Nadnaravni motivi

Stara misa našla se na udaru jer je osvojila nove generacije i u mnogim zemljama ozbiljno zaprijetila umirućim fabriciranim liturgijama koje haraju i pustoše od '70-ih godina prošlog stoljeća. 

Pojavilo se više videa u kojima mladi i mlade obitelji govore o tom što im znači tradicionalna sveta misa.

Da ne zanemarimo starije, u ovom postu prenosim iskustvo jednoga gospodina koji se pismom javio španjolskom dnevnom listu.

"Nakon udara pape Franje na 'Summorum pontificum' svoga prethodnika u pogledu tridentske liturgije, mi koji dolazimo na nju osjećamo se zlostavljanima. Vjerujem kako Papa smatra da Crkva uopće ne može dijalogizirati sa svijetom ako se predstavi odjevena u neke stare obrede koje danas nitko ne razumije. U svojih 75 godina slušao sam tridentsku misu samo prvih osamnaest i zadnje četiri odnosno bio sam vjeran reformiranoj misi tijekom 53 godine. Potpuno sam vezan uz obrede tradicionalne mise. Mi koji preferiramo tradicionalnu misu ne činimo to zbog navike, estetičkih motiva ili ljudskih veza, nego zbog nadnaravnih motiva.

Najvažniji razlog što sam odlučio prihvatiti tradicionalnu liturgiju nije drugi doli da izbjegnem liturgije koje veliki dio svećenika služi proizvoljno, što je jedna zloporaba protiv koje se požalio kako papa Franjo, tako i njegovi prethodnici, no bez rezultata. Reformirani obred, koji papa Franjo toliko štiti, u stvarnosti ne postoji jer svaka župna zajednica, a često i svaki svećenik, za svaku zgodu izmišlja riječi koje smatra shodnima upotrijebiti.

Važno je imati u vidu to da je bjelodana kriza poslijekoncilske Crkve, koja traje već više od 50 godina, u stvari kriza nutarnjeg života vjernika, a nutarnji život vjernika ovisi o liturgiji.

Modernistički mentalitet koji je napao liturgiju zahtijeva da potpuno i neodložno nestane svaki znak otajstva koje čini samo središte svete mise. Treba pustiti vjernike da mole u miru. I to je ono što, prema nutarnjoj dispoziciji svakog vjernika, dopušta, olakšava i postiže tridentski misni obred."

Izvor: Acción Litúrgica

Sv. Jakov Stariji

Posvećuj, Gospodine, i čuvaj svoj puk da zaštićen pomoću tvoga apostola Jakova, i življenjem tebi ugodi i pouzdanom dušom služi. Po Gospodinu...

Litanije sv. Jakova Starijeg, apostola

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, moli za nas
Sveta Bogorodice,
Sveta Djevo djevica,

Sveti Jakove, apostole Isukrsta,
Sveti Jakove, sine Zebedejev,
Sveti Jakove, kojega je Marije Saloma rodila,
Sveti Jakove, koji si slijedio Isusa i prije nego što si svjedočio njegovim čudesima,
Sveti Jakove, koji si odmah odgovorio na prvi dolazak Isusov,
Sveti Jakove, koji si prezro svijet da slijediš Isusa,
Sveti Jakove, koji si ostavio roditelje iz ljubavi prema Isusu,
Sveti Jakove, koji si htio zazvati oganj s neba protiv onih koji su se protivili širenju spasonosne poruke Isusove,
Sveti Jakove, jedan od trojice svjedoka nazočnih uskrsnuću Jairove kćeri,
Sveti Jakove, jedan od triju svjedoka preobraženja Kristova,
Sveti Jakove, jedan od trojice koji si svjedočio agoniji Našega Gospodina u Getsemanskom vrtu,
Sveti Jakove, po čijem se propovijedanju obratilo devet učenika u Španjolskoj,
Sveti Jakove, koji si svojim propovijedanjem obratio nebrojeno mnoštvo ljudi u Judeji i u Samariji,
Sveti Jakove, koji si izazvao Židove te zbunio pismoznance i farizeje,
Sveti Jakove, koji si hrabro raspravljao s Pilatom i pobijedio,
Sveti Jakove, koji si izmučio zloduhe koje je poslao veliki čarobnjak Hermogen,
Sveti Jakove, koji si postigao da Hermogena zarobe isti zlodusi koje je poslao,
Sveti Jakove, koji si potom oslobodio Hermogena i učinio ga sljedbenikom Kristovim,
Sveti Jakove, koji si bacio čarobnjačke knjige u duboko more,
Sveti Jakove, koji si izliječio bolesna od reume i učinio da hvali sveto ime Božje,
Sveti Jakove, koji si učinio da tvoj krvnik dijeli tvoju agoniju i koji si mu zadobio vječno spasenje,

