nedjelja, rujna 13, 2015

Dan Gospodnji

U najmanjoj austrijskoj općini Rattenberg rođena je omiljena tirolska svetica, sveta  Notburga. Budući da se redovito prikazuje u narodnoj nošnji, druge nedjelje u rujnu, blizu njena blagdana, obilježava se u Austriji Dirndlgwandsonntag kad se oblači tradicionalno ruho. 

Rođena je dok je Rattenberg još pripadao Bavarskoj, oko 1265. u obitelji jednog klobučara. Još postoji njena rodna kuća na kojoj se danas nalaze naslikani prizori iz njena života. S osamnaest godina je dobila mjesto kuharice u dvorcu Rottenburg između Rattenberga i Schwaza, u kojem su vladali Henrik I. Rottenburški i njegova žena Guta. Osim što je radila za svoje gospodare, brinula se i za bolesne i siromašne kojima je nosila ostatke hrane iz burga. Nakon smrti Henrika Prvog, novi je gospodar zamka postao njegov sin Henrik II. Rottenburški čija je supruga Otilija zabranila Notburgi da i dalje dijeli ostatke potrebitima. Naredila joj je da ono što preostane baca svinjama. Notburga je prestala iznositi ostatke, ali je sama više postila i onda dijelila hranu koja je bila namijenjena njoj. Kad ju je Henrik II. jednom zaustavio da vidi što nosi, iskreno je priznala da nosi hranu i vino, ali kad je gospodaru ipak morala pokazati što ima, u pregači su se vidjele samo strugotine od drva i u vrču lug. Životopisac kaže da je Bog Henriku II. tako htio pokazati da mu je srce suho i tvrdo kao strugotine, a osjećaji gorki poput luga. Otilija je ipak uspjela nagovoriti muža da otjera Notburgu. Novi posao si je našla na gospodarstvu jednog seljaka u Ebenu na Achenskom jezeru. Kad se Notburga vratila po svoje stvari u dvorac, doznala je da je Otilija bolesna. Liječnici joj nisu mogli pomoći, ali Notburga ju je posluživala u bolesti i molila se za njeno spasenje. Tako je Otilija umrla u pokajanju i miru s Bogom.


S novim se gazdom u Ebenu Notburga dogovorila da će raditi sve dane osim od prvoga večernjeg zvona u subotu do ponedjeljka ujutro. To je vrijeme provodila u molitvi, posebno u obližnjoj crkvici Sv. Ruperta. Vlasnik je kasnije smatrao da trpi štetu zbog tog dogovora. Kad je jedne subote prilikom žetve prijetilo nevrijeme, a već se oglasilo večernje zvono, nije joj dopustio da napusti polje prije nego spreme i zadnji snop. Notburga je podigla svoj srp i rekla: Neka Bog bude sudac između mene i tebe. Srp je objesila na sunčevu zraku i ostao je visjeti u zraku kao na klinu. To je uplašilo seljaka i nije više mogao osporavati zadanu riječ. Zbog tog se događaja Notburgu časti kao primjer obdržavanja treće Božje zapovijedi- Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji, a čudo  sa srpom se gotovo redovito prikazuje na njenim slikama.

Henrik II. se nakon Notburgina odlaska zapleo u dugotrajni rat u kojem su s jedne strane bili austrijski vojvoda Albert I., njegov tast Meinard II.,vojvoda koruški i grof tirolski, te s njima Henrik II., a s druge strane bili su Štajerci i salzburški nadbiskup Konrad IV. te vojvoda donjobavarski Oton III. Rat je za sobom ostavio opustošena sela i gradove, a nije ostao pošteđen ni dvorac Rottenburg. 

Henrik se po povratku sjetio kako je u Notburgino vrijeme sve u zamku napredovalo pa ju je zamolio da se vrati. Kako je znala da Henrik II. u zavadi s polubratom Siegfriedom, zatražila je da se najprije s njim pomiri i obeća da će biti pravedan poput svoga oca. Henrik se ponovo oženio za pobožnu Margaretu od Hohenecka i nisu zabranjivali Notburgi njena djela milosrđa. Henrika II. naslijedio je sin Henrik III. kojeg je odgajala Notburga. Ostala je u dvorcu do kraja života, 13. rujna 1313. Kad je umrla, imala je samo 48 godina. Prije dvije godine svečano je obilježeno sedam stoljeća od njene svete smrti. Prije nego što je umrla zatražila je da njeno tijelo stave ne volovska kola i da je pokopaju tamo gdje se volovi zaustave. Tako su na čuđenje naroda iz dvorca krenula kola kojima nitko nije upravljao, a pred njima se povukla i rijeka kako bi volovi prevezli sveto tijelo. Zaustavili su se u crkvi Sv. Ruperta u Ebenu i otada tamo počiva.

