Ostati vjerni

Benediktinci Bezgrješne koji su se već očitovali na motuproprij koji predviđa smrtnu kaznu tradicionalnom obredu, nisu propustili izreći svoje mišljenje niti o odgovorima na navodna dubia Kongregacije za bogoštovlje. 

Vidjeli smo kako silna Franjina inkluzivnost, milosrđe i širokogrudnost, odjedanput skrupulozno i do sitnica propisuje čak i sadržaj župnih listića. Papa koji neprestano šiba po učiteljima Zakona koji su zasjeli da sude, po rigoristima, pravilima... za kojeg niti Božje zapovijedi nisu apsoluti, očekuje apsolutnu poslušnost vlastitim hirovima.

"Izjava o motupropriju 'Traditionis custodes' i o 'Odgovorima na dubia' Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu od 4. prosinca 2021. (promulgiranima 18. prosinca):

Mi, benediktinci Bezgrješne iz samostana svete Katarine Sijenske iz Taggije, koje je 1. kolovoza 2008. osnovala Njegova Preuzvišenost M. Oliveri, uspostavljeni kao ustanova posvećenog života dijecezanskog prava 21. ožujka 2017., koji smo se 18. studenoga 2020. preselili u Biskupiju Ventimiglia-Sanremo po dekretu dijecezanskog biskupa msgr. A. Suette, obećali smo da ćemo biti vjerni svojim konstitucijama koje je odobrila Sveta Stolica i na koje smo dali svete redovničke zavjete. Osobito smo se pred Bogom i pred Crkvom obvezali, kako je propisano u prologu, da ćemo uvijek čuvati 'misnu liturgiju, celebriranu kao [naš] vlastiti obred, i unutar i izvan samostana, prema više od tisućljetnom i 'nikada ukinutom' (motuproprij 'Summorum pontificum') obliku Svete Rimske Crkve, na latinskom jeziku i s gregorijanskim pjevanjem'; ta svečana obveza uključuje uporabu staroga rimskog rituala i pontifikala kao što dokazuju ceremonije ređenjâ od samog početka našeg utemeljenja. Sve to iz vjernosti prema katoličkoj teologiji formuliranoj na Tridentskom koncilu koji je, definitivno fiksirajući 'kanone' obreda mise, podigao nepremostivu prepreku protiv svakoga krivovjerja koje bi moglo potkopati cjelovitost otajstva svete mise. Kako je biskup A. Suetta javno izjavio na televiziji, 24. kolovoza 2021., mi smo 'čuvari i svjedoci najdrevnije tradicije Crkve'. Tako ćemo, i nikako drukčije, ostati vjerni bez obzira na sve.

Neka Vrhovni svećenik u svojoj ulozi Namjesnika Kristova bude prosvijetljen po zagovoru Presvete Djevice Marije Bezgrješne, da ponovo pred očima svega svijeta i na spasenje duša zablista katolička vjera u svojoj čistoći i tradicionalnoj liturgiji koja joj je jamac te da budu skršene sve navale zablude i pokvarenosti protiv Svete Crkve.

U Taggiji, 21. prosinca 2021., na blagdan sv. Tome apostola."

Izvor i slike: Benediktinci Bezgrješne

Pacta sunt servanda

 U tebe je kraljevska vlast...

Sretan Božić svima uz blagdansku poruku priora Bratstva sv. Vinka Fererskog u kojoj ističe čvrstu odluku da će ostati vjerni tradicionalnoj misi!

Svi koji mogu i žele pomoći da se i dalje podižu oltari za vjekovnu misu, usprkos nastojanjima pakla za njezinim uništenjem, mogu pomoći Bratstvu sv. Vinka u izgradnji oltara za njihovu crkvu Gospe od Ružarija.

"Dragi prijatelji,

u žarkom očekivanju Spasitelja, osjećam potrebu da vam progovorim o temi koja nas sve zabrinjava. Učinit ću to riječima koje izviru iz srca svećenika koji je s dubokom radošću celebrirao tradicionalnu misu više od četrdeset i četiri godine.

Motuproprij 'Traditionis custodes' od 16. srpnja 2021. i 'Responsa ad dubia' Kongregacije za nauk vjere od 18. prosinca 2021. postavljaju nam pitanja: trebaju li ustanove Ecclesiae Dei, kako nas pozivaju, prihvatiti celebraciju mise i sakramenata prema misalu i obredima Pavla VI.? Drugim riječima, trebaju li te ustanove započeti postupak napuštanja liturgijskih knjiga koje prethode reformi iz 1969.?

Kao utemeljitelj jedne od tih ustanova, bez oklijevanja kažem: 'Tradicionalna je liturgija samo naše biće!' Tražiti od nas da je se odreknemo, jednako je sugeriranju da ubijemo ono što je desetljećima oblikovalo naše duhovno biće. Tradicionalna je latinska liturgija od pamtivijeka dio bogatstva Crkve koje ne može nestati jer je dio njezine neotuđive baštine. Željeti to ukloniti iz 'vidljiva horizonta Katoličke Crkve' (kako je govorio Jean Madiran), nemoguće je nastojanje jer je proturječno bîti Tradicije. Naposljetku, za nas koji smo se zavjetovali u ustanovama čije su konstitucije uronjene u tradicionalnu liturgiju, pozivati nas da odbacimo 'oblik u kojem Bog želi da budemo sveti', kako kaže sv. Elizabeta od Trojstva o svom Pravilu. 

Time što ostajemo vjerni svojim zavjetima, potpuno smo poslušni Crkvi. Apostolska konstitucija 'Pastor Bonus' od 28. lipnja 1988. u članku 107 kaže: 'Kongregacija se sa svoje strane brine da ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života rastu i cvatu prema duhu njihovih utemeljitelja i zdravih tradicija, vjerno slijedeći cilj koji im je svojstven i učinkovito pridonoseći spasonosnoj misiji Crkve.'

Dakle, što je duh naših utemeljitelja i koje su nama svojstvene svrhe? Našu duhovnost, apostolat, liturgiju i stegu vodi vjernost Apostolskoj Stolici prisno povezano s privrženošću latinskoj tradiciji. To uključuje mogućnost celebriranja prema liturgijskim knjigama koje su bile u uporabi 1962. Napustiti taj aspekt našega redovničkog života u ključnom području liturgije, za nas bi bilo protivno poslušnosti i duhu Crkve.

Još je jedan razlog zašto je to napuštanje nemoguće: čast Svete Stolice koja je uvjeravala naše svećenike i vjernike - koji imaju poštovanja prema hijerarhijskom auktoritetu, ali za koje liturgijska reforma predstavlja pravu poteškoću -  da će 'biti poduzete sve mjere da jamče njihov identitet u punom zajedništvu Katoličke Crkve'. Te je odredbe upisala u dekrete uspostave naših ustanova i potvrdila naše konstitucije. Ti svečani tekstovi jasno izražavaju našu privrženost tradicionalnim pedagogijama vjere, osobito glede liturgije. Prema načelu 'pacta sunt servanda', vrhovni auktoritet Crkve ne može povući danu riječ. 

Nadalje, članovima naših ustanova nemoguće je napustiti naše liturgijske posebnosti. Redovnici, redovnice i svećenici koji im pripadaju zavjetovali su se ili učinili obećanja prema specifikacijama dekreta uspostave i konstitucija koji ih vežu uz liturgijski oblik ranije latinske tradicije. Na taj način, vjerujući riječi Vrhovnog svećenika, oni su dali svoje živote Kristu da služe Crkvi. Prema naravnom pravu i klasičnom bogoslovlju o poslušnosti, ne može ih vezati ništa što je što je protivno tim bitnim specifikacijama. 

Konačno, takav proces liturgijske mutacije nanio bi veliku štetu značajnom broju vjernika. Ionako ne shvaćaju ograničenja nametnuta služenju tradicionalne mise. Njihova tjeskoba zbog gubitka liturgije koja je hranila njihov nutarnji život bila bi beskrajna. A kako bi mogli stajati po strani i gledati stotine svećenika, redovnika i redovnica, bogoslova koji su - čiste savjesti i na temelju riječi prethodnih prvosvećenika - ostali vjerni katoličkoj hijerarhiji tijekom trideset i tri godine, katkad uz veliku žrtvu, i da se s njima sada tako postupa?

Vjernost tradicionalnoj liturgiji za nas je dužnost i radostan način da pridonosimo 'spasonosnoj misiji Crkve'. 

Neka vas blagoslove Djetešce u jaslama i Njegova Bezgrješna Majka, dragi moji prijatelji, i čuvaju vas u Nadi!

fr. L.-M. de Blignières"

Izvor: RORATE CÆLI
Slike: WIKIMEDIA COMMONS, RORATE CÆLI, Facebook / Bratstvo sv. Vinka Fererskog

Vince ma non convince

"Odgovori na dvojbe", dokument Kongregacije za bogoštovlje, privukli su već niz osvrta raznih komentatora. Popis poveznica možete pogledati ovdje.

Izdvajam tek jedan odlomak iz jučerašnjeg članka na blogu New Liturgical Movement.