Sveti Jakove, koji si se pokorio glavosijeku i s radošću pretrpio mučeništvo,
Sveti Jakove, koji si imao povlasticu da si u smrti bio sličan Isusu,
Sveti Jakove, koji si bio blagoslovljen krštenjem sličnim Isusovu,
Sveti Jakove, koji si imao čast biti prvi mučenik među apostolima,
Sveti Jakove, čije su relikvije stigle u Španjolsku u maloj barci bez kormila i jedara,
Sveti Jakove, koji si omekšao granit kada je tvoje tijelo u nj bilo položeno, da dobiješ prikladnije počivalište,
Sveti Jakove, koji si učinio da se divlji bikovi ponašaju kao krotka janjad kad si ih upravljao da vuku kola s tvojim svetim ostancima,
Sveti Jakove, koji si čudesno sačuvao živim tijekom trideset dana nevina čovjeka, nepravedno osuđena i obješena,
Sveti Jakove, koji si sačuvao Španjolsku mnogo puta od brojnih neprijatelja,
Sveti Jakove, koji si na konju bijelom poput snijega oborio šezdeset tisuća neprijatelja za vladavine kralja Samira,
Sveti Jakove, koji si za svoju vjernost Gospodinu bio nagrađen nebeskim prijestoljem,
Sveti Jakove, čija je ljubav prema siromaštvu učinila da postigneš kraljevstvo nebesko,
Sveti Jakove, koji si izašao kao pobjednik iz bitke protiv legija zloduhâ i protiv svih mračnih sila,
Sveti Jakove, koji si prezrevši sve svjetske časti i u borbi sa svijetom konačno izašao kao pobjednik,
Sveti Jakove, koji si molitvama i mrtvljenjem pobijedio tijelo i zadobio vječnu krunu na nebu,
Sveti Jakove, uvijek spreman pomoći onima koji se bore za obranu Božjeg imena,
Sveti Jakove, koji mnogo pomažeš izgnanima,
Sveti Jakove, koji brzo vraćaš zdravlje,
Sveti Jakove, osloboditelju zarobljenikâ,
Sveti Jakove, utjeho napaćenih,
Sveti Jakove, koga se hvali i komu se zahvaljuje po čitavom svijetu,
Sveti Jakove, koga svi kršćani zazivaju s vjerom i pouzdanjem,
Sveti Jakove, komu naveliko zahvaljuju svi narodi,

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.

℣. Moli za nas sveti Jakove.
℞. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se. Svemogući Bože, odabrao si dvanaest apostola da evangeliziraju čitav svijet. Među njima je posebno povlastio trojicu Sin Tvoj Isukrst, koji se dostojao u taj izabrani broj ubrojiti apostola Jakova. Daj da po njegovu zagovoru budemo dostojni zadobiti slavu nebesku, gdje Ti živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.

Izvor: La Sacristía del Real
Slike: WIKIMEDIA COMMONS (1, 2), Scuola Ecclesia Mater (3, 4, 5)

Izraz slabosti

Iz članka profesora dogmatike s Bečkog sveučilišta J.-H. Tücka koji svoju kritiku udarca pape Franje protiv vjekovne mise iznosi u švicarskom dnevnom listu.

"Nije manje problematično to što je Franjo otvoreno opozvao odluku svoga predšasnika. Time je službujući papa pokazao tko u Crkvi ima kompetenciju interpretirati što je tradicija. Umjesto da se potrudi oko koherentnosti i konzistentnosti doktrinarnih izjava, privatio je prekid s Benediktom XVI. To kod mnogih budi dojam da jedan papa može korigirati i revidirati nauk svojih predšasnika onako kako hoće. Taj za sve vidljivi upad kontingentnosti u doktrinarna očitovanja prijeti podrivanju papinskog auktoriteta. Zakotrljala se Stijena, Petar.

[...]

Zabrana stare mise u konačnici je izraz slabosti. Pokazuje nepovjerenje prema obnovljenoj liturgiji da se nametne kao bolja varijanta."

Izvor: NZZ
Slika: splendor

Nikada neće nestati

Na času moje smrti kad me Gospodin upita: "Što si učinio sa svojim biskupstvom, što si učinio sa svojom biskupskom i svećeničkom milošću?", ne želim čuti s njegovih usana strašne riječi: "Ti si s ostalima pomagao u rušenju Crkve."

(nadbiskup M. Lefebvre, Lille, 1976.)

Christus Rex će sigurno prevesti cijelo pismo poglavara Piova bratstva o motupropriju Traditionis custodes, zato ovdje samo ukratko. 

Don Davide proglašava da je "radikalno završila era hermeneutike u kontinuitetu  sa svojim dvosmislenostima, iluzijama i nemogućim nastojanjima". Podsjetio je zašto je tradicionalna misa "znak protivljenja" i da nije riječ samo o "liturgijskom, estetskom ili čisto tehničkom" problemu, nego problemu koji je "istodobno doktrinarne, moralne, duhovne, ekleziološke i liturgijske naravi".

