U spomen

Papu Benedikta XVI. s pravom bismo mogli nazvati osnivačem gotovo svih današnjih tradicijskih zajednica u Crkvi. Bez njega bi teško dobile ikakvo mjesto u Crkvi, što su mnogih njihovi članovi zadnjih dana istaknuli. 

U ovom postu nalazi se tek nekoliko odabranih priopćenja takvih ustanova povodom smrti Benedikta XVI.

Petrovo bratstvo

Svećeničko bratstvo sv. Petra s velikom je žalošću danas, 31. prosinca 2022. godine, doznalo za smrt pape u miru Benedikta XVI. Pokojni je papa više puta našoj zajednici bio providonosni oslonac: kao kardinal-prefekt Kongregacije za nauk vjere imao je odlučujuću ulogu pri osnutku Svećeničkog bratstva sv. Petra. Godine 1990. tijekom Velikog tjedna posjetio je našu bogosloviju u Wigratzbadu. Kontakti su postojali i nakon njegova izbora na Petrovu stolicu: 6. srpnja 2009. udijelio je privatnu audijenciju utemeljiteljima i tadašnjim poglavarima Petrova bratstva koja nam je pružila priliku da mu zahvalimo za motuproprij 'Summorum pontificum'. Prije nekoliko mjeseci papa Benedikt XVI. uputio je privatno pismo poglavaru Svećeničkog bratstva sv. Petra kojim mu je izrazio ohrabrenje nakon motuproprija 'Traditionis custodes'. 

Svećenicima naše zajednice i povezanim vjernicima na srcu je da mole za pokoj duše preminuloga pape. Tako će se u svim mjesnim sjedištima Petrova bratstva čitati zadušnice kako bi se molilo Boga da 'primi [...] žrtve koje ti prinosimo za dušu sluge tvojega Benedikta, vrhovnog svećenika, da se on kome si na ovom svijetu dao zaslugu papinske službe u nebeskom kraljevstvu pridruži zboru tvojih svetaca' (usp. prikazna molitva iz mise za pokojnoga papu). (izvor)

Ustanova sv. Filipa Nerija

Još je kao kardinal držao svoju zaštitničku ruku nad našom ustanovom u nastajanju i ravnao joj puteve u vrijeme osnutka. Na poseban se način zauzimao za to da naša mlada zajednica pronađe dom u crkvi svete Afre. 

U sjećanju će nam ostati kao otac u Gospodinu.

Neka ga nebeski Otac, kao pomiritelja i dobroga pastira, primi u svoj nebeski pokoj gdje se nadamo da ćemo ga ponovo vidjeti. 

U ove dane u Sv. Afri molimo za njega krunicu za mrtve prije sv. mise u 11 sati. Na ulazu u crkvu nalazi se i knjiga žalosti u koju se možete upisati.

U srijedu, 4. siječnja 2023. održat ćemo u 18 sati svečanu zadušnicu.

Za Ustanovu sv. Filipa Nerija

dr. G. Goesche, prepošt

(izvor)

Benediktinci Bezgrješne

Draga braćo,

jučer smo doznali da je preminuo papa Benedikt XVI. Za nas je važna točka što je on bio papa motuproprija 'Summorum Pontificum' kojim je ponovo dao čast i osnažio pravo tradicionalnog misala 'koji nikada nije bio ukinut'. Podsjetio je na to da se 'povijest liturgije sastoji od rasta i napredovanja, nikada od loma' i naglasio da ono 'što je ranijim generacijama bilo sveto, ostaje i za nas veliko i sveto, a ne može odjednom postati potpuno zabranjeno ili čak biti smatrano štetnim. Svima nam koristi očuvati i dati pravo mjesto bogatstvima koja su izrasla u vjeri i molitvi Crkve'. U 'Soli zemlje' iz 1997. rekao je: 'Jedna zajednica samu sebe dovodi u pitanje kad odjedanput izjavljuje da je ono što do sada posjeduje kao najsvetije zabranjeno i želju za tim obredom čini nepristojnim. Možemo li jednoj takvoj zajednici vjerovati u drugim stvarima? Neće li sutra zabraniti ono što još danas propisuje?' Ne pokazuju li ta svjedočanstva Benedikta XVI. kakvu bezbožnost, nasilje i skandaloznu nepravdu pokazuju rimske direktive sadašnjega pontifikata?

