Posljedice samovolje

"Nema vraćanja natrag. Ako i kada Franjo više ne bude papa, njegovo će nasljeđe ostati čvrsto. Na primjer, Papa je uvjeren da stvari koje je već napisao ili rekao ne mogu biti osuđene kao zabluda. Dakle, svatko će ubuduće moći ponavljati te stvari bez straha od sankcija."

(V. Fernández, izvor)

O sadašnjoj krizi pontifikata pape Franje i o njegovim posljedicama razmišlja ugledni svećenik Personalnoga ordinarijata Gospe od Walsinghama:

"U redu. Uzmimo tek kao pretpostavku da papa Franjo, suočen s rastućim pozivima za njegovim odlaskom, zaista odstupi. Što mislite kakva bi nasljednika podijeljeni Kardinalski zbor mogao izabrati? Nagađam da bi mogli izabrati nekoga tko prema većinskom mišljenju ne bi povećao podjele u Crkvi. Papu čija bi zadaća bila da ne preokrene djela pape Franje, nego da nekako ponovo spoji podijeljenu i ranjenu Crkvu. Bila bi to malodušna, ali ne i neplemenita težnja.

No, pretpostavimo da sljedeća konklava izabere energično pravovjernog i nedvojbeno katoličkog papu... nazovimo ga Lav XIV. 

Pretpostavimo, kako su to neki komentatori na ovom blogu rado zamišljali, da taj papa na neki način poništi određene elemente 'magisterija' pape Franje... ili čak potpuno. Dobro. Novi početak. Da?

Međutim... dokle bi nas to dovelo?

Dovelo bi nas do pogubno kompromitiranoga i oslabljenoga učiteljstva.

Jer ako Lav XIV. može pomesti učiteljstvo Franje I., nije lako uvidjeti kojim bi se razlozima sljedećem papi Franji II. moglo priopćiti da djeluje 'ultra vires' ako pokuša poništiti učiteljstvo Lava XIV.

Čini mi se da je pokušajem brisanja učiteljstva sv. Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., papa Franjo stvorio logički zakučasto pitanje na koje nije lako odgovoriti. Uništio je sposobnost bilo kojeg pape, 'liberalnog' ili 'tradicionalnog', da ikada ponovo učinkovito obavlja petrovsku službu. 

Jedino 'učiteljstvo' koje bi moglo 'nadjačati' ono bilo kojeg rimskog prvosvećenika ono je trenutačnog pape s općim koncilom. Ali, tko bi krenuo tim putem? Uobičajena pretpostavka da doktrinarne definicije takvoga koncila moraju počivati na moralnoj jednodušnosti, vjerojatno bi značila da, makar u samo praktičnim terminima, takav koncil ne bi ostvario očekivanja.

Svojim je samovoljnim ponašanjem papa Franjo stvorio neizbježnost eventualnog raskola (koliko god potrajao), koji će biti katastrofalniji od zadnjega velikoga raskola latinske Crkve jer neće biti tek jurisdikcijski, nego će uključivati velike i temeljne doktrinarne elemente razdora.

Vjerojatno će trebati proći generacije prije nego što sve posljedice ovoga pontifikata budu konačno vidljive."

Izvor: Fr Hunwicke's Mutual Enrichment

Slika: Holy Wisdom

Scio cui credidi

U nastavku je intervju A. M. Vallija s msgr. C. M. Viganòom nakon objave njegova svjedočanstva. Objavljen je 28. kolovoza 2018.

"- Kako ste monsinjore?

Bogu hvala, jako dobro, vrlo spokojno i u miru sa svojom savješću, što je nagrada istine. Svjetlo uvijek pobjeđuje tamu. Ono ne može biti potisnuto, posebno za onoga koji vjeruje. Zato imam velike vjere u Crkvu i nade za nju. 

- Kako prosuđujete različite reakcije na objavu svoga svjedočanstva?

Kao što znate, reakcije su proturječne. Postoje oni koji ne prestaju izvlačiti otrov da unište moju vjerodostojnost. Netko je čak napisao da sam bio dvaput u bolnici na prisilnom odvikavanju od droge. Drugi zamišljaju urote, političke i svakovrsne zavjere itd., ali postoji i dosta članaka koji izražavaju razumijevanje. Imao sam prilike vidjeti poruke svećenika i vjernika koji mi zahvaljuju jer je moje svjedočanstvo za njih bilo sjaj nove nade za Crkvu.

