Francuska, prema rezultatima istraživanja tamošnje biskupske konferencije, bilježi najniži broj sjemeništaraca od Francuske revolucije. Rezultati toga istraživanja se analiziraju u sljedećem članku. U trećem dijelu je osvrt i na tradicijske kandidate za svećeništvo, pri čemu su isključeni oni redovnički; koji neće djelovati u pastoralu.
"Početkom godine Francuska biskupska konferencija (CEF: 'Conférence des Évêques de France) objavila je rezultate 'Istraživanja o situaciji kandidata za svećeničku službu, 15. studenog 2011.' Rezultati potvrđuju kritičnu situaciju dijecezanskih zvanja u Francuskoj i ne naznačuju ikakav napredak u doglednoj budućnosti. Ovoga mjeseca predstavljamo i komentiramo te rezultate uspoređujući ih s podatcima koje smo prikupili o ulascima u ustanove vezane uz izvanredni oblik rimskog obreda.
A- POVIJESNO NAJNIŽA RAZINA SJEMENIŠTARACA KOJI STUDIRAJU ZA FRANCUSKE DIJECEZE
1.) Ulasci u dijecezanska sjemeništa
Kao i prošle godine, zabilježen je pad kandidata za svećeništvo od 3% (sa 732, 15. studenoga 2010., na 710, 15. studenog 2011.).
Za usporedbu ovih podataka s dužim razdobljem, podsjećamo da je 1966., na kraju Koncila, bilo 4536 klerika u francuskim sjemeništima; 1975., u olujnim godinama liturgijske reforme, bilo ih je 1297; godine 1996., za vrijeme Ivana Pavla II., njih 1103; godine 2005., kad je izabran Benedikt XVI., 784 i danas 710. Dakle, zamjetan pad od 85% od II. vatikanskog koncila. Tendencija koju se ne može zaustaviti... barem dok na župnoj razini postoji nesklonost obnovi svećeništva.
Anketa Povjerenstva za zaređene službenike i za laike s kanonskim poslanjem, obuhvaća kandidate za svećeništvo u formaciji na filozofiji i na teologiji po francuskim sjemeništima (biskupijskim, međubiskupijskim, Skupinama sveučilišne formacije, sveučilišnim sjemeništima, na stažiranju, 'Studium de Notre-Dame de Vie de Vénasque', Zajednici 'Notre-Dame de la Strada' u Bruxellesu, Francuskom sjemeništu u Rimu, ne zaboravljajući kandidate za svećeništvo u prekomorskim biskupijama, Teritorijalnoj prelaturi 'Francuske misije' i Vojnoj biskupiji).
A- POVIJESNO NAJNIŽA RAZINA SJEMENIŠTARACA KOJI STUDIRAJU ZA FRANCUSKE DIJECEZE
1.) Ulasci u dijecezanska sjemeništa
Kao i prošle godine, zabilježen je pad kandidata za svećeništvo od 3% (sa 732, 15. studenoga 2010., na 710, 15. studenog 2011.).
Za usporedbu ovih podataka s dužim razdobljem, podsjećamo da je 1966., na kraju Koncila, bilo 4536 klerika u francuskim sjemeništima; 1975., u olujnim godinama liturgijske reforme, bilo ih je 1297; godine 1996., za vrijeme Ivana Pavla II., njih 1103; godine 2005., kad je izabran Benedikt XVI., 784 i danas 710. Dakle, zamjetan pad od 85% od II. vatikanskog koncila. Tendencija koju se ne može zaustaviti... barem dok na župnoj razini postoji nesklonost obnovi svećeništva.
