Prof. R. de Mattei otvorio je u ime Fundacije Lepanto jubilejsku godinu kojom se želi obilježiti 450 godina od Bitke kod Lepanta (1571. - 2021.). Snimke njegova govora dostupne su na talijanskom i na engleskom jeziku.
"Nebo i zemlja nisu udaljeni toliko koliko mislimo jer je sve što se zbiva na zemlji pod trajnim pogledom neba.
I u nebu, koje je mjesto savršene božanske liturgije, obilježavaju se neke obljetnice, a među njima je ona od 7. listopada 1571., poseban dan, proslava pobjede kršćanske flote protiv islama kod Lepanta.
Pobjeda je bila rezultat hrabrosti kršćanskih boraca koji su odoljeli divljem i snažnom neprijatelju sa čvrstom odlukom da pobijede ili da umru. Mnogi su poginuli, ali kršćanska je armada postigla pobjedu.
No, više je od ljudske hrabrosti razlog pobjede bio u duhovnoj snazi čovjeka koji je stvorio kršćansku Svetu ligu i dnevice joj pomagao svojom molitvom - svetom Piju V.
Kao nagradu za tu njegovu vjeru i povjerenje sveti je papa u Rimu s nebesa dobio spoznaju o pobjedonosnom ishodu bitke u točno vrijeme kad je završila, na više od tisuću kilometara udaljenosti.
Pio V. nije zaslugu za pobjedu pripisao sebi niti hrabrosti vojske, nego Onoj kojoj je sve povjerio. Tako je naredio da se zaziv 'Auxilium Christianorum, ora pro nobis' doda u Litanije lauretanske i odredio 7. listopada kao blagdan na čast Gospe od Ružarija. Jednako je tako Mletačka Republika na zgradu senata dala naslikati natpis: 'Non Arma, Non Duces, Sed Virgo Maria Rosarii Fecit Nos Victores' (Nisu nas pobjednicima učinili ni oružje ni vojskovođe, nego Djevica Marija od Ružarija).
Časni je papa Pio XII. u govoru 7. listopada 1947. jednoj skupini senatora i predstavnika Kongresa SAD-a izjavio: 'Sedmi je listopada u analima Zapadne Europe dan dostojan spomena. Toga su se dana 1571. sile koje su predstavljale kršćansku civilizaciju ujedinile da pobijede kolosalnu opasnost s Istoka u Bitci kod Lepanta. Dan je to zahvale koji se obilježava u crkvenom kalendaru, ne samo zato što su europska svetišta i njihovi oltari tako sačuvani od potpunoga uništenja, nego i zato što su molitve koje naredio papa Pio V. imale velikoga udjela u pobjedi'.
Pobjeda je, dakle, došla s neba, kao i svaki dobar čin koji se obavlja na zemlji, jer čovjek je po svojim vlastitim silama sposoban samo za zlo, dok je za dobro sposoban samo kad surađuje s Bogom i kad mu pomaže Njegova milost.
Budući da Bog koristi anđele u provedbi svojih planova, trebamo vjerovati da su anđeli na dan Bitke kod Lepanta pomogli pobjedi pod vodstvom svoje kraljice, Preblažene Djevice Marije. Zato anđeli u nebu 7. listopada slave Mariju, 'Auxilium Christianorum', Gospu od Pobjede, pobjednicu nad svim neprijateljima Katoličke Crkve, vanjskim i unutarnjim.
Otad je proteklo mnogo godina. Sljedeće godine, 7. listopada 2021., bit će točno 450 godina od pobjede kod Lepanta. Ta će se obljetnica proslaviti u nebu, a mi je se ovdje na zemlji želimo posebno svečano spomenuti.
