četvrtak, svibnja 22, 2014

Na prepad

Kao da nije dosta sramote i skandala koji je nastao razaranjem franjevaca Bezgrješne, prefekt Kongregacije za redovnike, ljubitelj teologije oslobođenja i poznat po volji za dijalogom s kvaziredovnicama, odlučio se za korak od kojeg su mnogi strahovali. Iznenada je 19. svibnja 2014. obavijestio poglavaricu franjevaka Bezgrješne da im šalje vizitatoricu te da ta odluka na snagu stupa, ni manje ni više, nego odmah. 

Ostvarila se, dakle, prijetnja povjerenika za franjevce Bezgrješne koji je sestre više puta oštro prozvao. Što će se događati ubuduće možemo zamisliti promatrajući sve što se događa muškoj grani ove pobožne redovničke obitelji.

Svoje je mišljenje u zapaženom članku iznio R. de Mattei.

"Potpuno su nestale posljednje sumnje i onima koji su ih još imali. Postoji plan za sustavno uništenje franjevaca i franjevaka Bezgrješne, dviju redovničkih ustanova koje je osnovao o. S. M. Manelli, a na koje se sada sručila oluja.

U ponedjeljak, 19. svibnja 2014., kard. J. Braz de Aviz, prefekt Kongregacije za ustanove posvećenog života, obavijestio je majku generalicu franjevaka Bezgrješne o imenovanju koje stupa na snagu odmah; 'vizitatorice' njihove ustanove s ovlastima željezna kontrole koje, zapravo, odgovaraju onima jedne 'komesarice'.

U generalnoj kući Frattocchie 'ipso facto' je postavljena sr. F. Barbiero, iz Ustanove sestara učiteljica svete Doroteje. 'Odrasla' i 'posadašnjena' redovnica umjereno feminističkih tendencija, zastupnica (s više godina zakašnjenja) maritainovskog 'integralnog humanizma'.

Sestre franjevke Bezgrješne su red papinskog prava koji se odlikuje mladenačkom prosječnom dobi, brojnim zvanjima te iznad svega strogošću kojom žive svoju karizmu prema Potvrđenom pravilu sv. Franje. Jedan dio njih provodi intenzivan misijski apostolat u Africi, Brazilu, Filipinima, dok je drugi dio prihvatio kontemplativni život u duhu duboke askeze i molitve. Seste, nadahnjujući se na uzoru sv. Maksimilijana M. Kolbea, drže izdavačke kuće, radijske postaje, vrlo popularne revije, kao što je 'Il Settimanale di Padre Pio'. Ovaj osvajački apostolat, sjedinjen s ljubavlju prema Tradiciji, jamačno je jedan od razloga mržnje koja je pala na njih i na njihovu subraću.

Kardinal Braz de Aviz je 11. srpnja 2013. predao upravu franjevaca Bezgrješne 'apostolskom povjereniku' koji je u manje od godine dana uspio rastrojiti red, prisiljavajući najbolje među fratrima da zatraže oslobođenje od zavjetâ, kako bi napustili ustanovu koja je sada svedena na polje ruševina i kako bi na drugi način mogli živjeti vlastito zvanje.

Slučaj franjevaka Bezgrješne koji se sada otvara još je ozbiljniji od slučaja muške ustanove. Povod za 'vizitaciju' i kasnije za komesarijat braće bila je nazočnost male i agresivne skupine 'disidenata', ohrabrivane i poticane izvana. Međutim, među sestrama nije bilo nikakvih disidentkinja, nego žive u duhu zajedništva i bratske ljubavi. Franjevke i franjevce Bezgrješne treba zabraniti prvenstveno zbog njihova približavanja Tradiciji, što je u suprotnosti s praksom većine ustanova posvećenog života. Kažemo 'približavanja' jer su ove dvije franjevačke zajednice nastale i nalaze se izvan 'tradicionalističkog' svijeta.

Sučeni s teologijskim i pastoralnim slomom poslijekoncilskog vremena, oni su očitovali privrženost pravovjerju Crkve koja je u oprjeci s dotrinarnom i liturgijskom kreativnošću koja danas prevladava. Kongregacija za redovnike ovaj 'sentire' s 'tradicionalnom' Crkvom drži inkompatibilnim sa 'sentire' s 'drugovatikanskom' Crkvom.