Anketa Povjerenstva za zaređene službenike i za laike s kanonskim poslanjem, obuhvaća kandidate za svećeništvo u formaciji na filozofiji i na teologiji po francuskim sjemeništima (biskupijskim, međubiskupijskim, Skupinama sveučilišne formacije, sveučilišnim sjemeništima, na stažiranju, 'Studium de Notre-Dame de Vie de Vénasque', Zajednici 'Notre-Dame de la Strada' u Bruxellesu, Francuskom sjemeništu u Rimu, ne zaboravljajući kandidate za svećeništvo u prekomorskim biskupijama, Teritorijalnoj prelaturi 'Francuske misije' i Vojnoj biskupiji).
S ciljem postizanja točnog broja onih koji se namjeravaju priključiti svećeništvu u francuskim dijecezama (izravno ili pripadnošću nekoj zajednici), taj broj od 710 treba smanjiti jer uključuje sjemeništarce koji nisu određeni za francuske biskupije, posebno one Družbe pariških inozemnih misija (25) i strane sjemeništarce, koji će se vratiti doma odmah nakon završene formacije ili nakon nekoliko godina službe u Francuskoj. S druge strane, povjerenstvo nije uzelo u obzir sjemeništarce Zajednice sv. Martina (oko 60) koji su praktično svi određeni za službu u biskupijama, pa se 710 ipak može uzeti kao broj onih koji su određeni za dijeceze. To je najniža zabilježena razina od Francuske revolucije 1789.
2.) Svećenička ređenja na dijecezanskoj razini
Istraživanje CEF-a bilježi i ređenja. Tu ima teškoća s davanjem točnoga broja do pojedinosti.
Za 2010. je povjerenstvo CEF-a navijestilo 83 ređenja za lipanj, ali je to ispravilo na 96 u studenom. To se zapravo dogodilo uključivanjem 3 ređenika Zajednice sv. Martina, 2 Bratstva sv. Tome Becketa i 8 ređenja drugih neredovničkih zajednica 'Ecclesiae Dei'. Uključivanje tih vrlo konzervativnih profila (osobito tih 8 'Ecclesiae Dei' koji su eksplicitno izabrali izvanredni oblik) ohrabrujuće je jer takvo uključivanje u iscrpnu statistiku potvrđuje 'normalnost' njihovih zvanja. To predstavlja korak u pravom smjeru. Sljedeći bi bio da ih se spomene javno, a ne samo diskretno.
Za 2011. CEF je izjavila ponešto nejasno u lipnju: 'Konferencija francuskih katoličkih biskupa za 2011. procjenjuje 111 ređenja dijecezanskih svećenika. Za francuske biskupije 103, od toga 5 za Zajednicu Emanuel i 6 za Družbu pariških inozemnih misija- za crkve u Aziji. To je broj bez redovnika koji se rede za svoje kongregacije, odnosno članova svećeničkih družba.' U svojoj godišnjoj procjeni Povjerenstvo je dalo broj od '106, uključujući 6 izvan kurikula', no nije uključilo 8 ređenja Zajednice sv. Martina. Bilo je, dakle, 15 ređenja više 2011. u usporedbi s 2010. Ipak, ne može se govoriti o napretku jer je broj đakona 2012. niži od 80 (77 đakona je bilo zaređeno 2011. koji će postati svećenicima 2012.). Stoga, 2012. bi mogla biti osobito mršava godina glede ređenja, sve da i dodamo ređenja raznih zajednica.
B) ZAMJETAN POMAK PREMA TRADICIONALNOM 'SENZIBILITETU'
2.) Svećenička ređenja na dijecezanskoj razini
Istraživanje CEF-a bilježi i ređenja. Tu ima teškoća s davanjem točnoga broja do pojedinosti.
Za 2010. je povjerenstvo CEF-a navijestilo 83 ređenja za lipanj, ali je to ispravilo na 96 u studenom. To se zapravo dogodilo uključivanjem 3 ređenika Zajednice sv. Martina, 2 Bratstva sv. Tome Becketa i 8 ređenja drugih neredovničkih zajednica 'Ecclesiae Dei'. Uključivanje tih vrlo konzervativnih profila (osobito tih 8 'Ecclesiae Dei' koji su eksplicitno izabrali izvanredni oblik) ohrabrujuće je jer takvo uključivanje u iscrpnu statistiku potvrđuje 'normalnost' njihovih zvanja. To predstavlja korak u pravom smjeru. Sljedeći bi bio da ih se spomene javno, a ne samo diskretno.
