nedjelja, siječnja 05, 2014

Nepopustljivo

Nažalost, ne čini se izglednim da će se u ovoj novoj godini nešto promijeniti glede teške situacije u kojoj su se našli franjevci Bezgrješne. Jedan od fratara iznio je svoje dosadašnje iskustvo života u ovoj redovničkoj zajednici koja se od prošle godine nalazi pod upravom povjerenika. Nemoguće je ne primijetiti da niz mjera kojima su izloženi ovi fratri koje je povjerenik optužio za kriptolefebvrizam, po svemu podsjećaju na karikiranu sliku pretkoncilske rigidnosti. Sigurno im nije lako kad pisac na kraju teksta ide tako daleko da čak vidi sličnost između straha u kojem žive s raznim represivnim režimima i svršetkom zemaljskog života sv. Maksimilijana Kolbea, posebnog zaštitnika i uzora franjevaca Bezgrješne, koji je postao mučenikom u logoru pod nacističkim režimom.

"Otkada je o. F. Volpi, kapucin, apostolski povjerenik, zajedno s novim suradnicima preuzeo vodstvo naše ustanove franjevaca Bezgrješne, naš se život uvelike promijenio. Rekao bih da se potpuno iskrivio s obzirom na izvornu karizmu dvojice utemeljitelja, o. S. M. Manellija i o. G. M. Pellettierija, koju je potvrdila u svoje vrijeme Sveta Stolica (1. siječnja 1998. godine). Naš se život hranio franjevačkom duhovnošću, studijem izvora, molitvenim susretima i skupovima o biblijskim, liturgijskim i patrističkim spisima; crpio je iz prebogate katoličke liturgije, bilo u novom ili u starom redu, s gregorijanskim pjevanjem Libera usualis, 'Graduala Triplex', s polifonim pjesmama kršćanske tradicije, ali i tolikim starim i novim pučkim pjesmama na suvremenom jeziku za što je sastavljena posebna knjižica za korištenje u našim samostanima. Svake je godine u planu bio jedan međunarodni simpozij o nekoj posebnoj temi iz katoličke teologije; svi su mogli sudjelovati, nitko nije bio isključen. Zatim su svake godine bili organizirani dani duhovnosti, kako za braću tako i za oce, dani studija, konferencije o karizmi naše ustanove, no i o različitim temama franjevačke i marijanske duhovnosti, tečajevi o moralu i o teologiji bl. Ivana Dunsa Škota te o drugim velikim teolozima... Danas od svega toga nema ništa! Ne samo da je odjednom nestalo toga duhovnog i teologijskog supstrata koji je duša unutarnjeg života za svakog redovnika, njegova svakodnevna hrana za razmatranje i molitvu, nego taj nedostatak nije apsolutno ničim nadomješten! Samo grobni muk o biti redovničkog i kršćanskog života struji od novih čelnika našeg instituta.

Apostolski povjerenik- uvijek sa svojim vjernim i osvetoljubivim tajnikom, o. A. Brunom- nikada nije na opširan i sustavan način govorio braći; sastao se samo s nekima i u pojedinim kućama. Nikad nije dao kakvu duhovnu konferenciju, ni tumačio odlomak iz evanđelja, franjevačkih spisa ili iz Katekizma katoličke Crkve. Nikada nije govorio o Bezgrješnom Začeću, uporištu kršćanske duhovnosti. Zauzvrat, obilno je izdavao dekrete, nadasve prijeteće i uznemirujuće za sve nas, optužujući bez ikakva dokaza i opravdanja za neposluh, protivljenje Papi, II. vatikanskom koncilu, optužujući da smo 'lefebvreovci'. Tvrdoglavi i opsesivni prijekor udara poput lažnih optužaba u procesima-farsama zatočenika Lubjanke u staljinističkoj Moskvi. Mnogobrojne kaznene mjere koje nalijeću od jutra do sutra, bez ikakvog objašnjenja i bez ikakve odgojne ili korektivne svrhe. Imamo osjećaj da smo kažnjavani ili da trpimo bezrazložnu osvetu. Moto Reda je postao: slušati bez razmišljanja.

- Ako šef želi uništiti, onda mora uništiti. To želi komesar, dakle to žele Crkva i Papa.

