Prikazani su postovi s oznakom Gospa. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Gospa. Prikaži sve postove

srijeda, lipnja 22, 2022

Ecce altare Domini

Etenim passer invenit sibi domum, et turtur nidum sibi, ubi ponat pullos suos: altaria tua, Domine virtutum, Rex meus et Deus meus.*


Vrabac nalazi sebi dom i grlica gnijezdo gdje da stavi svoje mlade. Tako ja nalazim tvoje oltare, Gospodine nad vojskama. Kralju i Bože moj!

Stare crkve sa svojim su oltarima, kipovima i slikama bile pravi sažetak vjere. Nije zato čudno što su reformatori sredinom prošloga stoljeća krenuli upravo rušiti oltare i pomalo pretvarati crkve u bezlične i puste dvorane koje su mogli napuniti svojim sadržajem. Oni koji su čitali Krivovjerje bezobličja, sjetit će se poglavlja Istrgnuti slike iz srca. Tako smo postupno došli i do njemačkog Sinodalnog puta kojem se pridružuju i Francuzi, a i mnogi drugi samo čekaju pravi trenutak.

Ipak, postoje i oni koji također nakon objave Tamničara Tradicije nastavljaju prenositi vjeru koju su primili. Kako je objavljeno u postu iz prosinca, Bratstvo sv. Vinka Fererskog gradi lijepi oltar koji nije samo ukras, nego govori o vjeri i utvrđuje u njoj. Rorate je danas objavio opširni članak u kojem doznajemo više o samom oltaru. Oni koji se mogu odazvati pozivu fratara da im pomognu u ovom važnom pothvatu, upućujem na dvije stranice: 1, 2.

"Bratstvo sv. Vinka Fererskog, koje je nedavno dovršilo gradnju svoje samostanske crkve Gospe od Ružarija u mjestu Chémére-le-Roi (Mayenne, Francuska), odlučilo je izgraditi monumentalni oltar bogat podjednako dekoracijama, kao i porukom koju prenosi. Kako se projekt razvio? Kako će  izgledati? R. de Seze intervjuirao je o. Jordana Mariju, voditelja projekta.

- Je li projekt za ovaj glavni oltar bio planiran pri gradnji crkve?

Nipošto. Znali smo da ćemo jednoga dana morati izgraditi oltar, ali nije bilo daljnjih planova. Priznajem da smo ispitali mnogo opcija. Kontaktirali smo više umjetnika koji su imali mnogo zanimljivih i kvalitetnih ideja. No, nije bilo suglasja nakon što smo ih izložili pred zajednicom. Nije bilo pobjednika.

Crkva je morala biti potpuno dovršena i nekoliko smo mjeseci morali u njoj služiti liturgiju prije nego što smo mogli steći osjećaj prostora i pravi način na koji bismo ga htjeli organizirati. Imajte na umu da je zajednica više od trideset godina liturgiju služila na starom dobru koje je vješto preoblikovano u kapelu. Zatim smo se iz toga maloga i tamnog prostora bez akustike preselili u veliki i sjajni prostor u kojem jeka dugo odjekuje. Nužno vrijeme prilagodbe objašnjava prve stadije pokušaja i pogrješaka kroz koje smo morali proći.
 
- Tko je odlučio o oltarnoj ikonografiji?

Ona je bilo određena samim naslovom naše samostanske crkve: Gospa od Ružarija. Sve potječe odatle. Znali smo da želimo počastiti taj naslov, jedino je ostalo otvoreno 'kako': prikazom sv. Dominika i sv. Katarine Sijenske kako primaju krunicu, u duhu kruničarskih bratovština koje su cvale diljem Europe od kraja XV. st. nadalje? Referirajući se na kojeg od velikih apostola ružarija (sv. Dominika, bl. Alana de la Rochea, sv. Ljudevita-Mariju Grigniona Montfortskoga)? Na pobjedu kod Lepanta? Lurdsko ili fatimsko marijansko ukazanje? Mogućnosti su bile beskonačne. No, ne bi li bilo najbolje vratiti se samom evanđelju i razmotriti oltarna krila kao knjigu evanđelja iz koje možemo čitati o Božjoj ljubavi za nas? Te su slike iz Kristova života neusporediva potpora razmatranju i apostolatu jednoga propovjedničkog fratra.

- Kako oltarna pala prati liturgiju u njezinu velikom godišnjem krugu?

Liturgija je blagdan. Taj blagdan, pravi ljudski blagdan, najdublje je otajstvo koje nastoji uskladiti sve okolnosti vremena i prostora brzinom duha. Što liturgija slavi? Slavi otajstva Kristova, od Njegova utjelovljenja do izlijevanja Duha Svetoga, s 'blaženom mukom' (rimski kanon) i uskrsnućem između toga.


Pala je tijekom godine zatvorena i vidi se kao diptih, dvije ploče prikazuju Spasiteljevu muku: lijevo agoniju na Maslinskoj gori, a desno križni put. Smještena iznad oltara, svetohraništa s križem, ova nas dva otajstva podsjećaju da naš Gospodin nije hinio da nas ljubi, te da misno otajstvo nije ništa drugo nego nekrvno obnavljanje žrtve prinesene 'po Njemu i u Njemu' na Kalvariji.

Međutim, u vrijeme kad slavimo pobjedu uskrsnuća, krila se otvaraju i promatraču prikazuju čitavu sagu Kristova života: lijevo gore, utjelovljenje; ispod, krštenje Gospodinovo; desno dolje, raspinjanje; gore, uskrsnuće.

Dakle, tijekom uskrsnoga vremena, kao i tijekom velikih godišnjih blagdana, svetište se zaodijeva u svečano ruho, šireći svoj savijeni plašt, baš poput Djevice i Djetešca čiji plašt pokriva mnoštvo ljudi u molitvi.

- Kako ste se sjetili pozvati R. Insama?

To je prava priča. Biskup Atanazije Schneider, koji je zaredio nekolicinu naših svećenika, ispričao nam je što se dogodilo u karagandskoj stolnoj crkvi, u Kazahstanu. Usred muslimanske zemlje, u samom srcu grada, sagradio je veliko svetište na Marijinu čast.

Ta 'kršćanska džamija', kako je zovu mjesni muslimani, sagrađena je u gotičkom stilu. Za unutarnje uređenje (glavni oltar, pokrajnje oltare, kipove, reljefe...) biskup Schneider angažirao je obrtnike iz tirolskog sela Sankt-Ulrich. R. Isam bio je taj koji je nadgledao dojmljivi projekt. Videći slike onoga što je napravljeno u Karagandi, osobito glavni oltar, u nama je polako sazrijevala zamisao: zašto ne oltar takvoga tipa u našoj crkvi? I zašto ne isti majstor?

Otac R. Insama bio je kipar. Koliko je duga ta tradicija u selu?

Poprilično, g. Insam je svoj zanat naučio od oca. Svaka je generacija u selu svoje znanje prenosila sljedećoj (do sada; hoće li i sutra?). Oltarni dekorativni elementi crpe nadahnuće iz oltarnih skica koje je napravio Remyjev pradjed (J. Runggaldier, 1848. - 1917.). On je bio prvi u obiteljskoj tradiciji sakralnih obrtnika. Njegov djed i otac su nastavili. U Sankt-Ulrichu, selu R. Insama, tradicija sakralne umjetnosti počinje 1770. Seljaci iz tog siromašnoga i oporoga kraja (1200 m iznad morske razine) tražili su dodatni izvor zarade za preživljavanje. Od 1820. nadalje u selu je bila škola za sakralnu umjetnost. Izvozili su oltare, skulpture... diljem svijeta, čitavo XIX. st. 


- Je li takva monumentalna veličina oltarne pale bila predviđena otpočetka ili je rezultat razgovora s majstorom?

Od samog početka zamisli o ovakvom krilnom oltaru - dekorativno-pripovjednom - ovo se rješenje istraživalo do svoga logičnoga zaglavka. Postupno, uz savjet arhitekta i stručnjaka u svetoj umjetnosti, odlučili smo da veličina oltarne pale bude proporcionalna s velikim prozorima koji otvaraju ravnu aspidu naše crkve.

Ti veliki prozori omogućuju da svjetlo obasja gornji dio pale na kojem nas dvoje svetih pozivaju na nasljedovanje (govore nam: mi smo vam utrli put prema nebu, slijedite nas), desno sv. Dominik i lijevo sveta Katarina Sijenska, a iznad svega je Krist Spasitelj, slika prvorođenoga Sina od mrtvih koji u svojoj ruci drži svijet i blagoslivlja nas desnicom.  

Krajnji je rezultat susret majstora sa svojim vlastitim stilom i programa koji smo mi odredili. No, trenutačno ne postoji ništa od toga projekta osim skica(nacrtanih rukom na ploči, čak niti kakvoga računalnoga dizajna!) i velike želje da te skice, koje sada ispunjavaju našu maštu, konačno postanu stvarnost.

- Je li R. Insam bio u Chéméreu?

Naravno, bio je na mjestu zajedno sa suprugom koja ga prati i vodi njihovo malo poduzeće. Svrha toga prvoga posjeta bila je da upozna zajednicu, našu crkvu, liturgiju koja se u njoj celebrira i da predstavi projekt koji je zamislio. Ne zamišljajući neku vrstu 'umjetničkog proroštva', zasigurno je u igri bio stvarni nutarnji trenutak sa začetkom ove oltarne pale. Njegov je prvi posao bio da napravi model (1/10) koji nam je predstavio i o kojem je prodiskutirao sa zajednicom. Drugi put je precizno izmjerio svetište i osmislio budući smještaj oltara, posebno njegovu uzdignutost.

- Koji je njegov pravi doprinos razvoju projekta?

Ukupnost njegovih umjetničkih i tehničkih vještina, veliko poznavanje ikonografskih tema i tradicije dekorativno-narativnih oltara kakvi se još nalaze u Tirolu (područja nekoć udaljenih i siromašnih koja nisu iskusila umjetnički razvitak baroka, tada jednog od klasičnih stilova), pravi praktični smisao i sposobnost da se prilagodi našim zahtjevima. Na primjer: dominikanski obred za ofertorij pretpostavlja prilično veliku širinu oltarne ploče. Prisustvujući svečanoj misi, odmah je shvatio taj zahtjev, ponovo uzeo olovku da redizajnira oltar koji će omogućiti da se obavljaju sve ceremonije, zadržavajući proporcije koje cjelini daju snagu i eleganciju.

- Hoće li sam napraviti kipove i sve oslikati? Nema li neku već postojeću osnovu?  

Taj će ambiciozni projekt zahtijevati gotovo dvije godine rada, to je timski napor. Krilni oltar toga tipa traži suradnju nekoliko obrta: tesara za cjelokupnu strukturu, skulptora za kipove i ukrase, stolara, slikara, pozlatara... Čitav se tim skuplja u selu gdje svaka obitelj ima svoju specijalnost. R. Insam, koji je dizajnirao oltar, nadgledat će rad; njegova su specijalnost oslikavanje i pozlata. Svi će dijelovi oltara proći kroz njegove ruke: od kipa Gospe od Ružarija do zadnje dekoracije. Nije li prava sreća da do danas možemo još izrađivati velike i lijepe stvari na slavu Božju!

- Možete li nam još nešto reći o gotičkom stilu oltara?

Oltar je gotičkoga stila. Taj je tip europske umjetnosti nastao u XII. st., prevladavao u XIII. st., a zadnje plodove je dao u XVI. st. 'Srednji je vijek razdoblje u koje um može ići da bi obnovio svoju snagu, s puno užitka i koristi; XIII. je stoljeće bilo stoljeće velikih projekata: katedrala, križarskih ratova, Summae Theologiae.' Pala je nadahnuta ulmskom školom, ime se odnosi na umjetnike koji su radili u tom slobodnom gradu Svetog Rimskog Carstva tijekom kasnoga gotičkoga razdoblja (XV. i XVI. st.). Preciznije, slavnim oltarom Jörga Lederera u Spitalkirche u Latschu (Južni Tirol, danas u Italiji). Skulpture su nadahnute jednim drugim članom ulmske škole, Tilmanom Riemenschneiderom, pa i Veitom Stossom koji je izradio slavni oltar u krakovskoj Marijinoj crkvi. Dvostruki paneli zatvorenoga oltara kopija su onih prikazanih na oltaru Hansa Multschera u Sterzingu (Južni Tirol). Taj oltar više ne postoji, ali slike se čuvaju u muzeju.

- Koje tehnike rabe g. Insam i njegov tim?