Papa Benedikt XVI. u središtu je naših molitava. Sljedećega utorka služit ćemo zadušnicu za pokoj njegove duše. [...]

(izvor)

Oglasili su se također Apostolska administratura sv. Ivana Marije Vianneya, Ustanova Krista Kralja, Ustanova Dobrog Pastira, misionari milosrđa...

Oproštajne riječi opata Le Barrouxa i utemeljitelja Bratstva sv. Vinka Fererskog bit će objavljene u posebnim postovima.

Hrvatski blog Christus Rex Austrijskog distrikta Piova bratstva prenio je svoju sažalnicu u kojoj mu posebno zahvaljuju za dva njegova djela u korist Tradicije: motuproprij Summorum ponitificum i "povlačenje izopćenja nepravedno izrečeno biskupima Bratstva". Svi su svećenici bili pozvani služiti sv. misu za pokojnoga papu, a vjernici na molitvu.

U vezi s Piovim bratstvom koje nosi velike zasluge za očuvanje tradicionalne mise, postoji još nešto vrijedno spomena. U grobu s Benediktom leži Rogitum, latinska povelja na kojoj su uz biografiju istaknuta neka njegova važna djela, bez spomena motuproprija Summorum pontificum, ali uz spomen Piova bratstva: "ponovo je uspostavio kontakte sa svećenicima Bratstva sv. Pija X." (lat. […] sicut et cum sacerdotibus e Communitate Sancti Pii X usus redintegravit, izvor).

Pretium nostrae salutis

Razmišljanje o Predragocjenoj Krvi Isusovoj o. Marka iz Ustanove sv. Filipa Nerija koja ova godine obilježava 15 godina svoga postojanja. 

"Razmatranje Dragocjene Krvi Kristove ima svoje čvrsto mjesto u liturgiji i u životu Crkve - ne samo u korizmi. Zapravo oznaka 'Dragocjena Krv' govori puno manje nego što treba. Blagdan posvećen ovom otajstvu u predajnoj liturgiji prema Rimskom misalu glasi: festum pretiosissimi sanguinis D. N. J. C. - blagdan Predragocjene Krvi Gospodina našega Isusa Krista. Superlativ. Može se to smatrati sitničavim, ali kad se razmisli kakve sve zemaljske stvari označujemo kao 'dragocjene', čini se primjerenim, upravo kao priprava na Uskrs, razmišljati dublje o Predragocjenoj Krvi Kristovoj.

Dragocjena je već po sebi krv svakog čovjeka. U misaonom i jezičnom svijetu Svetoga pisma krv je sjedište života. Tko prolije svoju krv, taj daje sve, predaje sav svoj život. Kad je, dakle, krv svakoga čovjeka dragocjena, što bi onda moglo biti dragocjenije nego Krv Bogočovjeka Isusa Krista!

Ta se spoznaja višestruko odrazila u povijesti kršćanstva. Na prikazima raspeća u umjetnosti često se nalazi na anđela koji kaležom pažljivo hvata svaku kap Krvi Kristove. Primjerice, ta je ideja dirljivo prikazana u Gibsonovu filmu 'Pasija': nakon bičevanja Isusova dolaze Marija, majka Isusova, i Marija Magdalena. Padaju na koljena plačući i lanenim platnom nježno upijaju Predragocjenu Krv koju je Isus obilno prolio već kod toga mučenja. Ništa manje ni liturgija ne odražava svijest o predragocjenosti Krvi Kristove: kalež iznutra mora biti pozlaćen; za ofertorija, nakon ulijevanja vina i vode, svećenik pažljivo briše unutarnji rub kaleža da ondje ne ostane ni kapljica vina i da se kasnije, pretvorena u Krv Kristovu, ne zaboravi prilikom purificiranja. Kalež štiti pokrivajući ga palom, temeljito ga čisti nakon pričesti i pritom moli. Čak ni kaležno ruho ne ide jednostavno u perilicu rublja. Pere se prethodno u tri posude. Voda se prolijeva u sakrarij, otvor u podu sakristije koji vodi izravno u zemlju.

Sve te mjere bez puno riječi svjedoče o strahopoštovanju Crkve pred beskrajnom dragocjenošću Krvi Isusa Krista. To su mjere opreza da se ne mogne izgubiti ni najmanja kapljica. I odluka Crkve da se vjernicima ne pruža kalež za pričest, povezana je s tim strahopoštovanjem i oprezom. Izgubiti i najmanju kap Krvi Kristove, prema sv. Ćirilu Jeruzalemskom, trebamo smatrati kao da bismo izgubili jedan vlastiti ud. 

