Mnogi iz života svete Terezije iz Lisieuxa znaju da su joj na srcu bile misije, a neki čak znaju i imena misionara koji su posebno bili povjereni njezinoj molitvi. Današnji post otkriva kako postala zaštitnica misija.
"Ovidije Charlebois rođen je u Oki, Québec, 17. veljače 1862. na dan papinskoga priznanja misijskih oblata. Oka je bila mjesto jedne od najranijih i najvažnijih indijanskih misija u okolici Montreala, po tomu je već njegovo rođenje bilo pod znakom njegova poziva za misionara Indijanaca. Charleboisi su, kao i većina tadašnjih stanovnika Québeca, bili pobožni katolici, tako da je petero od trinaestero (prema nekim izvorima četrnaestero djece) pošlo za svećeničkim ili redovničkim zvanjem.
Ovidije je 1882. stupio u novicijat Oblata Bezgrješne Djevice Marije i nakon što ga je preuzvišeni Vital-Justin Grandin, OMI, u rujnu 1887. zaredio za svećenika, bio je poslan u indijansku misiju Le Pas (Provincija Manitoba) koja je cijeli život trebala biti središte njegova apostolskog djelovanja među prastanovnicima kanadskoga sjeverozapada.
Misionarski život često znači vremenitu odijeljenost od subraće, no kod Ovidija Charleboisa bilo je to punih 16 godina što ih je sam proveo na misijskoj postaji. Tijekom cijeloga njegova misionarskoga života, pa i u visokoj starosti, putovao je pješice i kanuom tisuće kilometara, često spavajući na otvorenom.
Nakon imenovanja za biskupa i apostolskog vikara Keewatina godine 1911., bio je nadležan za područje koje je obuhvaćalo sjeverne polovice provincija Saskatchewan i Manitoba, a na sjeveru sve do Hudson Baya i polarnih područja s inuitskim stanovništvom.
U svezi s inuitskom misijom jedan je događaj kojim je biskup Charlebois djelovao i na opći misijski pokret. Kad se sluga Božji našao pred zatvaranjem dotada neuspješne misije u Chesterfield Inletu, tamošnji je njegov misionar Arsène Turquetil, kasnije biskup, dobio dva tajnovita paketa iz Francuske. Jedna je sadržavao životopis sv. Terezije od Djeteta Isusa, a drugi zemlju iz njezina groba. Nakon što je o. Turquetil neprimjetno posuo nešto praha po Inutima, došlo je do prvih obraćenja prastanovnika koji su se do tada misionarima samo rugali i prezirali ih. Nakon tih čudesnih obraćenja, msgr. Charlebois odlučio je predati Svetom Ocu peticiju da sveticu iz Liseuxa proglasi zaštitnicom svjetskih misija; tomu se pridružilo još 226 misijskih biskupa. Papa Pio XI. ispunio je tu želju 14. prosinca 1927.
Ponizni msgr. Charlebois ljubio je apostolsko siromaštvo i bio je gorljivi štovatelj Blažene Djevice Marije, a to je do izraza došlo i u njegovu biskupskom geslu: Ad Jesum per Mariam (K Isusu po Mariji). Tečno je govorio indijanske jezike chipewyan i cree, zalagao se posebno za obrazovanje indijanskoga stanovništva i protiv njihova moralnog kvarenja preko bijelih naseljenika. Posebno je zadnjih godina opetovano osuđivao komunizam.
Obolio je tijekom jednoga susreta kanadskih biskupa u Quebec Cityju i umro nakon povratka u La Pas, 20. studenoga 1933. Biskupov je nasljednik otvorio postupak za njegovu beatifikaciju. Papa Franjo mu je 29. studenoga 2019. priznao herojske krjeposti.
Molitva s imprimaturom
Bože, Ti si u srce sluge svojega misijskoga biskupa Ovidija Charleboisa usadio nježnu ljubav prema Bezgrješnoj Djevici Mariji i udijelio mu dare jakosti, strpljivosti i poniznosti kojima se divimo u njegovu tako teškom apostolskom životu; daruj nam, molimo Te, snagu da nasljedujemo njegove krjeposti i udijeli nam na njegovu proslavu milosti koje Te po njegovu zagovoru ponizno molimo. Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu"
Izvor: Die auswärtigen Missionen
