Zadnji članak o augustinskim redokanonicima Majke Božje ticao se obnove njihove opatije. Kanonici ne primaju samo kandidate za svećeništvo, nego su predvidjeli i zavjetovanu braću koja svojim sposobnostima i zanimanjima pridonose razvoju opatije i zajednice.
Prije desetak dana umro je u 38. godini života takav brat pomoćnik; Vinko Marija od Uskrsnuća.
"[...]
Njemu, jednostavnom redovničkom bratu, R. kard. Sarah, prefekt rimske Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, posvetio je svoju knjigu 'Bog ili ništa'.
Svjetovnim imenom Benedikt Carbonell, u dobi od 27 godina stupio je u opatiju Svete Marije iz Lagrassea, tradicijsku zajednicu regularnih kanonika koja se drže drevnoga rimskog obreda. Bilo je to 2005., nekoliko mjeseci nakon što su stekli samostanski kompleks u Lagrasseu i 212 godina nakon što je opatija ponovo obnovljena nakon ukinuća zbog Francuske revolucije. Pridružio se kao jednostavni brat i tako je kao izučeni električar odlučno i marljivo pomagao kod nužne pregradnje i radova održavanja.
Zatim mu je dijagnosticirana multipla skleroza i malo po malo gubio je svoju slobodnu kretanja. Najprije mu je za hod trebao štap, zatim invalidska kolica, a u zadnje je tri godine bio vezan za postelju. 'Velika kušnja za tako aktivnog čovjeka'- kako u osmrtnici pišu korska gospoda.
[...]
Načet teškom bolešću, brat Vinko je ipak razvio 'nadnaravni smisao za apostolat'. Bilo to za vrijeme njegovih boravaka u bolnici ili u Lurdu, bio je svjedok vjere. Njegova jednostavna, ali tiha radost kojom je bio ispunjen, ostavljala je dojam na ljude koji su dolazili u njegovu blizinu. Tako je mogao utješiti mnogo pacijenata, a i medicinskim sestrama i liječnicima približiti Kristovu ljubav.
'Što su mu više kopnile tjelesne snage, to je više dobivao na duhovnoj veličini'.
U to je vrijeme mladog redovnika upoznao kard. Sarah. Zadnjih mjeseci više nije mogao govoriti, ali je čvrsto držao krunicu u ruci.
U nedjeljno jutro 10. travnja zadnji su trenutci proletjeli u jednostavnu dostojanstvu. Providnost je htjela da budu nazočne njegova majka i sestra. Opat mu je podijelio posljednje pomazanje. Malo potom, kad su se subraća oko njega okupila, brat Vinko Marija od Uskrsnuća vratio je svoju dušu Bogu.
Prošle subote, 16. travnja, bili su rekvijem i pokop na opatijskom groblju. Zadušnicu je služio opat Emanuel Mª od Sv. Ivana, a propovijed je održao kard. Sarah koji je i blagoslovio tijelo. Kardinala koji je za vrijeme jednog posjeta bio upoznao ovog redovnika, već pogođena bolešću, jako se dojmila radost mladog čovjeka i njegova duboka vjera, tako da se među njima razvilo osobno prijateljstvo i duhovna povezanost. Brat Vinko je na poseban način nosio u molitvi i u šutnji molitvene nakane koje mu je kardinal redovito povjeravao.
Gvinejski kardinal posvetio mu je svoju knjigu 'Bog ili ništa'. U propovijedi je stožernik izjavio: 'Bratu Vinku sam posvetio svoju knjigu 'Bog ili ništa' jer sam od prvoga susreta shvatio da je Krist svoje srce naslonio na njegovo'.
[...]" (izvor: Katholisches.info)
Kardinal je na početku propovijedi zahvalio Bogu i redokanonicima za priliku što se mogao upoznati s bratom Vinkom koji je preuzeo odluku da svojim molitvama i žrtvama prati njegovo služenje Crkvi. Njihovi su susreti uvijek bili obilježeni šutnjom i molitvom: "Svaki put kad mi je Bog dopustio da te posjetim, intenzivno smo molili ružarij pod pogledom Djevice Marije.
Ostajali smo dugo u tišini. Ti, zato što je Bog tražio da budeš tiha žrtva za spasenje svijeta, a ja zato što sam postao tvoj učenik, da shvatim otajstvo patnje." Usprkos velikom tjelesnom trpljenju, na redovnikovu je licu zapažao sjaj: "Tvoje je tijelo nosilo patnju i bol, no na tvom se licu mogla vidjeti velika radost, beskrajan mir i potpuno predanje Bogu. Moleći s tobom i osluškujući otajstvo života, naučio si me da patnje i radosti supostoje." U zadnjem stadiju bolesti brat Vinko je jedva uspijevao izreći kratke riječi: "Kad sam ti katkad telefonirao iz Rima, jedina riječ koju si htio urezati u moje srce bila je: da, da, da! Postao si neprestani 'fiat'. Postao si potpuna žrtva iz ljubavi prema Bogu. Ponekad nisi bio u stanju reći 'da', ali osjećao sam snažan i bolan dah. Tako si mi otkrio da je patnja najuzvišeniji izraz ljubavi."
Tijekom propovijedi je još pročitao nekoliko rečenica iz pokojnikova dnevnika u kojima je brat Vinko iznio svoje uvjerenje da je patnju primio od Božje ljubavi i milosrđa, i da ona ima ulogu u njegovu posvećenju. No, kako je ovaj redovnik mogao prihvatiti patnju i u njoj naći radost? "Tu sam tajnu našao u tvojoj bilježnici: 'Svakog se dana zatvaram u trostruki zamak: Prvi je Prečisto Srce Marijino, protiv svih napada zloduha. Drugi je Srce Isusovo, protiv svih napada tijela. Treći je Sveti Grob, gdje se skrivam blizu Isusa protiv svijeta'." Tako se borio protiv triju neprijatelja naše duše: đavla, tijela i svijeta.
Kardinal je na koncu propovijedi zahvalio bratu Vinku za sve što je učinio za njega i za redokanonike. "Nastavi moliti za svoju subraću, samostanske kanonike svetog Augustina, za Crkvu, za svoju obitelj i za nas. I mi molimo za te. Bog nas je rastavio za trenutak, no ostajemo ujedinjeni." Izrazio je svoje uvjerenje da je brat Vinko već kod Oca da im bude zaštitnik i povjerio ga Blaženoj Djevici Mariji "koju ćemo zazivati na času smrti naše". (izvor: Romualdica)
Slike; Opatija Lagrasse (1, 2, 3) /Messainlatino.it/ Romualdica/ Murus inexpugnabilis