Boje se rade prema metodi iz XV. st. kemičara Kremera iz Aichstättena (Allgäu). Zlatne listiće isporučuje Giusto Manetti iz Firence, stoljećima dobavljač zlata. Specijalnost R. Insama tehnika je pozlate poznata kao 'Branntweinvergoldung' ili polimentna pozlata koja omogućuje najbolju kvalitetu. Najprije se pripremi sloj krede, zatim tri susljedna sloja bolonjske crvene gline pomiješane s pokvarenim bjelanjkom, onda se poškropi rakijom koja se mora sušiti nekoliko minuta prije polaganja zlatnog listića. Rakija reagira s glinom i bjelanjkom pa osnova postaje ljepljiva. Poteškoća je što sloj, kada se postavlja listić, ne smije biti niti previše vlažan niti previše suh. Sljedeća je njegova specijalnost graviranje na pozlati. Taj ukras izgleda kao vodeni žig u pozlati. Dobiva se stavljanjem prilično debeloga sloja bolonjske krede na drvo, na čemu se onda ornamenti graviraju šiljatim kamenom. To je dugotrajan posao koji traži puno snage.


- Kako tradicionalni katolici iz SAD-a mogu pomoći Bratstvu?

Trenutačno je naša glavna briga osigurati nužna sredstva da se nastavi izgradnja glavnog oltara. Oni koji žele darovati više informacija mogu pronaći na www.rosary-altar.org. Svi su fratri iz zajednice od srca zahvalni za vašu potporu!

Bratstvo sv. Vinka Ferrerskog (FSVF), čiji se priorat nalazi u mjestu Chémeré-le-Roi (Francuska), tradicijska je redovnička zajednica koja se nadahnjuje dominikanskom duhovnošću. Kao učenici sv. Tome Akvinskoga, braća su apostoli čije je propovijedanje usmjereno na spasenje duša. Svetu misu služe isključivo prema tradicionalnom dominikanskom obredu. Osnivač Bratstva poznat je tradicionalnim katolicima u SAD-u po svojoj snažnoj izjavi o motupropriju 'Čuvari Tradicije'."

Izvor i slike: RORATE CÆLI

utorak, lipnja 21, 2022

Blagi pogled

 


Dostoj se, Kraljice, Nebeska Pastirice, svrnuti blagi pogled sa svoga prijestolja na ovu zemlju. Pogledaj na stado povjereno Tvojoj skrbi. Ah, ono nije potpuno, nedostaje jedna ovčica koja, udaljivši se od stada, luta u opasnosti da padne u ralje paklenoga vuka. Ta sam izgubljena ovčica ja, Draga Majko, Marijo Presveta. Dostoj se, ljubljena Pastirice, da u duši svojoj ponovo osjetim slatki zvuk Tvoga glasa. Primi me, blaga, sada kada se raskajan od svojih nezahvalnosti vraćam Bogu i Tebi. Primi me pod sjenu svoje zaštite da više ne počinim nevjere udaljujući se od Tebe. Pomozi mi u životu, na smrti i poslije smrti. Ti me za ruku povedi pred sud Božji, tako da imadnem radost od Dobroga Pastira čuti utješne riječi: Kličem od radosti jer je nađena ovčica koja se bila izgubila. Amen.

___

Prvosvećenik Benedikt XIV., svete uspomene, udijelio je oprost od 100 dana onima koji pred kojom slikom Nebeske Pastirice izmole Zdravo Kraljice ili Zdravo Marijo.

___

Pobožnošću sveć. Josipa M. Serija

Izvor: Facebook/SantaMariaFrancesca


subota, ožujka 05, 2022

Junačka vjernost

Ukrajinci nastavljaju borbu za slobodu i pobjedu trnovitim putem kojim su prolazile i brojne generacije njihovih sunarodnjaka. Jedan od takvih patnika bio je veliki nadbiskup Josip kard. Slipij o čijoj 130. obljetnici rođenja piše R. De Mattei:



"Postoje ljudi koji utjelovljuju najdublje krjeposti i vrjednote jednog naroda. Takav je bio veliki nadbiskup galicijsko-lavovski Josip kard. Slipij, čiju stotinu i tridesetu obljetnicu rođenja obilježavamo u trenutku kada njegova domovina prolazi novu enormnu tragediju.

Rođen je 17. veljače 1892. u Zazdristu, na zapadu Ukrajine. S 19 godina stupio je u lavovsko sjemenište gdje je 30. rujna 1917. zaređen za svećenika i zatim poslan u Rim da bi dovršio studije na Orijentalnom institutu i na Gregorijanskom sveučilištu. 

Rektorom lavovskog sjemeništa imenovan je 1925., a 1929. rektorom bogoslovne akademije u istom gradu. U međuvremenu je Ukrajina pala pod sovjetski jaram, a Staljin je između 1932. i 1933. rekvirirao svu poljoprivrednu proizvodnju da bi preko gladomora nametnuo prisilnu kolektivizaciju u zemlji (usp. A. Applebaum, 'Red Famine: Stalin's War on Ukraine', Doubleday, New York, 2017.). 

Kako se rat približavao, Andrija Šepticki (1865. - 1944.), grkokatolički ukrajinski metropolit koji ga je zaredio za svećenika, tražio je od Pija XII. da ga imenuje za koadjutora s pravom nasljedstva. Tako je msgr. Josip Slipij 1939. postao egzarh istočne Ukrajine i nakon smrti metropolita Šeptickog, 1. studenoga 1944., postao glava i otac Ukrajinske katoličke Crkve. Bilo je to strašno vrijeme za njegovu zemlju koja je bila stiješnjena između nacista i komunista. Sovjeti su 11. travnja 1945. uhitili metropolita i osudili ga na osam godina prisilnoga rada u gulagu, a za to je vrijeme inscenirana nezakonita sinoda da proglasi 'ponovno sjedinjenje' Ukrajinske katoličke Crkve s Moskovskim pravoslavnim patrijarhatom kojim je vladao sovjetski režim. Oko 3000 grkokatoličkih crkava predano je pravoslavcima, a gotovo svi biskupi i svećenici ubijeni su ili uhićeni. Nadbiskup Slipij dobio je 1953. drugu osudu od pet godina Sibira, a 1958. treću na četiri godine prisilnoga rada. Godine 1962., sa sedamdeset godina, četvrti je put osuđen. Osuda se sastojala u doživotnoj deportaciji u strogi logor Mordovia. Sve u svemu, junački je prelat proveo 18 godina u zatvorima i gulazima. 

Isusovački svećenik p. P. Leoni (1909. - 1995.), koji je preživio sovjetski koncentracijski logor, opisujući strahote tranzitnoga logora Kirov, pripovijeda da su jednog dana u njegovu ćeliju dovedeni zarobljenici. 'U sumrak sam čuo kako me zove nepoznati glas: stariji čovjek s bradom stajao je na mojem mjestu, ispružio mi je svoju ruku i predstavio se kao Josip Slipij. Bila mi je radost, ali i tuga što sam bio skupa sa svojim metropolitom' (Msgr. G. Choma, 'Josyf Slipyj, padre e confessore della Chiesa ucraina martire', La Casa di Matriona, Milan, 2001., str. 68).


Pio XII. opetovano je intervenirao u korist Ukrajinaca i njihova metropolita, ohrabrujući ih da odole progonu, osobito okružnicom 'Orientales omnes Ecclesias' od 23. prosinca 1945. Ipak, nakon smrti Pija XII., odnosi između Rusije i Vatikana počeli su se mijenjati. Kad je Ivan XXIII. navijestio Drugi vatikanski koncil, htio je da sudjeluju i predstavnici Moskovskog patrijarhata. Kremaljski su auktoriteti nametnuli uvjet da Koncil šuti o komunizmu. Tajni je sporazum bio potpisan u kolovozu 1962. u francuskom gradu Metzu između kard. Tisseranta, koji je predstavljao Vatikan, i pravoslavnog biskupa Nikodema s ruske strane. Veliki skup sazvan da bi diskutirao o problemima svoga vremena, prešutio bi tako najveću političku katastrofu dvadesetog stoljeća (R. de Mattei, 'The Vatican Council. An unwritten story', Loreto Publishing, Fitzwilliam, NH, 2012., str. 149-151).

U to su vrijeme komunistički gulazi bili preplavljeni zatvorenicima osuđenima zbog vjerskih razloga, posebno onima iz Ukrajinske katoličke Crkve. Bio bi skandal kad biskupi koji su bili žrtve progona, ne bi bili u koncilskoj dvorani, dok bi Moskovski patrijarhat predstavljali poslanici koji su podupirali krvnike. Održani su, dakle, pregovori između Svete Stolice i Kremlja da bi se metropolitu Slipiju dopustilo da sudjeluje na Koncilu. Poglavar Ukrajinske Crkve nije htio napustiti zemlju, no poslušao je papu, ali je prije napuštanja Moskve tajno za biskupa zaredio ukrajinskog redemptorističkog svećenika Bazilija Veličkovskog.

Došao je u Rim 9. veljače 1963., ali nije šutio. Na Koncilu je 11. listopada 1963. govorio o mučenicima krvlju Ukrajinske Crkve i predložio da se kijevsko-galicijska katedra uzdigne na patrijarhalnu. Sjećao se da je tu molbu više puta uputio Pavlu VI., no ona je uvijek bila odbijena iz političkih razloga. Priznanje ukrajinskoga patrijarhata zapravo bi spriječilo vatikansku 'Ostpolitik' i ekumenski dijalog s moskovskom pravoslavnom Crkvom ('Memorie', Ukrainian Catholic University, Lviv-Rome 2018., str. 512-513). Papa Pavao VI. kreirao ga je kardinalom 25. siječnja 1965., a Ukrajinsku katoličku Crkvu uzdigao kao Veliku nadbiskupiju Lavovsku za Ukrajince.

Između 1968. i 1976. kard. Slipij je, unatoč uznapredovaloj dobi, poduzeo duga i naporna putovanja k zajednicama ukrajinske dijaspore u Americi, Australiji i Europi, kao pastir svoga naroda. U ime žrtava komunizma uputio je 1976. apel Ujedinjenim narodima, a 1977. u dramatičnim iskazima pred Saharovljevim tribunalom još jedanput prokazao vjerski progon u Ukrajini. Svijet je njega i Josipa kard. Mindszentyja (1892. - 1975.) promatrao kao dvojicu velikih svjedoka katoličke vjere dvadesetog stoljeća.

Da bi osigurao budućnost Ukrajinske Crkve, kardinal Slipij nije se ustezao niti od krajnjih čina. P. Kwasniewski je nedavno podsjetio kako je 2. travnja 1977. tajno zaredio trojicu biskupa bez suglasnosti Pavla VI., automatski si navukavši kanonske cenzure prema kanonu 953 Zakonika koji je tada bio na snazi. Ipak, za razliku od onoga što se dogodilo nadbiskupu M. Lefebvreu, koji je izopćen 1986. zbog istoga kršenja kanonskog prava, protiv kardinala Slipija 'ipso facto' nisu nametnute nikakve mjere (OnePeterFive). Jedan od biskupa koje je posvetio bio je msgr. Ljubomir Husar (1933. - 2017.) kojeg je, nakon Slipija, Ivan Pavao II. postavio velikim nadbiskupom grkokatoličkim i kardinalom. Njega je naslijedio kao primas Svetoslav Ševčuk koji se u ovom trenutku nalazi pod bombardiranjem opsjednutog grada Kijeva. Godine 2004. velikonadbiskupska katedra prenesena je u Kijev i promijenila svoje ime u kijevsko-galicijska. 

Josip kard. Slipij umro je u egzilu u Rimu u dobi od devedeset i dvije godine, 7. rujna 1984., a danas počiva u kripti sv. Jurja lavovske katedrale, pored metropolita Šeptickog. Ivan Pavao II. nazvao ga je 'čovjekom nepokorene vjere, pastirom postojane hrabrosti, svjedokom junačke vjernosti, uzornom osobnošću Crkve' ('L'Osservatore Romano', 19. listopada 1984.).