- Što odgovarate onima koji, naprotiv, u ovim časovima prigovaraju da sigurno imate motive osobnog jeda protiv Pape pa ste zato odlučili napisati svoju izjavu i pustiti je u javnost?

Možda zato što sam naivan i što sam naučio uvijek misliti dobro o ljudima - ali prvenstveno priznajem da je to dar koji mi je Gospodin dao - nikada svih ovih godina nisam imao osjećaja osvetoljubivosti ili kivnosti kad sam bio kušan tolikim klevetama i neistinama na moj račun.

Kako sam napisao na početku svoga svjedočanstva, uvijek sam vjerovao da bi crkvena hijerarhija moralau sebi naći izvora za zacjeljenje tolike korupcije. To sam napisao i trojici kardinala koje je Benedikt XVI. bio zadužio da istraže slučaj Vatileaksa u pismu koje sam im predao, a koje je pratilo izvještaj: 'Mnogi od vas' - napisao sam - 'znali ste i prešutjeli. Barem sada kada vam je Benedikt dao ovu zadaću, morali biste imati hrabrosti točno izvijestiti što ste otkrili o tolikim situacijama korupcije'. 

- Zašto ste odlučili objaviti i podijeliti svoje svjedočanstvo?

Progovorio sam jer je korupcija došla do vrhova hijerarhije Crkve. Pitao sam novinare: zašto ne pitate što se dogodilo s kutijom dokumenata koju je, vidjeli smo svi, papa Benedikt u Castelgandolfu predao papi Franji? 

fratresinunum.com

Zar je sve bilo uzalud? Dostajalo bi pročitati moj izvještaj i transkript o mojem svjedočenju pred trojicom kardinala koji su bili zaduženi za istraživanje slučaja Vatileaksa (J. Herranz, J. Tomko i S. De Giorgi) s ciljem da počne neko čišćenje u Kuriji. Međutim, znate li što mi je kard. Herranz rekao kad sam ga nazvao iz Washingtona jer je puno vremena prošlo otkad je papa Benedikt bio imenovao to povjerenstvo, a nitko me nije bio kontaktirao? Tada smo bili na 'ti' i rekao sam mu: 'Ne misliš li da bih i ja imao nešto reći o pitanju mojih pisama koja su objavljena bez moga znanja'. Odgovorio je: 'Ah, ako baš hoćeš'.

- Kako biste odgovorili onima koji kažu da ste 'vrana' ili jedna od onih 'vrana' s početka slučaja Vatileaks?

Da sam ja vrana? Kao što ste vidjeli iz moga svjedočenja, ja redovito radim po bijelom danu! U vrijeme kad sam bio u Vašingtonu, definitivno sam na pameti imao drugih briga. U drugu ruku, moja je navika da se uvijek potpuno predam novoj misiji. Tako sam sam radio i kad sam bio poslan u Nigeriju: nisam više čitao talijanske vijesti. Isto tako kad me nakon šest godina sv. Ivan Pavao II. bio pozvao u Državno tajništvo, trebalo mi je nekoliko mjeseci da se priviknem, iako sam već bio u Državnom tajništu jedanaest godina, od 1978. do 1989. 

- Što biste odgovorili onima koji tvrde da ste udaljeni iz Guvernature i da ste zato puni jeda i osvetoljubivosti?

Kao što sam već rekao, kivnost i osvetoljubivost nisu osjećaju koji mi pripadaju. Moj otpor da napustim dužnost u Guvernaturi bio je pokretan dubokim osjećajem nepravde zbog odluke za koju sam znao da ne odgovara volji koji mi je bio očitovao sâm papa Benedikt. Da me izbaci, kard. Bertone je napravio niz teških zloporaba svoga auktoriteta: raspustio je prvo povjerenstvo od tri kardinala koje je papa Benedikt imenovao da istraži teške optužbe koje smo podigli ja kao generalni tajnik i generalni vicetajnik msgr. G. Corbellini protiv zloporaba koje počinio msgr. P. Nicolini. Umjesto toga kardinalskoga povjerenstva, napravio je stegovno povjerenstvo promijenivši u njegovu sastavu institucionalno povjerenstvo Guvernature. Još prije stvaranja toga povjerenstva pozvao me da mi kaže da me Sveti Otac imenovao nuncijem u Vašingtonu. Bez obzira na činjenicu da je stegovno povjerenstvo 16. srpnja 2011. odlučilo otpustiti msgr. P. Nicolinija, on je zloporabom poništio tu odluku i spriječio njezino objavljivanje. Tako me spriječio u radu na zacjeljenju korupcije prisutne u upravljanju Guvernature. 

