Križ na kamenu

 

Ovaj križ učini sveti
Antun svojom
rukom dok je bio redovnik
u samostanu
svetog Vinka de
Fora u ovomu gradu

Svima su nam bliski prikazi sv. Antuna Padovanskog kao franjevca, ali u Portugalu, Španjolskoj i u raznim kongregacijama regularnih kanonika antunovska je ikonografija puno bogatija. Prvenstveno je to prikaz sv. Antuna u odjeći neke od kongregacija redokanonika sv. Augustina (ovdje), ali može se pronaći i sv. Antun kao ministrant, npr. u katedralama Lisabona, Cordobe i drugdje.

U nastavku o pouzdanju sv. Antuna u znak našega spasenja.

Predaja kaže da je na kraju svoga djetinjstva bio izloženiji nekim snažnim napadima požude: "Za jedne od tih prilika, kad ga je napao zloduh dok je molio, Fernando se trčeći niz korske stube sjetio u prolasku načiniti prstom znak križa na mramornom zidu kao obranu pred tim đavolskim napadom." (Aloysio Gomes da Silva, O grande Taumaturgo de Portugal Santo António de Lisboa: sua vida mortal, 1899, p. 34/35)

Mnogo kasnije ušao je u samostan svetoga Vinka de Fora i uzeo habit redokanonika sv. Augustina. I ovdje je čudesno ponovio čudo, fra Fernando je "prstom u pet kamenova utisnuo pet križeva (...). Po tom se prstu vidjela veličina gorostasa krjeposti jer je na neplodnoj tvrdoći kamena ostavio plodno zasađeno drvo života.

Prema/screenshot: Mensagiero do santo António

Reparatio

Sestre Gospe od Nadoknade tradicijska su kontemplativna zajednica pod pravilom sv. Benedikta. U zajedništvu s Blaženom Djevicom Marijom prikazuju Euharistijskom Srcu Isusovu molitve, žrtve i svoje siromaštvo za nebrojene prijestupe ljudi, posebno za mane i slabosti svećenika i redovnika, te istodobno mole i za boljitak tih istih ljudi koji po pravdi zavrjeđuju kaznu Svemogućeg Boga.

Plavi habit sestrama služi kao podsjetnik na Gospinu zaštitu i na nasljedovanje njezinih krjeposti. Prihvatile su ga u svibnju 2019. Te je godine na blagdan Uznesenja vječne zavjete položila majka Izidora Marija, a sestra Benedikta Marija zavjete na tri godine.

Mlada redovnička zajednica nastoji izgraditi samostan i pravu kapelicu u kojoj bi jednoga dana mogli održavati ne samo dnevno, nego također vječno klanjanje Euharistijskom Srcu po Djevici Mariji. To im je nadahnuće koje ih vodi: klanjati se Kristu koji kraljuje u Mariji.

Jedan dan izgleda otprilike ovako: 

4:20 ustajanje
4:50 statio / ispit
5:00 pohvale, božansko čitanje
6:00 prvi i treći čas, kraj velike šutnje
7:00 ordo, čitanje
7:45 sv. misa
9:00 doručak
9:30 rad
11:30 šesti i deveti čas
12:00 ručak
13:30 rad
17:00 duhovno štivo
17:30 večernja
18:00 večernji obrok
18:30 ružarij
19:00 odmor
20:00 kompletorij, početak velike šutnje
21:00 gašenje svjetla

Sestre kandidatice koje se zanimaju za ulazak u samostan upozoravaju da se tu ne radi o romantičnoj zamisli, nego o teškom putu na kojem se treba herojski prepustiti Providnosti i prihvatiti obilje izazova, nesigurnosti i prilika za žrtvu i samozatajenje.

Procvat mnoštva ovakvih pobožnih zajednica najsigurniji je dokaz vitalnosti vjere i tradicije usprkos novim pokušajima onih koji tragikomično žele ponovo pokrenuti rat koji su davno izgubili.

Prema: sistersofourladyofreparation.org, facebook.com
Slike: WIKIMEDIA COMMONS (1, 2)