Istina o Predragocjenoj Krvi otvara nam također oči za jednu drugu dragocjenost: dragocjenost svake pojedine ljudske duše. Liturgija Krv Kristovu zove 'pretium nostrae salutis' - cijena našeg spasenja. Da mene -  da, mene - otkupi od grijeha i smrti, Isus Krist je na križu prolio svoju Krv. Dostajala bi već i kapljica, kaže nam sv. Toma Akvinski. Njemu, Kristu, to nije bilo dovoljno. Htio nam je dokazati svoju ljubav do zadnje kapi Krvi. 

Razmatranje Predragocjene Krvi Kristove poput ogledala je pred nama. U njemu vidimo koliko svaki od nas dragocjen u Njegovim očima. Tako dragocjen da nas je otkupio svojom Predragocjenom Krvlju. U zrcalu Predragocjene Krvi prepoznajemo pravo vrijednost i čovjekovo dostojanstvo. Sveti Augustin zadivljen je stajao pred tim otajstvom, a njegove tadašnje riječi vrijede i za kasnije naraštaje: 'Jedinorođeni Sin Božji prolio je za nas svoju Krv. Dušo, uspravi se! Toliko si vrijedna!'"

Izvor: ISPN (1/2015)

Slike: WIKIMEDIA COMMONS (1, 2, 3)

Vivat, creſcat, floreat

U srpnju je obilježeno pola tisućljeća od rođenja sv. Filipa Nerija. Proslavi se pridružila i tradicijska Ustanova sv. Filipa Nerija iz Berlina. Služili su svečanu misu, 26. srpnja 2015. s Te Deumom, a zatim su blagoslovili fontanu sv. Filipa, otvorili malu izložbu o povijesti svoje zajednice i održali mali domjenak. Slike s tog događaja možete pogledati na fotoblogu njihova člana.

I ova mlada družba ima problema s manjkom prostora za svoje kandidate tako da više ne mogu primati nove sjemeništarce niti goste u prolazu. Budući da se dio rezidencije iznajmljuje kako bi mogli otplaćivati kredit za kuću, preostalo im je samo urediti potkrovlje.

Kako se ne mogu osloniti na crkveni porez koji je rezerviran za one koji pripremaju novi koncil, upućeni su na vlastite snage. No, i tako nisu u mogućnosti pokriti troškove provjere statike, zaštite od požara, raznih instalacija pa su se obratili za pomoć prijateljima Ustanove i onima kojima je stalo do napretka ove katoličke oaze. 

Prethodne dvije fotografije prikazuju potkrovlje u dijelu zgrade uz ulicu u kojem će se izgraditi dodatnih šest soba za sjemeništarce i posjetitelje.

Prema: ISPN
Slike: ISPNBerlin, Facebook.com/ISPN

Uz Gospu od Neprestane Pomoći

Engleski oratorijanci su ovdje dvaput spomenuti (1, 2); otada su nastala su još dva njihova oratorija, odnosno na putu su prema samostalnosti- Mančesterski i Jorkški oratorij. Svi su se do sada istaknuli ne samo kao promicatelji reforme reforme, nego i po tomu što je u njihovim zajednicama klasična sveta misa bez problema uključena u redoviti pastoral. To se odnosi i na neke druge oratorijanske zajednice u svijetu kao što su oratoriji u Perugi, Torontu, Beču, oratorij u nastanku iz Brisbanea, a nedavno se Konfederaciji oratorija sv. Filipa Nerija priključila i zajednica koja je do sada bila poznata pod imenom Djelo Marijino.

Ustanova sv. Filipa Nerija, pak, nije članica spomenute konfederacije, nego je samostalna družba svećenika pod nadležnošću Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei. Nedavno su dobili još jednog člana koji je za časopis Ustanove opisao kako je dospio u tu berlinsku zajednicu.

"Moj put u Ustanovu sv. Filipa Nerija započeo je na izvjestan način već 2000. godine. Tada sam u Le Barrouxu, jednom benediktinskom samostanu u južnoj Francuskoj, prvi put doživio drevnu misu. Ono što sam tada doživio, sažeo je pater zadužen za goste na čudesan način ovim riječima: 'Na misi se mora osjetiti kako se otvaraju nebeske brane'. To intenzivno iskustvo da na misi nebo i zemlja dodiruju jedno drugo, nije me otada više napustilo.