- Što s onima koji govore o Vašoj 'fiksaciji' da postanete kardinal i koji tvrde da napadate Papu jer niste primili grimiz?

Sa svom ozbiljnošću mogu pred Bogom potvrditi da sam se zapravo odrekao toga da budem kardinal. Nakon moga prvoga pisma kard. Bertoneu, koje sam poslao papi tako da može učiniti ono što bude smatrao boljim, papa Benedikt me pozvao i primio 14. travnja 2011. u audijenciju te mi odmah rekao: 'Vjerujem da je zadaća na kojoj biste najbolje mogli služiti Svetoj Stolici ona predsjednika Prefekture za gospodarske poslove, umjesto kard. V. de Paolisa'. Zahvalio sam papi na iskazanom povjerenju i dodao: 'Sveti Oče, zašto ne pričekate šest mjeseci ili godinu? Ako me sada promaknete, tim koji je u mene imao povjerenja za sređivanje situacije u Guvernaturi bit će raspršen i otjeran' (kao što se zapravo i dogodilo). 

Dodao sam još jedan argument. Budući da je kard. De Paolis tek nedavno bio zadužen da sanira delikatnu situaciju s Kristovim legionarima (kard. De Paolis me bio konzultirao prije prihvaćanja te zadaće), rekao sam papi da bi bilo bolje da on nastavi obavljati institutcionalnu poziciju koja bi mu davala veći auktoritet kao osobi i njegovim postupcima među Legionarima. 

Na koncu audijencije papa mi je ponovo rekao: 'Ostajem pri svom mišljenju da je mjesto na kojem biste najbolje mogli služiti Svetoj Stolici mjesto predsjednika Prefekture za gospodarske poslove'. To može potvrditi kard. Re. Tako da sam se za dobro Crkve odrekao toga da budem kardinal. 

- Kako biste odgovorili onima koji Vašu obitelj uvlače u ovu stvar govoreći o 'sagi' pod vidikom velikih ekonomskih interesa?

Moja su braća 20. ožujka 2013. bila pripremila izjavu za tisak s čijom se objavom nisam složio zato da bih izbjegao uvlačenje cijele obitelji. Budući da su se optužbe moga brata Lorenza sada ponovile - naime, da sam lagao papi Benediktu kad sam mu pisao moleći da odem kako bih se mogao brinuti za bolesnoga brata - odlučio sam javno objaviti spomenutu izjavu. Nakon njezina čitanja, jasno je da sam osjećao ozbiljnu moralnu odgovornost da se brinem i da zaštitim svoga brata."

Izvor: aldomariavalli.it

nomen habes quod vivas, et mortuus es (Rev 3, 1)

Nakon nekoliko dana od objave svjedočanstva msgr. C. M. Viganòa, samo slijepi, zlonamjerni i oni upleteni nastavljaju osporavati njegove riječi. Dok se s jedne strane traži da svi progovore o onomu što znaju o zločinima, zaprisegnuta izjava msgr. Viganòa dočekana je na nož i stavljena je u pitanje njegova vjerodostojnost. No, svi su se napadi na nadbiskupa pokazali promašeni (vidi 1, 2, 3, 4).

Vrijeme će pokazati bliži li se kraju farsa o navodno velikom reformatoru koji je svojim dolaskom zapravo oživio mrtvace poput Danneelsa, Mahoneya, McCarricka i promovirao tolike druge upitne. Prvi od spomenutih pojavio se na balkonu bazilike svetog Petra na prvom Franjinu obraćanju i čak bio pozvan na sinodu o obitelji. 

Franjo odbija otići, prijateljski mediji mu idu na ruku, ali čini se da smo stigli do prijelomnice. Prenosim urednički komentar bloga Rorate caeli.