Kongregacija za ustanove posvećenog života je počinila napadnu zloporabu vlasti kad je zabranila franjevcima Bezgrješne celebraciju mise prema drevnom Rimskom misalu. A braća su počinila drugu očitu pogrješku kad su prihvatila da se odreknu služenja tradicionalne mise. To su opravdavali dvama motivima: poslušnošću i biritualnošću. No, glavni problem nije monoritualnost ili biritualnost.

Činjenica je da tradicionalna misa nikada nije bila ukinuta i ne može biti, te da svi svećenici zadržavaju pravo da je celebriraju. Ključna stvar se nalazi u retku  motuproprija Summorum Pontificum Benedikta XVI. od 7. srpnja 2007. koji svakom svećeniku daje pravo da 'celebrira misnu žrtvu prema tipskom izdanju Rimskog misala koji je promulgirao bl. Ivan XXIII., godine 1962. i koji nikada nije ukinut, kao izvanredni oblik crkvene liturgije'. Radi se o univerzalnom zakonu Crkve koji potvrđuje Quo primum sv. Pija V. iz 1570. Nijedan svećenik nije kažnjen niti treba biti kažnjen stoga što je služio tradicionalnu misu. Niti se vjernici, laici ili redovnice, mogu se prisiliti da se odreknu dobra jednog obreda kanoniziranog gotovo dvotisućljetnom uporabom u povijesti Crkve.

Posluh je krjepost, možda i najviša. Međutim, problem koji se danas javlja u Crkvi je koga i što bi trebalo poslušati. Kad poslušnost ljudskim auktoritetima, namjesto da usavršuje duhovni života, šteti, ugrožavajući vlastito spasenje, treba je energično odbaciti jer se Bogu treba pokoravati više nego ljudima (Dj 5, 29).

Možda kard. Braz de Aviz želi gurnuti sestre da masovno prijeđu Piovu bratstvu, kako bi dokazao da nema mjesta za 'raskolničke' tradicionaliste u 'koncilskoj' Crkvi. Čini se da on zaboravlja dvije stvari: 1.) da se mnogi biskupi, pa čak i cijele biskupske konferencije, nalaze danas odijeljeni od vjere Crkve u puno većoj mjeri, nego što je Piovo bratstvo odijeljeno od crkvenih auktoriteta; 2.) da crkveno pravo braći i sestrama dopušta oslobađanje od njihovih zavjeta kako bi se reorganizirali u oblik privatnog vjerskog udruženja, živeći vlastito zvanje izvan svakog proizvoljnog nametanja (kanoni 298-311). 

Hoće li doista Kongregacija za redovnike odbiti 400 sestara koje bi tražile dispenzaciju od zavjeta? Bilo bi to brutalno kršenje one slobode savjesti o kojoj se danas toliko govori- obično na krivi način. Tradicionalna crkvena doktrina smatra nedodirljivom slobodu savjesti 'in foro interno', jer se nikoga ne može siliti u njegovim odlukama, no niječe tu slobodu u javnom području ili 'in foro externo' jer samo istina, a ne zabluda ima prava. Fanatici II. vatikanskog teoretiziraju o vjerskoj slobodi 'in foro externo', priznajući prava svim kultovima i sektama, no niječući je 'in foro interno', prosuđujući nakane i upadajući u područje individualne savjesti.

No, je li moguće silom nametnuti braći i sestama da ostanu unutar redovničke ustanove u kojoj se ne prepoznaju jer joj je uništen identitet? Načelo prema kojem  je 'salus animarum suprema lex', temelj je ne samo kanonskog prava, nego duhovnog života svakog krštenika koji kao neodrecivo pravilo vlastitog djelovanja treba imati spas vlastite duše.

Ako se netko, u tom smislu, slijedeći ispravnu savjest hoće suprotstaviti nepravednim naređenjima, što može očekivati? Zagrljaj u dijalogu i milosrđu ili tvrdu politiku batine? Jesu li progoni, cenzure, suspenzije 'a divinis', izopćenja i interdikti rezervirani samo za one koji su zadržali ispravnu vjeru?

Zadnje je pitanje trenutačno bez odgovora. Je li batina kard. Braza de Aviza u otvorenom proturječju s politikom milosrđa pape Franje ili je, pak, njezin posebni izraz?"

Izvor: corrispondenzaromana.itRORATE CÆLI
Slika: The hermeneutic of continuity

Broj komentara: 11:

  1. Kako bi bile poslušne, najbolje je da se same razore. Svako čekanje je dokaz tvrdoglavosti, duha pobune i lefebvrovskih tendencija.
    Ako se same odreknu stare liturgije, habita, sv. Krunice, posta i naklapanja o Tradiciji, preskočit će čistilište, a proljeće će te zajednice otpočeti. Suze radosnice bit će kod Caritasa i Lexa toliko snažne da će im zauvijek od suza radosnica ostati žlijebovi na licu kao sv.Petru.