"Pontifikat Ivana Pavla II. urodio je naraštajem wojtyłovskih svećenika, onaj Benedikta XVI. naraštajem ratzingerovskih svećenika. Tekući pontifikat nije nadahnuo nikakvu sličnu školu ili pokret. Gospoda izvjesnih godina koja su već držala položaje moći, konsolidirala su svoju moć, ali nema 'bergogliovskog naraštaja'. Ovaj pontifikat, sa svim svojim prišipetljama, mora pribjeći uporabi sile kao rješenju tradicionalističkog 'problema', sili koja pokorava, ali ne uvjerava (vince ma non convince): represiji i cenzuri. Nadahnjuje li novi obred, onako kako ga shvaćaju papa Franjo, nadbiskup Roche ili A. Grillo, umjetnost, duhovni život ili zvanja? Ne? Dobro, onda zabranimo onaj stari i cijelo Ratzingerovo shvaćanje problema. 

Senilna brežnjevljevska Crkva, paralizirana i sterilna, koja još zamornije nastavlja ponavljati slogane 1970-ih završit će onako kako je završila moć Sovjetskog Saveza."

Izvor: NLM

Izravno i neizravno

Priopćenje Američkoga distrikta Petrova bratstva na "Odgovore na dubia" koje je potpisao msgr. Roche.

"Zadnji dokument Kongregacije za bogoštovlje, objavljen 18. prosinca, nije izravno upućen zajednicama bivšeg Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei', kao što je Svećeničko bratstvo sv. Petra, koje ima posebno pravo.

Članovi Bratstva sv. Petra obećali su u trenutku pripuštanja u Bratstvo da će biti vjerni našim konstitucijama i ostajemo predani upravo tomu: vjernosti Petrovu nasljedniku i vjerni opsluživanju 'liturgijskih i stegovnih tradicija' Crkve u skladu s odredbama motuproprija 'Ecclesia Dei' od 2. srpnja 1988., koji je na ishodištu našeg osnutka. Glavari Svećeničkog bratstva pomnije će studirati dokument nastavljajući našu službu vjernicima koji su povjereni našoj skrbi."

Izvor i screenshot: fssp.com

Caudillo

Papa koji svojim širokim milosrđem podilazi svakoj vjeri i nevjeri, a i mnogomu moralnom zastranjenju, odlučio je uoči Božića uputiti čestitku svima kojima je stalo do vjernosti Kristovu nauku, koji se naljepše zrcali u tradicionalnoj misi i sakramentima - glavnom protivniku Franjina "boga iznenađenja". 

U odgovoru na navodna dubia nekih biskupa, iznosi se niz tumačenja odnosno zabrana kojima je cilj do krajnosti onemogućiti svećenicima služenje tradicionalne mise i spriječiti ređenja po tradicionalnom obredu. Koliko to milosrdni Franjo želi, vidljivo je iz toga što, iako slovi kao gorljivi protivnik "malih pravila", ide toliko daleko da određuje što se smije objaviti u župnim rasporedima. Ne samo to, doživjeli smo da modernisti, koji su nekoć slavili ukidanje Indeksa zabranjenih knjiga, sada praktički uspostavljaju svoj: zabranjeno je tiskanje novih lekcionara na pučkim jezicima koji slijede tradicionalni ciklus čitanja!

Takav prezir prema vlastitim ukućanima, izazvao je opravdano zgražanje svih koji zbog inata prolaznih najamnika ne žele okrenuti leđa Tradiciji.

"Naše mišljenje: usred gigantske krize koja pogađa Crkvu na Zapadu, uključujući krizu pohađanja bogoslužja uslijed pandemije, puno otkriva činjenica da je ovo nasilje vatikanski prioritet. Pokazuje se lažno milosrđe toga Zlog Pastira kojeg su izabrali neodgovorni kardinali 2013. godine. Otkriva se duh prkosa koji vlada u ovom totalitarnom pontifikatu. Otkriva se odvratna sotonska nazočnost usred Crkve.

Benedikt XVI. donio je Crkvi liturgijski mir. Kraj liturgijskim ratovima. Sadašnji ih je papa odlučio ponovo zapaliti. Za to nema logičnoga razloga, samo inherentna želja za podjelom i nasiljem.

Usprkos svemu tomu, sve će to proći. Ovaj će groteskni spektakl od pontifikata doći koncu. Tradicionalni obred nije ugledao svoje zadnje poglavlje, zasigurno ne pod ovom šaradom od vladara, karikaturom smiješnoga južnoameričkog diktatora! Ne, ne, ako nas Pavao VI. nije uspio slomiti 1970-ih u svoj svojoj moći i velikoj sili Koncila, zasigurno neće uspjeti ova klika gerijatrijskih pljačkaša. Samo se strpite. Vrijeme je na našoj strani.

Ignorirajte tu besmislicu koliko god više možete. Podupirite klerike koji se odupiru tom nezakonitom činu. Nekako ćemo to izgurati. Vrijeme je na našoj strani.

Tik-tak."

Izvor: RORATE CÆLI
Slika: John Stone

Despotski karakter

Svećeničke i redovničke zajednice donedavnoga Papinskoga povjerenstva Ecclesia Dei i nakon svog apela, nalaze se u istoj nezavidnoj situaciji. Po svemu sudeći, nije izgledno da će se uskoro nešto promijeniti nabolje. Naprotiv...

"Još smo u lipnju, na temelju glasina koje su kružile, mogli poprilično točno predstaviti sadržaj motuproprija Čuvari predaje.

Pitanja o budućnosti zajednica bivšeg Povjerenstva Ecclesia Dei tada su uglavnom ostavljena u magli, a nisu spomenuta ni u motupropriju - bjelodano, ni sami akteri još nisu bili načisto sa svojim planovima u tom smislu. Čini se da se to u međuvremenu promijenilo. Nespecificirani "informirani krugovi" očekuju još ove godine uvođenje mjera koje te svećeničke zajednice trebaju "povratiti k jedinom načinu celebriranja rimskog obreda", kako se to lijepo kaže u neoorvelovskom izričaju. Stvari se čine žurnima otkako je u krugu začetnika motuproprija prevladalo mišljenje da bi se provedbene smjernice o motupropriju, koje se već dulje očekuju, mogle formulirati i staviti na snagu tek onda kada se barem u osnovi "riješi problem" svećeničkih zajednica.

Prema našim informacijama, trenutačno se ne očekuje o tomu poseban zakon. Čini se da su u Rimu nazora kako status zajednica kao "družbi papinskog prava" otvara izravne mogućnosti pristupa. U tu bi se svrhu mogli postaviti "papinski delegati" koji ne bi, poput povjerenika koje imenuje Kongregacija za redovnike, zamijenili postojeće poglavare, ali bi im bili nadređeni. Oni bi poglavare upućivali na poduzimanje svih potrebnih mjera da bi svoje zajednice "pomirili s duhom Koncila" i, kao prvi korak u tom smjeru, naložili općenito celebriranje reformirane liturgije. Na toj bi zatim osnovi, u suradnji s mjesnim biskupima, bili razvijeni planovi za njihovo uključivanje u dušobrižništvo.

Ako smo ispravno shvatili naše izvore, za javno celebriranje tradicionalne liturgije svećenici tih zajednica ne bi dolazili u obzir, tu bi zadaću, koju treba snositi iz pastoralnog milosrđa na određeno vrijeme, morale preuzeti na sebe u koncilskoj vjernosti dokazane snage dijecezanskoga klera. Nadalje, glede tih zajednica, bilo je govora o mogućnosti davanja 'izuzeća'svećenicima ili pojedinim svećenicima dotičnih zajednica, barem u prijelaznom razdoblju, da interno ili barem ne javno celebriraju prema misalu iz 1962., strogo regulirano i uz pretpostavku ostaloga dobrog vladanja. Podjela sakramenata na pretkoncilski način, po svoj prilici, nije predviđena niti u kojem slučaju.

Zadaća 'papinskih delegata' ni na koji način ne bi bila da sa zajednicama ili njihovim poglavarima pregovaraju o temeljnoj odluci prelaska na 'novus ordo'. Zapravo, izočnost ikakvog dijaloga između Pape i zajednica koje su njegovi predšasnici uspostavili za gajenje predajne liturgije - ili njihovih zagovornika poput kardinala Burkea, Brandmüllera, Zena ili Müllera - najuočljivija je značajka čitavoga procesa koji se odvija u auktoritarnom, čak diktatorskom obliku za koji i u dugoj papinskoj povijesti prijašnjih epoha jedva da ima primjera.

Zaista, upravo u tom obliku proces odgovara kako neobuzdanom i despotskom Franjinu karakteru tako i nedostatku ideja i argumenata poslijekoncilske teologije i liturgije, koje su izvjesnu snagu uvjerljivosti mogle postići samo tamo gdje se ionako pod modernističkim i sekularističkim utjecajem nastojalo emancipirati od bitnih sadržaja tradicionalnoga apostolskog nauka.

Ovo polazište za kratkoročni i dugoročni razvoj otvara krajnje neugodne perspektive. Zamislivo je da će 'papinski delegati' privesti barem dijelove, a vjerojatno i većinu vodstva nekih zajednica k tomu da se podvrgnu njihovu izopačenom shvaćanju poslušnosti. Jedva je zamislivo da će ih u tomu slijediti svi ili čak velika većina članova - zajednice će se raspasti što bi moglo biti sasvim u smislu papinske strategije. Rascjep će se još snažnije odraziti na tradicijske vjerničke zajednice. Sasvim obični ljudi u crkvenim klupama sasvim su siti toga što moraju gledati kako nevjerni biskupi u raznim regijama i rimski kurijalni službenici upali u maniju moderniziranja preinačuju njihovu ljubljenu Katoličku Crkvu u lijevozelenu agenturu duha vremena. 