Za 2011. CEF je izjavila ponešto nejasno u lipnju: 'Konferencija francuskih katoličkih biskupa za 2011. procjenjuje 111 ređenja dijecezanskih svećenika. Za francuske biskupije 103, od toga 5 za Zajednicu Emanuel i 6 za Družbu pariških inozemnih misija- za crkve u Aziji. To je broj bez redovnika koji se rede za svoje kongregacije, odnosno članova svećeničkih družba.' U svojoj godišnjoj procjeni Povjerenstvo je dalo broj od '106, uključujući 6 izvan kurikula', no nije uključilo 8 ređenja Zajednice sv. Martina. Bilo je, dakle, 15 ređenja više 2011. u usporedbi s 2010. Ipak, ne može se govoriti o napretku jer je broj đakona 2012. niži od 80 (77 đakona je bilo zaređeno 2011. koji će postati svećenicima 2012.). Stoga, 2012. bi mogla biti osobito mršava godina glede ređenja, sve da i dodamo ređenja raznih zajednica.
B) ZAMJETAN POMAK PREMA TRADICIONALNOM 'SENZIBILITETU'
U sve katastrofalnijem kontekstu (oko 100 ređenja godišnje naprama najmanje 800 umirovljenja [1]), treba istaknuti, kao što je to učinilo i povjerenstvo CEF-a, da je među dijecezanskim sjemeništarcima 38 Zajednice Emanuel, najkonzervativnije među novim zajednicama, dok ih je prošle godine bilo samo 27.
Treba primijetiti da sjemeništarci Družbe pariških inozemnih misija, koja po definiciji ne namjenjuju svoje kandidate francuskim dijecezama, svakako dolaze iz francuskog fonda zvanja. Od promjene vodstva te družbe i izbora o. Georgesa Colomba- koji je puno pravovjerniji od svoga prethodnika- za generalnog superiora, značajno se povećao broj kandidata (iako se radi samo o blijedoj slici u usporedbi sa slavnom prošlošću- oko 25).
Potrebno je naglasiti povećanu nazočnost Zajednice sv. Martina. Njeni su članovi uvijek u reverendi, slijede redoviti oblik mise na latinskom u sjemeništu Candé, uče gregorijansko pjevanje i primaju tomističku formaciju. Njihovo je članstvo u spektakularnoj ekspanziji: 60 naprama 43 prošle godine (što je u savršenom skladu s konstantnim pojačanjem nazočnosti te zajednice u francuskim dijecezama zadnjih nekoliko godina). Sada se gotovo svi biskupi, pa i oni najprogresivniji, slažu s dolaskom te zajednice u svoje biskupije. Čini se da su za ovu zajednicu, nastalu pod okriljem kardinala Sirija, prošli dani progona (stari biskup Bayeuxa je rekao: 'Kod mene Zajednica sv. Martina neće nikada!').
Dva dijecezanska sjemeništa su uvijek na vrhu liste, prije mnogih međubiskupijskih sjemeništa: toulonsko i pariško, svako s preko 70 sjemeništaraca i oba u porastu [2]. Dakako, taj broj i porast su proporcionalno puno značajniji za Biskupiju Fréjus-Toulon, nego za Pariz. Ti su rezultati nedvojbeno takvi zbog biskupove orijentacije: biskup Rey koji dolazi iz Zajednice Emanuel i sasvim je otvoren novoj evangelizaciji i motupropriju 'Summorum Pontificum'. U Parizu je na vrhuncu, u vrijeme kard. Lustigera, broj sjemeništaraca prešao 100, da bi 2007. opao na 54. Sada taj broj zamjetno raste (74 u 2011., od toga 62 iz Pariza). Treba zamijetiti kako se čini da je pariško sjemenište sada otovreno 'svim tendencijama', što znači da prihvaćaju i najtradicionalnije među kandidatima, dok su ih ranije upućivali da idu i traže dalje.
