subota, siječnja 08, 2011

Samo najbolje za oltar

Opširan intervju s utemeljiteljem Regularnih kanonika sv. Ivana Kentijskog o ovoj novoj redovničkoj zajednici i o njihovu apostolatu.

"Fatima je od 8. do 11. rujna 2010. ugostila konferenciju čiji je cilj bio otkrivanje i promicanje celebriranja sv. mise u izvanrednom obliku rimskog obreda u Portugalu.

Organizatori ovoga u Portugalu prvog skupa o tradicionalnoj liturgiji od objave motuproprija 'Summorum Pontificum' pape Benedikta, bili su Regularni kanonici sv. Ivana Kentijskog. Ova redovnička zajednica osnovana je 1998. u čikaškoj biskupiji.

Regularni kanonici sv. Ivana Kentijskog vode dvije župe u Illinoisu. Njihov je moto 'instaurare sacra'. Celebriraju u oba oblika rimskog obreda, a osobitu pozornost posvećuju liturgiji i svetim umjetnostima, osobito glazbi koju dobro poznaju i aktivno promiču.

Susreli smo se s njihovim utemeljiteljem i glavarom, vlč. F. Phillipsom, učiteljem glazbe, u kasno proljeće kad je vodio svoje župljane na hodočašće u Rim.

I. INTERVJU

- 1.) Oče, možete li predstaviti Vašu ustanovu čitateljima udruge 'Paix Liturgique'?

U središtu je naše misije uvjerenje da Crkva poučava kroz sjetila; što su naša sjetila poučenija, više rastemo u vjeri. Ugaoni kamenovi crkava nose natpis 'kuća Božja i vrata nebeska'. To je Crkva, 'kuća Božja i vrata nebeska', božanska ustanova povjerena čovjeku. Sve crkve, budući da su mjesta bogoštovlja, trebaju nas tomu voditi odgajajući naša sjetila; naš vid ljepotom okruženja, naš njuh mirisom tamjana, naš sluh harmonijom orgulja, naš opip dodirivanjem drva klupa i klecala ulaštenog patinom generacija vjernika koji su nam prethodili; konačno, naš okus primanjem svete hostije, Isusa Krista koji nas časti svojom prisutnošću. To je značenje našeg javnog mota 'instaurare sacra' koje smo nadopunili kućnim motom, 'samo najbolje za oltar'.
Naša misija svoju inspiraciju crpi i od našeg zaštitnika, sv. Ivana Kentijskog, poniznog i učenog svećenika iz XV. st. Glavna naša župa koju su sagradili poljski imigranti krajem XIX. st. posvećena je njemu.

- 2.) Biste li nam rekli nešto o svojim statutima i brojnosti?

Za sada smo jednostavna 'udruga vjernika'. Kažem 'za sada' jer smo podnijeli zahtjev za statusom dijecezanskog prava, što naš biskup razmatra. Taj je status bitan za naš razvoj jer bi nam omogućio da prihvatimo pozive onih biskupa koji nas pozivaju u svoje dijeceze.
Što se tiče brojeva, trenutačno imamo devet svećenika i dvadeset i devet sjemeništaraca. Zvanja nam dolaze preko interneta (opaska: Regularni kanonici sv. Ivana Kentijskog imaju vrlo atraktivnu, dobro osmišljenu, internetsku stranicu koja je jako posjećena) ili po preporuci prijateljâ svećenikâ. Sjemeništarci nam studiraju konektikutskom sjemeništu Svetih apostola koje pohađaju i članovi drugih zajednica. Dnevno imaju misu, krunicu, časoslov, a triput tjedno sv. misu u izvanrednom obliku. Jedan od naših svećenika, o. D. Kolinski, poučava sjemeništarce u sjemeništu Svetih apostola izvanrednom obliku mise.
Naši svećenici žive u zajednici prema pravilu sv. Augustina. Moram usput reći da su me u Rimu pitali, kada sam predstavljao naš zahtjev da dobijemo status dijecezanskog prava: 'Kako je reguliran vaš zajednički život?' To je znak da svećenička godina već donosi plodove jer se svećenika ne sudi samo po njegovoj aktivnosti, nego i po načinu života.

- 3.) Glavnina vaše misije se odvija na župnoj razini, kako je to uređeno?