Produbit će se već postojeći rascjep između sekularističko-univerzalističkog i 'jednostavno katoličkog' tabora u Crkvi, a taj seže još puno dalje od pristalica tradicionalne liturgije. Može se sasvim dobro zamisliti da će Franjo - kako mu je u jednom rijetkom trenutku jasnoće i istine izletjelo - 'ući u povijest kao papa koji je raskolio Crkvu' (izvor).

Branitelji apostolske tradicije ne bi mu to trebali olakšavati time da sada sa svoje strane postavljaju zamjetno raskolničke čine. Prema Mateju (10,16), Gospodin potiče svoje učenike da budu 'mudri kao zmije, ali bezazleni kao golubovi'. Nije to lako povezati, ali upravo je to zadaća."

Izvor: Summorum-pontificum.de

Slika: WIKIMEDIA COMMONS

VIRGO REMEDIATRIX

Red Presvetog Trojstva, koji je osnovan za otkup kršćanskih sužanja iz saracenske vlasti, danas slavi blagdan svoje zaštitnice, Gospe od Dobroga Lijeka. Dok slavimo 450. obljetnicu Lepantske bitke, vrijedno je spomenuti da je Gospa od Lijeka zaziv kojim su se vitezovi iz Valencije prije samog okršaja obratili Presvetoj Djevici. Nakon bitke je potkralj Mihael de Moncada trinitarskom samostanu u Valenciji, u zahvalu Gospi, darovao 200 zlatnih dobla te Ali-pašinu zlatnu halju i jedan svileni barjak kao ratne trofeje (v. 1, 2).

℣. In omni tribulatione, necessitate et angustia.
℞. Remedium da nobis, semper Virgo Maria.

Oremus.

Mater Dei Sanctissima, rogamus te per tristitiam, quam habuisti in illis horis, in quibus Filius tuus Dominus noster Jesus Christus jacuit in sepulchro, et per gaudium, quod habuisti in Resurrectione ejus, ut Remedium impetres nobis, et convertas tribulationes, infirmitates et necessitates nostras in gaudium et salutem; ut semper te benedicamus, per Jesum Christum Salvatorem nostrum, qui est benedictus et gloriosus in saecula saeculorum. ℞. Amen.

℣. U svakoj nevolji, potrebi i tjeskobi.
℞. Lijek nam daj, vazda Djevice Marijo.

Pomolimo se.

Presveta Bogorodice, molimo te po tvojoj žalosti koju si imala u onim časovima kada je Sin tvoj Gospodin naš Isus Krist počivao u grobu, i po radosti koju si imala u uskrsnuću Njegovu, da nam lijek zadobiješ te obratiš nevolje, bolesti i potrebe naše u radost i zdravlje, da te zauvijek blagoslivljamo po Isusu Kristu Spasitelju našemu koji je blagoslovljen i slavan u vijeke vjekova. ℞. Amen.

Izvor: Repositori Obert UdL, Devoto novenario, Libro de los milagros
Slike: Exornos Florales, Twitter.com/MartosCofrade 

Jedinstvo jača

Patera S. Freya iz Piova bratstva zapamtili smo kao zanimljivog propovjednika i predavača. Prvog dana rujna, u pismu dobročiniteljima, osvrnuo se na situaciju koja je nastala objavom motuproprija pape Franje kojem je cilj uklanjanje tradicionalne mise iz života Crkve.

"Dragi prijatelji i dobročinitelji,

motuproprij 'Traditionis custodes' od 16. srpnja izazvao je snažne kontroverze i nabacio mnogo pitanja. Kakav je duh pokretao to papinsko pismo? Kakve posljedice treba očekivati? Kako se vjerni katolici trebaju ponašati prema takvom samovoljnom činu?

Navedimo najprije činjenice. Papa Franjo želi dokrajčiti procvat tradicije na čitavom svijetu. Za njega je preferiranje tridentske liturgije štetna 'pomodna pojava' koju valja eliminirati. Zato se ne smiju osnivati odgovarajuća nova mjesta za tu misu, a postojeća se moraju reducirati i prognati iz župnih crkava. Svaki tradicionalno raspoloženi svećenik općenito je sumnjiv da pravi bunt protiv 'jedinstva Crkve', zato za celebriranje tridentske mise treba specijalno odobrenje, kako od svog biskupa tako i od Vatikana, koje će mu se udijeliti - ako ga uopće dobije - samo pod uvjetom da se obveže kako nikada neće propitkivati II. vatikanski koncil i novu misu. Kritika se neće trpjeti. Disidentsko je mišljenje uvijek opasno za opstojnost svake tiranije. 

- Može li jedan papa zabraniti tridentsku misu?

Misni obred koji je izrastao tijekom mnogo stoljeća pod vodstvom Duha Svetoga ne može zabraniti nijedan crkveni auktoritet, pa ni najviši. To prvenstveno vrijedi za rimski obred koji u svojoj biti ide sve do svetih apostola i koji je gotovo nepromijenjen tijekom više od tisuću godina jedna generacija predavala drugoj. Nijedan ozbiljan teolog nikad nije sumnjao o toj činjenici. Kad se sada jedan papa usuđuje donijeti jednu takvu (parcijalnu) zabranu, zlorabi svoj auktoritet na način vrijedan prijekora! Takav je pravni akt bezvrijedan i ništavan. Sveti je papa Pio V., pri definiranju tridentske liturgije u svojoj buli 'Quo primum' od 14. srpnja 1570., odredio da je svakom pojedinom svećeniku 'sada i zauvijek' snagom apostolske vlasti dopušteno 'služiti se tim misalom u svim crkvama bez skrupula u savjesti ili straha od kakve god kazne i ukora'. 

- Čemu ugnjetavanje tradicionalne liturgije?

Papa Franjo sanja o crkvi milosrđa i snošljivosti koja osigurava mjesto i zaštitu svim senzibilitetima i rubnim pojavnostima. Naravno, tu se može i treba se postaviti pitanje što ga onda motivira da takvom nesnošljivom zagriženošću djeluje upravo protiv vlastite trajne liturgijske tradicije. Jedan je visokorangirani crkveni knez nedavno izjavio da tridentski misal mora nestati zato što nije u skladu s duhom II. vatikanskoga koncila. Tu je upravo navedena srž čitave problematike. Moderna koncepcija Crkve i liturgije u upadljivom je proturječju s tradicionalnom liturgijom i teologijom koja joj je u temelju. Jedan primjer: nadbiskup Lefebvre nazvao je tridentsku misu 'misionarskom' i 'antiekumentskom' jer poziva na obraćenje i pokoru, bori se protiv krivovjerja, moli za povratak heretikâ u jedinstvo Katoličke Crkve itd. Sve to zaista nije u skladu s II. vatikanskim koncilom čije je temeljno usmjerenje ekumensko i pacifističko. Crkva danas želi živjeti u mirnom skladu s drugim religijama, s cijelim svijetom i njegovim političkim sustavima te modernim filozofijama, koje često nastupaju borbeno bezbožno i antikršćanski. Više se ne govori o obraćenju jedinom Otkupitelju svijeta i pravoj religiji. Kod tih općih stremljenja za svjetskim pobratimstvom i trubljenju za mirom, tradicionalna liturgija djeluje kao nesnosna smetnja koju se mora ušutkati.

- Tragičnost motuproprija

Ako se, nažalost, sada mora ustanoviti da Papa želi potisnuti tradiciju, to onda također implicira da se time - svjesno ili nesvjesno - pokušava razoriti Crkvu. Crkva svu svoju životnu snagu crpi iz svojih korijena, božanske tradicije. Bez njih ona ne može živjeti. Usporediva je sa stablom koje bez korijenja neizbježno vene i umire. Ta se tradicija sastoji u tri blaga koja je naš Gospodin Isus Krist ostavio svojoj Crkvi: 1.) u blagu božanske istine katoličke vjere, 2.) u blagu božanskog sredstva milosti, posebno svete misne žrtve, izvora svih milosti  3.) blagu božanskih zakona koji nam pokazuju put u nebo, Božjim i crkvenim zapovijedima. Ta se tri blaga danas sve više odbacuju. Božanska se istina relativizira nebrojenim krivovjerjima koja su prodrla u Crkvu i koje se čak promiče. Liturgija je postala izobličena i obeščašćena, a Božje zapovijedi smrskane permisivnim moralom.

- Borba za preživljenje Crkve

U Crkvi proživljavamo rat! Ako se Crkva sustavno razara, znači da bjesni najgora vojna koja se može zamisliti. Moramo shvatiti da se u takvom ratu moramo boriti. Mi nismo neutralni promatrači. Kao katolici nosimo suodgovornost za Crkvu i njezino dobro. 

Do sada je bilo moguće živjeti tradicionalno bez borbe jer je tradicionalna liturgija uživala izvjesnu dobronamjernost papa Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. Trpjelo je se sve dok je mirno bila zatvorena u nekoj vrsti zoološkog vrta i dokle se odricala odlučnoga borbenoga držanja prema razaranju svetih dobara. Utoliko je sadašnji motuproprij jedno otkrivenje jer uklanja iluziju o mirnom 'modusu vivendi'.

- Otpor protiv crkvene vlasti?