Najvažnije komesareve mjere su:

1.) Obveza da se više ne celebrira misa prema starom misnom redu koji je zadnji promulgirao Ivan XXIII. godine 1962. Zašto? Bez objašnjenja. Prvih je dana našim svećenicima rečeno da treba napisati formalni pisani zahtjev povjereniku da je mogu služiti. Mnogi od njih (velika većina) uzdali su se u tu mogućnost i pisali su komesaru. Nitko od njih (osim smiješno malog broja) nije dobio nikakav odgovor. Možda je misa prema drevnom obredu loša? Iz komesarovih prijetnji zaključujem da je možda ta misa 'protiv Pape' i 'lefebvreovska' i da se zato ne smije služiti. No, onda su i bl. Ivan XXIII. koji ju je promulgirao i papa Benedikt XVI.- koji ju je vratio, dajući mogućnost svim svećenicima da je celebriraju- zapravo 'lefebvreovci', 'protiv Pape'; dakle protiv samih sebe?

2.) zabrana moljenja liturgije časova po latinskom obredu te uporabe latinskih obrednika, iako je to dopustio papa Benedikt XVI. Ovdje se, znači, ne radi više o misi, nego o latinskom jeziku. I latinski jezik je, čini se, prema komesarovu shvaćanju sve u svemu 'loš', 'lefebvreovski', 'protiv Pape', 'protiv Koncila'. Ne smiju se rabiti latinski tekstovi, ni studirati? Ali jezik je Crkve bio i još ostao latinski, kako to potvrđuje isti II. vatikanski koncil (usp. Sacrosanctum Concilium br. 36). Kako se može zabraniti studij i uporaba tog jezika? Što je u tom 'protiv Pape'? Primjećujem da je u našoj samostanskoj knjižnici tekst II. vatikanskog koncila u dvojezičnom izdanju. Na prvom je mjestu latinski koji je originalni jezik II. vatikanskog koncila, a ne suvremeni jezik. Dakle, II. vatikanski koncil bi bio u svom originalnom izdanju napisan jezikom koji je 'protiv Koncila'.

3.) Zabrana pristupa našem utemeljitelju o. S. M. Manelliju. Ne možemo mu pisati, nazvati ga telefonom, niti razgovarati, a još manje ga posjetiti. Zabrana je u toj točki apsolutna i radikalna. Čini se da je postao opasnim delikventom kojeg treba držati strogo zatvorenim. Što je lošega učinio? Zašto nitko s njim ne smije razgovarati? Apsolutna šutnja apostolskog povjerenika i poglavarstva našeg instituta. Ipak, on je taj koji nas je poučavao duhovnom životu, koji nam je dao dobar primjer koji proizlazi od velikih svetaca Reda: sv. Maksimilijana, sv. Pija iz Pietrelcine, sv. Franje, sv. Klare i tolikih drugih o kojima je pisao predivne životopise. On je taj koji je napisao Marijansku stazu pod vodstvom sv. Pija iz Pietrelcine i druge temeljne tekstove naše duhovnosti kao Marijanski zavjet. Trebamo zaboraviti sve duge godine formacije i intenzivnog duhovnog života sve do sada, i sve što smo naučili čitajući godinama po dekretu apostolskog povjerenika i neke druge 'vlasti' koja mu je odana?! Čovjek bi pomislio da naši 'novi odgovorni' u Redu ne poznaju duhovnost i karizmu naše ustanove.

4.) Zabrana pisanja u našim tjednicima, revijama, zabrana suradnje s našom izdavačkom kućom 'Casa Mariana Editrice', zabrana širenja spisa iste kuće. Ove drakonske mjere nalikuju nacističkim i starim komunističkim režimima u kojima je bio zabranjen sav tisak koji nije kontrolirao režim. Jedina sredstva informiranja bila su ona državna i jedne jedine partije. Toliko o 'slobodi djece Božje' o kojoj toliko pjeva i koju toliko slavi apostolski povjerenik! Tu se krše temeljna ljudska prava iz Opće deklaracije o ljudskim pravima (1948.) gdje se u čl. 19 čita: 'Svaki pojedinac ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, uključujući pravo da ga se ne ometa zbog vlastita mišljenja, te da traži, prima i širi informacije i ideje preko bilo kojeg sredstva i bez obzira na granice', da se ne vraćamo na evanđelje. Niječe se sloboda mišljenja i izražavanja! Mišljenje i pisanje ili primanje i širenje knjiga su 'lefebvreovske' aktivnosti, 'protiv Pape', 'protiv Koncila'? Znam da naša izdavačka kuća tiska spise sv. Alfonza M. de Liguorija, crkvenog naučitelja, sv. Ljudevita Montfortskog, sv. Pija iz Pietrelcine. Zasigurno su i ti auktori prema komesaru 'lefebvreovci', 'protiv Pape' i 'protiv Koncila', te zato treba zabraniti njihovo širenje. Naš je apostolski povjerenik, čini se, obnovio 'Indeks zabranjenih knjiga', koji je 1966. svečano ukinuo papinskim dekretom Pavao VI. To pokazuje da je kanonski auktoritet našeg komesara viši od onog vrhovnog svećenika!

