Etenim passer invenit sibi domum, et turtur nidum sibi, ubi ponat pullos suos: altaria tua, Domine virtutum, Rex meus et Deus meus.*
srijeda, lipnja 22, 2022
Ecce altare Domini
utorak, lipnja 21, 2022
Blagi pogled
___
Prvosvećenik Benedikt XIV., svete uspomene, udijelio je oprost od 100 dana onima koji pred kojom slikom Nebeske Pastirice izmole Zdravo Kraljice ili Zdravo Marijo.
___
Pobožnošću sveć. Josipa M. Serija
Izvor: Facebook/SantaMariaFrancesca
subota, ožujka 05, 2022
Junačka vjernost
Ukrajinci nastavljaju borbu za slobodu i pobjedu trnovitim putem kojim su prolazile i brojne generacije njihovih sunarodnjaka. Jedan od takvih patnika bio je veliki nadbiskup Josip kard. Slipij o čijoj 130. obljetnici rođenja piše R. De Mattei:
"Postoje ljudi koji utjelovljuju najdublje krjeposti i vrjednote jednog naroda. Takav je bio veliki nadbiskup galicijsko-lavovski Josip kard. Slipij, čiju stotinu i tridesetu obljetnicu rođenja obilježavamo u trenutku kada njegova domovina prolazi novu enormnu tragediju.
Rođen je 17. veljače 1892. u Zazdristu, na zapadu Ukrajine. S 19 godina stupio je u lavovsko sjemenište gdje je 30. rujna 1917. zaređen za svećenika i zatim poslan u Rim da bi dovršio studije na Orijentalnom institutu i na Gregorijanskom sveučilištu.
Rektorom lavovskog sjemeništa imenovan je 1925., a 1929. rektorom bogoslovne akademije u istom gradu. U međuvremenu je Ukrajina pala pod sovjetski jaram, a Staljin je između 1932. i 1933. rekvirirao svu poljoprivrednu proizvodnju da bi preko gladomora nametnuo prisilnu kolektivizaciju u zemlji (usp. A. Applebaum, 'Red Famine: Stalin's War on Ukraine', Doubleday, New York, 2017.).
Kako se rat približavao, Andrija Šepticki (1865. - 1944.), grkokatolički ukrajinski metropolit koji ga je zaredio za svećenika, tražio je od Pija XII. da ga imenuje za koadjutora s pravom nasljedstva. Tako je msgr. Josip Slipij 1939. postao egzarh istočne Ukrajine i nakon smrti metropolita Šeptickog, 1. studenoga 1944., postao glava i otac Ukrajinske katoličke Crkve. Bilo je to strašno vrijeme za njegovu zemlju koja je bila stiješnjena između nacista i komunista. Sovjeti su 11. travnja 1945. uhitili metropolita i osudili ga na osam godina prisilnoga rada u gulagu, a za to je vrijeme inscenirana nezakonita sinoda da proglasi 'ponovno sjedinjenje' Ukrajinske katoličke Crkve s Moskovskim pravoslavnim patrijarhatom kojim je vladao sovjetski režim. Oko 3000 grkokatoličkih crkava predano je pravoslavcima, a gotovo svi biskupi i svećenici ubijeni su ili uhićeni. Nadbiskup Slipij dobio je 1953. drugu osudu od pet godina Sibira, a 1958. treću na četiri godine prisilnoga rada. Godine 1962., sa sedamdeset godina, četvrti je put osuđen. Osuda se sastojala u doživotnoj deportaciji u strogi logor Mordovia. Sve u svemu, junački je prelat proveo 18 godina u zatvorima i gulazima.