Desetljećima se 'buntovne tradije' palicom poslušnosti pokušavalo držati u šahu: ne smije se buniti protiv crkvenih auktoriteta. Mora ih se slušati! - Neosporno, posluh je važna i temeljna krjepost. Prema sv. Tomi Akvinskom, najviša od moralnih krjeposti! No, on se kreće unutar jasnih i određenih granica. Kada crkvena vlast zlorabi svoj auktoritet i nanosi štetu Crkvi, onda se ne smije poslušati. Tada vrijedi ono što je sv. Petar odgovorio tadašnjem vrhovništvu: 'Treba se više pokoravati Bogu nego ljudima.' Katolici su u takvim situacijama obvezani pružiti otpor, što se i događalo uvijek iznova tijekom crkvene povijesti. Pomislimo na prvi slavan primjer kad se sv. Pavao 'u lice usprotivio' sv. Petru jer se ovaj iz krivog obzira prema judeokršćanima stidio gajiti zajedništvo za stolom s kršćanima koji su došli iz poganstva. Daljni se primjer nalazi iz doba reformacijskih previranja u XVI. st. Neki su biskupi tada zastupali protestantske ideje i pokušavali u svojim biskupijama uvesti reformaciju. Protiv njih je otpor pružio zamjetan broj svećenika i laika. - Danas, nesumnjivo, živimo u vrijeme kada opet postoji ta dužnost otpora.

- Konkretni zaključci

1.) Molitva za tradicionalne svećenike

Mnogi se svećenici danas nalaze pred izborom: 'Jesam li se spreman zauzeti za crkvenu istinu i tradiciju, trpjeti zbog toga progon, izgubiti svoje mjesto?'

Vjerujem, dragi vjernici, da se vaša obveza sastoji u tomu da te svećenike poduprete, ohrabrite da se bore za tradiciju! Za preživljenje i za daljnji procvat tradicije, čini mi se da je to vrlo važno. Odavno se pokazalo da se u Vatikanu teološki argumenti ignoriraju i da nemaju težine. Ono što se računa je jezik činjenica. Ako se u cijelom svijetu stvori jaki otpor i postoji spremnost da se za tradiciju bori i preuzmu i vlastite štete, onda se takva snaga ne može potiskivati na dulji rok. Molimo za sve svećenike i za one koji su pozvani u svećenički stalež!

2.) Pružanje pomoći svećenicima

Kako je naš poglavar izjavio, Svećeničko bratstvo sv. Pija X. voljno je ponuditi svaku pomoć svim progonjenim svećenicima, sve učiniti za njih što je u njegovoj moći. Pozivamo tradicionalne svećenike da stupe s nama u kontakt. Jedinstvo jača. U progonu bi se, koliko god je moguće, trebale udružiti sve dobre snage, promisliti smislene strategije i biti spremne na međusobno pružanje pomoći. Naravno, u taj su pothvat uključeni laici. 

3.) Duhovna oružja

Ta je vojna u osnovi duhovni rat između Naše Gospe, Vojvotkinje nebeskih četa, i paklenih moći. Zapravo se radi o sotonskom duhu koji je prodro u Crkvu. Zato se mi katolici moramo boriti oružjima duha. Majka Božja nam je u Fatimi objasnila kako se moramo boriti protiv đavla. Krunica, gorljiva molitva, prvo je oružje koje je Majka Božja navela. Budimo svi gorljivi molitelji krunice! Dnevno molimo barem jednu krunicu, još bolje cijeli [Marijin, op. splendor] psaltir. Drugo je oružje radosna spremnost na žrtvu: mrtvljenje neurednih sklonosti i osobno odricanje, a posebno vjerno ispunjavanje svojih dužnosti. Sve to našu tromu narav košta nešto napora. Stoga molimo neprestano Presvetu Djevicu za ustrajnost i gorljivost u uporabi tih oružja! Ona će s neba blagosloviti sve svoje borce i dovesti ih do obećanog trijumfa svoga Bezgrješnog Srca u čas koji je odredio Bog.

Uz svećenički blagoslov

Vaš p. S. Frey"

Izvor: fsspx.at
Slika: WIKIMEDIA COMMONS

Iznevjerena obećanja

Poglavari glavnih tradicijskih svećeničkih i redovničkih zajednica sastali su se 31. kolovoza 2021. u francuskom Courtalainu da bi se suočili s posljedicama koje donose restrikcije tradicionalne liturgije i života. U vrijeme milosrđa prema svemu svakomu, posebno prema onima koji podrivaju vjekovni crkveni nauk i moral, ovi vjerni svećenici i redovnici prisiljeni su preko javnih priopćenja tražiti priliku za puki opstanak.

Priopćenje su potpisali i poglavari zajednica koji nisu mogli osobno doći na susret.

Priopćenje vrhovnih poglavara zajednica koje su pripadale nekadašnjem Papinskom povjerenstvu 'Ecclesia Dei' o motupropriju 'Traditionis custodes'

'Milosrđe je Gospodnje za sve živo'
(Sirah 18,13)

Potpisane ustanove prvenstveno žele naglasiti svoju ljubav prema Crkvi i svoju vjernost Svetom Ocu. Ta je sinovska ljubav danas obilježena velikom patnjom. Osjećamo se osumnjičenima, marginaliziranima, protjeranima. Ipak, ne prepoznajemo se u opisu iz popratnoga pisma motupropriju 'Traditionis custodes' od 16. srpnja 2021.

'Reknemo li da grijeha nemamo...' (I. Iv 1,8)

Ni na koji se način ne smatramo 'pravom Crkvom'. Naprotiv, u Katoličkoj Crkvi vidimo svoju majku u kojoj nalazimo spasenje i vjeru. Odani smo podložnici jurisdikcije Vrhovnog Svećenika i dijecezanskih biskupa, kako se vidi iz dobrih odnosa u dijecezama (i službi prezbiterijalnih savjetnika, arhivista, kancelara i službenika koje su povjerene našim članovima), kao i iz rezultata kanonskih ili apostolskih pohoda proteklih godina. Ponovno potvrđujemo svoje pristajanje uz učiteljstvo (uključujući ono II. vatikanskog i nakon njega) prema katoličkom nauku o dužnom posluhu (usp. posebno 'Lumen gentium', br. 25 i Katekizam Katoličke Crkve, br. 891 i 892), kako je bjelodano iz brojnih studija i doktorskih teza koje je ostvarila nekolicina nas tijekom prošle 33 godine.

Jesu li se dogodile neke pogrješke? Spremni smo, kao što je to spreman svaki kršćanin, tražiti oproštenje ako se u nekog od naših članova uvukao kakav ekscesivan jezik ili prezir auktoriteta. Spremni smo na obraćenje ako je naša srca okaljao strančarski duh ili ponos. 

'Ispuni Višnjemu zavjete svoje' (Ps 49,14)

Molimo za ljudski, osobni dijalog povjerenja, daleko od ideologija ili hladnoće administrativnih ukaza. Željeli bismo se moći susresti s osobom koja bi za nas bila lice majčinstva Crkve. Željeli bismo mu iznijeti patnje, tragedije, žalosti mnogih vjernika laika diljem svijeta, ali također i svećenika, redovnika i redovnica koji su dali svoje živote vjerujući na riječ papa Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.

Obećano im je da će biti 'poduzete sve mjere da se jamči identitet njihovih ustanova u punom zajedništvu Katoličke Crkve'[1]. Prve su ustanove sa zahvalnošću prihvatile kanonsko priznanje koje im je ponudila Sveta Stolica u punoj privrženosti tradicionalnim pedagogijama vjere, posebno na liturgijskom području (na temelju 'Memoranduma o razumijevanju' od 5. svibnja 1988., između kardinala Ratzingera i nadbiskupa Lefebvrea). To je svečano opredjeljenje bilo izraženo u motupropriju 'Eccelsia Dei' od 2. srpnja 1988. i kasnije na različite načine za svaku ustanovu u njezinu dekretu o ustanovljenju i u definitivno potvrđenim konstitucijama. Redovnici, redovnice i svećenici iz naših ustanova zavjetovali su se ili učinili obećanja prema tim specifikacijama.

Na taj su način, vjerujući na riječ Vrhovnog Svećenika, predali svoj život Kristu na službu Crkvi. Ti svećenici te redovnici i redovnice služili su Crkvi predano i samozatajno. Možemo li ih danas lišiti toga za što su se opredijelili? Možemo li ih lišiti onoga što im je Crkva obećala na usta papa?

'Strpljenja imaj sa mnom!' (Mt 18,29)

Papa Franjo 'ohrabruje pastire da osjećajno i spokojno slušaju, s iskrenom željom da razumiju njihovu nevolju i njihovo gledište, kako bi im pomogli da žive bolje i prepoznaju svoje vlastito mjesto u Crkvi' ('Amoris laetitia', 312). Željni smo povjeriti tragedije koje proživljavamo jednom očinskom srcu. Potrebno nam je uho i dobra volja, ne osuda bez prethodnog dijaloga.

Oštar sud stvara osjećaj nepravde i proizvodi ogorčenost. Strpljivost mekša srca. Trebamo vremena.

Danas slušamo o stegovnim apostolskim pohodima našim ustanovama. Tražimo bratski susret gdje možemo izložiti tko smo i razloge naše privrženosti određenim liturgijskim oblicima. Iznad svega hoćemo istinski ljudski i milosrdni dijalog: 'Strpljenja imaj sa mnom!'

'Circumdata varietate' (Ps 44,10)

Sveti je Otac 13. kolovoza potvrdio da u liturgijskim stvarima 'jedinstvo nije uniformnost, nego višestruki sklad koji stvara Duh Sveti'[2]. Željni smo dati svoj skromni doprinos tom skladu i raznolikom jedinstvu, svjesni da je - kako poučava 'Sacrosanctum Concilium' - 'liturgija vrhunac prema kojem je usmjerena aktivnost Crkve; u isto je vrijeme izvor iz kojega izvire sva njezina snaga' (SC, br. 10).