Osim onoga što činimo za svete umjetnosti, jedna od naših posebnosti je promicanje obiteljske pobožnosti među našim vjernicima. Potičemo ih da u kući naprave oratorij oko kojeg će se okupljati obitelj. Pozivamo ih da kad mogu sudjeluju u molitvi božanskog časoslova. O Bogojavljenju blagoslivljamo domaćinstva- blagoslovljenom kredom upišemo inicijale triju kraljeva i tekuću godinu na ulazna vrata da pod njihovu zaštitu stavimo dom. Na blagdan sv. Ivana, 27. prosinca, blagoslivljamo vino. Nitko od naših vjernika ne pije, a da ne zazove sv. Ivana, u sjećanje na epizodu iz njegova života kad je iz otrovanog kaleža koji je trebao ispiti izašla zmija, kad je načinio znak križa. Također obitelji posvećujemo Presv. Srcu i proširujemo blagoslov Crkve na blagdan Svete obitelji.
Pokušavamo promicati među našim vjernicima i sjemeništarcima znanje i ljubav prema crkvenoj povijesti, osobito onoj Rima, s tim počinjemo već od vjeronauka. U vrijeme korizme obiteljima dajemo brošuru s popisom svih liturgijskih postaja s prikazom sveca dana i različitim napomenama, uključujući plan Rima, da bi djeca lakše usvojila ono što je dio njihove povijesti. Za Duhove u Crkvi priredimo kišu ruža, kao u Pantheonu, da proslavimo silazak Duha Svetoga u obliku plamenih jezika nad glave apostola. Iz Rimskog martirologija uzimamo čitanja za vrijeme obroka; sve je uređeno da potiče ljubav i pobožnost za Svetu crkvu i da osnaži našu vezu s Petrovom stolicom.
I kako završava ova lijepa Svećenička godina koju nam je dao Sveti Otac, želio bih naglasiti našu privrženost sakramentu ispovijedi. Slijedimo primjer sv. Ivana Marije Vianneya, čije smo svete moći ove godine počastili, i držimo ispovjedaonicu našim naravnim svećeničkim radnim mjestom. Svake nedjelje petorica svećenika cijeli dan ispovijeda. Nije neobično da se ispovijedi nedjeljama i petsto od naših dvije i pol tisuće župljana.

- 4.) Rekli ste, 'samo najbolje za oltar', što savršeno izražava vašu pozornost koju pridajete celebraciji liturgije. Kako ste odgovorili na motuproprij 'Summorum Pontificum' koji je oživio tradicionalnu liturgiju?

Ta je liturgija u našoj župi sv. Ivana Kentijskog bila služena još i prije utemeljenja naše družbe. Misal iz 1962. bio je u njoj u uporabi od sredine '90.-ih, na zahtjev kardinala Bernardina, koji je tada bio čikaški nadbiskup. On nas je ohrabrio da služimo tu misu koja još nije bila nazvana izvanredim oblikom rimskog obreda.
Kad sam krajem '90.-ih imao zadovoljstvo susresti kardinala Ratzingera kako bih mu predstavio našu župu, nisam propustio spomenuti da celebriramo rimski obred u novom i u tradicionalnom obliku. Na moje iznenađenje, rekao je: 'Konačno! Konačno zajednica koja celebrira obje liturgije!'
U izvjesnom smislu motuproprij nije bio za nas prekretnica jer smo se već vratili tradicionalnoj misi, ali u drugu ruku, čim smo čuli za motuproprij 7. srpnja 2007. odlučili smo sudjelovati u njegovu širenju. Smjesta smo poduzeli stvaranje tutorijala koje smo stavili na internet u kolovozu 2007., neposredno prije nego što je motuproprij stupio na snagu, 14. rujna iste godine.
U obje naše župe, nedjeljama i kroz tjedan, imamo oba oblika obreda. Nedjeljama u našoj glavnoj župi služimo i tihu i svečanu misu u izvanrednom obliku.

- 5.) Kardinal George, OMI je 2007. za vašu zajednicu zaredio bivšeg sjemeništarca Petrova bratstva prema redovitom obliku rimskog obreda. To nameće pitanje vašeg odnosa s ustanovama pod nadležnošću 'Ecclesiae Dei', i hoćete li možda izabrati izvanredni oblik za vaša ređenja?

Zapravo, da izbjegnemo svaki spor u našoj zajednici o valjanosti ređenja bilo kojeg od naših svećenika, odlučio sam koristiti samo novi obred za naša ređenja. To će nas čuvati od svake buduće podjele među našim svećenicima i vjernicima.
Taj nas izbor razlikuje od ustanova pod 'Ecclesiom Dei'; Petrova bratstva čijih je nekoliko članova bilo nazočno na ređenju o. S. Haynesa 2007. i od Instituta Krista Kralja koji također djeluje u Chicagu i s kojim smo u dobrosusjedskim odnosima.

- 6.) Za Benedikta XVI. celebracija obaju oblika znači izvor međusobnog obogaćenja, ali za biskupe i svećenike koji mu se protive, ona je izvor problema i napetosti. Kako je u vašoj župi?

Nećete se iznenaditi kad Vam kažem da je ta celebracija u oba oblika za nas izvor obogaćenja, kako to i želi Sveti Otac. Uzet ću samo jedan primjer koji se često izvlači protiv Papina dokumenta, liturgijski kalendar.
Nama postojanje dvaju kalendara ne predstavlja poteškoću. Naprotiv, to je jedna od radosti koju donosi motuproprij, velika milost za nas i naše vjernike da svakoga dana možemo slaviti dva sveca, ili čak istoga dvaput u godini! Tako na primjer, našeg zaštitnika sv. Ivana Kentijskog slavimo 20. listopada prema tradicionalnom kalendaru, i 24. prosinca prema novom. Dva dana za istog sveca, naš je župni život stoga samo bogatiji.