Isusovački svećenik p. P. Leoni (1909. - 1995.), koji je preživio sovjetski koncentracijski logor, opisujući strahote tranzitnoga logora Kirov, pripovijeda da su jednog dana u njegovu ćeliju dovedeni zarobljenici. 'U sumrak sam čuo kako me zove nepoznati glas: stariji čovjek s bradom stajao je na mojem mjestu, ispružio mi je svoju ruku i predstavio se kao Josip Slipij. Bila mi je radost, ali i tuga što sam bio skupa sa svojim metropolitom' (Msgr. G. Choma, 'Josyf Slipyj, padre e confessore della Chiesa ucraina martire', La Casa di Matriona, Milan, 2001., str. 68).
U to su vrijeme komunistički gulazi bili preplavljeni zatvorenicima osuđenima zbog vjerskih razloga, posebno onima iz Ukrajinske katoličke Crkve. Bio bi skandal kad biskupi koji su bili žrtve progona, ne bi bili u koncilskoj dvorani, dok bi Moskovski patrijarhat predstavljali poslanici koji su podupirali krvnike. Održani su, dakle, pregovori između Svete Stolice i Kremlja da bi se metropolitu Slipiju dopustilo da sudjeluje na Koncilu. Poglavar Ukrajinske Crkve nije htio napustiti zemlju, no poslušao je papu, ali je prije napuštanja Moskve tajno za biskupa zaredio ukrajinskog redemptorističkog svećenika Bazilija Veličkovskog.
Došao je u Rim 9. veljače 1963., ali nije šutio. Na Koncilu je 11. listopada 1963. govorio o mučenicima krvlju Ukrajinske Crkve i predložio da se kijevsko-galicijska katedra uzdigne na patrijarhalnu. Sjećao se da je tu molbu više puta uputio Pavlu VI., no ona je uvijek bila odbijena iz političkih razloga. Priznanje ukrajinskoga patrijarhata zapravo bi spriječilo vatikansku 'Ostpolitik' i ekumenski dijalog s moskovskom pravoslavnom Crkvom ('Memorie', Ukrainian Catholic University, Lviv-Rome 2018., str. 512-513). Papa Pavao VI. kreirao ga je kardinalom 25. siječnja 1965., a Ukrajinsku katoličku Crkvu uzdigao kao Veliku nadbiskupiju Lavovsku za Ukrajince.
Između 1968. i 1976. kard. Slipij je, unatoč uznapredovaloj dobi, poduzeo duga i naporna putovanja k zajednicama ukrajinske dijaspore u Americi, Australiji i Europi, kao pastir svoga naroda. U ime žrtava komunizma uputio je 1976. apel Ujedinjenim narodima, a 1977. u dramatičnim iskazima pred Saharovljevim tribunalom još jedanput prokazao vjerski progon u Ukrajini. Svijet je njega i Josipa kard. Mindszentyja (1892. - 1975.) promatrao kao dvojicu velikih svjedoka katoličke vjere dvadesetog stoljeća.
Da bi osigurao budućnost Ukrajinske Crkve, kardinal Slipij nije se ustezao niti od krajnjih čina. P. Kwasniewski je nedavno podsjetio kako je 2. travnja 1977. tajno zaredio trojicu biskupa bez suglasnosti Pavla VI., automatski si navukavši kanonske cenzure prema kanonu 953 Zakonika koji je tada bio na snazi. Ipak, za razliku od onoga što se dogodilo nadbiskupu M. Lefebvreu, koji je izopćen 1986. zbog istoga kršenja kanonskog prava, protiv kardinala Slipija 'ipso facto' nisu nametnute nikakve mjere (OnePeterFive). Jedan od biskupa koje je posvetio bio je msgr. Ljubomir Husar (1933. - 2017.) kojeg je, nakon Slipija, Ivan Pavao II. postavio velikim nadbiskupom grkokatoličkim i kardinalom. Njega je naslijedio kao primas Svetoslav Ševčuk koji se u ovom trenutku nalazi pod bombardiranjem opsjednutog grada Kijeva. Godine 2004. velikonadbiskupska katedra prenesena je u Kijev i promijenila svoje ime u kijevsko-galicijska.
