Custodes

"'Traditionis custodes', glasi naslov novog motuproprija kojim je Franjo staru misu 'de facto' stavio u karantenu. Izbor riječi je u više pogleda poučan. 'Custos' je latinska riječ za čuvara. U svom pretežito pozitivnom značenju označava zaštitnika i onoga koji štiti, pokrovitelja. U tom je smislu Krist 'čuvar' ljudske duše. Zato svećenik kod podjele Oltarskoga sakramenta kaže: 'Corpus Domini Nostri Jesu Christi custodiat animam tuam...' (Tijelo Gospodina našega Isusa Krista sačuvalo dušu tvoju...). Na svjetovnom je području kustos vodeći namještenik nekog muzeja koji je odgovoran za prezentiranje, ali također vodi brigu o sigurnom čuvanju umjetničkih djela. Time što Franjo biskupe označava kao 'čuvare tradicije', povezujući to s nakanom da se celebriranje stare mise što je više moguće ograniči, zapravo potisne u podzemlje, naslov motuproprija ne da se nadmašiti u licemjerju i cinizmu. U tom se slučaju kustosom naziva nekoga tko oltarne slike starih majstora zatvara u spremišta i depoe, gdje ih jedva tko može vidjeti, da bi stvorio mjesta za instalacije moderne 'event-umjetnosti' bez obzira na to koliko je banalna i bezoblična.

U svakom slučaju, riječ 'custos' ima još jedno značenje. Može označavati stražara i zatvorskog nadzornika. S tim drugim sadržajem se naslov motuproprija sam razotkriva. Tradicija se zatvara u tamnicu, isključuju se vjernici koji žele misu u tradicionalnom obliku. Gregorijanski se obred podvrgava 'lockdownu' koji se predstavlja kao da ljude štiti, a u stvarnosti ih (prema svom značenju) 'isključuje' (engl. 'lock' = brava, zasun). Visoka gospoda u Rimu možda zaista misle da je privrženost staroj misi vrsta bolesti. Možda se čak i boje da gregorijanski 'ritus' djeluje 'zarazno' i da bi se mogao proširiti. Zasigurno u tradiciji vide opasnost za sadašnji sustav. 

Opasnost za sustav nanjušila je i hramska aristokracija kad je uhitila Isusa; Herod kad je utamničio Petra (Dj 12 6-7); Neron kad je apostolske prvake dao zatvoriti u Mamertinski zatvor. Restrikcijama novog motuproprija se Krist, koji u misi postaje prisutan kao žrtveno janje, jednako ponovo uhićuje. Pa i petrovska se služba pod sadašnjim obnašateljem nalazi u jednoj vrsti zatočeništva, a široki dijelovi Crkve na sinodskom putu marširaju u novo babilonsko ropstvo.

No, u ovim metaforama ima i nešto utješno. Božji je puk izbavljen iz babilonskog ropstva. Krist je ustao iz okova smrti. Petra je anđeo oslobodio i kasnije je, nakon njegova mučeništva u Rimu, zajedno s Pavlom bio primljen u nebesku Kristovu slavu. 

Gledajmo u motupropriju jedan pohod koji je tu zato da nas učini odlučnijima! Duh se ne dâ okovati, posebno ne ako je svet. Moramo imati povjerenja u Njegovu snagu i vježbati se u Njegovim darovima: u spoznanju da je vrijeme iluzija prošlo. U uvidu da moramo izgraditi alternativne strukture. U savjetu da svoj novac trošimo za izgradnju novih struktura umjesto da preko crkvenog poreza podupiremo službene strukture koje su daleko od Boga. U mudrosti da povežemo svoje snage. U jakosti da izdržimo represalije bez ogorčenosti. U strahu Božjem koji Krista stavlja iznad svega. U pobožnosti da se uzdamo u nebesku pomoć. 'O dođi Stvorče, Duše Svet' pjevale su karmelićanke iz Compiègnea kad su ih za vrijeme Francuske revolucije njihovi stražari vodili na stratište jer su odbile prekršiti svoje zavjete. Njihov je spomendan danas, 17. srpnja."

Izvor: summorum-pontificum.de
Slike: WIKIMEDIA COMMONS (1, 2)