Među 'malim' biskupijama nemoguće je ne spomenuti onu iz Vannesa sa 30 sjemeništaraca i Bayonne koja se može podičiti s 15 sjemeništaraca, iako ih je 2009. imala samo dvojicu. Potrebno je naglasiti da se biskupi iz Vannesa (msgr. Centène) i Bayonne (msgr. Aillet, imenovan krajem 2008.) drže u punoj harmoniji s ponitifikatom Benedikta XVI., te da to nije bez utjecaja na dinamiku lokalnih zvanja. Bez pretjerivanja se može procijeniti da broj francuskih dijecezanskih sjemeništaraca izravno otvorenih reformi reforme koju želi papa Benedikt XVI., uključujući motuproprij 'Summorum Pontificum', iznosi 30% od ukupnog broja. Tu treba pridodati sve one koji su izabrali tzv. tradicijska sjemeništa.
Treba primijetiti da sjemeništarci Družbe pariških inozemnih misija, koja po definiciji ne namjenjuju svoje kandidate francuskim dijecezama, svakako dolaze iz francuskog fonda zvanja. Od promjene vodstva te družbe i izbora o. Georgesa Colomba- koji je puno pravovjerniji od svoga prethodnika- za generalnog superiora, značajno se povećao broj kandidata (iako se radi samo o blijedoj slici u usporedbi sa slavnom prošlošću- oko 25).
Potrebno je naglasiti povećanu nazočnost Zajednice sv. Martina. Njeni su članovi uvijek u reverendi, slijede redoviti oblik mise na latinskom u sjemeništu Candé, uče gregorijansko pjevanje i primaju tomističku formaciju. Njihovo je članstvo u spektakularnoj ekspanziji: 60 naprama 43 prošle godine (što je u savršenom skladu s konstantnim pojačanjem nazočnosti te zajednice u francuskim dijecezama zadnjih nekoliko godina). Sada se gotovo svi biskupi, pa i oni najprogresivniji, slažu s dolaskom te zajednice u svoje biskupije. Čini se da su za ovu zajednicu, nastalu pod okriljem kardinala Sirija, prošli dani progona (stari biskup Bayeuxa je rekao: 'Kod mene Zajednica sv. Martina neće nikada!').
Dva dijecezanska sjemeništa su uvijek na vrhu liste, prije mnogih međubiskupijskih sjemeništa: toulonsko i pariško, svako s preko 70 sjemeništaraca i oba u porastu [2]. Dakako, taj broj i porast su proporcionalno puno značajniji za Biskupiju Fréjus-Toulon, nego za Pariz. Ti su rezultati nedvojbeno takvi zbog biskupove orijentacije: biskup Rey koji dolazi iz Zajednice Emanuel i sasvim je otvoren novoj evangelizaciji i motupropriju 'Summorum Pontificum'. U Parizu je na vrhuncu, u vrijeme kard. Lustigera, broj sjemeništaraca prešao 100, da bi 2007. opao na 54. Sada taj broj zamjetno raste (74 u 2011., od toga 62 iz Pariza). Treba zamijetiti kako se čini da je pariško sjemenište sada otovreno 'svim tendencijama', što znači da prihvaćaju i najtradicionalnije među kandidatima, dok su ih ranije upućivali da idu i traže dalje.