Josip kard. Slipij umro je u egzilu u Rimu u dobi od devedeset i dvije godine, 7. rujna 1984., a danas počiva u kripti sv. Jurja lavovske katedrale, pored metropolita Šeptickog. Ivan Pavao II. nazvao ga je 'čovjekom nepokorene vjere, pastirom postojane hrabrosti, svjedokom junačke vjernosti, uzornom osobnošću Crkve' ('L'Osservatore Romano', 19. listopada 1984.).
Dok se ponovo gazi vjerski i politički identitet njegove zemlje, spomen na junački otpor Josipa kard. Slipija pomaže nam da imamo povjerenja u budućnost Ukrajine. Kijev je bio mjesto obraćenja ruskog naroda Katoličkoj Crkvi i iz Kijeva će, a ne iz Moskve, početi drugo obraćenje Rusije koje je navijestila Gospa u Fatimi. Kardinal Slipij bio je veliki privrženik fatimske poruke. Ivanu Pavlu II. predao je 1980. dva milijuna potpisa koja je prikupila 'Plava vojska', ustrajući u dugom razgovoru s papom na potrebi posvete Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu (John Haffert, 'Dear Bishop! Memoirs of the Author Concerning the History of the Blue Army', AMI International Press, Washington, 1982., str. 229). Ta posveta još nije uslijedila na način kako je to tražila Preblažena Djevica kojoj se kard. Slipij u svojoj oporuci ovako obratio: 'Sjedeći na sanjkama i na putu u vječnost... upravljam molitvu našoj zaštitnici i Kraljici neba, Vazda djevici Bogorodici. Uzmi našu Ukrajinsku Crkvu i naš ukrajinski narod pod svoju zaštitu!' ('Memoirs', str. 524-525).
U ovom tragičnom trenutku svjetske povijesti, učinivši njegove riječi svojima, ne možemo nego glasno naviještati: 'Čast kardinalu Slipiju i njegovu mučeničkom narodu.'"
Izvor: RORATE CÆLI
Slike: RORATE CÆLI, WIKIMEDIA COMMONS, Seraphic Restorations
petak, listopada 08, 2021
VIRGO REMEDIATRIX
Red Presvetog Trojstva, koji je osnovan za otkup kršćanskih sužanja iz saracenske vlasti, danas slavi blagdan svoje zaštitnice, Gospe od Dobroga Lijeka. Dok slavimo 450. obljetnicu Lepantske bitke, vrijedno je spomenuti da je Gospa od Lijeka zaziv kojim su se vitezovi iz Valencije prije samog okršaja obratili Presvetoj Djevici. Nakon bitke je potkralj Mihael de Moncada trinitarskom samostanu u Valenciji, u zahvalu Gospi, darovao 200 zlatnih dobla te Ali-pašinu zlatnu halju i jedan svileni barjak kao ratne trofeje (v. 1, 2).
℣. In omni tribulatione, necessitate et angustia.
℞. Remedium da nobis, semper Virgo Maria.
℣. U svakoj nevolji, potrebi i tjeskobi.
℞. Lijek nam daj, vazda Djevice Marijo.
Izvor: Repositori Obert UdL, Devoto novenario, Libro de los milagros
Slike: Exornos Florales, Twitter.com/MartosCofrade
nedjelja, kolovoza 15, 2021
SVB TVVM PRAESIDIVM
"O Bezgrješna, Majko Božja, Majko Crkve, k Tebi dolazimo u ovaj turobni čas. Sile zla, neprijatelji Tvoga božanskoga Sina, s oholom smjelošću podižu svoje glave. Naše su obitelji pod neprestanim napadom, ubijaju se milijuni nerođenih, naša su djeca izložena sablazni i pokvarenosti, poroci se hvale i zakonski dopuštaju, naše se osnovne slobode ubrzano ograničavaju. Dobro se sada naziva zlim, a zlo dobrim (usp. Iz 5,20).
