O nevjerojatnom stanju u kojem se nalazimo piše R. de Mattei.
"Uskrs 2020. po svojoj će iznimnosti ući u povijest, kao i onaj dan u veljači 2013. kada je Benedikt XVI. najavio svoje odreknuće od pontifikata. Čini se da misteriozna nit povezuje ta dva događaja. Spaja ih isti osjećaj praznine.
Benedikt XVI. formalnopravno se odrekao petrovske službe ne objasnivši legitimne moralne motive koji bi mogli baciti svjetlo na taj ekstremni čin. Papa Franjo, sa svoje strane, pravno se drži te službe, ali je ne izvršava i čak se čini da se želi lišiti najvišeg naslova koji nosi, Namjesnika Kristova, koji je u zadnjem izdanju 'Papinskoga godišnjaka' otisnut kao povijesna titula, a ne konstitutivna. Ako se Benedikt XVI. pravno odrekao juridičkog izvršavanja namjesništva Kristova, gotovo se čini da se papa Franjo odrekao moralnoga izvršavanja svoje misije. Obustava vjerskih ceremonija diljem svijeta, pogođenim koronavirusom, izgleda da je simbolički, ali realni, izraz situacije bez presedana u kojoj je božanska Providnost pastirima oduzela puk koji su napustili.
Ne znamo koje će biti političke, ekonomske i socijalne posljedice koronavirusa, ali možemo očitati njegove posljedice na Crkvu danas. Čini se da je podignut veo: čas je praznine, stada koje je lišeno svojih pastira'. Trg sv. Petra, prazan na Cvjetnicu, bit će prazan i na Uskrs. 'Sveti Otac' - priopćio je Vatikan - 'celebrirat će obrede Velikoga tjedna bez puka, zbog izvanredne situacije koja je nastala širenjem pandemije virusa COVID-19'.
'Natura abhors a vacuum' ('natura abhorret a vacuo'), kaže 'philosophia perennis'. U vrijeme duhovne praznine duše onih koji imaju vjere instinktivno se okreću Onoj koja nikada nije prazna - jer je ispunjena svim milostima - Blaženoj Djevici Mariji. Samo u njoj duša može pronaći duhovnu i moralnu puninu koju sada više ne nude Trg sv. Petra i bezbrojne zatvorene crkve. Internetski prijenos mise može zadovoljiti oči, ali ne ispunjava dušu. Papa Franjo umjesto da promiče čašćenje i pobožnost prema Mariji, i nju želi lišiti naslova koji joj pripadaju. Papa je 12. prosinca 2019. eliminirao mogućnost novih marijanskih dogma, poput one o Mariji suotkupiteljici, izjavivši: 'kad dolaze priče prema kojima bi se trebalo proglasiti ovo ili ono, ovu ili onu dogmu, nemojmo se gubiti u budalaštinama'. Ponovio je 3. travnja 2020. da Gospa 'nije tražila da bude kvaziotkupiteljica ili suotkupiteljica. Ne. Samo je jedan Otkupitelj. Ona je samo učenica i majka'.
Te su riječi bile izrečene na vigiliju Velikoga tjedna, vrijeme kada je Gospa ispunila svoju misiju kao suotkupiteljica i posrednica svih milosti. Papa Benedikt XV. ovako je to objasnio: 'Onako kako je patila i gotovo umrla sa svojim trpećim i umirućim Sinom, tako se za spasenje ljudi odrekla svojih majčinskih prava na svoga Sina i žrtvovala ga da ublaži božansku pravdu, pa se s pravom može reći da je s Kristom otkupila ljudski rod. Očito se zato sve različite milosti iz blaga otkupljenja dijele i po rukama Žalosne Gospe' (Apostolsko pismo 'Inter sodalitia', 22. ožujka 1918.).
Prema nekim teolozima, riječ suotkupiteljica apsorbira riječ posrednica; prema nekima drugima, kao što je Manfred Hauke, pojam univerzalno posredništvo Marijino ima sveobuhvatnije značenje od pojma suotkupiteljstvo, uključujući njegov sadržaj ('Introduzione alla Mariologia', Eupress FTL, Lugano, 2008., str. 275 - 277). Integrira 'silazni' aspekt, po kojem milosti dolaze ljudima, s 'uzlaznim' aspektom izraženim u suotkupljenju, preko kojega se Gospa sjedinjuje s Kristovom žrtvom. Ta su dva naslova svakako komplementarna, kako poučava msgr. Brunero Gherardini u svojoj knjizi 'La corredentrice nel mistero di Cristo e della Chiesa' (Viverein, Roma, 1998.), i povezana su s naslovom kraljica neba i zemlje.