Mjesec nakon pada Tornjeva blizanaca, Kulturni centar 'Lepanto', u palači u kojoj se nalazi ured u Rimu, 7. listopada 2001. organizirao je veliku konferenciju o proslavi 430 godina Bitke kod Lepanta, u nazočnosti uzoritih kardinala i potomaka mnogih obitelji koje su se borile kod Lepanta. A sada zakazujem sastanak s vama u Rimu, 7. listopada 2021., da zajedno proslavimo taj svečani dan za kršćanstvo. Do tada je još godina dana, ali danas, 7. listopada 2020., možemo otvoriti jubilejsku godinu. Tako je to odredio španjolski biskup Alcale de Henares, J. A. Reig Pla u pastirskom pismu kada je objavio:
'U XVI. je stoljeću neprijatelj kršćanske civilizacije bio realnost u Otomanskom Carstvu. Danas je neprijatelj puno zamagljeniji pa je nazočan i unutar Crkve. Napadi danas nisu smješteni na određenom teritoriju, nego su prodrli u duše. U situaciji smo kada se Bog zanemaruje, a zahtijeva se 'destrukturiranje' ljudskoga bića, obitelji, obrazovanja i kršćanskoga osjećaja društvenoga i političkog života. Danas se suočavamo s kulturalnom bitkom koja stoljećima oblikovala svoja načela i dogme.'
Podupirem taj apel za jubilejsku godinu i pozivam sve prijatelje Fundacije 'Lepanto' da nam se pridruže pod zaštitom Naše Gospe, anđelâ i sv. Pija V., uzora katoličkog pape i za XXI. st.
Naša inicijativa ne smjera samo tomu da bude spomen-čin, već prvenstveno da bude izjava vojne ili radije odgovor na rat koji nam je stoljećima objavljen i na koji namjeravamo odgovoriti svim silama, ne napuštajući mjesto koje je svakom od nas dodijelila Božanska providnost.
Ratovi su kao posljedica istočnoga grijeha od samoga početka pratili povijest čovječanstva, ali s Francuskom revoulcijom rat je promijenio lice: postao je građanski rat, ideološki rat, potpuni rat, između onih koji imaju vjeru, ljubav i ufanje Katoličke Crkve na svom barjaku i onih koji su na svoje barjake stavili načela 1789.: sloboda, jednakost, bratstvo, u značenju vrhovnih i apsolutnih vrijednosti, s ničim što bi ih transcendiralo.
Zamisao trajnoga rata izvire iz revolucionarnih načela trajnoga mira i sveopćega bratstva koja su shvaćena kao vrhovne vrijednosti. Zato je potrebno suprotstaviti se antikršćanskoj revoluciji koja nam prijeti sve od tada, koherentnom i integralnom katoličkom kontrarevolucijom, baš kakva treba biti naša vjera.
Lav XIII. je u svojoj enciklici 'Humanum genus' od 20. travnja 1884. opisao ulogu masonerije u tom žestokom ratu protiv prirodnoga i kršćanskoga reda.
Francusku je revoluciju 1917. slijedila komunistička. U enciklici 'Divini Redemptoris', 19. ožujka 1937., Pio XI. opisao je ulogu komunizma - kojem je masonski liberalizam utro put - tvrdeći da 'prvi put u povijesti svjedočimo smišljenoj, hladnokrvnoj bitci koju je čovjek priredio protiv 'svega što je božansko' (I. Sol. 2,4).'
Enciklika Pija XI. objavljena je dvadeset godina nakon Gospina ukazanja koja je u Fatimi 1917., iste godine kada se dogodio prevrat u Rusiji, navijestila da će Rusija, ako čovječanstvo ne napusti svoje grješne pute, raspršiti svoje zablude po čitavom svijetu.
Fatimsko proročanstvo još nije potpuno ispunjeno. Zablude komunizma kontaminirale su čitav svijet kao pogubni virus. Oni koji vjeruju da je komunizam nestao propašću Sovjetskog Saveza, čine pogubnu pogrješku u prosuđivanju.
Od 1970-ih, slijedeći naputke A. Gramscija i Frankfurtske škole, nakon ideološkog rata, komunizam se razvio u novi tip rata: psihološki rat koji oružjem riječi i slika prije nego što udari na tijela, cilja na duše, a u dušama na duboke tendencije u čovjeku, njegove osjećaje i emocije.
