subota, veljače 23, 2019

Molitvom i postom

Ovaj je tjedan obilježio vatikanski skup o problemu zlostavljanja. Susret na vrhu započeo je upravo na dan kad se po novom kalendaru Crkva spominje sv. Petra Damjanskog, velikog borca protiv sodomije i simonije. Ipak, gotovo usporedno sa svođenjem na laički status najpoznatijeg nositelja nagrade Duh pape Franje, nekadašnji pomoćnici i miljenici istoga neslavnoga bivšeg nadbiskupa strjelovito se uspinju u crkvenoj hijerarhiji. Pitanje je koliko će biti koristi od skupa koji se ustručava nazvati stvari pravim imenom i sve mutno prekriva imenom "klerikalizma". Neugodni su pak glasovi ponovo bili ugušeni.

Postoji, međutim, još inicijativa koje odbacuju "jezik birokrata i biznismena" i nastoje odgovoriti na ovu duboku krizu crpeći iz crkvene tradicije, učeći od velikih obnoviteljskih svetaca. Kao što su nekoć nastajale pokorničke bratovštine koje smo ovdje upoznali, tako je prošle godine nastalo Društvo sv. Petra Damjanskog. Pokornička udruga koja se vodi Kristovom opomenom da se nekim zlodusima možemo suprotistaviti samo molitvom i postom (Mk 9, 29). U pismu J. Carpa, ravnatelja udruge, čitamo da je u korijenu svih sramotnih otkrića, od nakaznih spolnih zloraba nevinih do biskupâ koji vrebaju sjemeništarce i do izopačenosti u samom Vatikanu, samo jedan uzrok: "izgubili smo strah Božji".


"Mnogi su izgubili nadu i napustili Crkvu. Moja braćo i sestre, moram ispovjediti da sam i ja katkad razmišljao o tomu. Kako se mogu oprijeti takvom zlu? Kako kao otac i suprug mogu ostati u Crkvi gdje su čovjeka koji je silio svoje sjemeništarce na sodomiju promovirali i slavili - čak i oni koji su znali njegove zločine? Kako mogu ostati u Crkvi sa svećenicima koji su iskorištavali zbunjene adolescentne mladiće i uvodili ih u život spolne opačine i beznađa? Siguran sam da ste se i sami pitali iste stvari.

Ali Crkva jest i ostaje Zaručnica Kristova i nije nam dopušteno napustiti je. Ne možemo znati Božje namjere zbog kojih je podvrgnuo Crkvu takvoj kušnji, ali imamo Njegovo obećanje da je ni vrata paklena neće nadvladati. I zato ostajemo i borimo se. Naš nam Gospodin u evanđelju kaže da se neki zlodusi mogu izgnati samo molitvom i postom, i to su naša glavna oružja. Društvo sv. Petra Damjanskog prvenstveno je pokorničko društvo. Trpimo za grijehe zlih ljudi koji se odbijaju pokajati. Molimo za spasenje i iscjeljenje žrtava, za pravdu i obraćenje opakih ljudi, i za uzvišenje Svete majke Crkve.

Ali naš nas je Gospodin upozorio da budemo mudri kao zmije i nevini kao golubovi. Mnogi od naših pastira danas vrebaju na ovce i ovčinjak više nije sigurno utočište. Društvo sv. Petra Damjanskog djelovat će i na druge načine, uključujući istrage, prosvjede i apele građanskim auktoritetima za istraživanje i kažnjavanje kriminalnog ponašanja svećenika i prelata. Nijedno sredstvo koje je moralno i u skladu s našom misijom neće ostati neupotrijebljeno u našem radu.

Braćo i sestre, Bog nas nije napustio. Duh Sveti djeluje i sada u Crkvi pobuđujući sveti gnjev i potičući na glad i žeđ za pravednošću. Društvo sv. Petra Damjanskog tek započinje s djelovanjem, ali vjerujem da će nas Bog voditi pravim putem i da ćemo izagnati tu prljavštinu iz Crkve. Krist svoju Zaručnicu želi bez mrlje i bore."

Nije grijeh otkrivati teške grijehe svećenikâ ili redovnikâ. Kako bi se drugačije priveli pokajanju i pokori? 
(sv. Petar Damjanski)

Društvo se među ostalim zalaže laicizaciju ili izopćenje počinitelja zloporaba i njihovih pomagača, obnovu obreda degradacije klerika, obnovu Vrhovne kongregacije Svetog uficija i osnaživanja njezina aparata, sveobuhvatnu obnovu provjere i formacije u sjemeništima i provođenje Kriterija za razlučivanje zvanja iz 2005., javnu i privatnu pokoru..., a o svojim aktivnostima redovito izvješćuje preko Twittera.

Izvor: Društvo sv. Petra Damjanskog
Slike: isto, Facebook/Kameduli

srijeda, veljače 06, 2019

Si vis perfectus esse (Mt 19, 21-23)

Prekoalpski su redemptoristi 2017. na svom blogu objavili jedan post preko kojeg smo mogli doznati za pobožne žene koje se na Novom Zelandu pripremaju posvetiti svoj život Bogu. 

Male kćeri Presvetog Otkupitelja puno je ime ove zajednice iz Christchurcha koja je povezana sa sinovima Presvetog Otkupitelja i koja svoju snagu i nadahnuće nalazi u tradicionalnoj misi. Za sada je to tzv. privatna udruga vjernika s ciljem da jednoga dana postane redovnička zajednica. 


Redovnice će nastojati kombinirati pustinjački i aktivni život. Pravilo se sastoji od sedam poglavlja: I. O poslušnosti, II. O molitvi, III. O siromaštvu, IV. O čistoći, V. O samoći i mȗku, VI. O askezi, VII. O Mariji i pohodu. Svako je poglavlje nakon kratkoga uvoda podijeljeno na dvije polovice. Prva se bavi orisom života pustinjačke zajednice, a druga služi kao vodilja ili pomoć u osobnom duhovnom rastu.

Trenutačno skupljaju sredstva za trajni dom koji žele učiniti kućom zadovoljštine u kojoj će davati Presvetom Licu Isusovu nadoknadu za svetogrđa i kršenje treće Božje zapovijedi. Zbog te svoje pobožnosti prema Svetom Licu, nazivaju se veronikama. Samostan im također treba biti osnova zajedničkoga života iz kojega će moći izlaziti ususret potrebama bližnjih.

Dakle, osim tradicijskih redemptorista i koludrica koje smo već upoznali, sada nastaju i aktivne redovnice koje se nadahnjuju na bogatoj tradiciji svete Crkve i nauku sv. Alfonza de Liguorija.