S povjerenjem se najprije obraćamo francuskim biskupima da se otvori pravi dijalog te da se imenuje posrednik koji bi za nas bio ljudsko lice toga dijaloga. Moramo 'izbjegavati osude koje ne uzimaju u obzir složenost različitih situacija... Radi se o tomu da se dođe do svakoga, da se pomogne svakoj osobi kako bi pronašla svoj vlastiti način sudjelovanja u crkvenoj zajednici i da tako iskusi dodir 'nezasluženoga, bezuvjetnoga i besplatnoga milosrđa' ('Amoris laetitia', br. 296-297).

Courtalain, Francuska, 31. kolovoza 2021.

p. Andrija Komorowski, generalni poglavar Petrova bratstva

msgr. Egidije Wach, generalni prior Ustanove Krista Kralja i Vrhovnog Svećenika

p. Ljudevit Gabrijel Barrero Zabaleta, generalni poglavar Ustanove Dobrog Pastira

p. Ljudevit Marija de Blignières, generalni poglavar Bratstva sv. Vinka Fererskog

p. Gerard Goesche, generalni prepošt Ustanove sv. Filipa Nerija

p. Antun Marija Mamsery, generalni poglavar Misionara sv. križa 

dom Ljudevit Marija de Geyer d’Orth, opat Opatije svete Magdalene iz Le Barrouxa

p. Emanuel Marija Le Fébure du Bus, opat kanonika Opatije iz Lagrassea

dom Marko Guillot, opat Opatije Sv. Marije iz La Gardea

majka Placida Devillers, opatica Opatije Gospe od Navještenja iz Le Barrouxa

majka Faustina Bouchard, priorica kanonica iz Azillea

majka Magdalena Marija, glavarica Klanjateljica kraljevskog Srca Isusa Vrhovnog Svećenika

---

[1] Informativna nota od 16. lipnja 1988. u: Documentation Catholique, br. 1966, str. 739. 

[2] Video-poruka pape Franje sudionicima Kongresa o redovničkom životu Latinske Amerike i Kariba, CELA, 13. - 15. kolovoza 2021. [Izvor na francuskom: Notre-Dame de Chrétienté / Paris-Chartres Pilgrimage. Naglašavanja: Rorate]"

Izvor i slika: RORATE CÆLI

Gospa od Kane

Bijela boja kod redova i kongregacija koje slijede pravilo sv. Benedikta (cisterciti, virginijanci, olivetanci) redovito upućuje na Blaženu Djevicu Mariju. Tako je i s tradicijskim benediktincima s Tasmanije. Bijelu boju habita i kukule izabrali su zato da bi počastili Gospino vazdadjevičanstvo.

Zajednicu je osnovao o. Pio Marija, koludar bendiktinaca iz Flavignyja. Međutim, novi samostan nije povezan s njegovom matičnom opatijom, nego je samostalni osnutak. Koludri se drže tradicionalne mise i monaškog brevijara.

Kanonsko priznanje dao im je hobartski nadbiskup J. Porteous 2017. godine. Imanje Jerusalem u Colebrooku baza im je s koje šire svoju aktivnost i na ostale australske države. 

Važna aktivnost koju je o. Pio presadio iz Flavignyja u novi samostan duhovne su vježbe sv. Ignacija Loyolskog (1, 2). Zapravo, niz duhovnih vježbi koje je na traženje laika godinama vodio u Australiji prethodio je osnutku samostana. U njima vide "neprocjenjivo sredstvo za obraćenje duša i za njihov stalni napredak u postizanju svetosti" te istodobno njihovu radu daju apostolsku i misionarsku dimenziju.

Novom se prioratu brzo priključilo nekoliko kandidata. Vjerojatno prvo monaško zavjetovanje u tasmanskoj povijesti bilo je već u prosincu 2018. Prve niže redove nadbiskup je dvojici koludara podijelio 2021. godine.

Nakon što su se smjestili u privremene prostore, žele izgraditi pravu crkvu i samostan koji neće biti samo dom monasima, nego će imati i dodatne zgrade za laike koji žele provesti vrijeme s njima i sudjelovati u molitvi i radu. 

Za budućnost se planira osnutak samostana za tradicijske benediktinke čija bi pomoć bila posebno vrijedna u duhovnim vježbama za žene, a naročito kao prilika djevojkama da ostvare duhovni poziv u svojoj domovini u skladu s neiskvarenom tradicijom Crkve.

I za kraj jedna misao s mrežne stranice ovih bijelih benediktinaca: 

"Nema sumnje o tomu da je sv. Benedikt relevantan za naše vrijeme, baš kako je bio i u VI. st. On još uvijek nudi svoje samostane kao luke muškarcima i ženama koji zaista traže Boga, koji žele spasiti svoje duše za vječnost, a ovdje dolje pronaći mir. Taj mladić koji je ostavio svijet da bi ga spasio - postavši utemeljitelj koludarskog života na Zapadu, učitelj uljudbe, glasonoša kršćanske vjere - također je glasnik mira, božanskoga mira koji odiše od njegove osobe i njegovih pravih sinova i kćeri. Mir - pax, drugo veliko benediktinsko geslo - plod je života življenoga u harmoniji kakvu želi Bog, život koji stvara mir i sklad za druge oblikuje jedinstvo u obiteljima i među narodima. Ima li danas veće potrebe?"

Izvor i slike: Notre Dame Priory

SVB TVVM PRAESIDIVM

Sve su zajednice vjerne klasičnoj rimskoj misi pozvane da se u ovom vremenu napada na vjekovnu misu posvete Bezgrješnom Srcu Marijinu upravo na današnji blagdan Uznesenja Gospina jer: "Ovu generacijsku bitku možemo dobiti samo po molitvi i po zagovoru Pobjedonosne Majke" [Rorate caeli].

"O Bezgrješna, Majko Božja, Majko Crkve, k Tebi dolazimo u ovaj turobni čas. Sile zla, neprijatelji Tvoga božanskoga Sina, s oholom smjelošću podižu svoje glave. Naše su obitelji pod neprestanim napadom, ubijaju se milijuni nerođenih, naša su djeca izložena sablazni i pokvarenosti, poroci se hvale i zakonski dopuštaju, naše se osnovne slobode ubrzano ograničavaju. Dobro se sada naziva zlim, a zlo dobrim (usp. Iz 5,20).

Ovo tužno stanje nije ograničeno na svjetovno područje. U našoj ljubljenoj Crkvi, koju je utemeljio Tvoj Sin, istina i pravda guraju se u stranu, svećenici koji se zalažu za moralni zakon ušutkavaju se i ocrnjuju, redovničke zajednice odane tradicionalnom opsluživanju prisiljavaju se na kompromis ili otpisuju kao zastarjele, sveta liturgija koju smo dobili preko Tradicije pod neskrivenim je napadom.

U ovom času žestoke kušnje i neminovnog progona svoje jade Tebi povjeravamo. Ti si nas uvjerila da će na koncu trijumfirati Tvoje Bezgrješno Srce. To nas obećanje tješi i uvijek nam je na umu da se svetošću svoga života moramo učiniti dostojnima takve pobjede. 

Gospo od Pobjeda, na ovaj dan kada častimo Tvoju slavnu pobjedu nad smrću i s radošću gledamo u vječnu krunu pobjede nad Tvojom ljubljenom glavom, ispunjeni smo pouzdanjem da nećeš zaboraviti svojih ljubljenih  sinova i kćeri, koji još u žalosti rade u ovoj suznoj dolini.

U Fatimi si zatražila da se čitav svijet, a osobito Rusija, posvete Tvom Bezgrješnom Srcu. Kad se obazremo, bjelodano nam je da su se zablude komunizma zaista proširile diljem svijeta preko krakova bezbožnoga kulturalnog marksizma. Naša društva sve više žive kao da Boga nema. Rastuženi smo nevoljama naše ljubljene Crkve u kojoj se istaknutim katolicima dopušta da nekažnjeno odbacuju službeni nauk naše vjere bez osude, čak s odobravanjem, dok se na rubove guraju vjerni katolici koji brane moralni zakon i drže se svetih obreda i tradicija naših otaca. U ovaj čas, najmoćnija Djevice, svaki od nas sa sinovskim pouzdanjem pristupa Tvom Bezgrješnom i Materinskom Srcu. 

Zajedno sa svim katoličkim zajednicama diljem svijeta koje su privržene Tradiciji posvećujemo ti same sebe, naše obitelji, naše zajednice, naše svećenike, naše biskupe, našeg Svetog Oca Papu i čitav svijet. Slijedom Tvoje zapovijedi, osobito Rusiju posvećujemo Tvom Bezgrješnom Srcu. Tvomu majčinskom zagovoru izručujemo sve one čiji su životi i duše u opasnosti: nerođene, mlade, stare, slabe i hendikepirane, progonjene i oklevetane, izgladnjele duše koje uzalud tragaju za jasnoćom istine i čistoćom bogoštovlja. Molimo Te da pogledaš dolje svojim milosrdnim očima i spasiš sve i svakoga.