Među 'malim' biskupijama nemoguće je ne spomenuti onu iz Vannesa sa 30 sjemeništaraca i Bayonne koja se može podičiti s 15 sjemeništaraca, iako ih je 2009. imala samo dvojicu. Potrebno je naglasiti da se biskupi iz Vannesa (msgr. Centène) i Bayonne (msgr. Aillet, imenovan krajem 2008.) drže u punoj harmoniji s ponitifikatom Benedikta XVI., te da to nije bez utjecaja na dinamiku lokalnih zvanja. Bez pretjerivanja se može procijeniti da broj francuskih dijecezanskih sjemeništaraca izravno otvorenih reformi reforme koju želi papa Benedikt XVI., uključujući motuproprij 'Summorum Pontificum', iznosi 30% od ukupnog broja. Tu treba pridodati sve one koji su izabrali tzv. tradicijska sjemeništa.
C) TRADICIJSKI FOND
1.) Kriteriji koje koristimo u našim godišnjim istraživanjima o različitim tradicijskim sjemeništarcima, su sljedeći:
- uzimamo u obzir samo sjemeništarce iz zajednica čija je služba usporediva sa službom u biskupijama, tj. isključujemo strogo redovničke zajednice;
- isključujemo također sjemeništarce u 'godini duhovnosti' što odgovara prvoj godini u dijecezanskim sjemeništima;
- razlikujemo dvije kategorije: s jedne strane Piovo bratstvo, a s druge strane 'službene' tradicionaliste uzete skupa (zajednice koje pripadaju 'Ecclesiji Dei' i 'izvanredne' sjemeništarce koje podupiru njihove biskupije izvan navedenih zajednica);
- budući da su tradicijske zajednice međunarodne i katkad povjeravaju službe u Francuskoj strancima i službe u inozemstvu Francuzima, uzimamo u obzir samo francuske kandidate iz tih zajednica, kako bismo uspostavili vjerodostojnu usporedbu s francuskim dijecezanskim kandidatima.
2.) Rezultati našega istraživanja na temelju tih kriterija su sljedeći:
- Piovo bratstvo ima 49 sjemeništaraca Francuza (48 u Écôneu i 1 u Winoni), jednako kao i prošle godine. Među njihovim kandidatima (150 mladića) francuski predstavljaju jednu trećinu, što je konstanta zadnjih nekoliko godina. Čini se da je to u skladu sa stabilnošću apostolata Piova bratstva u Francuskoj u zadnjih deset godina. Broj vjernika trenutačno nije u porastu.
-'službenih' je francuskih tradicijskih sjemeništaraca 91, naprama 95 prošle godine. Praktično jednako. I tu se stabilnost tumači tako što je njihov apostolat otežan time što su jako, jako sporo župe ili celebracije povjeravane svećenicima iz zajednica 'Ecclesije Dei'.
Ukupno je dakle 140 francuskih tradicijskih kandidata. U 2011. je 18 francuskih svećenika zaređeno za izvanredni oblik rimskog obreda, od toga 11 za Piovo bratstvo (2010. zaređeno je 16 francuskih svećenika, od čega 8 iz Piova bratstva).
1.) Kriteriji koje koristimo u našim godišnjim istraživanjima o različitim tradicijskim sjemeništarcima, su sljedeći:
- uzimamo u obzir samo sjemeništarce iz zajednica čija je služba usporediva sa službom u biskupijama, tj. isključujemo strogo redovničke zajednice;
- isključujemo također sjemeništarce u 'godini duhovnosti' što odgovara prvoj godini u dijecezanskim sjemeništima;
- razlikujemo dvije kategorije: s jedne strane Piovo bratstvo, a s druge strane 'službene' tradicionaliste uzete skupa (zajednice koje pripadaju 'Ecclesiji Dei' i 'izvanredne' sjemeništarce koje podupiru njihove biskupije izvan navedenih zajednica);
- budući da su tradicijske zajednice međunarodne i katkad povjeravaju službe u Francuskoj strancima i službe u inozemstvu Francuzima, uzimamo u obzir samo francuske kandidate iz tih zajednica, kako bismo uspostavili vjerodostojnu usporedbu s francuskim dijecezanskim kandidatima.