Dok se ponovo gazi vjerski i politički identitet njegove zemlje, spomen na junački otpor Josipa kard. Slipija pomaže nam da imamo povjerenja u budućnost Ukrajine. Kijev je bio mjesto obraćenja ruskog naroda Katoličkoj Crkvi i iz Kijeva će, a ne iz Moskve, početi drugo obraćenje Rusije koje je navijestila Gospa u Fatimi. Kardinal Slipij bio je veliki privrženik fatimske poruke. Ivanu Pavlu II. predao je 1980. dva milijuna potpisa koja je prikupila 'Plava vojska', ustrajući u dugom razgovoru s papom na potrebi posvete Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu (John Haffert, 'Dear Bishop! Memoirs of the Author Concerning the History of the Blue Army', AMI International Press, Washington, 1982., str. 229). Ta posveta još nije uslijedila na način kako je to tražila Preblažena Djevica kojoj se kard. Slipij u svojoj oporuci ovako obratio: 'Sjedeći na sanjkama i na putu u vječnost... upravljam molitvu našoj zaštitnici i Kraljici neba, Vazda djevici Bogorodici. Uzmi našu Ukrajinsku Crkvu i naš ukrajinski narod pod svoju zaštitu!' ('Memoirs', str. 524-525).

U ovom tragičnom trenutku svjetske povijesti, učinivši njegove riječi svojima, ne možemo nego glasno naviještati: 'Čast kardinalu Slipiju i njegovu mučeničkom narodu.'"

Izvor: RORATE CÆLI
Slike: RORATE CÆLI, WIKIMEDIA COMMONS, Seraphic Restorations

petak, listopada 08, 2021

VIRGO REMEDIATRIX

Red Presvetog Trojstva, koji je osnovan za otkup kršćanskih sužanja iz saracenske vlasti, danas slavi blagdan svoje zaštitnice, Gospe od Dobroga Lijeka. Dok slavimo 450. obljetnicu Lepantske bitke, vrijedno je spomenuti da je Gospa od Lijeka zaziv kojim su se vitezovi iz Valencije prije samog okršaja obratili Presvetoj Djevici. Nakon bitke je potkralj Mihael de Moncada trinitarskom samostanu u Valenciji, u zahvalu Gospi, darovao 200 zlatnih dobla te Ali-pašinu zlatnu halju i jedan svileni barjak kao ratne trofeje (v. 1, 2).

℣. In omni tribulatione, necessitate et angustia.
℞. Remedium da nobis, semper Virgo Maria.

Oremus.
Mater Dei Sanctissima, rogamus te per tristitiam, quam habuisti in illis horis, in quibus Filius tuus Dominus noster Jesus Christus jacuit in sepulchro, et per gaudium, quod habuisti in Resurrectione ejus, ut Remedium impetres nobis, et convertas tribulationes, infirmitates et necessitates nostras in gaudium et salutem; ut semper te benedicamus, per Jesum Christum Salvatorem nostrum, qui est benedictus et gloriosus in saecula saeculorum. ℞. Amen.

℣. U svakoj nevolji, potrebi i tjeskobi.
℞. Lijek nam daj, vazda Djevice Marijo.

Pomolimo se.
Presveta Bogorodice, molimo te po tvojoj žalosti koju si imala u onim časovima kada je Sin tvoj Gospodin naš Isus Krist počivao u grobu, i po radosti koju si imala u uskrsnuću Njegovu, da nam lijek zadobiješ te obratiš nevolje, bolesti i potrebe naše u radost i zdravlje, da te zauvijek blagoslivljamo po Isusu Kristu Spasitelju našemu koji je blagoslovljen i slavan u vijeke vjekova. ℞. Amen.

Izvor: Repositori Obert UdL, Devoto novenario, Libro de los milagros
Slike: Exornos Florales, Twitter.com/MartosCofrade 

nedjelja, kolovoza 15, 2021

SVB TVVM PRAESIDIVM

Sve su zajednice vjerne klasičnoj rimskoj misi pozvane da se u ovom vremenu napada na vjekovnu misu posvete Bezgrješnom Srcu Marijinu upravo na današnji blagdan Uznesenja Gospina jer: "Ovu generacijsku bitku možemo dobiti samo po molitvi i po zagovoru Pobjedonosne Majke" [Rorate caeli].

"O Bezgrješna, Majko Božja, Majko Crkve, k Tebi dolazimo u ovaj turobni čas. Sile zla, neprijatelji Tvoga božanskoga Sina, s oholom smjelošću podižu svoje glave. Naše su obitelji pod neprestanim napadom, ubijaju se milijuni nerođenih, naša su djeca izložena sablazni i pokvarenosti, poroci se hvale i zakonski dopuštaju, naše se osnovne slobode ubrzano ograničavaju. Dobro se sada naziva zlim, a zlo dobrim (usp. Iz 5,20).

Ovo tužno stanje nije ograničeno na svjetovno područje. U našoj ljubljenoj Crkvi, koju je utemeljio Tvoj Sin, istina i pravda guraju se u stranu, svećenici koji se zalažu za moralni zakon ušutkavaju se i ocrnjuju, redovničke zajednice odane tradicionalnom opsluživanju prisiljavaju se na kompromis ili otpisuju kao zastarjele, sveta liturgija koju smo dobili preko Tradicije pod neskrivenim je napadom.

U ovom času žestoke kušnje i neminovnog progona svoje jade Tebi povjeravamo. Ti si nas uvjerila da će na koncu trijumfirati Tvoje Bezgrješno Srce. To nas obećanje tješi i uvijek nam je na umu da se svetošću svoga života moramo učiniti dostojnima takve pobjede. 

Gospo od Pobjeda, na ovaj dan kada častimo Tvoju slavnu pobjedu nad smrću i s radošću gledamo u vječnu krunu pobjede nad Tvojom ljubljenom glavom, ispunjeni smo pouzdanjem da nećeš zaboraviti svojih ljubljenih  sinova i kćeri, koji još u žalosti rade u ovoj suznoj dolini.

U Fatimi si zatražila da se čitav svijet, a osobito Rusija, posvete Tvom Bezgrješnom Srcu. Kad se obazremo, bjelodano nam je da su se zablude komunizma zaista proširile diljem svijeta preko krakova bezbožnoga kulturalnog marksizma. Naša društva sve više žive kao da Boga nema. Rastuženi smo nevoljama naše ljubljene Crkve u kojoj se istaknutim katolicima dopušta da nekažnjeno odbacuju službeni nauk naše vjere bez osude, čak s odobravanjem, dok se na rubove guraju vjerni katolici koji brane moralni zakon i drže se svetih obreda i tradicija naših otaca. U ovaj čas, najmoćnija Djevice, svaki od nas sa sinovskim pouzdanjem pristupa Tvom Bezgrješnom i Materinskom Srcu. 

Zajedno sa svim katoličkim zajednicama diljem svijeta koje su privržene Tradiciji posvećujemo ti same sebe, naše obitelji, naše zajednice, naše svećenike, naše biskupe, našeg Svetog Oca Papu i čitav svijet. Slijedom Tvoje zapovijedi, osobito Rusiju posvećujemo Tvom Bezgrješnom Srcu. Tvomu majčinskom zagovoru izručujemo sve one čiji su životi i duše u opasnosti: nerođene, mlade, stare, slabe i hendikepirane, progonjene i oklevetane, izgladnjele duše koje uzalud tragaju za jasnoćom istine i čistoćom bogoštovlja. Molimo Te da pogledaš dolje svojim milosrdnim očima i spasiš sve i svakoga.

Na poseban Ti način posvećujemo sve svećenike i vjernike koji ostaju vjerni vjekovnoj misi kako nam ju je predala neprekinuta Tradicija od pamtivijeka, a koju je zauvijek besmrtnom učinio papa sveti Pio V. Ištemo da zaštitiš svakog svećenika u čije si srce zasijala odlučnost da ostane vjeran tradicionalnoj latinskoj misi, da mu dadeš milosti i hrabrosti da ostane postojan posred kakva god se progona našao. Povjeravamo ti sve tradicijske redovničke zajednice i družbe apostolskog života da ostanu nepokolebljive u vjernosti svojoj karizmi, stamene u svojoj posvećenosti istinovanju u ljubavi (usp. Ef 4,15) na slavu Božju i spasenje duša. 

O Ženo suncem odjevena, nad čijom se glavom nalazi kruna od dvanaest zvijezda i pod čijim nogama leži mjesec - simbol promjene i nestabilnosti - (usp. Otk 12,1), ne ostavi nas u ovaj čas za koji znamo da je Tvoj čas. Raširi svoj bezgrješni plašt nad svakoga od nas, nad naše obitelji i zajednice te nas zaštiti od svakog zla. Uzdrži nas da uvijek budemo vjerni prakticiranju prave vjere i misi naših otaca. Vodi nas k onom nebeskom domu gdje s Tobom i svim anđelima i svetima možemo zauvijek biti na hvalu Slave Presvetoga Trojstva (usp. Ef 1,12). Amen.

Sub Tuum praesidium confugimus, Sancta Dei Genetrix. Nostras deprecationes ne despicias in necessitatibus, seda a periculis cunctis libera nos semper, Virgo gloriosa et benedicta. Domina nostra, Mediatrix nostra, Advocata nostra! Tuo Filio nos reconcilia, tuo Filio nos commenda, tuo Filio nos repraesenta. Amen."

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibelji uvijek oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena. Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

Izvor i slika: RORATE CÆLI

četvrtak, ožujka 18, 2021

Arktik

Oko 250 km sjeverno od Arktičkoga kruga smjestio se samostan sv. Josipa sestara Zajednice Marijine janjadi. U bijeloj pustinji redovnice mole i žrtvuju se za spasenje duša. Posebno u dugim polarnim noćima prikazuju svoje molitve za sve koji žive u tami da nađu svjetlo Kristovo. 

Utemeljiteljica je s. Amada koja se na katoličku vjeru bila obratila u svojim 20-im godinama i potom je provela 30 godina kao misionarka ljubavi u Indiji, na Kosovu, Italiji, Albaniji, Islandu i u Ujedinjenoj Kraljevini. 

Godine 2011. od štokholmskog je biskupa dobila dopuštenje da pokrene kontemplativnu zajednicu. Iako su im nedostajala sredstva čak i za smještaj, brzo su našle one koji su osjetili njihovu pobožnost i bili spremni pomoći. Jedan im je Norvežanin, uvjeren u važnost katoličke prisutnosti na dalekom sjeveru, osigurao dom. Budući da njihov samostan na rubu svijeta privlači sve više namjernika, uz pomoć prijatelja arhitekta staru školu žele pretvoriti u pravi samostan s kapelom. Arhitekt je zamislio drveni samostan s dobrom izolacijom koji bi odgovarao podneblju gdje zime počinju rano i traju vrlo dugo.

Tradicionalna misa prvi je put služena u samostanu 2016. Usprkos tomu što im je do tada bila nepoznata, odmah su osjetile privlačnost drevne mise i potrebu da je uvedu u svoj život. 

Otkada se 2020. doselio jedan benediktinac koji poput njih želi živjeti kontemplativnim pustinjačkim životom, sestre mogu imati sakramente i misu prema klasičnom rimskom obredu, što posebno ističu na svojoj internetskoj stranici. 

Jedan dan izgleda ovako:

4:25 ustajanje
4:45 meditacija
5:30 pohvale
6:00 sveta misa (nedjeljom u 10:00)
7:30 doručak u ćeliji
8:00 molitva sv. Josipu i plan za dotični dan
8:30 krunica
9:00 euharistijsko klanjanje (tišina)

10:00 rad
12:00 Mali oficij na čast Bezgrješnom Začeću
12:25 ručak u ćeliji
14:30 duhovno štivo
15:30 osobna molitva / adoracija / rad
17:00 euharistijsko klanjanje (tišina)
18:00 večernja
19:00 večera u šutnji, same u ćeliji (blagujemo zajedno triput tjedno), studij, duhovno čitanje, osobna molitva
20:30 kompletorij

Blažena Djevica Marija je naša Majka, Pastirica i Kraljica. Imamo pouzdanja u njezinu prateću pomoć i želimo ostati u njezinoj blizini i prijateljstvu. Majka Isusova moli za suradnike u Božjem planu spasenja za spas duša. Janje Marijino potpuno se predaje Bezgrješnom Srcu Marijinu gdje prikazujemo svoje molitve i živote za spas duša ovdje u Skandinaviji te za rast Katoličke Crkve u tim zemljama, za obnovu Crkve i ponovnu uspostavu Tradicije.

Naša je duhovnost potpuno predanje Božjoj providnosti. To znači pouzdavati se u Boga uvijek i u svemu.

U Njegovoj Providnosti motrimo Božju mudrost i dobrotu te Njegovu želju da se pouzdajemo u Njega.