Iako nije bila proglašena svetom, crkva je brzo postala hodočasničko stjecište pa je bila proširivana 1434. i 1508. Knez-biskup Brixena grof od Künigla dopustio je 1718. ekshumaciju njenih moći. Relikvije su kasnije podignute iznad glavnog oltara gdje se i danas nalaze. Blaženi papa Pio IX. odobrio je Notburgino štovanje 27. ožujka 1862. Štuje se kao zaštitnica seljaka, posluge, društava koja se brinu za očuvanje pučke nošnje. Posebno je popularna u Tirolu, ali i drugdje u Austriji, Bavarskoj, na sjeveru Italije, Sloveniji pa sve do Istre. Godine 2000. biskup A. Kothgasser potvrdio je žensku dobrotvornu udrugu pod svetičinim imenom, a 2004. u Ebenu je otvoren i Notburgin muzej.

LITANIJE SVETE NOTBURGE

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, moli za nas
Svi sveti anđeli i arkanđeli,
Svi sveti proroci, apostoli i evanđelisti,
Sveti mučenici i priznavatelji,
Sve svete djevice i žene,

Sveta Notburgo,
Uzore u vjeri,
Služavko siromaha,
Marljiva služavko,
Blagoslove za našu domovinu,
Svetice koju je puk proglasio svetom,
Miljenice jednostavnog puka,
Svetice svakodnevice,
Uresu naše zemlje,
Koja si napustila zavičaj da bi služila siromahe,
Koja si bila vrijedna i valjana u svom pozivu,
Koja si siromasima širom otvorila vrata,
Koja si odvajala od usta da nahraniš gladne,
Koja si bila pouzdana i vjerna kao nadstojnica,
Koja si obespravljenima pravdu pribavljala,
Koja si bila dobrodušna u zamku,
Koja si podnijela gorku nepravdu,
Koja si molila za svoje progonitelje,
Koja si ljubila one koji su te mrzili,
Koja si grofici Otiliji oprostila njenu nepravednost,
Koja si je na samrti pratila,
Koja si imala hrabrosti početi iznova,
Koja si s pravom uoči blagdana opominjala na mir i odmor,
Koja si bila Božji znak za svetkovanje nedjelje,
Koja si imala smjelosti plivati protiv struje,
Koja si poticala grofove da se brinu za siromahe,
Koja si učila djecu vjerovati i moliti,
Koja si gradila mostove za pomirenje neprijateljâ,
Koja si se u skromnosti htjela rastaviti od svijeta,
Koja pozivaš mnoštvo hodočasnika na molitvu punu povjerenja,
Koja i danas živiš u našoj Crkvi,
Koja pozivaš žene da idu tvojim stopama,

Sveta Notburgo, blagoslovi sve koji nose tvoje ime

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.

℣. Moli za nas sv. Notburgo.
℞. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se. 
Svemogući, milostivi Bože, Tvoj Sin nije na svijet došao da bude služen, nego da služi. Pomozi nam da po primjeru svete Notburge nasljedujemo Krista i služimo mu u siromasima. To Te molimo po Kristu našem Gospodinu. Amen.

Izvor: notburga-gemeinschaft.at
Slike: WIKIMEDIA COMMONS

3 komentara:

  1. Tekst je OK. No, dajte uoči Sinode prevedite nešto što jača vjeru malenih i raskrinkava moderniste jer nas uskoro očekuju velike kušnje.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ma joj dajte molim vas.. Samo vi Splendor nastavite po svome. Ima sada blogova koji pišu i prevode o sinodi i drugim problemima. Koga očekuje velike kušnje nek se primi krunice.

      Zvone

      Izbriši
  2. Jako zanimljivo i lijepo. Sad znam i novu rijec za lomiti jezik: Dirndlgwandsonntag.

    OdgovoriIzbriši