petak, kolovoza 08, 2014

Dvojac

Na lipanjskom susretu s karizmaticima Papa im je posebno istaknuo dvije neobične osobe koje su tema ovog priloga.

"Papa Franjo sudjelovao je u nedjelju, 1. lipnja na 37. godišnjem susretu katoličke karizmatske obnove u Italiji, koja je tamo organizirana kao Obnova u Duhu Svetom. Bilo je to prvi put da je jedan papa sudjelovao na takvom susretu. Na olimpijskom je rimskom stadionu bilo više od 50 000 sudionika kao i vodstvo karizmatske obnove s raznih strana svijeta. Pokret je zastupljen u svim zemljama. Prema njihovim navodima, tom smjeru pripada sto milijuna katolika. Papa je karizmaticima preporučio dva uzora: Lea kard. Suenensa i Heldera Camaru. U koji tabor Papa želi usmjeriti karizmatsku obnovu?

Papin govor na olimpijskom stadionu nakon službenih i neslužbenih susreta s evangelikalcima u lipnju i 'privatnog posjeta' evangelikalnom pastoru G. Traettinu, 28. srpnja u Caserti, zaslužuje novu pozornost. Jorge M. Bergoglio već je kao nadbiskup Buenos Airesa bio u Argentinskoj biskupskoj konferenciji nadležan za karizmatski pokret. 

S. Martinez koji je od 1997. predsjednik Obnove u Duhu, rekao je u pozdravu: 'Rođeni smo u vrijeme Pavla VI., odrasli u vrijeme Ivana Pavla II., a s Vama sada počinje ova izvanredna misionarska sezona.' Benedikt XVI., očito, nije za taj pokret bio nikakav poticaj, u svakom slučaju ne takav da bi ga vrijedilo spomenuti.

---

Neke rečenice iz Papina govora: 

'U Mechelenskim dokumentima imate vodilju, siguran put da ne zabludite. Prvi je dokument o teologijskoj i pastoralnoj orijentaciji. Drugi ('Karizmatska obnova i ekumenski pokret') je iz pera kard. Suenensa, velikog protagonista II. vatikanskog koncila. Treći je 'Obnova u duhu i socijalna akcija' kard. Suenensa i biskupa H. Camare.'

'Očekujem od vas da sa svima u Crkvi dijelite milost 'krštenja u Duhu', krštenja Duhom Svetim- izraz koji se nalazi u Djelima apostolskim (usp. 1, 5; 11, 16).'

'Trebate davati svjedočanstvo duhovnog ekumenizma svoj onoj braći i sestrama drugih crkava i crkvenih zajednica koji vjeruju u Isusa Gospodina i Otkupitelja.'

'Sjetite se: 'Karizmatska obnova je po naravi ekumenska... Katolički pokret obnove se raduje zbog toga što Duh Sveti dovršuje u drugim crkvama' (1 Mechelen 5, 3).'

'To me vrlo veseli. Želim vam također zahvaliti što organizirate veliki jubilej 2017.'

'I očekujem sve vas, karizmatike svijeta, da zajedno s Papom proslavite svoj veliki jubilej na Duhove 2017. na Trgu sv. Petra! Hvala!'


---

- Dvojica modernista kao uzori?- Suenens: 'Budi apostol kao Camara i Muhamed'

Papa Franjo je spomenuo 'Mechelenske dokumente' koji su nastali na poticaj nadbiskupa L.-J. kard. Suenensa. Kao referentne osobe za katoličke karizmatike je naveo belgijskog kardinala Suenensa (1904.-1996.) i ljevičarskoga brazilskog teologa oslobođenja nadbiskupa H. Camaru, nadbiskupa Olinde i Recifea (1909.-1999.), dva prijeporna crkvena predstavnika iz novije crkvene povijesti. Nadbiskup Marcel Lefebvre ih je opisao kao 'zbunjene katolike'. 