Radost zajedništva s Kristom izvor je naše šutnje. On u meni i ja u Njemu. U šutnji živimo od unutarnje privlačnosti prema Bogu. Pravo međusobno zajedništvo počinje u šutnji koju dijelimo. U šutnji susrećemo Boga. Njegov je jezik šutnja. U šutnji susrećemo također Mariju, našu majku. Susrećemo svetce i anđele kao prave žive prijatelje i zagovornike; uistinu, tu susrećemo cijelo čovječanstvo!

Prema: mariaslamm.se, catholicworldreport.com
Slike: mariaslamm.se

petak, studenoga 27, 2020

Numisma Mirabile

Povodom 190. obljetnice Gospine čudotvorne medaljice novi članak dobro nam poznatog povjesničara i komentatora aktualnih zbivanja R. de Matteija.

"Zadnjih je tjedana nekoliko svjetski najvažnijih ljekarničkih kompanija najavilo neposrednu proizvodnju cjepiva protiv Covida 19. Komentirajući tu vijest, jedan je uvaženi talijanski virolog, prof. A. Crisanti, dao vrlo zdravorazumsku izjavu. Odgovarajući na pitanje bi li se cijepio ili ne, kazao je: 'Obično treba pet do osam godina da se proizvede cjepivo. Stoga, bez dostupnih podataka, ne bih uzeo prvo cjepivo koje bi trebalo stići u siječnju. Htio bih bio siguran da je pravilno testirano i da zadovoljava kriterije sigurnosti i učinkovitosti. Imam to pravo kao građanin i nisam voljan prihvatiti prečace.'

Odgovor je potpuno zdravorazumski, štoviše, koherentan s načelom opreza koje se danas toliko ističe u vezi zaštite okoliša i nije jasno zašto se ono ne bi primijenilo također na području zdravlja. Prof. Crisanti nije protiv cjepiva, no ispravno ustraje na tomu da priopćenja za tisak ljekarničkih kompanija nisu dovoljna da jamče sigurnost te čeka na znanstvene podatke koje će verificirati agencije za kontrolu. Zbog tih su ga razboritih riječi demonizirali masovni mediji i neki njegovi kolege. 

Crisanti se branio pismom objavljenim u listu 'Corriere della Sera', 23. studenoga 2020., gdje je među ostalim izjavio: 'Čuvari znanstvene ortodoksije ne dopuštaju oklijevanja ili kolebanja; zahtijevaju skok vjere od onih koji nemaju pristupa privilegiranim informacijama. 'Cjepivo će djelovati', grme ogorčeno. Prvi se nadam da je to istina; ipak, dopustite mi da prigovorim: cjepivo nije sveti predmet. Ostavimo vjeru religiji, a sumnju i diskusiju znanosti koji su njezin stimulus i jamac'.

Dao sam prostora ovim izjavama jer mi se čini da su glasi zdravog razuma u doba kada nedostaje njegove pravilne uporabe. Oni poput nas koji nisu niti imunolozi niti mikrobiolozi, i time u nemogućnosti da daju znanstvena predviđanja, mogu jedino učiniti napor da se ne odreknu dobre uporabe logike i ne mogu ništa drugo nego se složiti s prof. Crisantijem. No, budući da je uz razum tijekom ove pandemije potrebno živjeti u svjetlu vjere, možemo naznačiti postojanje jednoga lijeka protiv koronavirusa koji je daleko učinkovitiji jer sprječava ne samo tjelesne bolesti - kojih se svi boje - nego i one puno opasnije, bolesti duše koje nitko ne spominje. 

Govorim o čudotvornoj medaljici koja se slavi 27. studenoga. Sama se Gospa toga dana 1830. u Rue du Bac, pariškoj kući matici Kćeri milosrđa, ukazala dvadesetčetverogodišnjoj novakinji Katarini Labouré koja spominje što je vidjela: 'oko Presvete se Djevice formirao ponešto ovalni okvir na kojem su se u polukrugu od Gospine desne ruke do lijeve čitale ove riječi ispisane zlatnim slovima: 'O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se k tebi utječemo'. Zatim se čuo glas koji mi je rekao: 'Daj kovati medaljicu prema ovom modelu. Oni koji je budu nosili primit će velike milosti, posebno ako je nose o vratu. Milosti će biti obilne za one koji je nose s pouzdanjem'... Odjednom mi se učinilo da se okvir okreće i vidjela sam drugu stranu medalje. Bilo je slovo M (Marijin inicijal) nadvišeno križem bez raspela koje je za svoju bazu imalo slovo I (inicijal imena Isusova). Nadalje su ispod bila dva srca, jedno okruženo trnjem (Srce Isusovo) i drugo probodeno mačem (Srce Marijino). Na koncu, sve je okruživalo dvanaest zvijezda. Zatim je sve nestalo, kao nešto što se ugasi, a ja sam ostala ispunjena ne znam čime, dobrim osjećajima, radošću, utjehom'.

Prvih je 1500 primjeraka medaljice koju je Gospa zatražila napravljeno 1832. Od tada su milosti i čudesa umnožila zahtjeve za njima: obraćeni grješnici, ozdravljeni umirući, izbjegnute opasnosti, zadobivene milosti svake vrste. Župa Gospe od Pobjede u Parizu postala je središe izvanredne promidžbe. Katarina Labouré bila je tihi apostol čudotvorne medaljice do svoje smrti, 31. prosinca 1876. Ukupan broj medaljica podijeljenih do tada premašivao je milijun. Najnevjerojatniji plod nove pobožnosti bilo je obraćenje Židova Alfonza Ratisbonnea kojem se 20. siječnja 1842. u crkvi Sant'Andrea delle Fratte ukazala Gospa od Čudotvorne Medaljice.

Papa Lav XIII. je povodom 50. obljetnice ukazanja u Rue du Bac Ratisbonneovo obraćenje proglasio autentičnim i dopustio blagdan Čudotvorne medaljice 27. studenoga svake godine. Papa Pio XII. proglasio je Katarinu Labouré svetom 27. srpnja 1947., a njezino se tijelo časti u kapeli ukazanja u Rue du Bac, zajedno s tijelom sv. Lujze Marillac koja je sa sv. Vinkom Paulskim utemeljila Kćeri milosrđa.

Zašto je Bezgrješna izabrala jednostavnu medaljicu da dijeli svoje milosti? Iz istog razloga iz kojega je izabrala jednostavnu novakinju primateljicu njezine poruke; da pokaže kako se Providnost uvijek služi prividno beznačajnim sredstvima da svrgne neprijatelje koji misle da su nepobjedivi. Kao što kaže sv. Pavao: 'slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog , i ono što nije, da uništi ono što jest' (I. Kor 1, 27-29).

Za ukazanja 27. studenoga sv. Katarini Labouré, Gospa je pobjedonosno stajala na globusu - svijetu - i u rukama držala drugi manji globus prinoseći ga Bogu. Ako ga prinosi Njemu, znači da joj pripada. Marija Posrednica svi milosti, Suotkupiteljica ljudskoga roda, također je Kraljica Neba i zemlje. Svijet pripada njoj, a ne vođama globalizma. Postoji svjetski red koji je svet, a taj je njezin.

Pio XI. je 19. srpnja 1931., prigodom procesa za beatifikaciju Katarine Labouré, ukazujući na nevolje koje pogađaju Crkvu, rekao: 'U ove dane sjaji čudotvorna medaljica kao da nas na vidljiv i dirljiv način podsjeća da je kod molitve sve moguće, čak i čudesa, i to ponajprije čudesa. U tomu je veličanstvena posebnost čudotvorne medaljice, a potrebiti smo čudesa. Veliko je čudo da slijepi vide... ali trebamo od Marije Kraljice Medaljice tražiti jedno drugo čudo, a to je da vide oni koji ne žele vidjeti...'

Čudotvornu medaljicu treba dati blagosloviti i po mogućnosti je nositi oko vrata. Neka je oni koji su joj vjerni ne nose samo oko vrata ili na odjeći, nego neka je šire, u svojim domovima, na mjestima boli i na mjestima grijeha, svuda gdje se može dijeliti.

Čudotvorna medaljica koju mnogi katolici diljem svijeta vjerno nose, i danas nastavlja svoju izvanrednu misiju i čudesno je cjepivo protiv zala našega vremena. Zadnje veliko čudo koje molimo je da se rasprši tmina kaosa koja obavija svijet u kojem živimo.

Škapular, krunica i čudotvorna medaljica: ovdje su tri stvari koje se sama Bezgrješna udostojila dati za spasenje čovječanstva.
(sv. Maksimilijan Kolbe, 1925.)

Izvor: RORATE CÆLI


subota, travnja 25, 2020

...vigili custodia...


Subota prije nedjelje Dobrog Pastira posvećena je Blaženoj Djevici Mariji pod naslovom Majke Božanskog Pastira (litanije). Pobožnost koja je nastala među kapucinima prihvatile su i druge franjevačke grane, posebno alkantarinci, a kako pokazuje donja sličica, i reformati. Tiskana je sedam godina prije Lavove unije.


Strjelovite molitve Presvetoj Mariji
pod naslovom 
Nebeske Pastirice
koja se časti u crkvi
otaca reformata u Parmi

Nebeska Pastirice, Presveta Marijo, koja nježno ljubiš svoje ovčice, ljubi i mene. Zdravo Marijo...

Nebeska Pastirice, Presveta Marijo, koja od paklenoga vuka braniš svoje ovčice, brani i mene. Zdravo Marijo...

Nebeska Pastirice, Presveta Marijo, koja si tolikim svojim ovčicama isprosila vječno spasenje, isprosi ga i meni. Zdravo Marijo...

℣. Moli za nas Sveta Bogorodice.
℞. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se.
Bože, koji nepogrješivom Providnošću čitavim svijetom kraljuješ i upravljaš; podaj nama slugama svojim da po zagovoru Marije vazda Djevice, koja nas s budnom skrbi napasa, budemo oslobođeni od neprijatelja i, plodovima tvoje slatkoće nasićeni, sigurni prispijemo u vječnu domovinu. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

ponedjeljak, lipnja 24, 2019

Patrona huiusce blogis

Povodom desete obljetnice ovoga mrežnog dnevnika, pripremio sam mali prilog o Nebeskoj Pastirici čija se slika od samoga početka nalazi na ovom blogu.


Prošle 2018. obilježavala se godina slavnoga španjolskog slikara Murilla. U njegovoj je sjeni radio još jedan poznati barokni umjetnik, njegov učenik, A. de Tovar, auktor slike koju vidimo gore desno. 


Onako kako je Murillo poznat i priznat kao slikar Bezgrješne, Tovara prepoznajemo kao najslavnijeg slikara Božanske Pastirice, tj. Majke Božanskog Pastira. Nakon viđenja BDM koje je imao fra Izidor iz Seville, taj je pobožni kapucin angažirao upravo Tovara da naslika Gospu kao pastiricu naših duša. Tovarov prikaz i kompozicija utjecala je i na njegove suvremenike kao i na kasnije slikare, kipare, keramičare... koji dodajući nove elemente ipak slijede Tovarov uzor.


"Zasigurno, pastirsko slikoslovlje jedinstvena je metafora murillovske latencije koja uvjerava paradoksom Djevice odjevene poput pastirice, dok nježno pase stado, što je crkvena figura dubokih biblijskih korijena. Anđeli u gesti krunjenja naglašavaju kontrast vizije Djevičina posredništva na pastirski način (s gunjem, sombrerom i pastirskim štapom) te Njezina kraljevskoga dostojanstva koje simbolizira nebeska kruna. Ona se odnosi na ruže koje joj prikazuju ovce, alegorija molitve Zdravo Marijo koja se moli u pobožnoj vježbi ružarija ili krunice članova bratovštine, i kojom recitacijom oni krune čelo Božanske Pastirice. 


Isto tako, arkanđeo Mihael, nadglednik stada, čim čuje zaziv Zdravomarije, hita u obranu ovce koju vreba demonska zvijer." (izvor: A. R. Villalón)


U siječnju je povodom restauracije jedne Tovarove slike održana izložba "U Murillovoj sjeni. Tovar i Božanska Pastirica". Na jednom je mjestu bilo skupljeno deset slika toga andaluzijskoga baroknog slikara s likom Nebeske Pastirice. Mogla se vidjeti evolucija slikareva stila od najranijih slika do zadnje potpisane, Pastirice iz Cortelazora. Drugi dio izložbe prikazivao je Tovarov utjecaj na umjetnike do naših dana, a u zadnjoj su cjelini bila izložena djela pastirske tematike Tovarovih suvremenika. 