Ovo tužno stanje nije ograničeno na svjetovno područje. U našoj ljubljenoj Crkvi, koju je utemeljio Tvoj Sin, istina i pravda guraju se u stranu, svećenici koji se zalažu za moralni zakon ušutkavaju se i ocrnjuju, redovničke zajednice odane tradicionalnom opsluživanju prisiljavaju se na kompromis ili otpisuju kao zastarjele, sveta liturgija koju smo dobili preko Tradicije pod neskrivenim je napadom.
U ovom času žestoke kušnje i neminovnog progona svoje jade Tebi povjeravamo. Ti si nas uvjerila da će na koncu trijumfirati Tvoje Bezgrješno Srce. To nas obećanje tješi i uvijek nam je na umu da se svetošću svoga života moramo učiniti dostojnima takve pobjede.
Gospo od Pobjeda, na ovaj dan kada častimo Tvoju slavnu pobjedu nad smrću i s radošću gledamo u vječnu krunu pobjede nad Tvojom ljubljenom glavom, ispunjeni smo pouzdanjem da nećeš zaboraviti svojih ljubljenih sinova i kćeri, koji još u žalosti rade u ovoj suznoj dolini.
U Fatimi si zatražila da se čitav svijet, a osobito Rusija, posvete Tvom Bezgrješnom Srcu. Kad se obazremo, bjelodano nam je da su se zablude komunizma zaista proširile diljem svijeta preko krakova bezbožnoga kulturalnog marksizma. Naša društva sve više žive kao da Boga nema. Rastuženi smo nevoljama naše ljubljene Crkve u kojoj se istaknutim katolicima dopušta da nekažnjeno odbacuju službeni nauk naše vjere bez osude, čak s odobravanjem, dok se na rubove guraju vjerni katolici koji brane moralni zakon i drže se svetih obreda i tradicija naših otaca. U ovaj čas, najmoćnija Djevice, svaki od nas sa sinovskim pouzdanjem pristupa Tvom Bezgrješnom i Materinskom Srcu.
Zajedno sa svim katoličkim zajednicama diljem svijeta koje su privržene Tradiciji posvećujemo ti same sebe, naše obitelji, naše zajednice, naše svećenike, naše biskupe, našeg Svetog Oca Papu i čitav svijet. Slijedom Tvoje zapovijedi, osobito Rusiju posvećujemo Tvom Bezgrješnom Srcu. Tvomu majčinskom zagovoru izručujemo sve one čiji su životi i duše u opasnosti: nerođene, mlade, stare, slabe i hendikepirane, progonjene i oklevetane, izgladnjele duše koje uzalud tragaju za jasnoćom istine i čistoćom bogoštovlja. Molimo Te da pogledaš dolje svojim milosrdnim očima i spasiš sve i svakoga.
Na poseban Ti način posvećujemo sve svećenike i vjernike koji ostaju vjerni vjekovnoj misi kako nam ju je predala neprekinuta Tradicija od pamtivijeka, a koju je zauvijek besmrtnom učinio papa sveti Pio V. Ištemo da zaštitiš svakog svećenika u čije si srce zasijala odlučnost da ostane vjeran tradicionalnoj latinskoj misi, da mu dadeš milosti i hrabrosti da ostane postojan posred kakva god se progona našao. Povjeravamo ti sve tradicijske redovničke zajednice i družbe apostolskog života da ostanu nepokolebljive u vjernosti svojoj karizmi, stamene u svojoj posvećenosti istinovanju u ljubavi (usp. Ef 4,15) na slavu Božju i spasenje duša.
O Ženo suncem odjevena, nad čijom se glavom nalazi kruna od dvanaest zvijezda i pod čijim nogama leži mjesec - simbol promjene i nestabilnosti - (usp. Otk 12,1), ne ostavi nas u ovaj čas za koji znamo da je Tvoj čas. Raširi svoj bezgrješni plašt nad svakoga od nas, nad naše obitelji i zajednice te nas zaštiti od svakog zla. Uzdrži nas da uvijek budemo vjerni prakticiranju prave vjere i misi naših otaca. Vodi nas k onom nebeskom domu gdje s Tobom i svim anđelima i svetima možemo zauvijek biti na hvalu Slave Presvetoga Trojstva (usp. Ef 1,12). Amen.