Oba su pripadala onom neomodernističkom dijelu koji je bio više predan onom zloslutnom 'duhu Koncila', nego samom Koncilu. K tomu, Suenens je bio jedan od ranih moderatora Koncila i iza kulisa jedan od glavnih stratega progresivne Rajnske alijanse koja je kreirala javno mnijenje. Suenens je ponavljao o svom 'velikom prijatelju' Camari da je taj na Koncilu 'iza kulisa odigrao središnju ulogu, iako tijekom koncilskih zasjedanja nije uzeo riječ' (Suenens, 'Erinnerung und Hoffnung', 2000.).

Kardinal Suenens kao zagovornik 'teologijskog pluralizma' opisao je II. vatikanski koncil kao 'Francusku revoluciju u Crkvi'. U ljeto 1982. rekao je na posveti jednog biskupa: 'Budi apostol kao Gandhi, Helder Camara i Muhamed!'

- Agitacijski potencijal H. Camare: od fašista do marksista

Helder Camara je 1930.-ih, iako već svećenik, bio jedna od vodećih glava brazilskog fašizma, protiv volje svog biskua došao je čak do službe generalnog tajnika brazilske fašističke stranke (Ação Integralista Brasileira, AIB). Unikat kakvog nema na svijetu. Poglavlje je to koje su kasnije on sam i većina njegovih životopisaca ignorirali ili umanjivali. Godine 1937. brazilskom je fašizmu zbog zabrane pripremljen kraj, pokušaj puča 1938. je propao. No, Camara je zbog svoje karizmatične sposobnosti bio u stanju ponovo se preustrojiti, čak i unutar Crkve. Njegova fašistička prošlost vjerojatno objašnjava njegov brz pomak prema marksizmu. Dokazao je svoj agitacijski potencijal, a ekstremi se katkad dodiruju.

Brazilski katolik Plinio Corrêa de Oliveira napisao je o Camari: Brazilski se episkopat ' do 1948. dokazao kao odlučujući protivnik marksizma. No, onda je došlo do pomaka ulijevo koji se još učvrstio 1952. stvaranjem kobne 'Nacionalne brazilske biskupske konferencije' i izborom H. Camare za njenog prvog generalnog tajnika. Plodove tog preokreta nije trebalo dugo čekati: svećenici na demonstracijama, redovnice u mini-suknjama i vodeći ljevičarski katolici koji su se opredijelili za komunističku agitaciju.' Zbog njegova lijevog opredjeljenja, na Zapadu je brzo postao nekritično hvaljeni velikan. Svoju je fašističku prošlost, većinom nepoznatu, oprao svojim marksizmom.

Camari je 1948. uspjelo postati duhovnim asistentom Katoličke akcije i dok još nije bilo nikakve biskupske konferencije, osnovao je 'Nacionalnu brazilsku biskupsku konferenciju' (CNBB) i postao njen generalni tajnik. Iako se ta konferencija sastojala samo od njegove osobe, a podupirali su je samo tadašnji nuncij i osmorica od više od 150 biskupa, Camara je znao pred medijima vješto posredovati dojam da izjave, prijedlozi i projekti CNBB-a odražavaju mišljenje brazilskih biskupa. Pavao VI. je 1964. ukinuo CNBB, no zato je Camaru učinio nadbiskupom Olinde i Recifea.

- Camarin subverzivni utjecaj na Koncilu

Kao nadareni agitator, Camara se držao u pozadini dok su zastupnici Rajnske alijanse nastupali u javnosti. Već dva dana nakon početka prvoga koncilskog zasjedanja suprotstavio je Camara tekstovima koje je pripremio Ivan XXIII., 'duh Koncila'. Nakon Koncila će činiti isto također protiv koncilskih dokumenata. 