Izložba koju je organiziralo Pokrajinsko vijeće Huelve trajala je do 9. veljače ove godine i privukla je pozornost župa, bratovština, umjetnika i raznih administrativnih, muzejskih i obrazovnih ustanova. Bila je to jedinstvena prilika da se na jednom mjestu i s više strana doživi ne samo slikarski rad jednog umjetnika i ikonografija BDM kao pastirice naših duša, nego - budući da su bile izložene i knjige povezane s ovim Gospinim naslovom - također povijest jedne pobožnosti koja se upravo iz Andaluzije proširila diljem svijeta.

***

Ostale postove o Majci Božanskog Pastira možete pogledati ovdje: 1, 2, 3 (bl. Miroslav Bulešić), 4, 5, 6 (litanije), 7

Slike: 1, 2 (Twitter/dipuhu), 3, 4, 5, 6 (Cantillana y su Pastora)

subota, lipnja 15, 2019

Očistiti zaprljano

Mjesec Srca Isusova zadnjih je godina postao vremenom u kojem se javno izruguju kršćanske svetinje. Nema puno onih koji su poput tršćanskoga biskupa održali molitvenu nadoknadu Bogu za počinjene grijehe. 

"Predraga braćo i sestre,

u našem svetištu Monte Grisa, posvećenom Djevici Mariji pod naslovima Majke i Kraljice, nastavlja se lijepa i utješna tradicija spomena Gospinih ukazanja trima fatimskim pastirićima. Štoviše, ovom sretnom prilikom pozdravljamo hodočašće dekanata iz Roiana, urešeno dječacima i djevojčicama koji su prvi put primili svetu pričest. Kao i onda, Djevica Marija se osobitom ljubavlju obraća malenima. Ovaj jedinstveni Gospin izbor sadrži poticaj, hitan i žuran, da i mi budemo poput malih pastira: ponizni, jednostavni, siromašni; da zazivamo pomoć nebeske Majke koja nam može dati snage potrebne za suočavanje sa zaprjekama koje susrećemo na svom duhovnom putu. Ona nas s neusporedivom velikodušnošću vodi svome Sinku Isusu, Spasitelju i Otkupitelju svijeta. Sveti Ivan Pavao II. je u jednom od svojih mnogobrojnih spisa posvećenih svetoj Djevici napisao: 'Od vremena kada je Isus, umirući na križu, rekao Ivanu: 'Evo ti majke' (Iv 19,27); od vremena kada ju je 'učenik uzeo u svoju kuću', otajstvo duhovnoga materinstva Marijina imalo je svoje ispunjenje u povijesti s jednom bezgraničnom širinom. 

Predraga braćo i sestre, ovaj naš molitveni susret želi popraviti uvrede koje su nanesene Bogu i kršćanskom puku u subotu, 8. lipnja, u našem gradu Trstu tijekom manifestacije koje je nazvana 'Pride FVG'. Posebno je preko transparenata koji su smjerali na molitve Oče naš i Zdravo Kraljice - o čemu postoji dokumentacija - u srce ranjena najdragocjenija jezgra naše vjere u Krista Gospodina i naša pobožnost Djevici Mariji. Pored vulgarnog jezika koji su rabili, treba istaknuti jednu točku: ono što je htjelo biti događaj borbe protiv diskriminacije, pretvorilo se u diskriminatorski događaj prema kršćanskom narodu. Otuda potreba da se popravi ono što je slomljeno, i da se očisti ono što je postalo zaprljano, što od Isusa Krista nadalje tvori vlastitu misiju Crkve i nas kršćana. Kako? Odgovor nam na ovo pitanje dolazi od sv. Antuna Padovanskog, čiji je danas spomen. Čudotvorni svetac kaže nam da ako ne stavimo u središte svega našega Gospodina Isusa Krista, nismo nigdje. 'Središte' - piše on - 'mjesto je koje pripada Isusu: u nebu, u Djevičinoj utrobi, u stajskim jaslicama i na drvu križa... Stoji u središtu svakoga srca; stoji u središtu jer od njega, kao središta, sve zrake milosti zrače prema nama koji hodimo oko njega i krećemo se na obodu' (Govori u uskrsnoj osmini 6. U: S. Antonio da Padova. I Sermoni, ed. Messaggero, Padova 1996, pag. 229-230).

Predraga braćo i sestre, kršćanski stil ne zahtijeva ništa s ponosom. To je radije stil koji se neprestano nastoji suobličiti strogoj fatimskoj poruci: činiti pokoru, moliti, vjerovati u evanđelje, obratiti se. Fatimska je poruka duboko evanđeoska; poruka je to koja nas poziva da živimo evanđelje; poruka koja nas potiče da slijedimo Krista koji je naše spasenje. Danas na poseban način pođimo duhom u Fatimu, gdje je Gospa dječici kazala vrlo važne stvari za Crkvu i za svijet. I s prvopričesnicima iz dekanata Roiano tražimo od Marije obraćenje grješnika i mir u cijelom svijetu, s utješnom sigurnošću u srcu da pripadamo Gospodinu, Njemu koji je naše sve, naše blago. Marija nam to pokazuje: to je njezina majčinska misija. Živimo radosno u prijateljstvu i zajedništvu s Gospodinom Isusom, uvijek otvorena srca da prihvatimo i nosimo Njemu svu našu braću i sestre potrebite istine i ljubavi."

Izvor: diocesi.trieste.it
Slike: Messainlatino.it, WIKIMEDIA COMMONS

ponedjeljak, rujna 17, 2018

SVB MERCEDIS NOMINE

Red Gospe od Milosrđa za otkup robova ove godine slavi 800 godina od silaska BDM u Barcelonu kad je u noći s 1. na 2. kolovoza 1218. od sv. Petra Nolasca zatražila da se osnuje red za otkup kršćanskih robova, što se i dogodilo 10. kolovoza iste godine. Nakon trinitaraca, to je drugi red s tom zadaćom. 


Litanije na čast Gospi od Milosrđa nalaze se ovdje, a osim njih donosim još jednu pobožnost. U tom se redu, naime, uoči njihova velikog blagdana, koji se slavi 24. rujna (za sedam dana), moli tzv. septenarij:

Pobožnost sedam subota na čast Našoj Presvetoj Majci od Milosrđa
(fra Josip M. Roma, OdeM, Rim, 1909.)

NAPOMENA

Pobožnost sedam subota koja se uobičajila u mercedarskim crkvama tijekom sedam subota koje prethode blagdanu Naše Presvete Majke, 24. rujna, i koja se također može obavljati u bilo koje doba godine, sastoji se u tomu da se ispovijedi i pričesti u sedam susljednih subota u nekoj mercedarskoj crkvi, izmole pripadne molitve dotičnoga dana i izvrše preostali uvjeti za dobivanje oprosta.

OPROST

Papa Pio X. je u breveu od 25. svibnja 1908. svim vjernicima koji obave javnu pobožnost sedam subota na čast Naše Gospe Mercedarske udijelio potpuni oprost primjenjiv i na duše u čistilištu, i otpuštenje svih grijeha na svaku od sedam subota onima koji se ispovjede, pričeste i od izlaska do zalaska sunca pohode koju od mercedarskih crkava Trećeg reda ili koje mercedarske bratovštine, a nema li takvih, vlastitu župnu crkvu i tamo mole za Crkvu, papine nakane, obraćenje grješnika i iskorijenjenje krivovjerja.

DJELO KAJANJA

- ove se molitve mole na sve subote septenarija:

O, Bože i Gospodine Svemogući, Stvoritelju i uzdržavatelju svih stvari koji si me stvorio na svoju sliku i priliku, i dao mi sredstva za postizanje radosti u nebu u istoj vječnoj sreći u kojoj se Ti raduješ! Ljubiš me vječnom ljubavlju i štitio si me u svim trenutcima moga života. Kad sam zalutao i otišao daleko od pravoga dobra, nisi me prepustio mojoj propasti, nego si me, kao ljubljeni otac, poučio putu spasenja i pozvao na pokajanje za moje grijehe. Štoviše, nezahvalno stvorenje, ponovo sam se usudio uvrijediti moga velikodušnog Dobročinitelja. Priznajem, Bože moj, prijestup moje zloće i stoga prostrt pred Tvojim nogama prosim oproštenje za moju prošlu nezahvalnost. Žao mi je što sam Te uvrijedio, o beskrajno Dobro! Učini da Ti moje raskajano srce ubuduće plaća danak ljubavi koji Ti duguje, učini da uvijek oplakuje neobjašnjivu ludost što je više voljelo stvorenja od svoga Stvoritelja. Smiluj se nad mojom bijedom i udijeli mi još jedanput svoje milosrđe, a ja Ti obećavam da ću odsada popraviti svoj život i ljubiti Te do kraja kao moje jedino ufanje. Amen.

MOLITVA NAŠOJ MAJCI

Ti si, o Majko moja, ista sućutna Djevica koja si se, vidjevši ropstvo vjernika pod islamskim imperijem, sjetila da si nas primila za sinove pod križem i sišla s neba da ublažiš naša zla i da nam objaviš slatki naslov 'od Milosrđa' [de la Merced]. Pred tako jedinstvenom blagonaklonošću koju si učinila kršćanskomu svijetu, osjećam se potaknutim da se približim Tvomu prijestolju kako bih zaiskao Tvoje milosrđe u korist potreba moje duše. Želio bih ljubiti Boga iznad svih stvari, kako su ga ljubili pravednici u svim vremenima, ali neuredna ljubav prema stvorenjima odvaja me od Njegove svete ljubavi. Želio bih biti ponizan, milosrdan i umrtvljen, no strasti i samoljublje bune se protiv mojega duha i nikako ne nalazim izlaza iz toga nesretnoga stanja koje me može odvesti u vječnu propast. Pomozi mi, o Majko od Milosrđa, da odgovorim na nadahnuća milosti i postignem svoje spasenje. Da si priskrbim k tomu Tvoju majčinsku zaštitu, prikazujem Ti sada štovanje i osjećaje moga siromašnoga srca. Prihvati, Gospo moja, zajedno s ljubavlju koju mi nadahnjuje Tvoje nebesko ime, poklon ove pobožne vježbe koji posvećujem Tvojoj slavi i Tvojemu štovanju. Prihvati pohode Tvojemu dragom liku i blago s neba poslušaj moje prošnje. Ti koja si toliko puta poslušala vapaje robova, pomoraca i nesretnika, poslušaj i mene. Ti koja imaš raširene ruke da prihvatiš svoju djecu i koja dijeliš milosti Gospodnje, primi me pod svoju zaštitu i izlij na moju dušu svoje blagoslove da nikada ne napustim ljubav i službu prema Bogu mojemu. Amen. 

PRVA SUBOTA

Moli se sedam Zdravomarija na spomen sedam glavnih povlastica Marijinih:

I. Prva je Marijina povlastica što je bila bezgrješna od prvoga trenutka svoga života.

Zdravo Marijo...

II. Druga je povlastica Marijina što ju je pozdravio anđeo koji joj je navijestio da će biti majka obećanoga Mesije.

Zdravo Marijo...

III. Treća je povlastica Marijina što je bila uzdignuta na dostojanstvo majke Boga koji je postao čovjekom za otkupljenje svijeta.

Zdravo Marijo...

IV. Četvrta je povlastica Marijina što je Djevica djevicâ.

Zdravo Marijo...

V. Peta je povlastica Marijina što je svetija od svih svetih. Nije počinila ni laki grijeh, niti je napravila najblažu nesavršenost.

Zdravo Marijo...

VI. Šesta povlastica Marijina je što je Suotkupiteljica čovječanstva ranjenog Adamovim grijehom.

Zdravo Marijo...

VII. Sedma povlastica Marijina je što je suosjećajna Posrednica između Boga i ljudi.

Zdravo Marijo...

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.

R. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.


RAZMATRANJE: Marija od Milosrđa

Nije li istina, o kršćanine, da ovo lijepo ime budi u tvom srcu ljubav, ufanje i pobožnost prema Kraljici neba? Ona, Bezgrješna Djevica, prečista Majka Isusa našega Spasitelja, uzela je jednoga dana ovo slatko ime [od Milosrđa] da pouči raskajane grješnike da očekuju od božanskoga milosrđa oproštenje svojih grijeha, kad god ga zazivaju s vjerom i ljubavlju. Nebrojene su milosti, obraćenja savjeti i naklonosti koje kršćanske duše dobivaju od Marije po naslovom od Milosrđa, otkad se počelo na zemlji izgovarati ovo blagoslovljeno ime. 