5.) Zabrana laičkih skupina koje su prijašnjih godina nastale uz naše samostane. Iz kojeg razloga? Nema objašnjenja. Zajednice naših laika su raspuštene, ne smiju više nositi svoj habit iako su se zavjetovali kao svjetovnjaci Trećeg franjevačkog reda Bezgrješne. Znam za skupinu starijih gospođa koje prije mise mole krunicu u jednom našem samostanu. Bile su zatražile da se zavjetuju kao svjetovnjakinje i tako nose redovnički habit franjevačkih trećoredaca kako bi u njemu umrle, a koji je bio tako drag i bl. Piju IX. i bl. Ivanu XXIII. Apostolski je povjerenik svima nametnuo da se moraju lišiti redovničkog habita trećoredaca franjevaca Bezgrješne. Fratri su im prenijeli da više ne smiju nositi taj habit. Pitale su: 'Zašto?' Fratri su im odgovorili: 'Zato što je apostolski povjerenik rekao da ste protiv Pape.' Zatim su upitale: 'Zašto smo protiv Pape?!' Na to pitanje braća nisu znala odgovoriti.

6.) Zabrana vlastitog sjemeništa teologijskih studija. Zašto? Nikakva objašnjenja apostolskog povjerenika. Ukinuto je i gotovo. Svi profesori koji su predavali završili su aktualna papinska sveučilišta: Papinsko sveučilište 'Antonianum', Lateransko papinsko sveučilište, Patristički institut 'Augustinianum', Papinsko sveučilište 'Svetog križa' Opusa Dei, Papinski teološki fakultet 'Marianum' i ostala s punim odobrenjem Svete Stolice. No, čini se da su i ta papinska sveučilišta prema shvaćanju našeg apostolskog povjerenika sumnjiva zbog 'lefebvreovskih' aktivnosti, da su 'protiv Pape', 'protiv Koncila'. Povjerenje je dobro, još je bolje nepovjerenje. Pitam se je li naš komesar u svoje vrijeme studirao na nekom od tih sveučilišta koje sada sumnjiči za kriptolefebvrizam.

7.) Upravljanje ekonomskim poslovima je također tema za oštar i konstantan prijekor koji nam upućuje povjerenik. Ne znamo upravljati dobrima- uvijek govori. Zato trebamo njega da to čini. Zapravo, kruži glasina da za svoje uzvišene usluge našoj ustanovi komesar i njegovi nevidljivi suradnici ubiru iz kase franjevaca Bezgrješne 5300 € mjesečno. Nema sumnje- povjerenik nam je odmah dokazao da zna baratati novcem! Osobito onim prosjačkog franjevačkog instituta koji nema svrhu ostvarivanja profita. Čitao sam u tekstu liturgije časova sluge Božjeg pape Pavla VI. na blagdan sv. Franje Saleškog, 24. siječnja, odlomak iz Uvoda u pobožan život (I, 1) istog svetca u kojem stoji: 'Reci mi Filotea, bi li bilo prikladno da biskup želi živjeti u samoći sličnoj onoj kartuzijanaca? I da udane žene ne žele ništa imati kao kapucini?' (Liturgija časova prema Rimsko-serafskom obredu III, Asiz, 1975., str. 1254). Pitam se poznaje li o. F. Volpi, kapucin, taj aspekt kapucinskog siromaštva tako lijepo naglašen u liturgiji časova pape Pavla VI.?