U pozadini je stajao njegov dar formuliranja kojim je preko informacijske službe 'International Documentation on the Catholic Church' (IDOC) značajno utjecao na to kako su mediji percipirali Koncil, a preko medija, ne beznačajno, utjecao je na Koncil. Camara je stvorio jednu vrstu subvezivnog postrojenja za utjecanje na Koncil. Iz pozadine je koordinirao privilegirane medijske kontakte, organizirao glasove za izglasavanje na koncilskim zasjedanjima i razvio vlastite kodove, jer nikad se ne zna tko prisluškuje na telefonu. Kardinala Suenensa nazivao je uvijek kodnim imenom 'otac Miguel'.

- Camarin 'Opus angeli'- modernistički ekspertni tim

Camara je osnovao do danas prilično nepoznatu instituciju 'Opus angeli' kao ekspertno tijelo modernista, čija je tajnica E. Hollants istodobno bila i Camarina osobna tajnica. Oko tog 'Opusa' su kružile ličnosti poput H. Künga, talijanskog svećenika i političara G. Dosettija, njemačkog moralnog teologa B. Häringa, austrijskog teologa I. Illicha. Sve figure 'demokratskog katolicizma'. Većina ideja koje su bile razvijene u 'Opusu angeli' (kolegijalnost, biskupske konferencije, reforma kurije, biranje pape preko biskupske sinode, odnosi s drugim religijama, ekumena, ženski đakonat, zatim također žensko svećenstvo, ukidanje celibata) bile su toliko radikalne da nisu bile provedive na Koncilu. 

- Žurno 's pripremom III. vatikanskog

Ni imenovanje Camare kardinalom što su njegovi prijatelji isticali kao 'potrebno, čak nužno', nije se ostvarilo iako mu je jedan 'stari austrijski nadbiskup' rekao: 'Objavljeno mi je da ćeš jednom biti kardinal'.

Prema Camarinim riječima, najveći je poraz vidio u odbijanju dopuštenja Pavla VI. da Koncil zauzme stav o temi kontracepcije. Odbijanje koje je utrlo put enciklici 'Humanae vitae'. Jedva što je Pavao VI. bio zaključio Koncil, Camara je u tajnom okružnom pismu prijateljima i suborcima poticao da se odmah 'počne s pripremom III. vatikanskog'. Kako su mu pristaše pripisivali 'proročku karizmu', susreo se 13. listopada 1965. s visokim predstavnicima isusovaca kako bi razgovarali o III. vatikanskom. Rekao im je: 'Ako me zovete prorokom, morate me onda poučiti- recite mi, dakle, molim vas, postoji li zaista kakav odlučujući razlog koji ženama priječi pristup svećeništvu ili se radi samo o muškoj predrasudi koju može razoriti III. vatikanski?'

- Camarina obmana o 'umjetnom životu' i njegova borba protiv 'Humanae vitae'

Istom je prilikom taj 'prorok' prognozirao da će ljudi u roku od deset godina prožeti svemir svim iznenađenjima: 'Budući da ne vjerujem u ljubomornog Boga koji se boji vlastite sjene i moći koju je dao svom stvorenju kao sustvaratelju, vjerujem da će ljudi stvoriti umjetni život, da će im uspjeti uskrsavanje mrtvih i da će se ostvariti stari Voronoffov san'[1].

Encikliku 'Humanae vitae' Camara je kritizirao kao 'pogrješku', 'u neku ruku kao novu osudu Galilea', čak kao 'smrt Koncila', 'praktički nijekanje kolegijalnosti', 'de facto poništenje ekumenizma'. Camara je sastavio pjesmu rugalicu protiv katoličkog nauka o ženama kao 'žrtvama' istoga, jer su 'prisiljene' donositi na svijet djecu. Rugalica započinje stihovima:

'Djeca, djeca, djeca...
Ako je to radost koju hoćeš
(ali što ti drugo preostaje sirotice?)
moraš svjedočiti,
moraš svjedočiti!'