Usprkos tomu, bio je potreban obilazni put. Zaređen sam za svećenika Minhensko-frajsinške nadbiskupije. Nije bila slučajnost da mi je mlada misa pala 27. lipnja, na blagdan Gospe od Neprestane Pomoći. Nisam to znao kad sam kod sestara naručio mladomisničko ruho na kojem je trebala biti izvezena upravo ta milosna slika. Tako sam odlučio staviti svoje svećeništvo upravo pod djelotvornu zaštitu Gospe od Neprestane Pomoći.

Išao sam putem dijecezanskog svećenika u nadi da bi nakon motuproprija 'Summorum Pontificum' moralo biti moguće skladno uklopiti 'izvanredni oblik rimskog obreda' u svakodnevicu dijecezanskog svećenika. Moje su nade bile iznevjerene. Slaviti drevnu misu bilo je moguće gotovo jedino u tajnosti- ako se čovjek htio poštedjeti nervirajućih diskusija.

Moja je čežnja tako ostala neutišana dok nisam u lipnju 2013. prvi put posjetio Ustanovu sv. Filipa Nerija. Već sam nakon kratkog vremena naslutio da bih si ovdje mogao pronaći duhovni dom. Prije nego što sam otputovao htio sam još jednom otići u crkvu Svete Afre kako bih zamolio Boga za Njegova Svetog Duha i za jasnoću. Više iz znatiželje pošao sam i k bočnim oltarima, desno k sv. Josipu i lijevo- Majci od Neprestane Pomoći.

Tako sam se odvezao natrag u München i počeo moliti devetnicu Gospi od Neprestane Pomoći. Svakog dana te devetnice dobio sam kakav jasan znak, tako da sam nježno, ali posve sigurno bio vođen sve više u tom smjeru. Kad je devetnica prošla, pisao sam nadbiskupu i prepoštu Ustanove te zamolio da svoj svećenički put smijem nastaviti u Berlinu. Jedva tjedan dana poslije došao je prepoštov odgovor. Rado me primio u Ustanovu. Pismo je nosilo datum 27. lipnja. Blagdan Majke od Neprestane Pomoći. Dan moje mlade mise.

Minhensko-frajsinškoj nadbiskupiji bilo je, razumljivo, teško izgubiti mladog svećenika. No, tada je u Berlin stiglo pismo iz minhenskog ordinarijata. Nadbiskup mi je dopustio da se povučem. Bio je blagdan svete Afre.

Uz pomoć Majke Božje ojačao sam sada kao treći svećenik rad Ustanove, a sve prijatelje i dobrotvore Ustanove molim za njihovu molitvu."

Izvor: institut-philipp-neri.de
Slike: ispnberlin.blogspot.com,  institut-philipp-neri.de

Krunica pohvala

O, Majko od Neprestane Pomoći, vjerujem i ispovijedam da si po božanskoj odredbi djeliteljica svih milosti Božjih, i da te sva stvorenja trebaju voljeti i zauvijek pjevati tvoje pohvale i smilovanja.
Zdravo Marijo.

O, Majko od Neprestane Pomoći, ufam se u beskrajnu dobrotu Božju da mi dade zahvalno srce prema tvojoj dobroti, i da tvoje ime bude hvaljeno i blagoslivljano na nebu i na zemlji, kao znak ljubavi i milosrđa.
Zdravo Marijo.

O, Majko od Neprestane Pomoći, ljubim Boga što te učinio tako svetom, tako velikom i milosrdnom, i ljubim te jer si mi majka i nebeska dobročiniteljica koja mi svakog dana daješ kruha i sve milosti koje su mi potrebne za vječno spasenje.
Zdravo Marijo.

MOLITVA

O, Majko od Neprestane Pomoći, kraljice anđelâ i svih svetih; odričem se svijeta i zloduha, i priznajem te i izabirem za svoju vladaricu, za svoju majku i odvjetnicu kod tvoga ljubljenoga Sina, Isusa Krista. Amen.