8.) Čuo sam o predstojećem zatvaranju nekih naših samostana koje je poduzeo povjerenik. Slučajno su to bili jedini samostani u kojima je bilo dopušteno služiti misu u obliku koji je 1962. promulgirao bl. Ivan XXIII. Biskupi tih mjesta su bili suglasni s tim misama. Vjerojatno su i oni opasni za nas i za Crkvu, pa i za Papu jer su 'kriptolefebvreovci', ljubitelji mise i jezika koji više ne smije postojati.

9.) Ne možemo slobodno telefonirati ili koristiti mobitel ili računalo. Rečeno nam je da se naši telefoni i računala nadgledaju preko sofisticiranog elektroničkog sustava uhođenja, i da se sve što kažemo i pišemo iznosi apostolskom komesaru. Tako moramo biti oprezni što pišemo ili govorimo. Budući da smo kao franjevci Bezgrješne pod komesarijatom, naši mobiteli i računala koje koristimo ne uživaju pravilo privatnosti.

Upravo zbog ovoga zadnjega stvorena je doista klima sumnjičenja i straha među nama. Ne znamo tko nam je blizak. Vrlo smo oprezni kad govorimo. Jao šali, osobito o apostolskom komesaru. Mogao bi kakav mini-mikrofon biti skriven u džepu habita kakvog fratra-uhode koji bi mogao sve cinkati komesaru ili njegovim vjernim slugama. Nešto slično sam, čini mi se, čitao u memoarima sovjetskih disidenata iz vremena NKVD-a ili KGB-a i iz vremena Gestapa u nacističkoj Njemačkoj. Tvoj bližnji mogao bi biti tvoj neprijatelj. Čak i osoba koju poznaješ godinama mogla bi, naprotiv, biti tvoj izdajnik. Skupo bi mogao platiti svoj nevini komentar o radu povjerenika i njegovih najbližih suradnika: oni su sada sveta i nedodirljiva kasta. Znam braću koja su premještena u samostane na drugim kontinentima zbog jednostavnih razmišljanja danih prijateljski među drugom subraćom o apostolskom komesaru i novoj upravi naše ustanove. To bi bila karizma koju naš ljubljeni komesar želi 'ispraviti', kako kaže u svojim pismima. Možda nas treba vratiti u vrijeme 'oca naroda', kako se od milja nazivao drug Staljin, ili u vrijeme 'Führera', A. Hitlera, i njegovih koncentracijskih logora i rasnih zakona.

Zapravo, bolje promislivši, upravo je pod 'Führerom' postao svetcem nadahnitelj naše franjevačko-marijanske karizme sv. Maksimilijan Marija Kolbe..."

Izvor: Libertà e Persona

Slika: Traditio Catholica Romana

Broj komentara: 5:

  1. Pater, dimitte illis: non enim sciunt quid faciunt.

    OdgovoriIzbriši
  2. Već su počeli komentari tipa "drug Tito sigurno ne zna za hotelski kompleks 'Insula Nuda'"

    OdgovoriIzbriši
  3. Bogu hvala pa postoji SSPX.
    Nikad i nikome nije zabranjen put do Boga.
    Poslušnost u svemu što nije grijeh.
    Bogu hvala pa postoji SSPX.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da, brate, Bogu hvala na FSSPX-u. Nisu svi katolici članovi Bratstva sv. Pia X. Za braću i sestre koji nisu zaštićeni Bratstvom moramo se moliti Bogu jer smo svi udovi Mističnog Tijela. I mi lefebvreovci, s naših prostora, imamo u obitelji i među rođacima onih koji nisu poput nas. To nam ne daje za pravo da ih se moramo odreći ako smo tradicionalni katolici. Ako je potrebno moramo dati svoj život za njih, kao što bi mnogi od braće, vjerujem, umrli za nas. Mi smo svi sinovi i kćeri Katoličke Crkve - djeca Božja!

      Augustin

      Izbriši
  4. Franjevci i franjevke od Bezgrešne prolaze tešku kalvariju. Božja Providnost će već pronaći način da ih oslobodi mržnje koja se sručila na ovaj Gospin red. Kad pomisle da je sve gotovo, kao i apostoli kad su Krista položili u grob, Bog će ih izbaviti. Molitve tih svetih franjevaca ne mogu propasti i ostati neuslišane.

    Augustin

    OdgovoriIzbriši