Camarino 'pjesničko' umijeće završava pozivom Majci Božjoj da zamoli Boga Oca 'da ne sudjeluje u rađanju čudovištâ'. Stihovi rugalice 'najprofiliranijeg brazilskog predstavnika Crkve XX. st.' pokazuju koliko se dubok i radikalan otpor unutar Crkve kreirao protiv 'Humanae vitae'.

- Camarina interpretacija Fatime

Za razliku od većine njegovih progresivnih europskih suboraca, Camara je vjerovao u fatimske poruke (1917.), no tumačio ih je u svom smislu. Obraćenje Rusije koje je spominjala Bogorodica, nije shvaćao kao kraj Sovjetskog Saveza, nego samo kao kraj ateističkog, ali ne i komunističkog Sovjetskog Saveza. Camara je pisao: 'Komunističke će mase slaviti onoga dana kad spoznaju da ne moraju nijekati Boga i vječni život da bi mogli ljubiti ljude i braniti pravednost u zemaljskom životu'. Citati su iz članka 'Come i progressisti non vinsero al Concilio', sociologa prava M. Introvignea.

- Papa Franjo i Gioacchino da Fiore

Činjenica je da su L. Suenens i H. Camara bili dio onih sudionika II. vatikanskog koji su načešće govorili o 'karizmatskom', 'duhovskom pokretu' i 'novim Duhovima'. Smjer je to koji na neobjašnjiv način prianja uz herezu Joachima da Fiorea (vidi naš članak). Suenens i Camara su jedini koje je Papa karizmatskim katolicima predstavio poimence kao uzore.

'Jubilej' 2017. za čiju je pripremu Papa već zahvalio, odnosi se na 50 godina katoličkog karizmatizma. Godine 1967. dogodio se za susreta na Sveučilištu Duquesne u Pennsylvaniji početak koji je pod protestantskim vodstvom išao prema osnutku 'karizmatske obnove' u Katoličkoj crkvi.

Bilješka:
[1] Serge Voronoff (1866.-1951.), ruski liječnik koji je postao francuski državljanin. Tvrdio je da postiže čudesne uspjehe u pomlađivanju muških pacijenata primjenom genitalnih tkiva majmuna."

Izvor: katholisches.info

4 komentara:

  1. "Nadbiskup Marcel Lefebvre ih je opisao kao 'zbunjene katolike'."

    Za njega su svi bili zbunjeni, jedino je on bio nezbunjen.

    Marko

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. tako je to kad si veliki čovjek sveopće Crkve (B XVI)

      Izbriši
  2. Mislim da si poprilično zbunjen! Od cijelog teksta, koji je odlično napisan, upalo ti je u oči tvrdnja Nadbiskupa Lefebvrea. Samo, mons. Marcel Lefebvre je bio jako blag glede izjave za dvojicu revolucionara. Rekao je 'zbunjeni', a trebao je reći, munjeni. Dotična dvojica kardinala rade po nalogu svoga šefa koji je još zbunjeniji. Jedan prijateljski savjet, dečko, ako se želiš riješiti svoje zbunjenosti: prouči ponešto materije iz vremena prije Supersabora. Možeš početi od enciklike sv. Pija X. koja osuđuje modernizam kao sintezu svih hereza.
    Glede činjenica o Lefebvreu. On je pravovjerni katolik naspram heretika koji se u tekstu spominju. Pozdrav.

    Johan

    OdgovoriIzbriši
  3. Uistinu je nevjerojatna ta transformacija, odnosno prava evolucija katoličkih uzora.Nekad su to bili sveci, mistici, osnivači redova koji su paradigma istinske reforme.Međuti, sada bi nam sol i svjetlo trebali biti južnoamerički Luteri, s puškom u ruci i Favelom, kao adresom boravišta, i Europski prosvjetitelji, koji se nadahnjuju Francuskom revolucijom(zvuči kao da se netko nadahnjuje nad idealima provoditelja Auschwitza).
    Problem je što ove "uzore duhovnog života" stavlja nitko drugi doli papa Franjo.

    OdgovoriIzbriši