Sub Tuum praesidium confugimus, Sancta Dei Genetrix. Nostras deprecationes ne despicias in necessitatibus, seda a periculis cunctis libera nos semper, Virgo gloriosa et benedicta. Domina nostra, Mediatrix nostra, Advocata nostra! Tuo Filio nos reconcilia, tuo Filio nos commenda, tuo Filio nos repraesenta. Amen."
Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibelji uvijek oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena. Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.
Izvor i slika: RORATE CÆLI
četvrtak, ožujka 18, 2021
Arktik
Oko 250 km sjeverno od Arktičkoga kruga smjestio se samostan sv. Josipa sestara Zajednice Marijine janjadi. U bijeloj pustinji redovnice mole i žrtvuju se za spasenje duša. Posebno u dugim polarnim noćima prikazuju svoje molitve za sve koji žive u tami da nađu svjetlo Kristovo.
Utemeljiteljica je s. Amada koja se na katoličku vjeru bila obratila u svojim 20-im godinama i potom je provela 30 godina kao misionarka ljubavi u Indiji, na Kosovu, Italiji, Albaniji, Islandu i u Ujedinjenoj Kraljevini.
Godine 2011. od štokholmskog je biskupa dobila dopuštenje da pokrene kontemplativnu zajednicu. Iako su im nedostajala sredstva čak i za smještaj, brzo su našle one koji su osjetili njihovu pobožnost i bili spremni pomoći. Jedan im je Norvežanin, uvjeren u važnost katoličke prisutnosti na dalekom sjeveru, osigurao dom. Budući da njihov samostan na rubu svijeta privlači sve više namjernika, uz pomoć prijatelja arhitekta staru školu žele pretvoriti u pravi samostan s kapelom. Arhitekt je zamislio drveni samostan s dobrom izolacijom koji bi odgovarao podneblju gdje zime počinju rano i traju vrlo dugo.
Tradicionalna misa prvi je put služena u samostanu 2016. Usprkos tomu što im je do tada bila nepoznata, odmah su osjetile privlačnost drevne mise i potrebu da je uvedu u svoj život.
Otkada se 2020. doselio jedan benediktinac koji poput njih želi živjeti kontemplativnim pustinjačkim životom, sestre mogu imati sakramente i misu prema klasičnom rimskom obredu, što posebno ističu na svojoj internetskoj stranici.
Jedan dan izgleda ovako:
Blažena Djevica Marija je naša Majka, Pastirica i Kraljica. Imamo pouzdanja u njezinu prateću pomoć i želimo ostati u njezinoj blizini i prijateljstvu. Majka Isusova moli za suradnike u Božjem planu spasenja za spas duša. Janje Marijino potpuno se predaje Bezgrješnom Srcu Marijinu gdje prikazujemo svoje molitve i živote za spas duša ovdje u Skandinaviji te za rast Katoličke Crkve u tim zemljama, za obnovu Crkve i ponovnu uspostavu Tradicije.
Naša je duhovnost potpuno predanje Božjoj providnosti. To znači pouzdavati se u Boga uvijek i u svemu.
U Njegovoj Providnosti motrimo Božju mudrost i dobrotu te Njegovu želju da se pouzdajemo u Njega.
Radost zajedništva s Kristom izvor je naše šutnje. On u meni i ja u Njemu. U šutnji živimo od unutarnje privlačnosti prema Bogu. Pravo međusobno zajedništvo počinje u šutnji koju dijelimo. U šutnji susrećemo Boga. Njegov je jezik šutnja. U šutnji susrećemo također Mariju, našu majku. Susrećemo svetce i anđele kao prave žive prijatelje i zagovornike; uistinu, tu susrećemo cijelo čovječanstvo!