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Može i bez peckanja drugih

      Izbriši
    2. Ispričavam se. Vijest je toliko strašna, iako očekivana. Opet se uništava jedan red - sada časnih sestara. Svi promatramo, ništa ne možemo učiniti. Možemo samo gorko plakati.
      Zgrozila me i pomisao kako će naši dežurni mistifikatori zla i tame reći: "Ne braćo. Krivo vidite. Sve je naj...Križ pripravljen za svakoga, trpljenje...zlato se u vatri kuša...Providnost sve vodi...Poslušnost, poslušnost..."
      To su dijabolične riječi. Sotonin veliki uspjeh. Sve time uništava. U Lijepoj Našoj tim istim putem ništa neće ostati.
      Nadam se da će kod sestara ženska intuicija i osjećaj što je dobro što zlo biti jači od naklapanja komesara i sličnih. To je karikatura poslušnosti, karikatura katolištva, karikatura redovništva. Kad muškarci zakažu, često žene pokazuju nevjerojatnu mudrost i snagu.
      Bože dragi, daj snage jadnim sestricama Bezgrješne. Majko Božja, vodi ih i prati u njihovoj stvarnoj Getsemanskoj uri i na njihovu Križnom putu!

      Kikii

      Izbriši
    3. Kikii, čitaj

      http://www.ncregister.com/blog/pat-archbold/in-the-heart-of-every-traditionalist-lies-a-schismatic

      Izbriši
    4. Strašno mi je Kiki kako misliš da ovakve stvari mene radoste - naprotiv, duboko me čine žalostnim. Govoreći ovako samo pokazuješ vlastito stanje duha - zajedljivog i klevetničkog.

      Ipak, put do raja popločen je križevima, i oni koji ljube tradiciju vjerujem da se mogu sjetiti sna sv. Ivana Bosca - onoga gdje je hodao po ružama. To je lijep put, kao što su lijepe ruže, ali svaki korak boli.

      Izbriši
    5. S ozbirom koliko su krizeva dali Crkvi, ne cudimo se uopce sto ona tako cvate za postkoncilskih papa - ekspozija svetosti dosad nevidjena, pravo proljece Crkve i drugi duhovi.

      Rupert

      Izbriši
    6. Samo da podsjetim, jednako su razmišljali i apostoli tokom Kristova raspeća. Beznadno prestrašeni, razbježali su se, i samo su dvije osobe ostale podno križa.

      Izbriši
    7. Ma da CaV, izvrsna usporedba. Baš me zanima tko je u vašoj analogiji druga osoba, jer vidimo koliko visoko mišljenje imate o sebi pa za za prvu osobu ne moramo ni pitati.

      Docirate svima u najmanju ruku kao da imate tri teološka studija i bar jedan psihologije, pardon i studije botanike jer vidim da i o ružama sve znate.

      Ako sam dobro shvatio bogoslov ste ili mladi svećenik. Dvojbe nema da ste pravi New Church kadar i ovi izleti u tradiciju ne govore ništa drugačije o vama. Dapače podsjećate me na kolegu iz srednje škole koji je u mirnoj snobovskoj gimnaziji bio žestoki panker i anarhista koji prezire bogate snobove i kapitalizam. Uglavnom da ne duljim, danas je uspješan odvjetnik, pohlepan naravno.

      CaV kad odradite 10 godina župe vratite se ovdje pa pametkujte, imat ćete bar nekog iskustva iza vas, pa vas možda netko i ozbiljnije shvati.... dotle uživajte u buntovnoj mladosti i šarajte te vaše analogije i parole po zidovima KBF-a ...