Izložio je poslijekoncilsko stanje Crkve koja se više ne bori i ne poučava svijet, nego mu se nastoji prilagoditi, izgubljenoga smisla za grijeh, koja ne nastoji oko uspostave sveopćega kraljevstva Isusa Krista, nego želi dati prilog stvaranju boljega ovozemnog svijeta: slobodnijega, egalitarnijega i ekološki odgovornijega. "Ta humanistička misija koju su si crkveni ljudi sami zadali, nužno se mora dopuniti jednako humanističkom liturgijom koja je lišena svake predodžbe svetosti". 

"Ne radi se o ratu između dva obreda, nego o ratu između dvije različite i međusobno suprotstavljene predodžbe Katoličke Crkve i kršćanskoga života - predodžbe koje su apsolutno nesvodljive i nespojive jedna s drugom. Parafrazirajući sv. Augustina, može se kazati da su dvije mise izgradile dva grada: misa svih vremena kršćanski grad; a nova misa pokušava sagraditi humanistički i svjetovni grad."

Sada kada je tradicionalna misa napadnuta, don Davide želi da to posluži tomu da "obnovimo, produbimo i nanovo otkrijemo svoju povezanost s tridentskom misom". Ona nam mora biti "poput dragocjenog bisera iz evanđelja za koji smo spremni odreći se svega. Onaj tko nije spreman proliti svoju krv za tu misu, nije je dostojan celebrirati! Onaj tko nije spreman odreći se svega da je zaštiti, nije dostojan prisustvovati joj!"

Podsjeća da će se sada mnogi naći pred odlukom hoće li prihvatiti katoličku vjeru u njezinoj cjelovitosti i preko nje Isusa Krista s Njegovim križem, žrtvom i sveopćim kraljevstvom. Što se tiče osude kojom je papa Franjo odredio da u budućnosti vjekovna misa nestane, poglavar uvjerava da se to neće nikada dogoditi:

"Svećeničko bratstvo sv. Pija X. ima dužnost pomoći svim onim dušama koje su sada zaprepaštene i zbunjene. Kao prvo, imamo dužnost pružiti im sigurnost da tridentska misa nikada neće nestati s lica zemlje. To je apsolutno nužan znak nade. Štoviše, svaki od nas, svećenik ili vjernik, mora im pružiti toplu ruku pomoćnicu, jer onaj tko ne želi dijeliti bogatstva koja uživa, zaista je nevrijedan njihova posjedovanja. Samo ćemo tako zaista ljubiti duše i pokazati svoju ljubav prema Crkvi. Svaka duša koju zadobijemo za križ našega Gospodina i za beskrajnu ljubav koju je pokazao po svojoj žrtvi, bit će duša zaista osvojena za Njegovu Crkvu i za ljubav koja pokreće Njegovu Crkvu, koja mora biti naša, posebno u ovo vrijeme.

Ove nakane povjeravamo Gospi od Žalostî. K Njoj upravljamo svoje molitve jer nitko nije dublje od Blažene Gospe ušao u tajnu žrtve našega Gospodina Isusa Krista i Njegove pobjede na križu. Nitko nije veći od Marije koja je tako blisko povezana s Njegovom mukom i Njegovom pobjedom. U Njezine je ruke Naš Gospodin stavio čitavu Katoličku Crkvu. Stoga je Njoj povjereno ono najdragocjenije u Katoličkoj Crkvi: testament Našega Gospodina Isusa Krista - sveta misna žrtva.

Menzingen, 22. srpnja 2021.

Blagdan sv. Marije Magdalene

don D. Pagliarani, generalni poglavar"

Izvor: RORATE CÆLI
Slika: SSPX News/Youtube.com

Getoizacija

Jedan od prvih komentara novog motuproprija pape Franje, kojem je nakana i želja smrt tradicionalnog obreda svete mise, napisala je gospođa L. Scrosati na talijanskom portalu La Nuova Bussola Quotidiana.

"[Prek]jučerašnjim je objavljivanjem motuproprija 'Traditionis custodes' papa Franjo razorio ono što je Benedikt XVI. htio postići svojim motuproprijem 'Summorum pontificum', koji je priznavao legtimnost i ljepotu 'drevnoga' liturgijskog oblika. Sada su oni koji pohađaju staru misu prezreni, zatvoreni u geto, jedva tolerirani i spriječeni u rastu.

Nadali smo se da će prije umrijeti, ali budući da još živi, nastavimo dalje usprkos tomu. Subjekt u pitanju koji odbija umrijeti noseći se s tegobama je Benedikt XVI. Ovo nije sažetak sadržaja, nego duha novog, [prek]jučer predstavljenog, motuproprija 'Traditionis custodes' po Franjinoj volji. Naslov koji je pravo majstorsko djelo licemjerja, od trenutka kad članci motuproprija određuju smrt onoga što mirno i nadalje nazivamo izvanrednim oblikom rimskog obreda, koji je, naprotiv, valorizirao motuproprij 'Summorum pontificum' (2007.) Benedikta XVI. Smrt suspenzijom ili izumiranjem, već prema surječju.