(Nadbratovština Naše Gospe od Neprestane Pomoći i sv. Alfonza de Liguorija)

Izvor: Comunidad Valenciana: Arte y Memoria
Slika: nascetur.blogspot.com

Čuvati blago

Jučer se povodom izbora novog prvosvećenika oglasila i Ustanova sv. Filipa Nerija:

"Odreknuće našeg ljubljenog Svetog Oca Benedikta XVI., još nas uvijek u Ustanovi sv. Filipa Nerija ispunjava brigom. Neka nam Gospodin daruje snage i milosti da povjereno nam blago vjerno čuvamo i umnažamo.

Sada molimo za našeg Svetog Oca Franju 's kraja svijeta'. Sveti Benedikt i sveti Franjo Asiški povezani su u kontinuitetu obnove Crkve u Kristu. Isto tako, neka i pontifikat pape Franje bude povezan s onim njegova prethodnika. Povjeravamo Svetog Oca zagovoru Majke Božje, Spasa Puka Rimskoga, koju je tako nježno pohodio prvog dana svog pontifikata.

Molimo za papu Franju koji će na svetkovinu sv. Josipa biti uveden u svoju službu. Sveti Josip je prijatelj siromašnih, zato u našem institutu koji je jedna od najsiromašnijih ustanova Katoličke crkve u Njemačkoj, uživa veliko štovanje. Neka uvijek pomaže Papi kao što i nama oduvijek pomaže.

Svetom Ocu na početku njegove teške službe, pozdrav svetog Franje: PAX ET BONUM!"

Izvor: institut-philipp-neri.de (15. ožujka 2013.)
Slika: Instytut św. Filipa Neri

O služenju

Ustanova sv. Filipa Nerija se već dvaput oglasila povodom odstupa Svetog Oca; 12. veljače su osim iznenađenosti izrazili svoju veliku zahvalnost zato što bez njegove potpore ne bi bilo naše ustanove u ovom obliku, a jučer su najavili organiziranje potpisivanja pozdrava Papi jer je naša dužnost zahvaliti Bogu za njegovu djelatnost kao kardinala i kao Nasljednika Petrova. Našu zahvalu i naše molbe, naše nakane i osjećaje izručit ćemo na svečanoj marijanskoj misi, 28. veljače u 18 sati, u ruke Majke Božje. U prvom su reagiranju dali i poveznicu na članak M. Mosebacha o Papinoj odluci.

Pisac je podsjetio na nagađanja o odricanju od papinstva bl. Ivana Pavla II. u vrijeme njegove bolesti. Smatra da je dobro učinio što nije prihvatio takvo rješenje jer je njegova "smrt pred očima milijuna postala velikom dirljivom svetkovinom Katoličke crkve".

Sadašnje pak odreknuće Svetog Oca proizlazi iz "skromnosti i poniznosti Benedikta XVI. Taj je papa izričiti neprijatelj kulta ličnosti- već po svom papinskom imenu, Šesnaesti naznačuje da sebe vidi kao jednoga koji stoji u dugom nizu".

Glavne zadaće koje si je zadao bile su: "podsjetiti Crkvu na njenu Predaju, ispraviti krivi teološki razvoj nakon II. vatikanskog koncila koji je djelovao kao da je Katolička crkva osnovana istom na tom Koncilu".

Papa je nasuprot navaljivanjima da i Crkva usvoji duh vremena "suprotstavio uvjerenje da je Crkva kroz stoljeća uvijek ista; ona ne poznaje ni lomove ni revolucije, nego živi u kontinuitetu razvitka svojih tradicija.

Benedikt XVI. nije sebe shvaćao kao gospodara Crkve. Nije na sebe u punini svoje papinske službe gledao kao na diktatora, nego više kao pokretača, ohrabrivača, učitelja i svećenika. To je bila slika papinstva koja je osupnula i mnoge njegove pristaše; papa koji ne zapovijeda i koji ne želi biti promišljeni znalac igre moćnika. Nakon duhovne besplodnosti poslijekoncilske epohe, savjetovao je Crkvu na svijest o zadaći koju joj je dao njen Utemeljitelja; odgajati vjernike za to da žive u prisutnosti Božjoj."

Mosebachovo je mišljenje da Sveti Otac zapravo nije želio da Crkva trpi zbog njegove nemoći, jer je izbliza mogao vidjeti kako je njegov prethodnik postajao u bolesti sve ovisniji od svoje okoline.

Papa Benedikt XVI. papinsku službu shvaća ne kao plijen, nego kao "služenje koje se toliko dugo obavlja koliko to dopuštaju snage".