2.) Rezultati našega istraživanja na temelju tih kriterija su sljedeći:
- Piovo bratstvo ima 49 sjemeništaraca Francuza (48 u Écôneu i 1 u Winoni), jednako kao i prošle godine. Među njihovim kandidatima (150 mladića) francuski predstavljaju jednu trećinu, što je konstanta zadnjih nekoliko godina. Čini se da je to u skladu sa stabilnošću apostolata Piova bratstva u Francuskoj u zadnjih deset godina. Broj vjernika trenutačno nije u porastu.
-'službenih' je francuskih tradicijskih sjemeništaraca 91, naprama 95 prošle godine. Praktično jednako. I tu se stabilnost tumači tako što je njihov apostolat otežan time što su jako, jako sporo župe ili celebracije povjeravane svećenicima iz zajednica 'Ecclesije Dei'.
Ukupno je dakle 140 francuskih tradicijskih kandidata. U 2011. je 18 francuskih svećenika zaređeno za izvanredni oblik rimskog obreda, od toga 11 za Piovo bratstvo (2010. zaređeno je 16 francuskih svećenika, od čega 8 iz Piova bratstva).
3.) Naša opažanja o ovim rezultatima
Stoga što broj 'redovitih' sjemeništaraca opada, a broj 'izvanrednih' ostaje stabilan, proporcija nastavlja lagano rasti u korist 'izvanrednih' (malo iznad 16%, naprama malo manje od 84%).
No, puke brojke pokazuju stabilnost nakon godina kontinuiranog rasta (broj francuskih kandidata za svećeništvo za tridentski obred bio je 2005. god. 120; 2007. god. 130; 2008. god. 136; 2009. god. 140; 2010. god. 144; 2011. god. 140)- što odgovara vrlo laganom porastu broja celebracija prema izvanrednom obliku.
Nije li liturgija u obliku kako je reformirana nakon Koncila, ili barem opća interpretacija te liturgije, bila jedna od glavnih elemenata plimnog vala sekularizacije koji je zasuo kršćansko društvo? I obratno, nema li sve što ide s tradicionalnom liturgijom (katekizam, doktrinarna formacija mladeži, škole, pokreti i posebno svećenička zvanja) bjelodano misijsku vrijednost?
Treba naglasiti da je trenutačna stabilnost, nakon laganog porasta, manje značajna od općeg odnosa; 15% francuskih sjemeništaraca generira se iz jedva 5% praktičnih katolika- onih koji imaju pristupa tradicionalnoj liturgiji svake nedjelje. Prema našem viđenju, vjerujemo da će, poduzmu li se odgovarajuće mjere, rasti broj mladih koji se odlučuju za izvanredni oblik. Prema dobromu starom načelu da netko voli samo ono što poznaje i prakticira, nesmumnjivo je da će ga, što se više izvanredni oblik bude nudio na župnoj razini, više mladih koji ga do tada nisu poznavali otkriti, i kada dođe vrijeme biti u stanju izabrati izvanredni oblik kada krenu u sjemenište.
Kad bi se više župa otvorilo celebraciji izvanrednog oblika rimskog obreda, kad bi se zadovoljila želja vjernika, i kad bi taj liturgijski oblik bio dostupniji da ga otkriju oni koji ga ne poznaju, broj sjemeništaraca 'Summoruma Pontificuma' značajno bi porastao. To bi se odmah odrazilo na dijecezanski grafikon zvanja. Zašto to ne učiniti?
Na koncu, izražavamo želju koja se čini razboritom; da u slavljima Godine vjere koja nadolazi, izvanredni oblik rimskog obreda nađe mjesto koje mu pripada.
[1] bilo bi potrebno 20 000 sjemeništaraca u formaciji da se poravna deficit svećenika. S tim u vezi: o. T.-D. Humbrecht, L’avenir des vocations (Les Plans sur Bex, Switzerland: Parole et Silence, 2006).