Franjo se tipičnom jezuitskom ironijom poziva na časne predšasnike, uključujući Benedikta XVI., čije ime spominje samo zato da mu razori djelo. Na to smo se već naučili iz ere pobudnice 'Amoris letitia' kad se citiralo Ivana Pavla II. i Tomu Akvinskog da bi se tvrdilo upravo suprotno od njihova učenja.

Očito je, zapravo, da motuproprij 'Summorum pontificum' izražava priznanje legitimnosti i ljepote toga liturgijskoga oblika koji nazivamo 'drevnim' iz komocije, ali i zbog dubokoga poštovanja prema onim svećenicima i vjernicima koji su u njemu našli pašu za vlastiti kršćanski život. [Prek]jučerašnjom se odlukom, naprotiv, nalazimo pred razaranjem motuproprija Benedikta XVI., točku po točku. Počevši od članka 1. koji ne priznaje stare liturgijske knjige kao izraz jednoga zakona molitve rimskog obreda.

Dakle, ako 'usus antiquior' nema ništa s molitvom Crkve, jasno je da postaje liturgija indijanskih rezervata. Treba ih još malo pomoći dok ne izumru, istodobno osiguravajući da se ne množe i da ne zaraze druge. Upravo je to smisao odluka motuproprija koje nalaze svoj duh u uvjerenju koje je izazio Franjo - a koje nipošto ne odgovara stvarnosti - prema kojem su njegovi predšasnici imali samo 'namjeru 'olakšati crkveno zajedništvo onim katolicima koji se osjećaju vezanima za neke bivše liturgijske oblike' i 'ne drugima'. Citat je uzet iz motuproprija 'Ecclesia Dei' iz 1988., a Franjo mu je morao dodati 'ne drugima', što ide u dijametralno suprotnom smjeru od drugog motuproprija, 'Summorum pontificum', koji je upravo i tima 'drugima' htio proširiti mogućnost da uživaju bogatstva toga liturgijskoga oblika. 

Očito kontaminiran ideologijama koje su od kontradikcija načinile motor povijesti, Franjo se voli kretati od proturječja do proturječja. Tako mu je u popratnom pismu izvanredno uspjelo ustvrditi da ga kod njegove odluke da uništi 'Summorum pontificum' tješi činjenica što je 'nakon Tridentskoga koncila i Pio V. ukinuo sve obrede koji nisu mogli dokazati svoju drevnost, uspostavljajući za čitavu latinsku Crkvu jedna Rimski misal'. Ako je Franjo već htio slijediti kriterije svetog prethodnika, u skladu s tim bi morao ukinuti nove liturgijske knjige koje ne mogu dokazati više od pola stoljeća života.

U svojoj je biti motuproprij objava rata onima koji pohađaju tradicionalnu misu. Osim već spomenutog članka 1. prema kojem su 'liturgijske knjige koje su proglasili sveti prvosvećenici Pavao VI. i Ivan Pavao II. [...] jedini izraz zakona molitve rimskog obreda', smjera se povratku k režimu indulta u kojem su svećenici i vjernici praktički bili kontrolirani i trpljeni. Isključive kompetencije se vraćaju u ruke biskupâ koji mogu eventualno zaustaviti centre gdje se služi stari obred, ali ne mogu ustanoviti nove. Zapravo, u članku 3 § 6 precizira se da biskup 'mora skrbiti da se ne osnivaju nove skupine'. Već postojeće skupine, naprotiv, ispitat će se 'ne isključuju li valjanost i legitimnost liturgijske reforme, dekrta II. vatikanskog koncila i učiteljstva papa'. Pod jednakim bi uvjetima bilo zanimljivo kad bi se vjernici koji idu na novu misu ispitali o kanonima Tridentskoga koncila ili o 'Evangelium vitae'...

Nadalje, biskup treba 'u personalnim župama koje su kanonski podignute na korist tih vjernika, podzeti adekvatnu provjeru njihove stvarne korisnosti za duhovni razvoj i prosuditi hoće li se zadržati ili ne' (§ 5). Biskup može dopustiti mjesto za celebraciju 'izoliranih' skupina, ali 'ne u župnoj crkvi i bez podizanja novih personalnih župa' (§ 2). Tako da nikoga više ne zaraze.

Svećenici koji 'već celebriraju prema Rimskom misalu iz 1962. molit će dijecezanskog biskupa za odobrenje da tu mogućnost i dalje obavljaju' (čl. 4), dok oni koji 'budu zaređeni nakon objave ovoga motuproprija, a imaju nakanu celebrirati prema Rimskom misalu iz 1962., trebaju podnijeti formalni zahtjev dijecezanskom biskupu koji će prije dodjele dopuštenja konzuktirati Apostolsku Stolicu'.