Čak i prije nego što smo znali cijeniti i razumjeti svu milinu koju sadrži, čuli smo kako se s nježnošću ponavlja u crkvi, našem domu, na teškim životnim stazama. Kao djeca smo ga ponavljali s ljubavlju i jednostavnošću, no sada kad osjećamo ljubav Marijinu, sada kada smo okusili slatkoću pobožnosti prema njoj, izgovaramo ga s neobjašnjivim zadovoljstvom jer znamo da je to ime naše Majke koja nas ljubi neizrecivom ljubavlju. Da bismo se uvjerili u tu istinu, dovoljan je jedan pogled u prošlost, izbrojiti tolike milosti koje smo u našim potrebama primili od njezine neiscrpne ljubaznosti. Naša je, dakle, obveza da je ljubimo i ophodimo se prema njoj s nježnošću i istinom, što jedna tako dostojna majka zaslužuje. Ovoga prvoga dana kada smo nakanili častiti njezino sveto ime, obećajmo kao pred njezinim oltarom da ćemo je ljubiti kao dobra djeca sve dane svoga života. Da ćemo u svojim mislima kao blago neprocjenjive vrijednosti nositi spomen na njezine milosti i da će naše usne djetinjom ljubavlju zazivati njezino ime u teškoćama, opasnostima, tugama i kušnjama. 

(Nekoliko trenutaka se razmatra i moli se Mariju, našu Majku, za posebne potrebe, za trijumf katoličke vjere, za napredak naše zajednice i domovine.)

MOLITVA ZA PRVU SUBOTU

Prije nego što napustimo Tvoj hram, o Marijo, želim moliti da mi udijeliš milost da Ti mogu biti pobožan sve dane svoga života. 

Istina je da naslov od Milosrđa i sve što se odnosi na pobožnost prema Tebi, sadrži za mene neizrecivu draž i sreću kad govorim sa svojom nebeskom Majkom, no Ti znaš dobro Gospođo moja nestalnost ljudskoga srca. Posred svjetovnih rastresenosti može me napasti mlakost, oslabiti mi vjera i čak mogu zaboraviti zazivati Tvoje ime. Stoga, ne uzdajući se u vlastite sile, sve svoje ufanje stavljam u Tvoju zaštitu. Daj mi stalnost da ustrajem u tvojoj ljubavi i ničega se neću bojati, jer ću si tako osigurati svoje vječno spasenje.

Sada primi, o Majko moja, prinos svega moga bića koje sada posvećujem Tvojoj svetoj službi: moju dušu da je očistiš od svjetovnih osjećaja, moj razum da misli samo u Tebi i o Tvojim velikim povlasticama, moje pamćenje da se u svakoj prilici spominje tako slatke Majke i moju volju da se žarkim osjećajima posvetim nasljedovanju Tvojih savršenosti.

O Marijo, da mi udijeliš da mogu nasljedovati tvoje krjeposti da budem kao dobra djeca koja nalikuju na svoju majku! Udijeli mi barem milost da Te mogu ljubiti dok god živim i umrijeti izgovarajući Tvoje sveto ime. Amen.

ZAKLJUČNA MOLITVA ZA SVE DANE

Sva Te zemaljska stvorenja ljube, o Marijo, i na sva se proteže Tvoja milost i milosrđe. Priteci našoj Svetoj Crkvi u pomoć u njezinim sadašnjim potrebama, pomozi svećenicima i našim poglavarima, neka ih svi vjernici poštuju i slušaju Te neka se krivovjerci i raskolnici vrate pravoj vjeri. 

Prosvijetli siromašne nevjernike, izbavi robove od zala, utješi ožalošćene i pomozi umirućima. Ugasi vatru ratova i očuvaj mir među kršćanima. Budući da si naša majka, sve naš čuvaj i štiti, posebno blažene duše u čistilištu za koje prinosimo sve zasluge ove sedmodnevnice, proseći Tvoje milosrđe za sve njih, a osobito one koje su nam najbliže, da se jednoga dana mognu radovati u slavi vječne sreće. Amen.

Zdravo Kraljice...
Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.

DRUGA SUBOTA

Djelo kajanja i uvodna molitva kao prvoga dana, onda sedam Zdravomarija na spomen sedam glavnih krjeposti Marijinih.

I. Prva je krjepost Marijina žarka vjera kojom je povjerovala riječima anđelova navještenja koji joj je obećao da će istodobno biti Majka i Djevica, i tako nas poučila da vjerujemo božanskim otajstvima iako su neshvatljiva ljudskom razumu. Zdravo Marijo...

II. Druga krjepost je čvrsto ufanje kojim je iščekivala savjet s neba u tugama i zaštitu Božju u potrebama, da bi nas poučila da ne sumnjamo u Božju pomoć kad se nalazimo u velikim nevoljama. Zdravo Marijo...

III. Treća je krjepost milosrdna ljubav Božja koja se u Mariji čitavoga života nikada nije ohladila. Nasljedujmo je uzdižući svakoga dana naša srca Bogu s činom božanske ljubavi. Zdravo Marijo...

IV. Četvrta je krjepost razboritost kojom je uvijek znala svoja djela urediti na veću slavu Božju i dobro svoje duše, nikada se ne izloživši opasnosti grijeha. Zdravo Marijo...

V. Peta krjepost je pravednost kojom je točno izvršavala dužnosti prema Bogu i bližnjemu. Zdravo Marijo...

VI. Šesta krjepost je jakost kojom je pobjeđivala teškoće koje su se suprotstavljale ispunjavanju volje Božje. Zdravo Marijo...

VII. Sedma je krjepost umjerenost kojom je ravnala htijenjima osjetila.  Zdravo Marijo...

Slava Ocu...

RAZMATRANJE: Mercedarski škapular

Evo lijepoga dokaza ljubavi Marijine da shvatimo njezinu majčinsku skrb i zanimanje koje je uvijek imala za naše dobro. Povijesni mercedarski škapular nisu izmislili ljudi, nego ga je sama Presveta Djevica donijela s neba kada je odjevena u nj sišla u Barcelonu, da naredi sv. Petru Nolascu utemeljenje Reda mercedaraca. Sveto i plemenito je, dakle, podrijetlo škapulara. Zato su ga vrhovni svećenici, videći u njemu pravu vrijednost, obogatili velikim blagom oprostâ. 

U njemu su označene sve naklonosti i milosti koje je Marija dijelila svojoj djeci i pobožnicima od onoga nezaboravnoga dana i koje nastavlja dijeliti do kraja vremena. Koliko je obraćenja omogućio, koliko je žalosti umirio, koliko nesreća je izbjegnuto uz pomoć škapulara Gospe od Milosrđa! Njegova bijela boja označuje čistoću savjesti i svetost života koje uvijek trebaju imati oni koji ga nose na svojim prsima, ako hoće dostojno častiti Mariju i zavrijediti njezinu zaštitu. 

Promisli, dakle, dušo kršćanska, o vrijednosti ove dobrotvornosti koju je Marija od Milosrđa učinila svijetu, i ne oklijevaj primiti njezin sveti škapular da te ubroji među svoju odabranu djecu. Razmisli kakvo će biti tvoje zadovoljstvo sačuvaš li do konca života ovaj sveti znak; s njime ćeš osigurati zaštitu i pomoć Marijinu za čas svoje smrti. Ljubi, dakle, i s ljubavlju časti ovaj znak ljubavi Marije od Milosrđa. Uvijek ga nosi sa sobom i ne zaboravi da on govori tvome srcu; uistinu ga ljubi, no još većim oduševljenjem i gorljivošću ljubi Mariju koja ti ga je dala. Ona zaslužuje svu našu ljubav, našu zahvalnost i naše poklone zbog toga neprocjenjivoga dara. 

(Nekoliko se trenutaka razmatra i moli se Mariju, našu Majku, za posebne potrebe, za potrebe Katoličke Crkve i blagoslov brojnim zvanjima za Red mercedaraca.)

MOLITVA ZA DRUGU SUBOTU

Kad promatram, o Majko moja, Tvoj lik i gledam bijeli škapular koji mi pokazuješ sa svoga uzvišenog prijestolja, čini mi se da čujem unutarnji glas koji mi kaže: dođi k meni, približi se da primiš ovu odjeću moje ljubavi i čuvaj je kao uspomenu na svoju Majku. Poslušao sam taj tajanstveni glas koji me zove i ovdje sam, Gospo moja, u posjedu Tvoga svetog znaka koji neću nikada ostaviti jer me podsjeća na nebo i potiče me da radim na vlastitoj posveti. 


No, bit će to malo ako mi Ti ne dođeš u pomoć. Nalazim se usred svijeta, okružen opasnostima, zabludama i prilikama da uvrijedim Boga. Ako me Ti ne podržiš svojim nadahnućima, mogu pasti i prepustiti se stramputicama mojih strasti. Ime tvoga Sina od mene zahtijeva savršeniji život, život pravoga kršćanina i komu mogu poći nego k Tebi da mi pomogneš u popravku moga ponašanja? Znak Tvoga svetog škapulara podsjeća me na milosti koje si učinila svojim slugama; daj i meni milost da me očuvaš od grijeha da mogu nositi škapular čiste duše i budem dostojan Tvojih nagrada. Obećavam Ti da ću uvijek nositi sa sobom ovaj sveti znak i cijeniti ga kao neprocjenjivi dar jer mi on govori o Tebi, podsjeća me na Tvoje milosrđe i osigurava mi Tvoju vrijednu zaštitu tijekom života i na čas smrti. Amen.

Završna molitva kao prvoga dana i Zdravo Kraljice za potrebe Crkve.
Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.

TREĆA SUBOTA

Djelo kajanja i uvodna molitva kao prvoga dana, a onda se moli sedam Zdravomarija na čast sedam radosti Marijinih na zemlji.

I. Prva je radost Marijina na zemlji bila Utjelovljenje Sina Božjega u njezinu prečistom krilu po Duhu Svetomu. Zdravo Marijo...

II. Druga Marijina radost na zemlji bila je rođenje njezina božanskoga Sina i klanjanje pastira. Zdravo Marijo...

III. Treća radost Marijina na zemlji bila je kad su se mudraci s istoka poklonili njezinu presvetom
Sinu kao pravom Bogu, Kralju i Spasitelju svijeta. Zdravo Marijo...

IV. Četvrta je Marijina radost na zemlji bila kad je nakon gubitka ponovo pronašla svoga ljubljenoga Sina u Hramu među učiteljima Zakona. Zdravo Marijo...

V. Peta radost Marijina na zemlji bila je kad je vidjela Isus uskrsla, u sjaju i okrunjena slavom. Zdravo Marijo...

VI. Šesta Marijina radost na zemlji bila je kad je vidjela svoga božanskoga Sina kako slavno uzlazi na nebo da sjedne zdesna svoga Vječnoga Oca. Zdravo Marijo...

VII. Sedma radost Marijina na zemlji bila je kad je vidjela da Duh Sveti silazi na nad nju i nad apostole na dan Pedesetnice da im izruči svoje darove. Zdravo Marijo...

Slava Ocu...

RAZMATRANJE: Marija Otkupiteljica robova

Nebrojeno mnoštvo koje je pobjedonosno putovalo afričkim obalama napalo je jednoga dana kao bič Božji hispansku naciju. Bila je to velika narodna nevolja jer je veći dio zemlje pao pod vlast barbara, nepomirljivih neprijatelja kršćanskoga imena. Duga je i teška bila kušnja i nebrojeni jadi i boli poraženih koje su Mauri vrgli u ropstvo i vodili ih okovane lancima da ih zatvore u afričkim tamnicama. No, katolička se Španjolska odlikovala ljubavlju, čašćenjem i pobožnošću prema Mariji i zato je ona odlučila donijeti lijek zlima koja su pogađala njezinu djecu. Sišla je stoga s neba okružena slavom i ukazala se u gradu Barceloni trima slavnim muževima: Petru Nolascu, Rajmundu Penjafortskom i kralju Jakovu I. Aragonskom da bi im naredila utemeljenje Reda od Milosrđa za otkup kršćanskih robova. 

Marija je, dakle, glavna utemeljiteljica ovoga važnoga djela po kojem joj od onoga važnoga dana s pravom pripada naslov Otkupiteljice robova kako je sada častimo. Kao Majka Otkupiteljeva, Marija je učinkovito sudjelovala otkupljenju roda ljudskoga i ona je također glavni uzrok ovoga drugoga otkupljenja koje po njezinoj naredbi provode njezini sinovi od Milosrđa.   

