Ušli smo u mjesec Bezgrješnog Srca Marijina u kojem će mnoge zajednice vjerne tradicionalnoj misi, koju je papa Franjo nakanio zatrti, potražiti zaštitu i zagovor Blažene Djevice Marije i posvetiti se 15. kolovoza 2021. Njezinu majčinskom Srcu.
Benediktinci Bezgrješne tradicijska su redovnička zajednica posvećena upravo Srcu Marijinu. Ovdje su predstavljeni dok su još bili u Villatalli (1, 2, 3), a od 2019./'20. preselili su se u Taggiju gdje su im kapucini zbog nedostatka zvanja prepustili svoj samostan.
Na svojoj višejezičnoj internetskoj stranici redovito predstavljaju važne događaje iz samostanskog života, poput redovničkih oblačenja, zavjeta ili ređenja. Kao i ostale svećeničke i redovničke zajednice klasične rimske mise, i benediktinci strogoga opsluživanja sada su se našli pred stvarnošću koja bi im mogla ograničiti budućnost.
"Svi su vjernici upoznati s najnovijim motuproprijem iz Rima koji nas pogađa ravno u srce i smjera k tomu da nestane ono što katolička tradicija ima kao najsvetije: sveta misna žrtva prema starom rimskom obredu, kako se gotovo doslovno slavila od vremena sv. Grgura Velikoga (VI. st.). Nasuprot tvrdnjama nekih auktoriteta, sveti papa Pio V. nije uveo neki novi misni red, nego je ponovno uspostavio i od svake liturgijske i bogoslovne izobličenosti čistim očuvao taj obred onakvim kakav je bio u uporabi do 1969.
Motuproprij od 16. srpnja 2021. nosi naslov 'Čuvari tradicije'. To je ironična i prezriva antifraza s obzirom na one koji su s pravom privrženi svetoj liturgijskoj tradiciji. Papa Franjo odlučio je da se toj tradiciji više neće dati 'mogućnost' [fr. faculté] (1), nego samo tolerancija, dok ju je, naprotiv, Benedikt XVI. potvrdio kao pravo koje 'zakonski nikada nije bilo ukinuto'. Samo nova misa Pavla VI. ima 'građansko pravo' u Crkvi. Glede te protuistine [fr. contre vérité] i teške hule [fr. grave impiété] poglavara Crkve, koji još uvijek zagovara milosrđe, pridružujemo se neshvaćanju, boli te pristojnom, ali odlučnom protestu mnogih svećenika i vjernika.
Što se tiče naše zajednice, dijecezanski nam je biskup priopćio da poštuje i odobrava naše pravo onako kako je izloženo u 'Izjavi o Pravilu' koju je Rim odobrio (2). Sa zahvalnošću se sjećamo riječi pohvale koje javno izgovorio na otvaranju našeg samostana, 24. kolovoza 2019.:
'Već sam imao prilike kazati da s velikom radošću i zahvalnošću pozdravljam ovu zajednicu kao Božji dar u ovoj dijecezi. To je mala skupina koludara posvećenih Gospodinu i molitvi. Nadam se da će njihov broj rasti i da će se razvijati život u samostanu. Benediktinski su koludri predani molitvi, studiju i tjelesnom radu u ozračju mira, tišine i milosrđa. Ova crkva mora biti otvorena za sve koji se žele priključiti molitvi. Mise će se slaviti s gregorijanskim pjevanjem i prema tradicionalnom obredu. Vjerujem da je njihova nazočnost u našoj dijecezi s njihovom osobinom kao čuvara i svjedoka najstarije tradicije Crkve biti na dobro vjernicima naše dijeceze. Posebno sam sretan što je ovdje mjesto molitve i referentna točka za sve one koji traže duhovni savjet, žele se približiti sakramentu ispovijedi ili jednostavno traže mirno mjesto za molitvu.'
U srcu i u molitvama nosimo duboku žalost svih onih koji se osjećaju ranjenima, i kao odbačenima od onoga koji se naziva zajedničkim ocem svih vjernika. No, sa svima njima nosimo nadu da će Bog jednoga dana dati trijumf liturgijskoj tradiciji koja je najbolji jamac čiste katoličke vjere i najviše svetosti.
(1) Čini se da dokument zbog uporabe pojma 'faculté' niječe postojanje prava. Pravo nužno podrazumijeva subjektivnu mogućnost da ga se rabi ili ne. Pravo je davanje pravedne stvari jednoj osobi. Mogućnost je subjektivna moć koju to pravo podjeljuje. Strogo pravno, mogućnost se može oduzeti samo oduzimanjem odgovarajućeg prava. Najvažnije je, dakle, pitanje to je li liturgijska tradicija pravo ili nije. To pravo nije udijelio Pio V., nego ga je kao takvoga priznao. Naime, litugijska je tradicija integralni dio apostolske tradicije nad kojom ni jedan papa nema moć osim da je promiče i očuva nepromijenjenom.
(2) 'Samostanski život posve posvećen Bezgrješnom Srcu Marijinu, življen prema pravilu sv. Benedikta i običajima koje su nam namrijeli stari, božanska služba i misna liturgija koju kao vlastiti obred služe unutar i izvan samostana, prema tisućljetnom i 'nikada ukinutom' obredu Svete rimske Crkve, na latinskom jeziku i s gregorijanskim pjevanjem: to su, dakle, vrela iz kojih je rođena zajednica u Villatalli (sada u Taggiji) i koja tvore njezin smisao postojanja [fr. raison d’exister].'
(3) iz jednog intervjua mjesnoj 'Riviera Time TV'"
Izvor i slika: Benediktiner der Immakulata
Nema komentara:
Objavi komentar