Prema: mariaslamm.se, catholicworldreport.com
Slike: mariaslamm.se
petak, studenoga 27, 2020
Numisma Mirabile
Povodom 190. obljetnice Gospine čudotvorne medaljice novi članak dobro nam poznatog povjesničara i komentatora aktualnih zbivanja R. de Matteija.
"Zadnjih je tjedana nekoliko svjetski najvažnijih ljekarničkih kompanija najavilo neposrednu proizvodnju cjepiva protiv Covida 19. Komentirajući tu vijest, jedan je uvaženi talijanski virolog, prof. A. Crisanti, dao vrlo zdravorazumsku izjavu. Odgovarajući na pitanje bi li se cijepio ili ne, kazao je: 'Obično treba pet do osam godina da se proizvede cjepivo. Stoga, bez dostupnih podataka, ne bih uzeo prvo cjepivo koje bi trebalo stići u siječnju. Htio bih bio siguran da je pravilno testirano i da zadovoljava kriterije sigurnosti i učinkovitosti. Imam to pravo kao građanin i nisam voljan prihvatiti prečace.'
Odgovor je potpuno zdravorazumski, štoviše, koherentan s načelom opreza koje se danas toliko ističe u vezi zaštite okoliša i nije jasno zašto se ono ne bi primijenilo također na području zdravlja. Prof. Crisanti nije protiv cjepiva, no ispravno ustraje na tomu da priopćenja za tisak ljekarničkih kompanija nisu dovoljna da jamče sigurnost te čeka na znanstvene podatke koje će verificirati agencije za kontrolu. Zbog tih su ga razboritih riječi demonizirali masovni mediji i neki njegovi kolege.
Crisanti se branio pismom objavljenim u listu 'Corriere della Sera', 23. studenoga 2020., gdje je među ostalim izjavio: 'Čuvari znanstvene ortodoksije ne dopuštaju oklijevanja ili kolebanja; zahtijevaju skok vjere od onih koji nemaju pristupa privilegiranim informacijama. 'Cjepivo će djelovati', grme ogorčeno. Prvi se nadam da je to istina; ipak, dopustite mi da prigovorim: cjepivo nije sveti predmet. Ostavimo vjeru religiji, a sumnju i diskusiju znanosti koji su njezin stimulus i jamac'.
Dao sam prostora ovim izjavama jer mi se čini da su glasi zdravog razuma u doba kada nedostaje njegove pravilne uporabe. Oni poput nas koji nisu niti imunolozi niti mikrobiolozi, i time u nemogućnosti da daju znanstvena predviđanja, mogu jedino učiniti napor da se ne odreknu dobre uporabe logike i ne mogu ništa drugo nego se složiti s prof. Crisantijem. No, budući da je uz razum tijekom ove pandemije potrebno živjeti u svjetlu vjere, možemo naznačiti postojanje jednoga lijeka protiv koronavirusa koji je daleko učinkovitiji jer sprječava ne samo tjelesne bolesti - kojih se svi boje - nego i one puno opasnije, bolesti duše koje nitko ne spominje.
Prvih je 1500 primjeraka medaljice koju je Gospa zatražila napravljeno 1832. Od tada su milosti i čudesa umnožila zahtjeve za njima: obraćeni grješnici, ozdravljeni umirući, izbjegnute opasnosti, zadobivene milosti svake vrste. Župa Gospe od Pobjede u Parizu postala je središe izvanredne promidžbe. Katarina Labouré bila je tihi apostol čudotvorne medaljice do svoje smrti, 31. prosinca 1876. Ukupan broj medaljica podijeljenih do tada premašivao je milijun. Najnevjerojatniji plod nove pobožnosti bilo je obraćenje Židova Alfonza Ratisbonnea kojem se 20. siječnja 1842. u crkvi Sant'Andrea delle Fratte ukazala Gospa od Čudotvorne Medaljice.