U otkupljenju po križu naše su duše oslobođene od robovanja đavlu, a u otkupu robova Marija prije svega traži spasenje duša jer je to glavni cilj koji imaju mercedarci otkupljivači. Međutim, dokle god rod ljudski živi na zemlji, Marija će imati široko polje da obavlja svoje otajstveno otkupljivanje. Mi njezini sinovi koji se borimo protiv loših nagnuća naše pale naravi, slabi u našim nakanama i oskudni u solidnim krjepostima, lako se možemo prepustiti životu raskalašenom, grješnom i bez straha Božjega te dugo vremena ostati robovi grijeha. U tom slučaju moramo poći puni vjere Mariji od Milosrđa, Otkupiteljici robova. Ona će nas svojim svetim nadahnućima i moćnim zagovorom na vrijeme pomoći da ne padnemo ili će nam pomoći da se dignemo kako bismo izašli iz bijednoga ropstva. 

Ljubimo, dakle, našu milu Otkupljivačicu jer nas je ona toliko ljubila i ljubi. Zazivajmo je s čvrstim ufanjem kadgod se vidimo u opasnostima da izgubimo milost Gospodnju i ne sumnjajmo u to hoće li će ona čuti naše prošnje.

(Nekoliko se trenutaka razmatra i moli se Mariju, našu Majku, za posebne potrebe, za potrebe Katoličke Crkve i blagoslov brojnim zvanjima za Red mercedaraca.)

MOLITVA ZA TREĆU SUBOTU

O Majko od Milosrđa koja si s neba sišla za razbiješ ropske okove, daj pogledaj u moju dušu i dođi da me odriješiš od spona koje me drže vezanim na sužanjstvo mojih strasti, neurednih nagnuća, vjerske ravnodušnosti. Oholost i ljubav prema samom sebi u meni su pustili duboko korijenje. Raspuštenost i svjetovni duh napali su cijelo moje biće, ne ljubim više Boga kao nekada, vjera mi je oslabila i više ne osjećam zadovoljstvo baveći se nebeskim stvarima; još samo nedostaje da padnem u ponor grijeha, da dođem u nesreću da izgubim Boga i da postanem rob đavla. 

Ali, kad pomislim da si Ti moja zaštitnica i moja Majka, budi se u meni ufanje i ne sumnjam da ću izaći iz ovoga bijednoga stanja. Provali, dakle, Otkupljivačice nebeska u tamnicu moje duše i razbij okove koji me drže vezanima za ropstvo mojih osjetila. Sjeti se da si suosjećala sa suzama i bolima robova pa da i mene oslobodiš od ropstva grijeha. Operi sve ljage moje duše, očisti mi srce i osjećaje tako da mognem voditi savršeniji život. I te slomljene verige koje držiš u svojim rukama kao simbol mnogih duša koje si spasila i otkupila, svjedočit će da si i mene oslobodila od vlasti mojih neprijatelja i štitila me sve dok me nisi dovela u nebo, gdje ću Te hvaliti i blagoslivljati zauvijek. Amen.

Završna molitva kao prvoga dana i Zdravo Kraljice za potrebe Crkve.
Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.

ČETVRTA SUBOTA

Djelo kajanja i uvodna molitva kao prvoga dana, a onda sedam Zdravomarija na spomen sedam krjeposti Marijinih na zemlji.

I. Prva je krjepost Marijina čistoća po kojoj je nadmašivala same anđele i po njoj nas uči da izbjegavamo grješne prigode i opasnosti da izgubimo čistoću. Zdravo Marijo...

II. Druga krjepost Marijina je poniznost kojom je služila sv. Josipu i sv. Elizabeti, svojoj rođakinji, nakon što je došla do vrhunskog dostojanstva Majke Božje, čime nas uči da ljubimo ponizne dužnosti i služimo nižima od nas. Zdravo Marijo...

III. Treća Marijina krjepost ustrajnost je u naporima koje je ostvarivala po dužnostima koje traži ovaj život u podizanju svoga božanskoga Sina u njegovim ljudskim potrebama, čime nas uči da ne očajavamo u odgajanju i skrbi djece u naravnim i nadnaravnim stvarima. Zdravo Marijo...

IV. Četvrta je krjepost Marijina siromaštvo po kojem se iako je bila kraljica neba i zemlje, zadovoljavala siromašnom odjećom i skromnim prebivalištem. Zdravo Marijo...

V. Peta je Marijina krjepost strpljivost kojom je u tišini i predanju podnosila svoje poslove, učeći nas tako da podnosimo zbog svojih grijeha ono što je ona sveta podnosila. Zdravo Marijo...

VI. Šesta je krjepost Marijina umjerenost kojom je pažljivo pazila na svoje osjećaje, reseći svoja djela pristojnošću i skromnošću. Zdravo Marijo...

VII. Sedma Marijina krjepost je nutarnja sabranost kojom je uvijek održavala vezu s Bogom, učeći nas da ne rastresamo previše duh. Zdravo Marijo...

Slava Ocu...

RAZMATRANJE: Svetci Reda od Milosrđa

Kršćanski svetci koje Crkva Katolička časti na svojim oltarima skromni su heroji krjeposti koji su se posvetili u tišini, ne da bi osvojili isprazni pljesak svijeta, nego da bi postigli krunu slave koju je Bog obećao i koja ih je učinila uvijeke sretnima. Oni su podno križa naučili mrtviti svoje tijelo, gospodariti svojim strastima i uskratiti svojim sjetilima sve što ih udaljuje od Boga, njihova jedinoga ideala, postigavši tako duhovno savršenstvo. Sasvim je jasno da jedan takav život tolike čistoće i odricanja zaslužuje sve naše poštovanje, i koliko su njihovi primjeri dostojni da ih proučavamo i nasljedujemo, jer svetci su uzori za kršćanina. 

Promisli ovoga dana na lijepi primjer ljubavi i pobožnosti prema Mariji koje su nam ostavili neki svetci, sinovi naše Presvete Majke od Milosrđa. Takva je bila ljubav i čašćenje koje je sveti Petar Nolasco davao Mariji da ga je ona kako bi ga nagradila, već ovdje na zemlji, više puta došla okružena anđelima da ga utješi u njegovim nevoljama, da blagoslovi njegove pothvate i da ga konačno prati na času njegove smrti. 

Zauzvrat za istu ljubav koju joj je iskazivao sveti Petar Armengol, Marija ga je tri dana održala na životu kad su ga afrički muslimani bili objesili na vješala iz mržnje prema Kristovoj vjeri. 

Sveti Rajmund Nerođeni, veliki ljubitelj Marijin, svakog je dana molio pred oltarom koji bi uresio predivnim cvijećem, a kasnije kad je postao redovnikom sav je svoj užitak nalazio u propovijedanju njezinih veličina i predajući bližnjima svoj žar pobožnosti prema njoj. 

I sveti Petar Pascual, slavni biskup i mučenik, zaljubljen u nebesku ljepotu Marijine duše, u svojim je spisima poučavao i branio, prije i jednoga naučitelja, nauk o njezinu Bezgrješnom Začeću. 

Učimo se i mi od ovih plemenitih sinova Marije od Milosrđa da je s nježnošću ljubimo i častimo svakom prilikom našu Majku i Gospu. Ne zaboravimo ove svete primjere, brižno gajimo ovu slatku ljubav u našim srcima, širimo je sa žarom na sve strane i budimo sigurni da će Marija velikodušno nagraditi naša skromna nastojanja.

(Nekoliko se trenutaka razmatra i moli se Mariju, našu Majku, za posebne potrebe, za potrebe Katoličke Crkve i blagoslov brojnim zvanjima za Red mercedaraca.)

MOLITVA ZA ČETVRTU SUBOTU

Priznajem, o Majko moja od Milosrđa, da je ljubav Božja učinila sve one svete koji sada okružuju Tvoje prijestolje slave u nebu. I ja jednoga dana želim stići u njihovo društvo da Te hvalim, nakon što nasljedujem njihove primjere ovdje na zemlji, ljubeći vjerno Boga i obavljajući pobožnost prema Tebi, kako su činili tvoji preomiljeni sinovi koje si izbavljala iz vremenitih opasnosti da ih pridružiš svojoj svetoj obitelji i počastiš svojim bijelim škapularom. 

No, gledajući mlakost i rastresenost u kojima se nalazi moj duh, dolazim tražiti od tebe milost prave ljubavi prema Bogu da spasim moju dušu, jer do sada umjesto da ga ljubim iznad svih stvari, dugo sam živio u ravnodušnosti i zaboravljajući svoj krajnji cilj. Tražio sam sreću u bogatstvu , u užitcima i svjetovnim zabavama, i rijetko sam se sjetio beskonačne ljepote koja zavrjeđuje svu moju ljubav. 

Ali, od sada nadalje želim popraviti svoj život i nadoknaditi vrijeme koje sam izgubio ljubeći neuredno zemaljska dobra; zato dolazim k Tebi da mi udijeliš tu milost budući da si moja odvjetnica i zaštitnica. Po Tvom se zagovoru nadam zadobiti ljubav Božju, Boga koji me oduvijek ljubio i prije nego što sam ga ja mogao ljubiti; Boga koji me stvorio za sebe, koji mi je dao anđele da me čuvaju i koji mi je obećao nebo u zamjenu za moju ljubav. Prikloni, dakle, Gospo, svoje uši na moju molitvu i obećaj da ćeš moliti za mene da postignem ovu milost koju toliko želim. Amen.

Završna molitva kao prvoga dana i Zdravo Kraljice za potrebe Crkve.
Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.

PETA SUBOTA

Djelo kajanja i uvodna molitva kao prvoga dana, a onda sedam Zdravomarija na spomen sedam stupnjeva ljubavi kojima je Marija ljubila Boga. *Prema sv. Bernardinu Sijenskom. 

I. Prvi stupanj je ljubav odijeljenosti po kojoj je Marija izbjegavala i udaljavala se od svega onoga što je bilo protiv prečiste ljubavi prema njezinu Ljubljenomu. Zdravo Marijo...

II. Drugi je stupanj ljubav preobraženja koja je usavršila i nesavladivo ujedinila Marijinu dušu s Bogom u začeću njezina božanskoga Sina. Zdravo Marijo...

III. Treći je stupanj ljubav priopćavanja kojom je Marija bližnjima prenosila i priopćavala oganj ljubavi Božje koji je gorio u njezinu Srcu. Zdravo Marijo...

IV. Četvrti stupanj je ljubav savršene radosti i veselja kojom je Marija slavila Boga i pjevala mu u svom Srcu, pjesmama ljubavi i zahvalnosti za primljena dobročinstva. Zdravo Marijo...

V. Peti je stupanj ljubav okusa i mirisa duhovnoga kojim je otkrivala i kušala različita svojstva božanske ljubavi. Zdravo Marijo...

VI. Šesti je stupanj ljubav sućuti kojom se, kao Majka puna ljubavi, žalosti zbog naših nebrojenih grijeha i mana. Zdravo Marijo...

VII. Sedmi je stupanj ljubav ispunjenja ili savršenosti kojom nas poziva da budemo savršeni, opslužujemo vjerno zapovijedi i savjete Gospodnje. Zdravo Marijo...

Slava Ocu...

RAZMATRANJE: Mučenici Reda od Milosrđa

Mučeništvo pretrpljeno u obrani vjere Kristove najplemenitija je žrtva koju čovjek može prinijeti Bogu da dokaže svoju ljubav i apsolutnu ovisnost. Mučenici prvih stoljeća kršćanstva imali su živu vjeru u vjerske istine, čvrsto ufanje u vječnu nagradu i gorljivu ljubav koje su ispovijedali prema božanskom Učitelju; zato su s radošću predavali svoja tijela na muke. 

Takva ista ljubav prema Kristu, povećana i usavršena vježbama redovničkoga života, bila je ta koja je pokretala sinove Reda od Milosrđa da svoj život predaju mukama koje su im nanosili muslimanski Mauri iz mržnje prema kršćanskoj vjeri kad su išli otkupljivati robove. Više je od tisuću tih junaka milosrđa* koji su, nasljedujući primjer Otkupiteljev, svoju krv prolijevali u zemlji nevjernika da bi oslobodili bližnjega od ropstva i opasnosti od gubitka vjere. Ljubav prema Bogu pokretala je njihove čine.