Izvor: faz.net
Slika: SANTA MARIA REINA

Baronius

Prošlogodišnji Papin pohod svojoj domovini iskoristile su stotine profesora teologije iz njemačkoga govornog prostora za kampanju kojoj su cilj stvaranje demokratskijih struktura u Crkvi, ređenje oženjenih muškaraca i žena, pa sve do prihvaćanja istospolnih zajednica u Crkvi. 

I to je jedan od razloga što tradicijske redovničke zajednice svoje kandidate školuju na vlastitim teološkim ustanovama. Na taj se korak odlučila čak i mala zajednica svećenika pod zaštitom sv. Filipa Nerija iz Berlina o kojoj ovdje postoji post iz lipnja 2011. Svoje su kandidate do sada slali u Donju Austriju na visoko učilište Slugu Isusa i Marije, ali budući da žele da njihovi sjemeništarci kontinuirano stječu iskustva u dušobrižništvu velegrada kakav je Berlin, odlučili su se na otvaranje vlastitoga kućnog studija. Svoju šansu za uspjeh toga važnog pothvata vide i u tomu što na velikom prostoru Berlina i istoka Njemačke nema katoličke bogoslovije.

Osnutak akademije najavljen je u srpnju. Prepošt Ustanove sv. Filipa Nerija, dr. o. G. Goesche, za ravnatelja je imenovao dr. o. T. Jatzkowskog. Potonji je do 2010. bio član Piova bratstva i vodio njihov priorat u Hamburgu. Studirao je filozofiju, teologiju, sociologiju i pedagogiju. Doktorirao je iz filozofijske hermeneutike. Njegova je prva zadaća bila da najprije ostvari uvjete za pokretanje studija filozofije. Mnogi sveučilišni profesori i prijatelji Ustanove sv. Filipa Nerija rado  su pristali na suradnju, tako da je nova akademija 5. studenog 2012. mogla početi s radom. Program Philosophicuma za prva dva semestra možete pogledati ovdje.

Ustanova sv. Filipa Nerija kao ni nova akademija ne financiraju se iz crkvenog poreza, zato se sami moraju pobrinuti za financiranje svojih sjemeništaraca i održavanje studija pa pozivaju i sponzore da im u tomu pomognu. Akademija će se postupno razvijati i rasti sa studentima, tako da je sljedeća briga da se pripravi sve kako bi 2015. mogla početi predavanja iz teologije. 

Nova visokoškolska ustanova nosi naziv Baronius-Akademie. Nazvana je po časnom sluzi Božjem Cezaru kardinalu Baroniju, prvom nasljedniku sv. Filipa Nerija na čelu Kongregacije oratorija i ispovjedniku pape Klementa VIII. Taj je crkveni povjesničar i bibliotekar Svete Rimske Crkve svojim djelom u dvanaest svezaka, Annales Ecclesiastici, odgovorio na pokušaj protestantizacije crkvene povijesti, odnosno na Magdeburške centurije. Papa Benedikt XIV. proglasio ga je časnim slugom Božjim, a naš slavno vladajući papa Benedikt XVI., koji je sanjao da postane bibliotekarom Svete Rimske Crkve, dopustio je nastavak procesa beatifikacije 2008. godine. Relikvije kard. Baronija nalaze se u crkvi Svete Marije in Vallicella, a sve događaje vezane uz njegovu kauzu možete pratiti na službenoj stranici oratorijanaca.

 Molitva za beatifikaciju

"Bože koji si obećao uzdići ponizne, udostoj se poslušati molitve koje ti upravljam za proslavu časnoga kardinala Cezara Baronija, gorljivoga branitelja Crkve i istine na području povijesnih istraživanja. Učini da nasljedujući njegovu krjepost, gledam Isusa u licu braće, živim u svjetlu evanđelja i da mi po njegovu zagovoru bude udijeljena milost za koju te ponizno molim (...).

Po Isusu Kristu, Gospodinu našemu. Amen."
(Izvor: Oratorio San Felipe Neri de Alcalá)

DODATAK, 23. studenoga 2012.