[2] Nakon njih slijede međubiskupijska sjemeništa s ukupno oko 50 sjemeništaraca (Lyons i Toulouse), zatim Orleans ili Issy-les-Moulineaux s oko četrdeset, a onda mnoga sjemeništa s oko trideset kandidata (Lille, Francusko sjemenište u Rimu, 'Seminaire des Carmes' u Parizu, Vénasque itd.)."
Stoga što broj 'redovitih' sjemeništaraca opada, a broj 'izvanrednih' ostaje stabilan, proporcija nastavlja lagano rasti u korist 'izvanrednih' (malo iznad 16%, naprama malo manje od 84%).
No, puke brojke pokazuju stabilnost nakon godina kontinuiranog rasta (broj francuskih kandidata za svećeništvo za tridentski obred bio je 2005. god. 120; 2007. god. 130; 2008. god. 136; 2009. god. 140; 2010. god. 144; 2011. god. 140)- što odgovara vrlo laganom porastu broja celebracija prema izvanrednom obliku.
Nije li liturgija u obliku kako je reformirana nakon Koncila, ili barem opća interpretacija te liturgije, bila jedna od glavnih elemenata plimnog vala sekularizacije koji je zasuo kršćansko društvo? I obratno, nema li sve što ide s tradicionalnom liturgijom (katekizam, doktrinarna formacija mladeži, škole, pokreti i posebno svećenička zvanja) bjelodano misijsku vrijednost?
Treba naglasiti da je trenutačna stabilnost, nakon laganog porasta, manje značajna od općeg odnosa; 15% francuskih sjemeništaraca generira se iz jedva 5% praktičnih katolika- onih koji imaju pristupa tradicionalnoj liturgiji svake nedjelje. Prema našem viđenju, vjerujemo da će, poduzmu li se odgovarajuće mjere, rasti broj mladih koji se odlučuju za izvanredni oblik. Prema dobromu starom načelu da netko voli samo ono što poznaje i prakticira, nesmumnjivo je da će ga, što se više izvanredni oblik bude nudio na župnoj razini, više mladih koji ga do tada nisu poznavali otkriti, i kada dođe vrijeme biti u stanju izabrati izvanredni oblik kada krenu u sjemenište.
Kad bi se više župa otvorilo celebraciji izvanrednog oblika rimskog obreda, kad bi se zadovoljila želja vjernika, i kad bi taj liturgijski oblik bio dostupniji da ga otkriju oni koji ga ne poznaju, broj sjemeništaraca 'Summoruma Pontificuma' značajno bi porastao. To bi se odmah odrazilo na dijecezanski grafikon zvanja. Zašto to ne učiniti?
Na koncu, izražavamo želju koja se čini razboritom; da u slavljima Godine vjere koja nadolazi, izvanredni oblik rimskog obreda nađe mjesto koje mu pripada.
[1] bilo bi potrebno 20 000 sjemeništaraca u formaciji da se poravna deficit svećenika. S tim u vezi: o. T.-D. Humbrecht, L’avenir des vocations (Les Plans sur Bex, Switzerland: Parole et Silence, 2006).
[2] Nakon njih slijede međubiskupijska sjemeništa s ukupno oko 50 sjemeništaraca (Lyons i Toulouse), zatim Orleans ili Issy-les-Moulineaux s oko četrdeset, a onda mnoga sjemeništa s oko trideset kandidata (Lille, Francusko sjemenište u Rimu, 'Seminaire des Carmes' u Parizu, Vénasque itd.)."
Izvor: Paix Liturgique
Slika: New Liturgical Movement
samo jedan podatak: U francuskoj više muslimana nego katolika prakticira svoju vjeru(u apsolutnim iznosima).
OdgovoriIzbrišiŠto reći za naciju koja je pobila svoje plemstvo i svećenstvo i to slavi kao najveći uspjeh, neka uživaju.