Giljotina pada i na glave ustanova bivšega Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei', kao što su Petrovo bratstvo, Ustanova Krista Kralja Vrhovnog Svećenika, Ustanova Dobrog Pastira, Bratstvo sv. Vinka Ferrerskog i druge. Na temelju čl. 6 ti instituti 'prelaze pod kompetenciju Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života'. Duo Braz de Aviz-Carballo već trlja ruke...

Prvo razmišljanje: Pismo i motuproprij u svakom retku pokazuju prezir prema vjernicima koji su privrženi staroj liturgiji: od njih se i ni od koga drugog ne traži 'provjera vjernosti' Crkvi; njih se i nikoga drugog ne drži daleko od župa; njima je i nikom drugom zabranjeno da se šire. U svakom pogledu radi se o getoizaciji.

Drugo razmišljanje: razlika između držanja Benedikta XVI. i Franje. Prvi je uz snažan otpor neumorno radio na tomu da u Crkvi ne nastane unutarnji lom s onim što je prijašnjim generacijama bilo sveto. Drugi ruši svaki most prema toj baštini koju po volji koristi, zlorabeći je, da bi sebe dokazao. Prvi je nastojao da se kao u svojoj kući, u Crkvi, osjećaju svi oni vjernici koji su doživjeli šok reformi, autoriziranih i neautoriziranih, 70-ih godina, cijeneći njihovu vjernosti i ozbiljnost te uvodeći ih u službu Crkvi. Drugi ih progoni u geto, jedva ih podnosi, dovodi ih u pitanje te im sprječava rast i širenje."

Izvor: Beiboot Petri / NBQ
Slika: The Remnant Newspaper

Papa liturgijskog rata

"Kad kardinal Sarah kaže:

'Benedikt XVI. ostat će u pamćenju kao

papa liturgijskog mira',

danas mu se mora odgovoriti

da će se Franjo

morati nazvati

papa liturgijskog rata-

Rat znači:

borba ide dalje.

A o dobronamjernom uvidu(?) da papa Bergoglio

sasvim sigurno sa svakim misli samo dobro jer je tako milosrdan:

Pojmovi klerikalizam,

centralizam i autoritarizam

od danas (16. VII. 2021.)
dobili su jednu novu dimenziju.

Igra s maskom je na koncu.

(A. Schwiebach)"

Izvor: Tu Domine

Čin protiv milosrđa

Opširnije službene reakcije najbitnijih zainteresiranih strana o prezirnom ograničenju vjekovne mise koje je donio papa Franjo još uvijek se očekuju. No, dosta je prvih dojmova koje su iznijeli članovi tradicijskih svećeničkih zajednica koje je na svojoj stranici prikupio i objavio Francuski distrikt Piova bratstva. Među njima je i nama poznati svećenik iz Ustanove Dobrog Pastira koji je u Zagrebu 2016. služio prvu javnu tradicionalnu glagoljašku misu.

"Za p. Mateusza Markiewicza, superiora Europskog distrikta Ustanove Dobrog Pastira (IBP), ovaj je tekst 'čin protiv milosrđa jer ne znamo na čemu se temelje optužbe iznesene protiv nas u tim dokumentima, jer ništa od onoga što je napisano ne odgovara istini', primjećuje da se 'kažnjavaju svećenici i vjernici vezani uz vjekovnu misu, dok biskupi u Njemačkoj praktički prave raskol'."

Izvor: laportelatine.org / blog.messainlatino.it
Slika: tradicionalnamisa.com

Druga vremena

Iz intervjua J. Hendrika Stensa s njemačkim profesorom dogmatike i liturgike s Freiburškog sveučilišta H. Hopingom.

"- Što će učiniti oni koji ostaju? Odlaze li u podzemlje gdje će celebrirati potajno i nedopušteno?

Ne vjerujem u to. Oni koji ne budu otišli organizirat će se i čekati druga vremena. No, ovdje još moram progovoriti o naslovu novog motuproprija. Biskupi su čuvari ('custodes') tradicije i time također liturgije Crkve.

Ako biskupi obavljaju svoju nadzorničku službu nad liturgijom tako što će praksu stare mise snažnije regulirati ili potpuno potisnuti, moralo bi ih se pitati hoće li tu svoju nadzorničku službu obavljati i nad obnovljenom liturgijom.

U svom je popratnom pismu Franjo riječima Benedikta XVI. pojasnio da svećenici često ne poštuju propise misala Pavla VI. Franjo govori o liturgijskim zloporabama na svim razinama. U tim zloporabama vidim novi oblik svećeničkoga klerikalizma.

Pričekajmo da vidimo hoće li njemački biskupi u svojoj službi čuvara liturgije Crkve disciplinirati one svećenike koji se ne drže liturgijskih knjiga i propisa. Osobno ne računam s tim. Poznato je kako je nemalo njemačkih biskupa tolerantno kada se radi o prijestupima protiv doktrinarnih, liturgijskih i stegovnih odredaba. No, biti čuvar liturgije ne može se tako odijeliti."

