Oko 250 km sjeverno od Arktičkoga kruga smjestio se samostan sv. Josipa sestara Zajednice Marijine janjadi. U bijeloj pustinji redovnice mole i žrtvuju se za spasenje duša. Posebno u dugim polarnim noćima prikazuju svoje molitve za sve koji žive u tami da nađu svjetlo Kristovo.
Utemeljiteljica je s. Amada koja se na katoličku vjeru bila obratila u svojim 20-im godinama i potom je provela 30 godina kao misionarka ljubavi u Indiji, na Kosovu, Italiji, Albaniji, Islandu i u Ujedinjenoj Kraljevini.
Godine 2011. od štokholmskog je biskupa dobila dopuštenje da pokrene kontemplativnu zajednicu. Iako su im nedostajala sredstva čak i za smještaj, brzo su našle one koji su osjetili njihovu pobožnost i bili spremni pomoći. Jedan im je Norvežanin, uvjeren u važnost katoličke prisutnosti na dalekom sjeveru, osigurao dom. Budući da njihov samostan na rubu svijeta privlači sve više namjernika, uz pomoć prijatelja arhitekta staru školu žele pretvoriti u pravi samostan s kapelom. Arhitekt je zamislio drveni samostan s dobrom izolacijom koji bi odgovarao podneblju gdje zime počinju rano i traju vrlo dugo.
Tradicionalna misa prvi je put služena u samostanu 2016. Usprkos tomu što im je do tada bila nepoznata, odmah su osjetile privlačnost drevne mise i potrebu da je uvedu u svoj život.
Otkada se 2020. doselio jedan benediktinac koji poput njih želi živjeti kontemplativnim pustinjačkim životom, sestre mogu imati sakramente i misu prema klasičnom rimskom obredu, što posebno ističu na svojoj internetskoj stranici.
Jedan dan izgleda ovako:
Blažena Djevica Marija je naša Majka, Pastirica i Kraljica. Imamo pouzdanja u njezinu prateću pomoć i želimo ostati u njezinoj blizini i prijateljstvu. Majka Isusova moli za suradnike u Božjem planu spasenja za spas duša. Janje Marijino potpuno se predaje Bezgrješnom Srcu Marijinu gdje prikazujemo svoje molitve i živote za spas duša ovdje u Skandinaviji te za rast Katoličke Crkve u tim zemljama, za obnovu Crkve i ponovnu uspostavu Tradicije.
Naša je duhovnost potpuno predanje Božjoj providnosti. To znači pouzdavati se u Boga uvijek i u svemu.
U Njegovoj Providnosti motrimo Božju mudrost i dobrotu te Njegovu želju da se pouzdajemo u Njega.
Radost zajedništva s Kristom izvor je naše šutnje. On u meni i ja u Njemu. U šutnji živimo od unutarnje privlačnosti prema Bogu. Pravo međusobno zajedništvo počinje u šutnji koju dijelimo. U šutnji susrećemo Boga. Njegov je jezik šutnja. U šutnji susrećemo također Mariju, našu majku. Susrećemo svetce i anđele kao prave žive prijatelje i zagovornike; uistinu, tu susrećemo cijelo čovječanstvo!
Prema: mariaslamm.se, catholicworldreport.com
Slike: mariaslamm.se
Hvala na lijepom clanku o (meni dosad) nepoznatim redovnicama.
OdgovoriIzbriši