      Ferdinand Zvonimir

      Izbriši
    8. Argument sile (ad hominem) mjesto sile argumenta, vješto potvrđujete svoje teze ;)

      Izbriši
  2. Da, zato jer je Bog odlučio poslati Duha Svetoga koji će njihova srca zapaliti svojom milošću te će ojačati u vjeri, koju prethodno nisu imali jer im je ta nadnaravna snaga upravo nedostajala. Po istom Duhu Svetom je ustanovljena Crkva i predana nam je vjera na koju smo zauvijek obvezni. Ta vjera govori nam da jedino Bogu dugujemo bezuvjetnu poslušnost, dok je crkvenim i građanskim autoritetima dugujemo u redovnim situacijama, kada izvršavaju svoj autoritet u skladu s vjerskim i moralnim naukom koji je od Boga objavljen. Ako se pak okrenu protiv tog nauka, ili ga dovode u opasnost, nismo im dužni poslušnost i dapače, imamo pravo pa nekad i obavezu, suprotstaviti im se. Crkva nije neki totalitaristički režim poput Sjeverne Koreje – gdje je sam 'veliki vođa' božanstvo, nego od Boga ustanovljena zajednica, čiji autoritet nije apsolutan nego participira na Božjem autoritetu. Zbog tog razloga je sv. Petar pred židovskim vijećem posvjedočio: ,,treba se većma pokoravati Bogu nego ljudima", a sv. Pavao se suprotstavio u lice Kristovom namjesniku zato jer je svojim ponašanjem davao povod za krivovjerje. Bezbroj takvih povoda dali su postkoncilski pape, svojim skandaloznim postupcima i izjavama koji su insinuirali direktno protiv objavljenih istina katoličke vjere. Jedan od takvih povoda je i sama Nova misa, koja prema riječima kard. Ottavianija i Baccija: ,,obiluje insinuacijama i očitim zabludama protiv čistoće katoličke vjere”. O tom nauku Crkve Vam je ovdje iscrpno dokumentirano: http://christusrexhrvatska.blogspot.de/2014/03/nezabludivost-autoriteta-crkve-i-pravo.html , a nauk neokonzervativaca o slijepoj poslušnosti nema nikakve veze s katoličkom vjerom.

    Također valja razlikovati između pitanja vjere i morala i pitanja karizme. Sv. Ivan Bosco, Padre Pio i drugi sveci s kojima neokonzervativci manipuliraju, nisu uopće relevantno mjerilo za naše pitanje, jer se kod njih radilo o karizmi, dok je ovdje posrijedi stvar vjere. Dapače, u tom slučaju postoji stroga obveza poslušnosti jer o nečijoj karizmi ili duhovnosti sudi isključivo Crkva, i to je stvar koja nije javno dokaziva bez njezinog suda. No o vjeri je Crkva već nebrojeno puta presudila i ti izričaji trajno obvezuju, pa i same biskupe i papu. Da se radi o karizmi Franjevaca Bezgrešne, tada bi oni trebali prihvatiti sankcije, pa koliko god teške bile, no bjelodano je da se radi o napadu na Misu (i po njoj, samu vjeru) u kom slučaju se treba suprotstaviti jer je to napad na trajni, dogmatski obvezujući nauk Crkve da svaki rimokatolički svećenik ima pravo i obvezu pridržavati se tradicionalne liturgije kodificirane od strane sv. Pija V. (http://christusrexhrvatska.blogspot.de/2013/11/novi-red-mise-i-bozansko-pravo.html). Upravo to je učinio sv. Atanazije – nije se slijepo, mazohistički podložio i čekao da dođe munja s neba i spriječi arijance koji su razarali Crkvu, nego je nastavio širiti katolički nauk unatoč tome što je bio suspendiran i ekskomuniciran. Treba li bolja usporedba s nadbiskupom Lefebvreom, i dokaz da je on činio identično kao i ovaj crkveni naučitelj? Pa i sam padre Pio, koji je bio primjer poslušnosti kada se radilo o njegovoj osobnoj karizmi – kao što svaki katolik treba biti, odlučno se suprotstavio kada se radilo o novotarijama provođenim na Drugom vatikanskom i nakon njega: http://christusrexhrvatska.blogspot.de/2014/03/svecenice-gdje-je-tvoja-misa-ii.html.

    Inače kad govorimo o kleveti, podsjetit ću Vas samo da su se sami crkveni autoriteti koji provode program II. Vatikanskog, očitovali da Bratstvo nije u raskolu i izvan Crkve: http://www.renewamerica.com/columns/mershon/080711 . Nadam se da znate da je po katoličkom nauku, suprotna tvrdnja kleveta i prema tome teški grijeh, a neokonzervativci koji takve manipulacije šire, papskiji od pape.

    OdgovoriIzbriši
  3. Evo jedan vrlo dobar tekst na ovu temu

    http://mundabor.wordpress.com/2014/05/27/ffi-damned-if-you-do-dead-if-you-dont/#comments

    Ferdinand Zvonimir

    OdgovoriIzbriši