- 7.) Možete li na naposljetku reći kako je jednostavno čikaško 'udruženje vjernika' došlo na ideju da organizira susret za upoznavanje izvanrednog oblika u Fatimi?

Za vrijeme našeg prošlogodišnjeg hodočašća u Fatimu, gdje u pravilu vodimo naše novake prije zavjeta, pristupio nam je mladić i upitao nas jesmo li mi zaista kanonici sv. Ivana Kentijskog. Tijekom razgovora opisao nam je situaciju u Portugalu i u susjednoj Španjolskoj te nevoljkost koja blokira svaki napredak izvanrednog oblika u tim zemljama. Jednostavno vjernici mu nemaju pristupa, barem u Portugalu.
On redovito čita našu internetsku stranicu i zna da smo već organizirali konferencije za predstavljanje i upoznavanje izvanrednog oblika. Zamolio je da po istom principu organiziramo nešto tako u Fatimi za vrijeme našeg sljedećeg hodočašća, te nas je uvjerio da će okupiti dovoljno zainteresiranih laika i klerika kako bi opravdao tu inicijativu.
Najprije smo zamolili za odobrenje našeg nadbiskupa, a zatim smo pisali biskupu Leirije i rektoru fatimskog svetišta kako bismo im izložili ideju i privolili ih na nju. Priča je mogla završiti kad bi odbili jedan ili dvojica, kako su se neki bojali, ali Providnost nam se smilovala pa su i rektor i biskup dali pozitivan odgovor.

II. Razmišljanja udruge 'Paix Liturgique'

- 1.) Kanonici sv. Ivana Kentijskog su zajednica koja dobro predstavlja novi liturgijski pokret koji želi i ohrabruje Benedikt XVI. Znaju što hoće, vjerni su Rimu i privlače zvanja. Ekvivalent su nursijskim benediktincima (francusko pismo PL, br. 186) jer celebriraju 'in utroque usu' (u oba oblika rimskog obreda). U prve tri godine od motuproprija 'Summorum Pontificum', održali su 31 seminar za učenje izvanrednog oblika na kojima je sudjelovalo 700 svećenika, đakona i sjemeništaraca, većinom iz SAD-a.

- 2.) Za vrijeme zadnjeg generalnog zasjedanja biskupa SAD-a u studenom, kanonici sv. Ivana Kentijskog razdijelili su biskupima materijale kako bi ih uputili u pontifikalnu misu prema izvanrednom obliku rimskog obreda. Svaki je biskup dobio DVD pontifikalne mise na tronu koja je služena prošlog travnja u vašingtonskog Bazilici Bezgrješnog Začeća.

Na velikom zaslonu su nekoliko puta prikazali DVD pontifikalne mise u izvanrednom obliku, što je izazvalo interes nekolicine biskupa. Osobitu je pozornost izazvao dokumentarac koji je prikazivao sakrament potvrde prema Pontifikalu rimskom iz 1962. Nekoliko je biskupa kanonicima izrazilo želju da celebriraju u izvanrednom obliku za vjernike svojih biskupija, ali su rekli da ne znaju odakle početi.

- 3.) Kako bismo ilustrirali duh kanonika sv. Ivana Kentijskoga, prenijet ćemo riječi kanonika Haynesa, već spomenutog bivšeg sjemeništarca Petrova bratstva, koje je za vrijeme konferencije u Fatimi prenijela portugalska radijska postaja 'Renascença': 'Sveti Otac je rekao da je motuproprij za sve vjernike... U SAD-u su se mnogi obratili zahvaljujući interesu za tradicionalnom liturgijom. Mnogo je mladih ljudi koji su kršteni ili čak potvrđeni, a ne prakticiraju svoju vjeru. Takvi u tradicionalnoj liturgiji nalaze put koji ih ponovo vodi vjeri, misi, ispovijedi, prakticiranju katoličke vjere. Po ovoj misi se obnavlja Crkva.'

- 4.) Iako posjećenost nije bila velika, dani otkrivanja izvanrednog oblika koje su organizirali kanonici sv. Ivana Kentijskog u Fatimi, bili su vrhunac za portugalske vjernike znatiželjne da otkriju tu 'novu misu' pape Benedikta XVI. Prvi put nakon reforme, na velikom oltaru marijanskog svetišta mogla se služiti tradicionalna liturgija. Kao plod ove misijskog apostolata kanonikâ, u listopadu je formirana prva skupina portugalskih vjernika privrženih izvanrednom obliku mise. To pokazuje da nitko ne treba u Gospodinovu vinogradu biti zaobiđen i da je primjena motuproprija 'Summorum Pontificum' zaista univerzalna zadaća."

Izvor: RORATE CÆLI
Slika: S. Smith Photography

Nema komentara:

Objavi komentar