Na poseban Ti način posvećujemo sve svećenike i vjernike koji ostaju vjerni vjekovnoj misi kako nam ju je predala neprekinuta Tradicija od pamtivijeka, a koju je zauvijek besmrtnom učinio papa sveti Pio V. Ištemo da zaštitiš svakog svećenika u čije si srce zasijala odlučnost da ostane vjeran tradicionalnoj latinskoj misi, da mu dadeš milosti i hrabrosti da ostane postojan posred kakva god se progona našao. Povjeravamo ti sve tradicijske redovničke zajednice i družbe apostolskog života da ostanu nepokolebljive u vjernosti svojoj karizmi, stamene u svojoj posvećenosti istinovanju u ljubavi (usp. Ef 4,15) na slavu Božju i spasenje duša. 

O Ženo suncem odjevena, nad čijom se glavom nalazi kruna od dvanaest zvijezda i pod čijim nogama leži mjesec - simbol promjene i nestabilnosti - (usp. Otk 12,1), ne ostavi nas u ovaj čas za koji znamo da je Tvoj čas. Raširi svoj bezgrješni plašt nad svakoga od nas, nad naše obitelji i zajednice te nas zaštiti od svakog zla. Uzdrži nas da uvijek budemo vjerni prakticiranju prave vjere i misi naših otaca. Vodi nas k onom nebeskom domu gdje s Tobom i svim anđelima i svetima možemo zauvijek biti na hvalu Slave Presvetoga Trojstva (usp. Ef 1,12). Amen.

Sub Tuum praesidium confugimus, Sancta Dei Genetrix. Nostras deprecationes ne despicias in necessitatibus, seda a periculis cunctis libera nos semper, Virgo gloriosa et benedicta. Domina nostra, Mediatrix nostra, Advocata nostra! Tuo Filio nos reconcilia, tuo Filio nos commenda, tuo Filio nos repraesenta. Amen."

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibelji uvijek oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena. Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

Izvor i slika: RORATE CÆLI

Raison d’exister

Ušli smo u mjesec Bezgrješnog Srca Marijina u kojem će mnoge zajednice vjerne tradicionalnoj misi, koju je papa Franjo nakanio zatrti, potražiti zaštitu i zagovor Blažene Djevice Marije i posvetiti se 15. kolovoza 2021. Njezinu majčinskom Srcu.

Benediktinci Bezgrješne tradicijska su redovnička zajednica posvećena upravo Srcu Marijinu. Ovdje su predstavljeni dok su još bili u Villatalli (1, 2, 3), a od 2019./'20. preselili su se u Taggiju gdje su im kapucini zbog nedostatka zvanja prepustili svoj samostan.

Na svojoj višejezičnoj internetskoj stranici redovito predstavljaju važne događaje iz samostanskog života, poput redovničkih oblačenja, zavjeta ili ređenja. Kao i ostale svećeničke i redovničke zajednice klasične rimske mise, i benediktinci strogoga opsluživanja sada su se našli pred stvarnošću koja bi im mogla ograničiti budućnost. 

"Svi su vjernici upoznati s najnovijim motuproprijem iz Rima koji nas pogađa ravno u srce i smjera k tomu da nestane ono što katolička tradicija ima kao najsvetije: sveta misna žrtva prema starom rimskom obredu, kako se gotovo doslovno slavila od vremena sv. Grgura Velikoga (VI. st.). Nasuprot tvrdnjama nekih auktoriteta, sveti papa Pio V. nije uveo neki novi misni red, nego je ponovno uspostavio i od svake liturgijske i bogoslovne izobličenosti čistim očuvao taj obred onakvim kakav je bio u uporabi do 1969.

Motuproprij od 16. srpnja 2021. nosi naslov 'Čuvari tradicije'. To je ironična i prezriva antifraza s obzirom na one koji su s pravom privrženi svetoj liturgijskoj tradiciji. Papa Franjo odlučio je da se toj tradiciji više neće dati 'mogućnost' [fr. faculté] (1), nego samo tolerancija, dok ju je, naprotiv, Benedikt XVI. potvrdio kao pravo koje 'zakonski nikada nije bilo ukinuto'. Samo nova misa Pavla VI. ima 'građansko pravo' u Crkvi. Glede te protuistine [fr. contre vérité] i teške hule [fr. grave impiété] poglavara Crkve, koji još uvijek zagovara milosrđe, pridružujemo se neshvaćanju, boli te pristojnom, ali odlučnom protestu mnogih svećenika i vjernika.

Što se tiče naše zajednice, dijecezanski nam je biskup priopćio da poštuje i odobrava naše pravo onako kako je izloženo u 'Izjavi o Pravilu' koju je Rim odobrio (2). Sa zahvalnošću se sjećamo riječi pohvale koje javno izgovorio na otvaranju našeg samostana, 24. kolovoza 2019.: 

'Već sam imao prilike kazati da s velikom radošću i zahvalnošću pozdravljam ovu zajednicu kao Božji dar u ovoj dijecezi. To je mala skupina koludara posvećenih Gospodinu i molitvi. Nadam se da će njihov broj rasti i da će se razvijati život u samostanu. Benediktinski su koludri predani molitvi, studiju i tjelesnom radu u ozračju mira, tišine i milosrđa. Ova crkva mora biti otvorena za sve koji se žele priključiti molitvi. Mise će se slaviti s gregorijanskim pjevanjem i prema tradicionalnom obredu. Vjerujem da je njihova nazočnost u našoj dijecezi s njihovom osobinom kao čuvara i svjedoka najstarije tradicije Crkve biti na dobro vjernicima naše dijeceze. Posebno sam sretan što je ovdje mjesto molitve i referentna točka za sve one koji traže duhovni savjet, žele se približiti sakramentu ispovijedi ili jednostavno traže mirno mjesto za molitvu.'

U srcu i u molitvama nosimo duboku žalost svih onih koji se osjećaju ranjenima, i kao odbačenima od onoga koji se naziva zajedničkim ocem svih vjernika. No, sa svima njima nosimo nadu da će Bog jednoga dana dati trijumf liturgijskoj tradiciji koja je najbolji jamac čiste katoličke vjere i najviše svetosti.

Bilješke

(1) Čini se da dokument zbog uporabe pojma 'faculté' niječe postojanje prava. Pravo nužno podrazumijeva subjektivnu mogućnost da ga se rabi ili ne. Pravo je davanje pravedne stvari jednoj osobi. Mogućnost je subjektivna moć koju to pravo podjeljuje. Strogo pravno, mogućnost se može oduzeti samo oduzimanjem odgovarajućeg prava. Najvažnije je, dakle, pitanje to je li liturgijska tradicija pravo ili nije. To pravo nije udijelio Pio V., nego ga je kao takvoga priznao. Naime, litugijska je tradicija integralni dio apostolske tradicije nad kojom ni jedan papa nema moć osim da je promiče i očuva nepromijenjenom. 

(2) 'Samostanski život posve posvećen Bezgrješnom Srcu Marijinu, življen prema pravilu sv. Benedikta i običajima koje su nam namrijeli stari, božanska služba i misna liturgija koju kao vlastiti obred služe unutar i izvan samostana, prema tisućljetnom i 'nikada ukinutom' obredu Svete rimske Crkve, na latinskom jeziku i s gregorijanskim pjevanjem: to su, dakle, vrela iz kojih je rođena zajednica u Villatalli (sada u Taggiji) i koja tvore njezin smisao postojanja [fr. raison d’exister].'

(3) iz jednog intervjua mjesnoj 'Riviera Time TV'"

Izvor i slika: Benediktiner der Immakulata

Nadnaravni motivi

Stara misa našla se na udaru jer je osvojila nove generacije i u mnogim zemljama ozbiljno zaprijetila umirućim fabriciranim liturgijama koje haraju i pustoše od '70-ih godina prošlog stoljeća. 

Pojavilo se više videa u kojima mladi i mlade obitelji govore o tom što im znači tradicionalna sveta misa.

Da ne zanemarimo starije, u ovom postu prenosim iskustvo jednoga gospodina koji se pismom javio španjolskom dnevnom listu.

"Nakon udara pape Franje na 'Summorum pontificum' svoga prethodnika u pogledu tridentske liturgije, mi koji dolazimo na nju osjećamo se zlostavljanima. Vjerujem kako Papa smatra da Crkva uopće ne može dijalogizirati sa svijetom ako se predstavi odjevena u neke stare obrede koje danas nitko ne razumije. U svojih 75 godina slušao sam tridentsku misu samo prvih osamnaest i zadnje četiri odnosno bio sam vjeran reformiranoj misi tijekom 53 godine. Potpuno sam vezan uz obrede tradicionalne mise. Mi koji preferiramo tradicionalnu misu ne činimo to zbog navike, estetičkih motiva ili ljudskih veza, nego zbog nadnaravnih motiva.

Najvažniji razlog što sam odlučio prihvatiti tradicionalnu liturgiju nije drugi doli da izbjegnem liturgije koje veliki dio svećenika služi proizvoljno, što je jedna zloporaba protiv koje se požalio kako papa Franjo, tako i njegovi prethodnici, no bez rezultata. Reformirani obred, koji papa Franjo toliko štiti, u stvarnosti ne postoji jer svaka župna zajednica, a često i svaki svećenik, za svaku zgodu izmišlja riječi koje smatra shodnima upotrijebiti.

Važno je imati u vidu to da je bjelodana kriza poslijekoncilske Crkve, koja traje već više od 50 godina, u stvari kriza nutarnjeg života vjernika, a nutarnji život vjernika ovisi o liturgiji.

