego Osoba po obećanju koje nam je dala: 'Ja sam s vama.''[10]

Sveti nas je papa podsjetio na to da je program kojim djelotvorno možemo pristupiti velikim duhovnim izazovima našeg vremena, na koncu, sâm Isus Krist koji za nas živi u svojoj Crkvi. Papa dalje tumači: 'Program već postoji: postoji oduvijek, sastavljen od evanđelja i od žive tradicije. Konačno, u samom Kristu ima svoje središte. Njega treba upoznati, ljubiti i nasljedovati, da u Njemu možemo živjeti život Presvetoga Trojstva i s njim dati povijesti novo obličje dok se ne ispuni u nebeskom Jeruzalemu. Taj se program ne mijenja s promjenom vremena i kultura, iako zbog pravog dijaloga i djelotvorne komunikacije uzima u obzir vrijeme i kulturu.[11]

Ukratko, program koji nas vodi k slobodi i sreći je za svakoga od nas svetost života u skladu s našim životnim staležom. Neka nam sv. Karlo Boromejski bude veliki učitelj i zagovornik u tomu da sve savršenije odgovaramo našem pozivu na svetost. Otvorimo, dakle, sada naša srca, ujedinjena s Bezgrješnim Srcem Majke Božje, k preslavnom probodenom Srcu Isusovu koje nam se otvara u euharistijskoj žrtvi. Uzdignimo Srcu Isusovu nakane Crkve u naše dane, prvenstveno nakanu vjerne predanosti nauku i stezi, također u najmanjim stvarima. U Euharistijskom Srcu Isusovu će naša srca, kao što je bilo srce sv. Karla, biti izliječena od grijeha i raspaljena odanošću prema stezi po kojoj dnevice rastemo u ljubavi prema Bogu i našem bližnjemu.

Srce Isusovo, spase svih koji se pouzdaju u Tebe, smiluj nam se!
O, Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se k Tebi utječemo!
Sveti Karlo Boromejski, biskupe i priznavatelju, moli za nas!



BILJEŠKE:
[1] Iv 4, 24
[2] Sir 44, 19-20
[3] usp. Mt 16, 24
[4] Mt 25, 21 i 23
[5] 'Charles n’hésita pas. Appelant la foi au secours de son inexpérience, il comprit qu’au déluge d’erreurs sous lequel le monde menaçait de périr, Rome se devait avant tout d’opposer comme digue l’intégrale vérité don’t elle est la gardienne; …'. Prosper Guéranger, L’Année Liturgique, Le Temps après la Pentecôte, Tome VI, 11ème éd. (Tours: Maison Alfred Mame et Fils, 1925., str. 210. 
[6] 'La revision des livres liturgiques, la rédaction du Catéchisme romain l’eurent pour promoteur. Avant tout, et sur toutes choses, il fut l’exemplaire vivant de la discipline renouvelée, acquérant ainsi le droit de s’en montrer envers et contre tous l’infatigable zélateur. Rome, initiée par lui à la réforme salutaire où il convenait quélle précédât l’armée entière des chrétiens, se transforma en quelques mois.' Id., str. 213.
[7] Carolus Borromeo, Instructionum Fabricae et Supellectilis Ecclesiasticae, Liber II, ed. Massimo Marinelli (Città del Vaticano: Libreria Editrice Vaticana, 2000).
[8] Id., str. 37-38.
[9] 'formulam veluti 'magicam' … excogitando 'novo consilio'. Ioannes Paulus PP. II, Epistula Apostolica Novo Millennio Ineunte, 'Magni Iubilaei anni MM sub exitum,' 6 Ianuarii 2001, Acta Apostolicae Sedis 93 (2001), 285, br. 29. 
[10] 'Nullo modo: servabit nos nulla formula, verum Persona una atque certitudo illa quam nobis Ipsa infundit: Ego vobiscum sum!' Ibid., 285, n. 29.
[11] 'Iam enim praesto est consilium seu 'programma': illud nempe quod de Evangelio derivatur semper vivaque Traditione. Tandem in Christo ipso deprehenditur istud, qui sane cognoscendus est, diligendus atque imitandus, ut vita in eo trinitaria ducatur et cum eo historia ipsa transfiguretur ad suam usque in Hierosolymis caelestibus consummationem. Institutum enim hoc, variantibus quidem temporibus ipsis atque culturae formis non mutatur quamvis rationem quidem habeat temporis et culturae, ut verum instituat diverbium efficacemque communicationem.' Id., 285-286, br. 29."

Izvor: UV Austria
Slike: ea, splendor

1 komentar:

  1. Nešto smo tihi otkad nema stare mise...je l' toma živ? Je li to priklanjanje bergoljozima il taktika

    Eugen

    OdgovoriIzbriši