Ali, zajedno s tom ljubavlju ti su nesebični dobročinitelji čovječanstva u svojim grudima nosili drugu ljubav koja je zaslađivala njihovo mučeništvo: gorljivu ljubav koju su ispovijedali prema svojoj nebeskoj Majci, Mariji od Milosrđa. Ta ih je ljubav tješila u tamnicama, davala im hrabrost da ispovijedaju vjeru i da neustrašivo podnesu i smrt. Svi su umirali izgovarajući slatko ime svoje Majke. Promotri sada kako i tebe ljubav prema Mariji može učiniti kadrim da ostvariš velika djela u Redu za život vječni. Možeš lako spasiti svoju dušu ako uspiješ ukorijeniti ovu ljubav u svom srcu, jer će ti služiti kao štit u napastima i pomoći ti da očuvaš nedirnutom milost Božju. Ona će ti nadahnjivati želje za najvišim savršenstvom s ciljem da živiš životom pravog kršćanina opslužujući točno zakon Božji i tako mogneš jednoga dana prikazati Stvoritelju prinos cijeloga svoga bića, kao dostojnu žrtvu Njegovoj beskrajnoj svetosti.

*P. Vidondo, Espejo católico de la caridad, Pamplona, 1658. str. 199. 

(Nekoliko se trenutaka razmatra i moli se Mariju, našu Majku, za posebne potrebe, za potrebe Katoličke Crkve i blagoslov brojnim zvanjima za Red mercedaraca.)

MOLITVA ZA PETU SUBOTU u kojoj se moli za kajanje

Ovdje je, o Majko od Milosrđa, najnezahvalnije od Tvoje djece koje Ti dolazi ištući milosti. Osim opstojanja, Bog mi je udijelio sve dare potrebne da postignem spasenje, ali umjesto da budem zahvalan za njegove darove, nisam mislio na drugo nego samo da zadovoljim svoja osjetila kršeći njegov Zakon. Sin sam, dakle, rasipni koji je nakon što je dobio bogatu baštinu nebeskih milosti, izgubio ih u zamkama života, odijelivši se od svoga dobroga Oca. 

Ali, poznavajući već moju bezumnost, dolazim k Tebi, Gospođo moja, koja si utočište grješnika, da mi isprosiš savršeno kajanje za moje dosadašnje grijehe. Velika je milost koju prosim, ali u skladu s Tvojom blagošću i milosrđem. Ti koja si svojim sinovima otkupljivačima robova davala milost i postojanost da ispovijedaju vjeru u nazočnosti nevjernika, Ti koja si im pomagala da osvoje palmu mučeništva, isprosi mi neprocjenjivi dar pokajanja koji će me učiniti ugodnim u očima Božjim i anđeoskim. Taj će mi dar nadahnuti pokornička djela, učiniti me živim hramom Duha Svetoga i dati mi ljubav prema Bogu, kao neprocjenjivi zalog oproštenja. Po zaslugama svoga božanskoga Sina, udijeli mi ovu milost da se u meni ne izgubi plod otkupljenja, da znam biti zahvalan za sve što dugujem svom Spasitelju i da ga zauvijek ljubim. Amen.

Završna molitva kao prvoga dana i Zdravo Kraljice za potrebe Crkve.
Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.

ŠESTA SUBOTA

Djelo kajanja i uvodna molitva kao prvoga dana, a onda sedam Zdravomarija na čast duše i tijela Presvete Djevice.

I. Presveta Majko Božja, hvalim i blagoslivljam Tvoje prečiste ruke kojima si pomagala i služila svoga božanskoga Sina. Zdravo Marijo...

II. Presveta Majko Božja, hvalim i blagoslivljam tvoje oči kojima si toliko puta gledala Pomazanika kojega su žudili vidjeti kraljevi i proroci. Zdravo Marijo...

III. Presveta Majko Božja, hvalim i blagoslivljam tvoje čedne uši koje su slušale riječi života božanskoga Učitelja. Zdravo Marijo...

IV. Presveta Majko Božja, hvalim i blagoslivljam Tvoje Srce koje je tako nježno ljubilo Stvoritelja. Zdravo Marijo...

V. Presveta Majko Božja, hvalim i blagoslivljam Tvoje pamćenje u kojem si čuvala božanske pouke Isusove. Zdravo Marijo...

VI. Presveta Majko Božja, hvalim i blagoslivljam Tvoje razumijevanje kojim si shvaćala znanost spasenja. Zdravo Marijo...

VII. Presveta Majko Božja, hvalim i blagoslivljam Tvoju volju kojom si izvršavala planove Gospodinove. Zdravo Marijo...

Slava Ocu...

RAZMATRANJE: Časne sluge Božje Reda od Milosrđa

Usmjeri svoju pozornost na brojnu falangu redovnika koji su od osnutka pripadali Redu od Milosrđa, shvatit ćeš koliko je velika privlačnost i ljubav koje ime Marije od Milosrđa može nadahnuti u dobrim dušama. Dijelom su to mladi, mnogi od njih bogati i plemenita roda, kojima je svijet nudio časti, udobnosti i užitke, no jednoga su dana u svom srcu čuli Marijin glas, ostavili sve i s radošću otrčali u samostan u potrazi za boljim životom. Drugim su dijelom to isto tako krjeposni, pred kojima je bila svijetla budućnost, koji su se u cvijetu svoje mladosti, odrekli velikodušno svojih nada i posvetili se ljubavi i službi Marije od Milosrđa. Mnogi od njih, i to ne malobrojni, slijedeći nauk i primjer Isukrstov živjeli su u samostanu anđeoskim životom i posvetili se pod zaštitom i blagoslovom Marijinim. Povijest i kronike mercedarskoga reda s čašćenjem čuvaju velike kataloge s njihovim slavnim imenima, a kršćanski im je puk, svjedok njihovih junačkih krjeposti i čudesa, dao naslov svetih i časnih koje s pravom zaslužuju.

Ne zaboravi, dakle, da uz Marijinu naklonost i ti možeš obogatiti svoju dušu zaslugama koje će ti koristiti kad se od tebe bude tražio račun. Istina je da kršćanska savršenost ovisi velikim dijelom od napora vlastite volje, međutim ako istinski radiš da je postigneš, milost Božja i pomoć Marije od Milosrđa priteći će ti u pomoć da stekneš čistoću savjesti. Pođi, dakle, od danas pod zaštitu naše Majke i zazivaj je u svim duhovnim potebama. Ispunjavaj vjerno dužnosti i obveze koje joj duguješ i tako ćeš steći krjepost i savršenost svetih. 

(Nekoliko se trenutaka razmatra i moli se Mariju, našu Majku, za posebne potrebe, za potrebe Katoličke Crkve i blagoslov brojnim zvanjima za Red mercedaraca.)

MOLITVA ZA ŠESTU SUBOTU

Kad god, o Majko moja, razmišljam o problemu svoga spasenja, preplavljuje me pravedan strah zbog neizvjesnosti moje buduće sreće. Ali, kada se sjetim da si Ti Izbaviteljica grješnika i izvor svih milosti, osjećam se utješenim i ohrabrenim da Te zamolim da mi pomogneš u postizanju moga vječnog spasenja. Istina je da sam više puta zavrijedio pakao jer sam zlorabio milosrđe Božje, uvrijedivši ga svaki put kad bi mi oprostio. Ali, Ti koja si došla na svijet da spasiš one koji su u opasnosti da se izgube, pronađi mi siguran put da stignem u nebo. Tebe koja si od đavolskih zamka izbavila tolike duše, stavljajući ih u sjenu svoje zaštite da tvore odabrani dio Tvoje mercedarske obitelji; Tebe koja si kao brižna Majka ogrnula svoju djecu i štitila ih sve dok nisu ušla u nebo, uresivši ih aureolom svetosti, molim, zaštiti i mene i pomozi da prihvatim tako učinkovito sredstvo za spasenje svoje duše. Amen.

Završna molitva kao prvoga dana i Zdravo Kraljice za potrebe Crkve.
Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.

SEDMI DAN 

Djelo kajanja i uvodna molitva kao prvoga dana, a onda sedam Zdravomarija na spomen sedam radosti Marijinih u nebu.

I. Prva je radost Marijina njezino slavno uznesenje dušom i tijelom u nebo. Zdravo Marijo...

II. Druga je radost Marijina u nebu to što je okrunjena za kraljicu svega stvorenoga. Zdravo Marijo...

III. Treća je radost Marijina u nebu to što je postavljena zdesna svoga božanskoga Sina. Zdravo Marijo...

IV. Četvrta radost Marijina u nebu je ta što je zbog svoje neusporedive čistoće uzvišena nad sve anđele i svete. Zdravo Marijo...

V. Peta je radost Marijina ta što je svi pravednici u nebu ljube, slušaju i slave kao svoju kraljicu. Zdravo Marijo...

VI. Šesta je radost Marijina u nebu ta što se sva Crkva vojujuća utječe njoj kao svojoj Majci i Odvjetnici. Zdravo Marijo...

VII. Sedam radost Marijina u nebu ta je što joj njezin božanski Sin daje sve milosti koje ga ona moli za naše dobro. Zdravo Marijo...

Slava Ocu...

RAZMATRANJE: Milosrđa Marijina

Kada promatramo kako je Marija koja je imala istu našu ljudsku narav, živjela također ovdje na zemlji sudjelujući u našim tugama i bolima, i poznavajući naše nevolje; kad se razmišlja kako nakon toliko stoljeća u nebu još rabi svoju milost i dobrotu u korist grješnika, dobro se shvaća da se nikada neće iscrpiti njezino milosrđe dok postoje duše potrebne njezinih milosti. Tko može izračunati nebrojene milosti koje je ona izlijevala kao kišu s neba na duše koje su je nježno zazivale? Duga je lijepa povijest koju o tim milostima zahvalno čuva kršćanski puk. Mi, njezina pobožna djeca, moramo biti zahvalni za jednu od mnogih milosti koja nam vrlo jasno govori o ljubavi naše Majke, a ta je što nam je objavila slatko ime Marije od Milosrđa, koje je ona sama došla obznaniti na zemlji. Puna je zemlja sjećanja na tu jedinstvenu milost Marijinu. I tko od nas ne čuva sa zahvalnošću u pamćenju neku milost koju je primio od Kraljice milosrđa?

Zadnjega od ovih sedam dana koji su posvećeni čašćenju naše Majke, razmislimo malo o velikom milosrđu koje je ona dala svijetu općenito, a posebno tebi tijekom života. Ta su milosrđa dvojaka: jedna su duhovna koja je odnose na sveta nadahnuća i svete želje, da popraviš svoj život i čvrstoću u odluci, u tomu je ona imala udjela, a da to nisi ni zamijetio. Druga su vremenita i odnose se na opasnosti, tjeskobe i patnje od kojih te mnogo puta oslobodila. 

Odaj joj za sve to gorljivu zahvalnost i oprosti se na koncu ove sedmodnevnice od Majke od Milosrđa svečano joj obećavši da nikada nećeš zaboraviti njezinu ljubav, i da ćeš je častiti čistijim životom i uvijek nositi njezino sveto ime u svom srcu da je zazivaš u svim svojim potrebama. 

(Nekoliko se trenutaka razmatra i moli se Mariju, našu Majku, za posebne potrebe, za potrebe Katoličke Crkve i blagoslov brojnim zvanjima za Red mercedaraca.)

MOLITVA ZA SEDMU I ZADNJU SUBOTU

Zahvaljujem Ti Presveta Majko od Milosrđa za milosti koje si uvijek davala Katoličkoj Crkvi i za one koje si toliko puta i meni dala. Ovoga zadnjega dana koji sam posvetio čašćenju Tvoga imena i spomenu Tvoje slave, molim Te da mi udijeliš milost ustrajnosti do kraja vršeći krjeposti i ljubeći pobožnost prema Tebi. Dobro znaš, Gospođo moja, da krjepost nije sigurna u ovom svijetu i da u krhkim posudama nosimo blago božanske milosti. Tko će me izbaviti od grješnih lutanja ako mi Ti ne daš ruku da s lakoćom stignem do kraja svoga puta? 

Zbog mojih grijeha imam razloga strahovati u posljednjem času; toliko sam puta uvrijedio dobroga Boga da drhtim pred zadnjom presudom pravednoga Suca. Zato u tom strašnom času želim osigurati Tvoju majčinsku zaštitu. Zaštiti me, dakle, Majko moja od sada i daj mi ustrajnost u ljubavi i u službi Božjoj dokle god živim da imam sretan svršetak. Daj mi također ustrajnost u ljubavi prema Tebi da ostatak svojih dana posvetim Tvome čašćenju, razmatrajući Tvoja savršenstva i nasljedujući Tvoje krjeposti da se tako pripravim na na smrt pravednika. Amen. 

Završna molitva kao prvoga dana i Zdravo Kraljice za potrebe Crkve. Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.

Izvor: pjvmercedcastilla
Slike: Facebook/Twitter OdeM, E. Ricci