Izvor/screenshot: Domradio.de

Nije satira

U čitavoj ovoj žalosnoj situaciji s novim motuproprijem o tradicionalnoj misi ima i komičnih elemenata. Prvo mjesto biskupa čuvara tradicije (čitaj tamničara) po Franjinu ukusu zasigurno ide biskupu Mayagüeza iz Portorika. Koncilski biskup toliko je upućen u katoličku tradiciju koja bi trebao čuvati da je zabranio ne samo sve tradicionalne mise, ne samo nastajanje novih skupina vjernika predanih drevnom rimskom obredu, nego nastavlja do bizarnosti:

"Budući da je Sveti [Otac] odredio, citiramo: "donosim čvrstu odluku da ukinem sve norme, upute, dopuštenja i običaje koji prethode sadašnjem motupropriju, i izjavljujem da su liturgijske knjige koje su objavili sveti pape Pavao VI. i Ivan Pavao II., u skladu s dekretima Drugoga vatikanskog koncila, jedini izraz zakona molitve rimskog obreda" (Pismo biskupima, naglašavanje naše), i budući da "liturgijski čini nisu privatni čini, nego slavlja Crkve koja je 'sakrament jedinstva'" (SC 26), propisujem da svi svećenici Biskupije Mayagüez, pa i kad celebriraju privatno i bez naroda, rabe Rimski misal prema  II. vatikanskom. K tomu, propisujem da se u našim euharistijskim celebracijama, s narodom ili bez naroda, rabi gotička kazula, izbjegavajući uporabu rimske kazule, bireta, plašta, oltarnika od lana, humeralnih velova, bursa za korporale, manipula i drugih ornamenata vlastitih tom obredu."

Tako naređujem i propisujem za čitavu našu Biskupiju Mayagüez.

U Mayagüezu, Portoriko, 17. srpnja 2021." 

Izvor: Messainlatino.it

Petrovo bratstvo o restrikcijama

Sjevernoamerički distrikt Svećeničkog bratstva svetog Petra objavio je na svojoj internetskoj stranici izjavu o odluci pape Franje da vjernicima oteža pristup tradicionalnoj svetoj misi.

"Mnogi su od nas obeshrabreni i žalosni zbog objave zadnjega motuproprija pape Franje, 'Traditionis custodes', kojim su nametnute nove restrikcije izvanrednom obliku rimskog obreda. U ovom je trenutku prerano kazati kakve će sve biti implikacije za Svećeničko bratstvo sv. Petra, ali uvjeravamo vas da ostajemo predani u službi vjernicima u našem apostolatu, u skladu s našim konstitucijama i karizmom, kako smo činili od našeg osnutka.

Moramo težiti tomu da ovaj križ gledamo kao sredstvo našeg posvećenja, i da se prisjetimo da Bog nikada neće napustiti svoju Crkvu. Sâm nam je Gospodin obećao potrebne milosti da svoje križeve nosimo sa snagom i hrabrošću. Ne smijemo, ipak, kao vjerni katolici zanemariti svoj dio; molimo i prinosimo žrtve u svom svakodnevnom životu te se pouzdajmo u zagovor Naše Gospe, sv. Josipa i našeg zaštitnika sv. Petra."

Izvor/screenshot: fssp.com

Pod većim teškoćama

Ne prestaju reakcije na rigorozni motuproprij pape Franje kojim poništava odluke svojih predšasnika o vjekovnom rimskom obredu. Izdvajam izjavu čelnice udruge Pro missa tridentina:

"Ovo rigorozno pismo pape Franje prijeti da mnogim katolicima oduzme duhovnu domovinu u kojoj su oni sami i njihove obitelji rasli u vjeri. 

Isto tako škodi mnogim svećenicima kojima je 'usus antiquior' pomogao da pronađu dublje razumijevanje misnog slavlja u oba oblika rimskog obreda.

Ostaje neshvatljivo zašto se argumentom 'zajednice' i 'jedinstva' treba zabraniti klasični rimski obred, kad paralelno tomu konkretne manifestacije slavlja novog misnog reda ekstremno variraju od mjesta do mjesta, a u gotovo svim slučajevima bitno odstupaju od aktualnih liturgijskih knjiga.

Detaljan komentar o pojedinim člancima motuproprija 'Traditionis custodes' objavit će se kasnije - za sada sljedeće:

Motuproprij 'Summorum pontificum' pape Benedikta XVI. iz 2007. godine samo je potvrdio da tradicionalni rimski obred nikada nije bio zabranjen - to znači da ni ukidanje motuproprija 'Summorum pontificum' na toj činjenici ne mijenja ništa. I dalje svi svećenici zaređeni za rimski obred mogu koristiti taj starodrevni misni oblik, a vjernici koji to žele, mogu sudjelovati na takvom bogoslužju.

Iznimno je važno da se 'usus antiquior' očuva za Crkvu i za buduće katolike, bilo to eventualno u drugim okvirima i pod većim teškoćama nego prethodnih 14 godina."

