Primjer

Kad je već naveden tako dobar primjer u odgovoru na pitanje o "mrtvom jeziku", nisam mogao zanemariti sljedeći intervju:

"Don R. Spataro, SDB poučava kršćansku klasičnu književnost i tajnik je Fakulteta za kršćansku i klasičnu književnost Papinskoga salezijanskog sveučilišta, znanog i kao 'Pontificium Institutum Altioris Latinitatis'.

Prije pedeset godina, 22. travnja 1962., Ivan XXIII. je potpisao Apostolsku konstituciju 'Veterum Sapientia', o studiju i uporabi latinskog jezika, u kojoj je pozvao, među inim, na stvaranje ustanove 'Academia Latinitatis Institutum'.

Nju je ustanovio Pavao VI. Apostolskim pismom 'Studia Latinitatis' od 22. veljače 1964., u kojem je zadaću njegova 'promicanja i napretka' povjerio Salezijanskoj družbi.

- Don Roberto, jeste li nakon ravnanja 'Ratisbonneom' u Jeruzalemu zadovoljni ovom novom akademskom službom u Rimu?

Sigurno! Prvenstveno iz osobnih razloga jer oduvijek volim klasičnu kulturu, a osam sam godina poučavao latinski i grčki na salezijanskim licejima. Zatim zbog kulturnih motiva; povezujem teologiju koju sam poučavao u centru 'Ratisbonne' sa studijem kršćanskih antičkih pisaca kojima sam trenutačno zauzet. Oni su ti koji su izradili prve teologijske sinteze i koji su teologiji dali znanstveni i mudrosni identitet.

- Kakve su brojke? Upisuju li se mnogi?

Od samog osnutka naša ustanova djeluje kao centar studija specijalizacije. Prema tomu, više od broja upisa treba voditi brigu o kvaliteti poučavanja i studiranja. Utješno je znati da su neki od naših bivših studenata priznati sveučilišni profesori ili specijalisti pri Svetoj Stolici i biskupijama. Svake godine, u pravilu, broj je studenata triju ciklusa oko pedeset, no zauzeli smo se oko podizanja toga broja.

- Tko su ti hrabri ljudi koji žele učiti Ciceronov jezik? Ima li i stranaca?

To su klerici koje su poslali njihovi poglavari i određeni su za poučavanje latinskog, grčkog i patristike na redovničkim sjemeništima i studentatima; zatim su tu i drugi studenti, pretežito laici, koji vole klasičnu i antičku kršćansku kulturu. Oni su tu zbog profesije; od poučavanja do suradnje s izdavačkim kućama.
 

- Tko su stranci?

Budući da je naš fakultet papinski, po naravi je međunarodni. Imamo studente iz Istočne Europe, Afrike, Sjeverne Amerike, pa i Kine!

- Danas nije jako aktualno govoriti o latinskom. Latinski se svrstava u kategoriju 'mrtvih jezika'.

Izraz 'mrtvi jezik' je jedna banalnost. Nijedan ozbiljan filolog ga ne smatra takvim, jer čak kada je prestao biti materinskim jezikom naroda na koncu kasnoantičkog svijeta, latinski je nastavio biti pisanim i govornim jezikom svih kulturnih ljudi sve do XIX. st., uključujući fizičare i matematičare. Bio je čak službenim jezikom nacionalnih parlamenata, poput mađarskoga ili hrvatskoga. Može li se, dakle, smatrati 'mrtvim' jezik koji nastavlja studirati mnoštvo u cijelom svijetu? Je li mrtav jezik studij čijih tekstova hrani plemenite i visoke misli? Osim toga, to je nadnacionalni jezik Svete Stolice, mnogih humanista koji komuniciraju na latinskom, liturgije koja slavljena na latinskom privlači rastući broj vjernika, nadasve mladih.

- I srednje se talijanske škole vraćaju učenju latinskog.

Latinski je vrlo lagan za učenje pod jednim uvjetom- da se napusti metoda koja morbidno preteže u školama, a nametnuo ju je njemački filologizam XIX. st. Ako se, naprotiv, poučava 'naravnom metodom', već za 150 sati student bez pretjerana napora, i osobito bez dosade, može čitati klasike. Trebamo novu generaciju učitelja koji poznaju tu metodu i koji je prihvaćaju s oduševljenjem, jer čini čuda!

- Na koncu, koji su ciljevi koje danas slijede studenti i profesori Vaše ustanove?

Vodilja je vrlo jasna: po znanju antičkih jezika, latinskoga i grčkoga, želimo biti dio 'rei publicae litterarum' i dijalogizirati s misliteljima koji su za 2500 godina koristeći razum ili vjeru, ili oboje, razvili kulturu velike antropološke, etičke, duhovne dubine. Svijet, izgubljen kao nikad u ovoj kriznoj epohi, krajnje treba ponovo usvojiti vrijednosti one 'humanitas' koju su izrazili, da spomenem samo neka imena, Sofoklo, Platon, Seneka, Augustin, Toma, Erazmo Rotterdamski.

- Zašto je Sveta Stolica povjerila ovaj fakultet don Boscovim sinovima?

Zato jer je i na ovom području don Bosco bio pionir! U Valdoccu je promovirao studij latinskoga i grčkoga metodama koje su danas ponovo otkrivene kao inovativne i učinkovite, dakle, naravna metoda. Pomislite samo da su se u Valdoccu, i desetljećima kasnije u salezijanskim kolegijima, s uspjehom prikazivale komedije na latinskom. Treba vratiti ovu baštinu; na pomoć mladima da budu bolji, ljubitelji istine, dobrote i ljepote."

Izvor: MiL

Za one koji nisu primijetili, na stranici Glasa Koncila nalazi se zanimljiv intervju s prof. Katičićem iz 2009. Govorio je i o netipičnosti hrvatske kulture u kojoj od IX. st. živi kulturna dvojezičnost, također u liturgiji:

"[...]
Međutim, mnogi se još i danas neće složiti s Vama, jer ističu da je latinski jezik u bogoslužju primjer kulturne potlačenosti jednog naroda, u ovome slučaju hrvatskoga, i njegova narodnog jezika.

DR. KATIČIĆ: Ma to su, oprostite na izrazu, gluposti, jer bi onda cijela europska kultura, kao i kultura gotovo svih europskih naroda bila ugnjetena i kolonizirana. Riječ je, nažalost, o nedoraslosti pojedinaca vlastitoj kulturnoj baštini, koji još i danas tako misle, iako je to već preporodom prevladano.
[...]"

Izvor: Glas Koncila