O kardinalu Baroniju važno je dodati još nešto na što me upozorio jedan čitatelj, naime da je u Annales Ecclesiastici uvrstio i dolazak pape Aleksandra III. u Zadar citiravši kardinala Bosona iz papine pratnje (vidi ovdje): 

-u prijevodu don Ante Strgačića:
"A odatle [tj. s Visa, 11 galija], ploveći mimo ostalih dalmatinskih otoka, prije nego je sunce granulo, zajedno s braćom ... [nabraja imena] dovezoše ga zdrava i vesela u grad Zadar, koji se nalazi na rubu ugarskog kraljevstva. A kako dotada nije taj grad posjetio nijedan papa, s dolaska papina nasta u gradu veliko veselje i neopisiva radost u kleru i puku, i svi su blagoslivljali Gospoda, koji se u naše dane udostojao pohoditi Zadar preko Aleksandra svoga sluge i nasljednika sv. Petra. I tako, pošto mu je po rimskom običaju pripremljen bijeli konj, povedoše ga u povorci gradom uz pjevanje bezbrojnih lauda i kantika, koje su gromko odjekivale u njihovu hrvatskom jezku, do u glavnu crkvu sv. Stošije, u kojoj počiva uz počasti pohranjena ona djevica i mučenica. Poslije četiri dana boravka u Zadru iziđe iz grada, te ploveći sretno uz hrvatske otoke i malene primorske gradove Istre, uz pomoć Gospodnju, veseo stiže u samostan sv. Nikole u Rialtu [u Mletcima]."
(Izvor: croatianhistory.net)

Slika: iagiforum.info

U duhu sv. Filipa Nerija

U intervjuu s don Antom Sumićem, FSSP mogli smo, između ostaloga, pročitati kako je za vrijeme svoga boravka u Makarskoj svakodnevno služio klasičnu svetu misu u konkatedrali sv. Marka i Jeronima. U toj sustolnoj crkvi počivaju moći velikoga biskupa, misionara, dobročinitelja i čudotvorca Nikole Bjankovića za kojeg je trebinjski biskup A. de Primi rekao da je 'apostol Hrvata' (životopis). Sluga Božji N. Bjanković je oduševljen primjerom oratorijanaca iz Ferma od roditeljske ostavštine osnovao najprije oratorij u Splitu, s ciljem da 'poučavanjem, propovijedanjem i službom Božjom' njeguju 'živu vjeru i pobožnost u gradu Splitu' (idem). Danas je na tom mjestu Akademska crkva posvećena sv. Filipu Neriju, utemeljitelju oratorijanaca. Kasnije su osnovani oratoriji u Brelima i u Makarskoj, a zadnji naš oratorijanac bio je o. P. Ivanišević koji je umro 1844.

Članovi oratorija su svećenici koji žive poput redovnika, ali bez redovničkih zavjeta. Razni oratoriji su okupljeni u konfederaciju, a dosta ih provodi liturgijsku obnovu pape Benedikta XVI. Primjer su oratoriji u Birminghamu, Oxfordu, Londonu, Torontu, također su i bečki oratorijanci krenuli tim tragom, ali prvenstveno u smjeru reforme reforme.

Danas pak nekoliko riječi o jednoj ustanovi koja se ugledala na oratorijansku karizmu, ali nije članica te konfederacije. U Njemačkoj je 2003. godine nastao Institut sv. Filipa Nerija kao pokušaj da se odgovori na 'pad vjere u društvu i Crkvi te na rastuću polarizaciju između različitih unutarcrkvenih misaonih usmjerenja'.

Ustanova želi spojiti njegovanje katoličke tradicije sa suvremenim pastoralom, ne popuštajući duhu vremena i tendencijama banalizacije koje su s tim duhom povezane. S tim ciljevima je Sveta Stolica, uz aktivnu potporu tada kardinala J. Ratzingera, a danas pape Benedikta XVI., 26. svibnja 2004. godine službeno priznala institut kao družbu apostolskog života papinskog prava. Kao prvi prepošt postavljen je dr. G. Goesche i 2007. potvrđen na toj poziciji.

Dakle, riječ je o novoj, maloj zajednici koja polako raste, ne samo novim kandidatima za svećenike, nego se oko nje okuplja sve više vjernika i dobročinitelja tako da su mogli otkupiti berlinsku crkvu sv. Afre i samostan od jedne druge družbe koja ga je morala napustiti zbog pada zvanja. Vlastita rezidencija im je omogućila stabilnost. Osim svakodnevne klasične sv. mise, ispovijedanja, vjeronauka i raznih pobožnosti, organiziraju koncerte i različita događanja kojima žele misijski djelovati u raskršćanjenom okružju, i biti također jasno uočljivi kao svećenici, jer se u neopoganskom i dekristijaniziranom području njemačke metropole rijetko može vidjeti svećenička sutana. U Sv. Afri živi i jedna slijepa pustinjakinja kao oblatkinja instituta. Osim u Berlinu ustanova ima apostolat u obližnjem Potsdamu i u Trieru.