Modernistički mentalitet koji je napao liturgiju zahtijeva da potpuno i neodložno nestane svaki znak otajstva koje čini samo središte svete mise. Treba pustiti vjernike da mole u miru. I to je ono što, prema nutarnjoj dispoziciji svakog vjernika, dopušta, olakšava i postiže tridentski misni obred."

Izvor: Acción Litúrgica

Sv. Jakov Stariji

Posvećuj, Gospodine, i čuvaj svoj puk da zaštićen pomoću tvoga apostola Jakova, i življenjem tebi ugodi i pouzdanom dušom služi. Po Gospodinu...

Litanije sv. Jakova Starijeg, apostola

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, moli za nas
Sveta Bogorodice,
Sveta Djevo djevica,

Sveti Jakove, apostole Isukrsta,
Sveti Jakove, sine Zebedejev,
Sveti Jakove, kojega je Marije Saloma rodila,
Sveti Jakove, koji si slijedio Isusa i prije nego što si svjedočio njegovim čudesima,
Sveti Jakove, koji si odmah odgovorio na prvi dolazak Isusov,
Sveti Jakove, koji si prezro svijet da slijediš Isusa,
Sveti Jakove, koji si ostavio roditelje iz ljubavi prema Isusu,
Sveti Jakove, koji si htio zazvati oganj s neba protiv onih koji su se protivili širenju spasonosne poruke Isusove,
Sveti Jakove, jedan od trojice svjedoka nazočnih uskrsnuću Jairove kćeri,
Sveti Jakove, jedan od triju svjedoka preobraženja Kristova,
Sveti Jakove, jedan od trojice koji si svjedočio agoniji Našega Gospodina u Getsemanskom vrtu,
Sveti Jakove, po čijem se propovijedanju obratilo devet učenika u Španjolskoj,
Sveti Jakove, koji si svojim propovijedanjem obratio nebrojeno mnoštvo ljudi u Judeji i u Samariji,
Sveti Jakove, koji si izazvao Židove te zbunio pismoznance i farizeje,
Sveti Jakove, koji si hrabro raspravljao s Pilatom i pobijedio,
Sveti Jakove, koji si izmučio zloduhe koje je poslao veliki čarobnjak Hermogen,
Sveti Jakove, koji si postigao da Hermogena zarobe isti zlodusi koje je poslao,
Sveti Jakove, koji si potom oslobodio Hermogena i učinio ga sljedbenikom Kristovim,
Sveti Jakove, koji si bacio čarobnjačke knjige u duboko more,
Sveti Jakove, koji si izliječio bolesna od reume i učinio da hvali sveto ime Božje,
Sveti Jakove, koji si učinio da tvoj krvnik dijeli tvoju agoniju i koji si mu zadobio vječno spasenje,

Sveti Jakove, koji si se pokorio glavosijeku i s radošću pretrpio mučeništvo,
Sveti Jakove, koji si imao povlasticu da si u smrti bio sličan Isusu,
Sveti Jakove, koji si bio blagoslovljen krštenjem sličnim Isusovu,
Sveti Jakove, koji si imao čast biti prvi mučenik među apostolima,
Sveti Jakove, čije su relikvije stigle u Španjolsku u maloj barci bez kormila i jedara,
Sveti Jakove, koji si omekšao granit kada je tvoje tijelo u nj bilo položeno, da dobiješ prikladnije počivalište,
Sveti Jakove, koji si učinio da se divlji bikovi ponašaju kao krotka janjad kad si ih upravljao da vuku kola s tvojim svetim ostancima,
Sveti Jakove, koji si čudesno sačuvao živim tijekom trideset dana nevina čovjeka, nepravedno osuđena i obješena,
Sveti Jakove, koji si sačuvao Španjolsku mnogo puta od brojnih neprijatelja,
Sveti Jakove, koji si na konju bijelom poput snijega oborio šezdeset tisuća neprijatelja za vladavine kralja Samira,
Sveti Jakove, koji si za svoju vjernost Gospodinu bio nagrađen nebeskim prijestoljem,
Sveti Jakove, čija je ljubav prema siromaštvu učinila da postigneš kraljevstvo nebesko,
Sveti Jakove, koji si izašao kao pobjednik iz bitke protiv legija zloduhâ i protiv svih mračnih sila,
Sveti Jakove, koji si prezrevši sve svjetske časti i u borbi sa svijetom konačno izašao kao pobjednik,
Sveti Jakove, koji si molitvama i mrtvljenjem pobijedio tijelo i zadobio vječnu krunu na nebu,
Sveti Jakove, uvijek spreman pomoći onima koji se bore za obranu Božjeg imena,
Sveti Jakove, koji mnogo pomažeš izgnanima,
Sveti Jakove, koji brzo vraćaš zdravlje,
Sveti Jakove, osloboditelju zarobljenikâ,
Sveti Jakove, utjeho napaćenih,
Sveti Jakove, koga se hvali i komu se zahvaljuje po čitavom svijetu,
Sveti Jakove, koga svi kršćani zazivaju s vjerom i pouzdanjem,
Sveti Jakove, komu naveliko zahvaljuju svi narodi,

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.

℣. Moli za nas sveti Jakove.
℞. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se. Svemogući Bože, odabrao si dvanaest apostola da evangeliziraju čitav svijet. Među njima je posebno povlastio trojicu Sin Tvoj Isukrst, koji se dostojao u taj izabrani broj ubrojiti apostola Jakova. Daj da po njegovu zagovoru budemo dostojni zadobiti slavu nebesku, gdje Ti živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.

Izvor: La Sacristía del Real
Slike: WIKIMEDIA COMMONS (1, 2), Scuola Ecclesia Mater (3, 4, 5)

Izraz slabosti

Iz članka profesora dogmatike s Bečkog sveučilišta J.-H. Tücka koji svoju kritiku udarca pape Franje protiv vjekovne mise iznosi u švicarskom dnevnom listu.

"Nije manje problematično to što je Franjo otvoreno opozvao odluku svoga predšasnika. Time je službujući papa pokazao tko u Crkvi ima kompetenciju interpretirati što je tradicija. Umjesto da se potrudi oko koherentnosti i konzistentnosti doktrinarnih izjava, privatio je prekid s Benediktom XVI. To kod mnogih budi dojam da jedan papa može korigirati i revidirati nauk svojih predšasnika onako kako hoće. Taj za sve vidljivi upad kontingentnosti u doktrinarna očitovanja prijeti podrivanju papinskog auktoriteta. Zakotrljala se Stijena, Petar.

[...]

Zabrana stare mise u konačnici je izraz slabosti. Pokazuje nepovjerenje prema obnovljenoj liturgiji da se nametne kao bolja varijanta."

Izvor: NZZ
Slika: splendor

Nikada neće nestati

Na času moje smrti kad me Gospodin upita: "Što si učinio sa svojim biskupstvom, što si učinio sa svojom biskupskom i svećeničkom milošću?", ne želim čuti s njegovih usana strašne riječi: "Ti si s ostalima pomagao u rušenju Crkve."

(nadbiskup M. Lefebvre, Lille, 1976.)

Christus Rex će sigurno prevesti cijelo pismo poglavara Piova bratstva o motupropriju Traditionis custodes, zato ovdje samo ukratko. 

Don Davide proglašava da je "radikalno završila era hermeneutike u kontinuitetu  sa svojim dvosmislenostima, iluzijama i nemogućim nastojanjima". Podsjetio je zašto je tradicionalna misa "znak protivljenja" i da nije riječ samo o "liturgijskom, estetskom ili čisto tehničkom" problemu, nego problemu koji je "istodobno doktrinarne, moralne, duhovne, ekleziološke i liturgijske naravi".

Izložio je poslijekoncilsko stanje Crkve koja se više ne bori i ne poučava svijet, nego mu se nastoji prilagoditi, izgubljenoga smisla za grijeh, koja ne nastoji oko uspostave sveopćega kraljevstva Isusa Krista, nego želi dati prilog stvaranju boljega ovozemnog svijeta: slobodnijega, egalitarnijega i ekološki odgovornijega. "Ta humanistička misija koju su si crkveni ljudi sami zadali, nužno se mora dopuniti jednako humanističkom liturgijom koja je lišena svake predodžbe svetosti". 

"Ne radi se o ratu između dva obreda, nego o ratu između dvije različite i međusobno suprotstavljene predodžbe Katoličke Crkve i kršćanskoga života - predodžbe koje su apsolutno nesvodljive i nespojive jedna s drugom. Parafrazirajući sv. Augustina, može se kazati da su dvije mise izgradile dva grada: misa svih vremena kršćanski grad; a nova misa pokušava sagraditi humanistički i svjetovni grad."

Sada kada je tradicionalna misa napadnuta, don Davide želi da to posluži tomu da "obnovimo, produbimo i nanovo otkrijemo svoju povezanost s tridentskom misom". Ona nam mora biti "poput dragocjenog bisera iz evanđelja za koji smo spremni odreći se svega. Onaj tko nije spreman proliti svoju krv za tu misu, nije je dostojan celebrirati! Onaj tko nije spreman odreći se svega da je zaštiti, nije dostojan prisustvovati joj!"