"U dvije godine koje su vodile odstupu pape Benedikta XVI. s papinske službe dogodilo se mnogo čudnih stvari: curenje, državni tajnik (kard. Bertone) za kojeg se činilo da namjerno otežava papi i kriza koja se naizgled otela njegovoj kontroli. Samo naizgled: ono što se zapravo događalo bilo je to da je velika skupina kardinala uključena u ono što će kasnije biti poznato kao "Sankt Gallenska mafija" rovarila da prisili papu Ratzingera na odlazak pred problemima i da progura izbor "anti-Ratzingera". Doista, anti-Ratzingera kojeg su gurali u prethodnoj konklavi: kardinala Bergoglija iz Buenos Airesa.

Sve je teklo točno kao što je bilo planirano. Benedikt XVI. postao je uvjeren, ili je bio uvjeren, da više neće moći popraviti stvari i otišao je. Bio je izabran Bergoglio, horor. Tom riječi, horor, otpočetka smo označili ovaj pontifikat, od samoga dana Bergogliova izbora.

A kako smo samo zbog toga bili kritizirani i omalovažavani! Zapravo, vratimo li se natrag i pročitamo post dragoga argentinskog prijatelja, koji je bio na tragu našega intenzivnoga izvješćivanja o Crkvi u Argentini od našega osnutka, vidjet ćete da sadašnji papa nije bio optužen zbog hereze. Nijedanput! Nije bio optužen zbog apostazije. Pripisivali su nam svako zlo, a zapravo je naša briga s ovim papom bila, kao što se s pravom pokazalo, njegova mješavina najgorih kompanjona u moralnom pogledu i njegova krajnja doktrinarna zbrka.

I jao, njegovi su prijatelji, isti ti koji su ga izabrali, dobili sve najbolje od njega. Od samoga početka, kako to objašnjava optužujuće pisano svjedočanstvo nadbiskupa Viganòa (tada apostolskog nuncija u SAD-u), Franjo je rabio sva sredstva, uključujući podlost i obmanu, da pomogne svojim prijateljima kao što su tada kardinal McCarrick pa i kardinal Danneels. Poduzimao je sve da kazni one koje je držao svojim neprijateljima, kao što su kard. Burke, nadbiskup Léonrad iz Bruxellesa i mnogi drugi.

Razorio je bezbrojne živote i zvanja. Sjećate li se franjevaca Bezgrješne? Vaša ih se djeca neće sjećati. Zahvaljujući ovom palom pontifikatu, neće ni znati da je postojao mladi, cvatući, tradicijski franjevački red. 

Zao zbog svog progona svakoga s kim se nije slagao, zao zbog svog namjernog implementiranja zbrke u doktrinu; zao zbog svog odbijanja da razjasni konfuziju koju je sam stvorio... Franjo je svojom autoritarnom opakošću povisio tenzije u Crkvi na razine nedosegnute još od protestantske pobune ili Francuske revolucije. 

No, ovoga je puta revolucionarna opakost došla iz Crkve, od teološki zakržljalog i moralno bankrotiranog tirana koji provodi zlo.

Franjo mora otići.

Nepodnošljivi smrad ispunjava zgradu Katoličke Crkve, a proizlazi od Petrova trona na kojem se pred cijelim svijetom raspada truplo. Sile svijeta još paradiraju pred lešom prinoseći mu svjetovne počasti, no katolički vjernici s užasom bježe od odvratnoga poganskog spektakla.

Papa Franjo, J. M. Bergoglio, sada je mrtav. Nije preminuo, ali njegova je moralna prisutnost nestala. Njegovo moralno tijelo je odvratni leš koji je zasjeo na katedru kneza apostolskoga, a njegovi jedini pravi pristalice - liberali, krivovjerci, otpadnici - već intrigiraju da se domisle kako da ga zamijene kad se dogodi neizbježno. 

Varao je i progonio prave vjernike, zbunjivao malene u vjeri, izrugivao predaju kad god je mogao. Iznad svega lagao je i pokazano mu je da laže, i prikazan je kao potpuni lažljivac koji štiti reketarenje izopačenih i zlorabljivačkih svećenika koji su mu najbliži pomoćnici.

Sve što mu preostaje je da makne svoje pokvareno moralno tijelo koje opterećuje Svetu Majku Crkvu i da ode. Odreknuće je jedino moguće rješenje za pet godina rastuće sramote i namjernoga lošega upravljanja.