Papa Lav XIII. je povodom 50. obljetnice ukazanja u Rue du Bac Ratisbonneovo obraćenje proglasio autentičnim i dopustio blagdan Čudotvorne medaljice 27. studenoga svake godine. Papa Pio XII. proglasio je Katarinu Labouré svetom 27. srpnja 1947., a njezino se tijelo časti u kapeli ukazanja u Rue du Bac, zajedno s tijelom sv. Lujze Marillac koja je sa sv. Vinkom Paulskim utemeljila Kćeri milosrđa.
Zašto je Bezgrješna izabrala jednostavnu medaljicu da dijeli svoje milosti? Iz istog razloga iz kojega je izabrala jednostavnu novakinju primateljicu njezine poruke; da pokaže kako se Providnost uvijek služi prividno beznačajnim sredstvima da svrgne neprijatelje koji misle da su nepobjedivi. Kao što kaže sv. Pavao: 'slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog , i ono što nije, da uništi ono što jest' (I. Kor 1, 27-29).
Za ukazanja 27. studenoga sv. Katarini Labouré, Gospa je pobjedonosno stajala na globusu - svijetu - i u rukama držala drugi manji globus prinoseći ga Bogu. Ako ga prinosi Njemu, znači da joj pripada. Marija Posrednica svi milosti, Suotkupiteljica ljudskoga roda, također je Kraljica Neba i zemlje. Svijet pripada njoj, a ne vođama globalizma. Postoji svjetski red koji je svet, a taj je njezin.
Pio XI. je 19. srpnja 1931., prigodom procesa za beatifikaciju Katarine Labouré, ukazujući na nevolje koje pogađaju Crkvu, rekao: 'U ove dane sjaji čudotvorna medaljica kao da nas na vidljiv i dirljiv način podsjeća da je kod molitve sve moguće, čak i čudesa, i to ponajprije čudesa. U tomu je veličanstvena posebnost čudotvorne medaljice, a potrebiti smo čudesa. Veliko je čudo da slijepi vide... ali trebamo od Marije Kraljice Medaljice tražiti jedno drugo čudo, a to je da vide oni koji ne žele vidjeti...'
Čudotvornu medaljicu treba dati blagosloviti i po mogućnosti je nositi oko vrata. Neka je oni koji su joj vjerni ne nose samo oko vrata ili na odjeći, nego neka je šire, u svojim domovima, na mjestima boli i na mjestima grijeha, svuda gdje se može dijeliti.
Čudotvorna medaljica koju mnogi katolici diljem svijeta vjerno nose, i danas nastavlja svoju izvanrednu misiju i čudesno je cjepivo protiv zala našega vremena. Zadnje veliko čudo koje molimo je da se rasprši tmina kaosa koja obavija svijet u kojem živimo.
Škapular, krunica i čudotvorna medaljica: ovdje su tri stvari koje se sama Bezgrješna udostojila dati za spasenje čovječanstva.
(sv. Maksimilijan Kolbe, 1925.)
Izvor: RORATE CÆLI
subota, travnja 25, 2020
...vigili custodia...
ponedjeljak, lipnja 24, 2019
Patrona huiusce blogis
Ostale postove o Majci Božanskog Pastira možete pogledati ovdje: 1, 2, 3 (bl. Miroslav Bulešić), 4, 5, 6 (litanije), 7
Slike: 1, 2 (Twitter/dipuhu), 3, 4, 5, 6 (Cantillana y su Pastora)
subota, lipnja 15, 2019
Očistiti zaprljano
Izvor: diocesi.trieste.it
Slike: Messainlatino.it, WIKIMEDIA COMMONS
ponedjeljak, rujna 17, 2018
SVB MERCEDIS NOMINE
Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.
Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.
Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.
Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.
Preblaga Majko od Milosrđa, moli za nas.




