Taj je rat prodro u Crkvu jer je Crkva, koja je neprijateljica 'par excellence' revolucije, također mjesto gdje se formiraju duše za boj. Duše sinova i kćeri Crkve - posebno od II. vatikanskog koncila - postale su žrtve procesa izobličenja. Tako II. vatikanski koncil, bez obzira na to kakav bio teološki sud o njegovim dokumentima, ima povijesnu odgovornost za gubitak vojujućeg duha te za psihološko i moralno razoružanje katolika.
Zašto bismo bili iznenađeni ako danas za tim ideološkim i psihološkim virusom slijedi biološki, neprijatelj za kojeg se čini da je - iako nevidljiv - fizički simbol u procesu kulturnoga i moralnoga trovanja čovječanstva? Zašto bismo bili iznenađeni ako je nakon ideološkoga i psihološkoga rata uslijedila organizirana pandemija, koju su u laboratoriju fabricirali profesionalni manipulatori? Svaki dan sve više nestaje sumnja o tomu da virus ima umjetno podrijetlo. I zašto bismo bili iznenađeni ako virus ima svoje podrijetlo u komunističkoj Kini, zemlji koja još uvijek službeno zastupa ideje Marxa, Lenjina i Maoa, čineći ih programom za svoju i našu budućnost?
Ušli smo u fazu biološkoga ratovanja koja ne znači kraj ideološkoga ili psihološkoga rata. Mentalna anarhija, kroz koju svijet prolazi u ovo vrijeme koronavirusa, posljedica je toga psihološkoga rata koji djeluje na ono što se naziva 'kognitivna disonanca'. Načelo kognitivne disonance potiče pojedinca da daje prednost izobličenoj predodžbi stvarnosti pred stvarnošću samom, čak i onda kad činjenice to pobijaju, jer iskrivljena ideja koju je pojedinac načinio od stvarnosti nije plod logičke analize činjenica, nego unutarnjih osjećaja koji proizlaze iz onoga što pojedinac želi vjerovati, ili bolje, onoga što specijalisti dezinformacija žele da pojedinac vjeruje. Jedna od takvih manipulacija stvarnosti je nametanje uvjerenja da je Zapad uzrok, a ne žrtva rata koji napreduje.
Psihološki rat je zauzvrat potaknuo socijalnu revoluciju koja će se razviti u zadnju fazu koflikta da dovede svijet ne prema novom svjetskom poretku, nego prema novom planetarnom neredu; ne prema političkoj ili sanitarnoj diktaturi, nego prema vladavini nereda kojoj se nadaju sile tame, kao odrazu pakla. Globalni nered u kojem revolucija dobiva svoju prividnu pobjedu doživjet će svoj vlastiti poraz, jer je zakon stvorenoga red, a povratak k redu program je svih onih koji se protive revoluciji.
Božanska je providnost red; sve što se zbiva predvidjela je, dopustila i odredila Providnost, a mi želimo biti oruđe Božanske providnosti u toj bitci koju vojujemo na ideološkoj i psihološkoj razini, ali prvenstveno na duhovnoj razini, računajući ne samo na svoje slabe sile, nego na pomoć One koja je 1571. omogućila lepantsku pobjedu. Majci Božjoj 'uzvišenoj Vladarici Crkve vojujuće' koja je 'terribilis ut castrorum acies ordinata' (strašna kao vojska postrojena, Pjesma nad pjesmama 6,10), Pio XII. istaknuo je da joj s pravom zaslužuje ime 'Gospa od Pobjede'. U Fatimi je Preblažena Djevica otkrila da će nakon strašnih kušnja, uništenja čitavih nacija, doći konačni trijumf njezina Bezgrješnog Srca.
Vjerujemo u to obećanje i borimo se da pridonesemo njegovu ispunjenju. Međutim, Ona je ta koja organizira vojsku, bira vojskovođe, određuje čas, način i mjesto boja.
S tom porukom želimo jednostavno odgovoriti zovu s neba jer ono nikada ne prestaje svraćati svoj pogled na ljude koji djeluju na zemlji i čeka njihov i naš odgovor. 'Auxilium Christianorum, ora pro nobis'."
Izvor: RORATE CÆLI
Nema komentara:
Objavi komentar