Izvor/screenshot: Pro missa tridentina

Custodes

"'Traditionis custodes', glasi naslov novog motuproprija kojim je Franjo staru misu 'de facto' stavio u karantenu. Izbor riječi je u više pogleda poučan. 'Custos' je latinska riječ za čuvara. U svom pretežito pozitivnom značenju označava zaštitnika i onoga koji štiti, pokrovitelja. U tom je smislu Krist 'čuvar' ljudske duše. Zato svećenik kod podjele Oltarskoga sakramenta kaže: 'Corpus Domini Nostri Jesu Christi custodiat animam tuam...' (Tijelo Gospodina našega Isusa Krista sačuvalo dušu tvoju...). Na svjetovnom je području kustos vodeći namještenik nekog muzeja koji je odgovoran za prezentiranje, ali također vodi brigu o sigurnom čuvanju umjetničkih djela. Time što Franjo biskupe označava kao 'čuvare tradicije', povezujući to s nakanom da se celebriranje stare mise što je više moguće ograniči, zapravo potisne u podzemlje, naslov motuproprija ne da se nadmašiti u licemjerju i cinizmu. U tom se slučaju kustosom naziva nekoga tko oltarne slike starih majstora zatvara u spremišta i depoe, gdje ih jedva tko može vidjeti, da bi stvorio mjesta za instalacije moderne 'event-umjetnosti' bez obzira na to koliko je banalna i bezoblična.

U svakom slučaju, riječ 'custos' ima još jedno značenje. Može označavati stražara i zatvorskog nadzornika. S tim drugim sadržajem se naslov motuproprija sam razotkriva. Tradicija se zatvara u tamnicu, isključuju se vjernici koji žele misu u tradicionalnom obliku. Gregorijanski se obred podvrgava 'lockdownu' koji se predstavlja kao da ljude štiti, a u stvarnosti ih (prema svom značenju) 'isključuje' (engl. 'lock' = brava, zasun). Visoka gospoda u Rimu možda zaista misle da je privrženost staroj misi vrsta bolesti. Možda se čak i boje da gregorijanski 'ritus' djeluje 'zarazno' i da bi se mogao proširiti. Zasigurno u tradiciji vide opasnost za sadašnji sustav. 

Opasnost za sustav nanjušila je i hramska aristokracija kad je uhitila Isusa; Herod kad je utamničio Petra (Dj 12 6-7); Neron kad je apostolske prvake dao zatvoriti u Mamertinski zatvor. Restrikcijama novog motuproprija se Krist, koji u misi postaje prisutan kao žrtveno janje, jednako ponovo uhićuje. Pa i petrovska se služba pod sadašnjim obnašateljem nalazi u jednoj vrsti zatočeništva, a široki dijelovi Crkve na sinodskom putu marširaju u novo babilonsko ropstvo.

No, u ovim metaforama ima i nešto utješno. Božji je puk izbavljen iz babilonskog ropstva. Krist je ustao iz okova smrti. Petra je anđeo oslobodio i kasnije je, nakon njegova mučeništva u Rimu, zajedno s Pavlom bio primljen u nebesku Kristovu slavu. 

Gledajmo u motupropriju jedan pohod koji je tu zato da nas učini odlučnijima! Duh se ne dâ okovati, posebno ne ako je svet. Moramo imati povjerenja u Njegovu snagu i vježbati se u Njegovim darovima: u spoznanju da je vrijeme iluzija prošlo. U uvidu da moramo izgraditi alternativne strukture. U savjetu da svoj novac trošimo za izgradnju novih struktura umjesto da preko crkvenog poreza podupiremo službene strukture koje su daleko od Boga. U mudrosti da povežemo svoje snage. U jakosti da izdržimo represalije bez ogorčenosti. U strahu Božjem koji Krista stavlja iznad svega. U pobožnosti da se uzdamo u nebesku pomoć. 'O dođi Stvorče, Duše Svet' pjevale su karmelićanke iz Compiègnea kad su ih za vrijeme Francuske revolucije njihovi stražari vodili na stratište jer su odbile prekršiti svoje zavjete. Njihov je spomendan danas, 17. srpnja."

Izvor: summorum-pontificum.de
Slike: WIKIMEDIA COMMONS (1, 2)

Benediktova ostavština u plamenu i pepelu

Papa diktator

nikada jasnije nije pokazao svoje pravo lice

nego kao što smo to doživjeli

16. srpnja 2021.,

kada je svog živućeg predšasnika

udario šakom u lice

i time pokazao

što se misli time

da između dvojice papa

ne stane niti list papira:

njegovu najvažniju ostavštinu

SUMMORUM PONTIFICUM

bacio je na lomaču

svoga pontifikata.

Akutalnija je negoli ikada knjiga

Marcantonija Colonne / H. Sirea:

Papa diktator

gdje među ostalim čitamo:

"Čim se ugase javne kamere,

papa Franjo pretvori se u sasvim drugi lik:

arogantan, omalovažavajući,

rasipan pogrdama

i zloglasan po ispadima gnjeva

od koji svatko okusi,

od kardinala do vozača."