Podsjeća da će se sada mnogi naći pred odlukom hoće li prihvatiti katoličku vjeru u njezinoj cjelovitosti i preko nje Isusa Krista s Njegovim križem, žrtvom i sveopćim kraljevstvom. Što se tiče osude kojom je papa Franjo odredio da u budućnosti vjekovna misa nestane, poglavar uvjerava da se to neće nikada dogoditi:

"Svećeničko bratstvo sv. Pija X. ima dužnost pomoći svim onim dušama koje su sada zaprepaštene i zbunjene. Kao prvo, imamo dužnost pružiti im sigurnost da tridentska misa nikada neće nestati s lica zemlje. To je apsolutno nužan znak nade. Štoviše, svaki od nas, svećenik ili vjernik, mora im pružiti toplu ruku pomoćnicu, jer onaj tko ne želi dijeliti bogatstva koja uživa, zaista je nevrijedan njihova posjedovanja. Samo ćemo tako zaista ljubiti duše i pokazati svoju ljubav prema Crkvi. Svaka duša koju zadobijemo za križ našega Gospodina i za beskrajnu ljubav koju je pokazao po svojoj žrtvi, bit će duša zaista osvojena za Njegovu Crkvu i za ljubav koja pokreće Njegovu Crkvu, koja mora biti naša, posebno u ovo vrijeme.

Ove nakane povjeravamo Gospi od Žalostî. K Njoj upravljamo svoje molitve jer nitko nije dublje od Blažene Gospe ušao u tajnu žrtve našega Gospodina Isusa Krista i Njegove pobjede na križu. Nitko nije veći od Marije koja je tako blisko povezana s Njegovom mukom i Njegovom pobjedom. U Njezine je ruke Naš Gospodin stavio čitavu Katoličku Crkvu. Stoga je Njoj povjereno ono najdragocjenije u Katoličkoj Crkvi: testament Našega Gospodina Isusa Krista - sveta misna žrtva.

Menzingen, 22. srpnja 2021.

Blagdan sv. Marije Magdalene

don D. Pagliarani, generalni poglavar"

Izvor: RORATE CÆLI
Slika: SSPX News/Youtube.com

Getoizacija

Jedan od prvih komentara novog motuproprija pape Franje, kojem je nakana i želja smrt tradicionalnog obreda svete mise, napisala je gospođa L. Scrosati na talijanskom portalu La Nuova Bussola Quotidiana.

"[Prek]jučerašnjim je objavljivanjem motuproprija 'Traditionis custodes' papa Franjo razorio ono što je Benedikt XVI. htio postići svojim motuproprijem 'Summorum pontificum', koji je priznavao legtimnost i ljepotu 'drevnoga' liturgijskog oblika. Sada su oni koji pohađaju staru misu prezreni, zatvoreni u geto, jedva tolerirani i spriječeni u rastu.

Nadali smo se da će prije umrijeti, ali budući da još živi, nastavimo dalje usprkos tomu. Subjekt u pitanju koji odbija umrijeti noseći se s tegobama je Benedikt XVI. Ovo nije sažetak sadržaja, nego duha novog, [prek]jučer predstavljenog, motuproprija 'Traditionis custodes' po Franjinoj volji. Naslov koji je pravo majstorsko djelo licemjerja, od trenutka kad članci motuproprija određuju smrt onoga što mirno i nadalje nazivamo izvanrednim oblikom rimskog obreda, koji je, naprotiv, valorizirao motuproprij 'Summorum pontificum' (2007.) Benedikta XVI. Smrt suspenzijom ili izumiranjem, već prema surječju.

Franjo se tipičnom jezuitskom ironijom poziva na časne predšasnike, uključujući Benedikta XVI., čije ime spominje samo zato da mu razori djelo. Na to smo se već naučili iz ere pobudnice 'Amoris letitia' kad se citiralo Ivana Pavla II. i Tomu Akvinskog da bi se tvrdilo upravo suprotno od njihova učenja.

Očito je, zapravo, da motuproprij 'Summorum pontificum' izražava priznanje legitimnosti i ljepote toga liturgijskoga oblika koji nazivamo 'drevnim' iz komocije, ali i zbog dubokoga poštovanja prema onim svećenicima i vjernicima koji su u njemu našli pašu za vlastiti kršćanski život. [Prek]jučerašnjom se odlukom, naprotiv, nalazimo pred razaranjem motuproprija Benedikta XVI., točku po točku. Počevši od članka 1. koji ne priznaje stare liturgijske knjige kao izraz jednoga zakona molitve rimskog obreda.

Dakle, ako 'usus antiquior' nema ništa s molitvom Crkve, jasno je da postaje liturgija indijanskih rezervata. Treba ih još malo pomoći dok ne izumru, istodobno osiguravajući da se ne množe i da ne zaraze druge. Upravo je to smisao odluka motuproprija koje nalaze svoj duh u uvjerenju koje je izazio Franjo - a koje nipošto ne odgovara stvarnosti - prema kojem su njegovi predšasnici imali samo 'namjeru 'olakšati crkveno zajedništvo onim katolicima koji se osjećaju vezanima za neke bivše liturgijske oblike' i 'ne drugima'. Citat je uzet iz motuproprija 'Ecclesia Dei' iz 1988., a Franjo mu je morao dodati 'ne drugima', što ide u dijametralno suprotnom smjeru od drugog motuproprija, 'Summorum pontificum', koji je upravo i tima 'drugima' htio proširiti mogućnost da uživaju bogatstva toga liturgijskoga oblika. 

Očito kontaminiran ideologijama koje su od kontradikcija načinile motor povijesti, Franjo se voli kretati od proturječja do proturječja. Tako mu je u popratnom pismu izvanredno uspjelo ustvrditi da ga kod njegove odluke da uništi 'Summorum pontificum' tješi činjenica što je 'nakon Tridentskoga koncila i Pio V. ukinuo sve obrede koji nisu mogli dokazati svoju drevnost, uspostavljajući za čitavu latinsku Crkvu jedna Rimski misal'. Ako je Franjo već htio slijediti kriterije svetog prethodnika, u skladu s tim bi morao ukinuti nove liturgijske knjige koje ne mogu dokazati više od pola stoljeća života.

U svojoj je biti motuproprij objava rata onima koji pohađaju tradicionalnu misu. Osim već spomenutog članka 1. prema kojem su 'liturgijske knjige koje su proglasili sveti prvosvećenici Pavao VI. i Ivan Pavao II. [...] jedini izraz zakona molitve rimskog obreda', smjera se povratku k režimu indulta u kojem su svećenici i vjernici praktički bili kontrolirani i trpljeni. Isključive kompetencije se vraćaju u ruke biskupâ koji mogu eventualno zaustaviti centre gdje se služi stari obred, ali ne mogu ustanoviti nove. Zapravo, u članku 3 § 6 precizira se da biskup 'mora skrbiti da se ne osnivaju nove skupine'. Već postojeće skupine, naprotiv, ispitat će se 'ne isključuju li valjanost i legitimnost liturgijske reforme, dekrta II. vatikanskog koncila i učiteljstva papa'. Pod jednakim bi uvjetima bilo zanimljivo kad bi se vjernici koji idu na novu misu ispitali o kanonima Tridentskoga koncila ili o 'Evangelium vitae'...

Nadalje, biskup treba 'u personalnim župama koje su kanonski podignute na korist tih vjernika, podzeti adekvatnu provjeru njihove stvarne korisnosti za duhovni razvoj i prosuditi hoće li se zadržati ili ne' (§ 5). Biskup može dopustiti mjesto za celebraciju 'izoliranih' skupina, ali 'ne u župnoj crkvi i bez podizanja novih personalnih župa' (§ 2). Tako da nikoga više ne zaraze.

Svećenici koji 'već celebriraju prema Rimskom misalu iz 1962. molit će dijecezanskog biskupa za odobrenje da tu mogućnost i dalje obavljaju' (čl. 4), dok oni koji 'budu zaređeni nakon objave ovoga motuproprija, a imaju nakanu celebrirati prema Rimskom misalu iz 1962., trebaju podnijeti formalni zahtjev dijecezanskom biskupu koji će prije dodjele dopuštenja konzuktirati Apostolsku Stolicu'.

Giljotina pada i na glave ustanova bivšega Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei', kao što su Petrovo bratstvo, Ustanova Krista Kralja Vrhovnog Svećenika, Ustanova Dobrog Pastira, Bratstvo sv. Vinka Ferrerskog i druge. Na temelju čl. 6 ti instituti 'prelaze pod kompetenciju Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života'. Duo Braz de Aviz-Carballo već trlja ruke...

Prvo razmišljanje: Pismo i motuproprij u svakom retku pokazuju prezir prema vjernicima koji su privrženi staroj liturgiji: od njih se i ni od koga drugog ne traži 'provjera vjernosti' Crkvi; njih se i nikoga drugog ne drži daleko od župa; njima je i nikom drugom zabranjeno da se šire. U svakom pogledu radi se o getoizaciji.

Drugo razmišljanje: razlika između držanja Benedikta XVI. i Franje. Prvi je uz snažan otpor neumorno radio na tomu da u Crkvi ne nastane unutarnji lom s onim što je prijašnjim generacijama bilo sveto. Drugi ruši svaki most prema toj baštini koju po volji koristi, zlorabeći je, da bi sebe dokazao. Prvi je nastojao da se kao u svojoj kući, u Crkvi, osjećaju svi oni vjernici koji su doživjeli šok reformi, autoriziranih i neautoriziranih, 70-ih godina, cijeneći njihovu vjernosti i ozbiljnost te uvodeći ih u službu Crkvi. Drugi ih progoni u geto, jedva ih podnosi, dovodi ih u pitanje te im sprječava rast i širenje."

Izvor: Beiboot Petri / NBQ
Slika: The Remnant Newspaper