Trebamo li nastaviti? Sveti Bernard kaže: 'De Maria numquam satis' ('Sermo de Nativitate Mariae, Patrologia Latina, vol. 183, col. 437D) i sv. Alfonz Marija de Liguori tvrdi: 'Kada jedno mišljenje na neki način časti Svetu Djevicu, ima čvrst temelj i nema ništa protivnoga ni protiv vjere, niti protiv crkvenih dekreta, niti protiv istine, odbaciti ga ili mu se protiviti, jer bi i protivno mišljenje također moglo biti istinito, ukazuje na malu pobožnost prema Majci Božjoj. Ja ne želim biti pribrojen tim malo pobožnima, niti bih želio da im bude pribrojen moj čitatelj, nego želim biti pribrojen među one koji potpuno i čvrsto vjeruju sve što se bez zablude može vjerovati o veličinama Marijinim' ('Le glorie di Maria, Cap. V, § 1).
Marijini su pobožnici duhovna obitelj koja svoj prototip i zaštitnika ima u sv. Ivanu Evanđelistu, ljubljenom učeniku, koji je od Isusa na Kalvariji primio neizmjernu baštinu. Sve je sažeto u Isusovim riječima kad je na križu 'videći svoju majku i učenika kojega je ljubio, rekao svojoj majci: 'Ženo, evo ti sina' i obrativši se svetom Ivanu: 'Evo ti majke' (Iv 19, 26-27). Tim je riječima Isus ustanovio božansku i nerazrješivu vezu ne samo između Presvete Marije i sv. Ivana, koji je predstavljao ljudski rod, nego između nje i svih duša koje nasljeduju primjer Ivanove vjere i vjernosti. Sveti je Ivan uzor onih koji u času izdaje i odricanja ostaju vjerni Isusu, po Mariji. 'Bog Duh Sveti želi u njoj i po njoj oblikovati izabrane i govori joj: 'In electis meis mitte radices' (Sir 24, 12), piše sv. Ljudevit Grignion Montfortski ('Rasprava o pravoj pobožnosti prema Svetoj Djevici', br. 34), uvjeravajući nas da će njezini pobožnici primiti čvrstu i nepokolebljivu vjeru po kojoj će biti postojani i ustrajni usred oluja (isto, br. 214).
Plinio Corrêa de Oliveira pokazao je kako je marijanska pobožnost - ne vanjska i nestalna, već čvrsta i ustrajna - odlučujući faktor u sukobu između revolucije i kontrarevolucije koji će se sve više pojačavati u mračnim vremenima koja nas očekuju. Marija, sveopća posrednica, zapravo je kanal kojim prolaze sve milosti i u obilju će padati na one koji joj se mole i za nju se bore ('Revolucija i kontrarevolucija', tal. prijevod, Sugarco, Milano, 2009., str. 319 - 332).
Veliki arhiđakon Évreuxa Henri-Marie Boudon, na čijoj se duhovnosti formirao sveti Ljudevit Marija Grignion Montfortski, pisao je da u javnim nevoljama, poput ratova i pošasti, pokazujemo na druge, a trebali bismo kriviti same sebe i svoje grijehe: 'Bog nas udara s ciljem da ga kontempliramo, a mi, umjesto toga, ne dižemo oči sa stvorenja' ('La dévotion aux saints anges', Clovis, Condé-su-Noireau, 1998, str. 265).
U ove nemirne dane ne zamarajmo se tražeći ljudsku ruku iza pandemije. Budimo zadovoljni time da vidimo Božju ruku. A budući da je Gospa - osim što je suotkupiteljica i posrednica - također kraljica svijeta, ne zaboravimo da joj je Bog dodijelio zadaću da intervenira u povijesti suprotstavljajući se djelovanju demona. Zato je Marija jedino utočište kada Gospodin bičuje čovječanstvo. Od nje svoju snagu crpi onaj koji ne napušta svoj položaj, nego ostaje na bojištu da se bori u posljednjoj bitci: onoj za trijumf njezina Bezgrješnoga Srca."
Izvor:
CORRISPONDENZA ROMANA
Slike: splendor,
Sr. Veronica