Strahota koju smo ustanovili onoga prvoga dana sada je dozrijela kao gubavi plod korupcije: Sodoma u Rimu."

Izvor: RORATE CÆLI
Slike: The Catholic Gentleman, lifesitenews.com, De omnibus dubitandum est, RORATE CÆLI (4, 5, 6)

Dušo duše Hrvatske, Isusova Mati...

Jučer je održano jedno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj u koje sam upao u zadnji trenutak. Iako je došlo nekako nenadano, ispalo je na koncu da je to bilo jedno od boljih i sadržajnijih hodočašća na kojima sam sudjelovao.

Nakon tradicionalne sv. mise u Dugavama, put nas je kao i obično vodio i asfaltom i makadamom, nepokošenim travnjacima i zaraslim puteljcima uz višekratne nalete pljuskova. 

Razgovori su nam se svratili na duhovne teme. Jedan od sudionika podijelio je svoje dojmljivo iskustvo ignacijanskih duhovnih vježba kod Piova bratstva. Za razliku od velikih tridesetodnevnih, Bratstvo za laike održava petodnevne vježbe u kojima se kroz te dane prolazi sadržaj originalnih egzercicija. 

Veliki promicatelj takvoga načina održavanja duhovnih vježba bio je o. Franjo Paulski Vallet (1) koji je nastojao duhovne vježbe popularizirati među laicima, ne skraćujući nego 'kondenzirajući' ukupna četiri tjedna Ignacijevih egzercicija u pet dana. Cilj je bio stvoriti laike koji će se aktivno zauzimati za vladavinu Kraljevstva Kristova nad društvom. Godine 1928. Vallet je osnovao kongregaciju čiji je glavni zadatak bilo održavanje duhovnih vježba. Mnogi od mučenika iz Španjolskoga građanskog rata polazili su duhovne vježbe o. Valleta. Budući da je djelovao i u Francuskoj, jakost tradicijskog pokreta u toj zemlji, usprkos prevratu '60-ih godina, veže se i za uspješno promicanje ignacijevskih duhovnih vježba među laicima. Nakon II. vatikanskog koncila, kad su razvodnjene mnoge redovničke zajednice, neki od otaca spomenute kongregacije oca Valleta pristupili su Piovu bratstvu i tako prenijeli petodnevne vježbe koje nadbiskup Lefebvre visoko uzdiže, kao u sljedećim rečenicama: "Sve smjera k potpunomu razaranju kršćanskih ustanova i vladavine Gospodina našega Isukrsta, posebno Njegova Kraljevstva nad društvom, to znači njegovih zakona, posebno Deset zapovijedi Božjih. Tom se otrovnom dahu možemo suprotstaviti samo ako se oslanjamo na trajnu Tradiciju vjere, svete misne žrtve i sakramenata, na tridentski katekizam, na nauk sv. Tome Akvinskog, na ružarij i na svete egzercicije".(2)

I druge zajednice koje su bile povezane s djelom nadbiskupa Lefebvrea preuzele su jednak način održavanja duhovnih vježba za laike: Petrovo bratstvo, opatija Clairval.

Isti je sudionik ovog hodočašća dojmljivo govorio ne samo o strukturi duhovnih vježba, nego i o vlastitom dojmu, atmosferi među egzercitantima, i utjecaju duhovnih vježba na vlastiti život. Budući da je sudjelovao i na nedavnoj kratkoj duhovnoj obnovi (3), mogao je prenijeti i ta opažanja.

Lagano koračajući i već se sprijateljivši i s kišom, izmjenjivale su se molitve na hrvatskom i na latinskom jeziku. Moram priznati da ni na jednom dosadašnjem hodočašću nisam izmolio više krunica i litanija. 

Na cilju, koji se katkad činio tako dalekim, svatko je pred čudotvornim likom iznio svoje molitve i zahvale, a jedan od hodočasnika imao je dvostruku radost i razlog za zahvalnost jer je baš tijekom ovoga hodočašća postao prvi put otac.

Prolazeći pored ove kapelice nismo mogli ne misliti na dostojne imenjake ove dvojice svetaca. 

A sljedeće će hodočašće biti možda već u rujnu.