Sada je vrijeme kada treba

moliti za papu Benedikta XVI.!

Sve ostalo

sudit će Bog

života i smrti.

Izvor: Tu Domine

Pater Sancte, sic transit gloria mundi!

Zajednica koja nešto što joj je dotada bilo najsvetije i najuzvišenije odjednom proglašava strogo zabranjenim, i težnju za time drži nečim nedoličnim, stavlja samu sebe u pitanje. Ta što ćemo takvoj zajednici uopće još vjerovati? Neće li sutra opet nešto zabraniti što danas još propisuje?

(J. Ratzinger, Sol zemlje, 2001.)

Što će se takvoj zajednici uopće još vjerovati? Pitanje je koje ne muči papu Franju. Pogledamo li unatrag na sav kaos ovih osam godina, nedostajao je samo ovaj ispad protiv njegova živog prethodnika. 

Još se sjećamo kako je Franjo milosrdno primio i slušao o planovima vjenčanja jednog transseksualca, kako je inzistirao na tome da katolici private "darove i kvalitete" istospolnika, kako je raspustio Akademiju za život Ivana Pavla II. da bi je popunio ljudima koji se otvoreno protive katoličkom ćudoređu. Promicao je svoje prijatelje poput McCarricka, Mahonyja, Danneelsa i drugih koji su izgubili svaki ugled u očima vjernika. Izazivao serijom intervjua izvan svake pameti s notornim Scalfarijem, uništavao tradicijske redovničke zajednice. Nije se ustezao ni od skandaloznih izjava o Blaženoj Djevici Mariji i o Gospodinu pa sve do klanjanja idolu usred Rima.

Je li se od nekoga koji se toliko nastoji svidjeti svijetu moglo očekivati da se neće pridružiti rušiteljima tradicionalnih simbola i spomenika koji haraju već mjesecima? Zašto ne biti prvi među njima i pokušati srušiti najveći simbol? Ponovo.

Očito je da s katoličkim pojmom i slikom Boga Franjo ne može puno. Previše je toga u vezi s tim rigidno i zadano, ali s "bogom iznenađenja", kojeg toliko promiče, sasvim je drukčije. On govori baš ono što Franjo želi, npr. da praktički zabrani vjekovnu misu te da insinuira u popratnom pismu da je i ova blijeda tolerancija privremena.

Franjo djeluje kao čisti političar. Moć je u njegovim rukama i uništit će svakoga tko mu stane na put. Primjer franjevaca Bezgrješne dovoljno govori. No, kao i svi političari i Franjo je prolazan. Kako se samo daleko i kao u magli čini medijski toliko eksponirani Ivan Pavao II. Ako je u nekoliko godina "najmilosrdniji" papa uspio nemilosrdno i prevratnički uništiti puno snažnija, opravdanija te na razumu i vjeri utemeljena djela svojih prethodnika, koliko li će nekom budućem papi - koliko god to daleko bilo u budućnosti - biti lakše potezom pera precrtati šuplje fraze jednog dokumenta prepunog površnosti i mržnje?!

***

Iz predavanja kardinala Sticklera, Uspomene i iskustva koncilskoga perita Liturgijskog povjerenstva, prenosim dio u kojem ističe da postoje područja nad kojima ni papa nema moć manipuliranja.

"Da bih izbjegao sva nerazumijevanja kod ovog prikaza reforme koji u bitnome za predmet ima odnos suglasja ili nesuglasja između koncilske konstitucije i Novog reda mise, želim izričito ustvrditi da nikada nisam - dogmatski i juridički - dovodio u sumnju valjanost potonjega iako su mi kod juridičkog pitanja došle ozbiljne sumnje s obzirom na moje intenzivno bavljenje srednjovjekovnim kanonistima, koji su jednoglasnog mišljenja da pape mogu promijeniti sve, izuzimajući ono što propisuje Sveto pismo ili što pogađa već donesene najviše doktrinarne odluke i 'status Ecclesiae'. Kod određivanja toga pojma ne nadaje se jasna sigurnost. Vezanost tradicijom kod bitnih stvari koje su tijekom vremena konačno obilježile Crkvu, sigurno spada u taj fiksni, nepromjenjivi 'status', o kojem također niti papa nema ovlasti raspolaganja. Značenje liturgije za čitav pojam Crkve i njegov razvoj, koje je i II. vatikanski koncil naglasio kao u biti nepromjenjivo, blisko je misli da ona stvarno, što se tiče njezine predajne biti, spada u 'status Ecclesiae'."

Izvor: Gloria.tv
Slika: Orbis catholicus secundus

SVMMORVM PONTIFICVM ~ MMVII - MMXXI

 

Ono što je prijašnjim naraštajima bilo sveto, to ostaje i za nas sveto i veliko, te se ne može najednom potpuno zabraniti ili čak proglasiti štetnim.  

Benedikt XVI. (2007. god.)

Slika: Orbis catholicus secundus