Slika: New Liturgical Movement

DODATCI:

1.) Malo sam preuredio Litanije sv. Augustina.
2.) Komentar iz prethodnog posta sam ipak izbrisao jer odstupa od molitvenog duha i namjere s kojom je nastao članak. Molim sve da se pri pisanju klone nepotrebne žučljivosti i polemičnosti!

Očima redatelja

Kard. Brandmüllera smo spominjali u surječuju polemike sa snagama u Njemačkoj koje smjeraju k jednoj drugoj Crkvi, a nalaze se i u Središnjem povjerenstvu njemačkih katolika (ZdK). Prošloga mjeseca je u Rimu objavljena njegova knjiga razgovora s njemačkim režiserom I. Langnerom- koji je kao i kard. Brandmüller obraćenik s protestantizma na katoličku vjeru- pod naslovom Ateismo? No Grazie! Credere è ragionevole, njemački naslov glasi Vernünftig glauben. Ein Gespräch über Atheismus. Predstavljanju su nazočili bibliotekar Svete rimske crkve, R. kard. Farina i razni uglednici. O knjizi i drugim temama I. Langner je dao intervju, a ja sam izdvojio odlomke koji govore o tradicionalnoj misi, također kao pripremu za sljedeću nedjelju. Slika prikazuje kard. Brandmüllera na sv. misi u izvanrednom obliku rimskog obreda kod franjevaca Bezgrješne, 6. veljače ove godine. Njemu zdesna je oratorijanac U. M. Lang, auktor poznatog djela Okretanje prema Gospodinu koje su 2007. objavili i naši isusovci.

"Mojoj biografiji pripada činjenica da sam s osamnaest godina htio postati protestantski pastor. Čak sam bio na sjevernolapskom ('nordelbisch') kolegiju utemeljenom u tu svrhu ili da kažemo komunističkim rječnikom, bio sam evangeličko-luteranski kadar. Možda ćete se iznenaditi, ali sadašnji tzv. redoviti oblik sv. mise izvana se ne razlikuje posebno od luteranskog bogoslužja. Ovdje kao i tamo svećenik izlazi iz sakristije, ide k oltaru, okreće se puku i počinje govoriti. Više od deset godina sam bio kazališni režiser, a više od dvadeset i pet godina snimam dokumentarce, dakle, u prvom redu sam čovjek slike, a ono što u oba slučaja vidim, optički se uopće ne razlikuje.

Potpuno je drugačije u izvanrednom obredu. Kad sam ga upoznao ovdje u Berlinu, u crkvi sv. Afre Instituta sv. Filipa Nerija, najprije sam bio prilično zbunjen. Ta stara sv. misa je nešto potpuno drugačije. Kad je se samo pogleda- ne mora se ništa razumjeti- odmah sam kao obraćenik i bivši luteran shvatio: ovdje se događa nešto potpuno drugo, nego kod protestanata. Potpuna mi je zagonetka zašto se ovo jedinstveno katoličko obilježje napustilo; ali to je druga tema. Međutim, kao strastvenom čitaču dolazi mi na pamet još ovo: uzmite u ruke 'Uliksa' J. Joycea i otvorite samo prvu stranicu. Bez poznavanja tridentske mise razumijete samo polovicu. Sve što B. Mulligan radi u dublinskom tornju odnosi se na staru katoličku misu. Njegova prva rečenica glasi: 'Introibo ad altare Dei'! Ne moram ni spominjati uglazbljene Mozartove mise itd. I njih treba shvatiti u skladu i suradnji s izvanrednim obredom. U redovitom to postaje koncert s misnom pratnjom. Ljudi sjednu i slušaju. Kao u filharmoniji.

Primjećujete, dakle, da sam oduševljen motuproprijem 'Summorum Pontificum'. On otvara put. Ponovnim oživljavanjem drevne mise Katolička crkva prihvaća blago koje svojim unutarnjim utjecajem pokazuje put u budućnost ispunjen zadivljenošću. Njeno lice, takoreći, sja u obilju i ljepoti, čega se ne smije odreći. Vjerojatnošću koja graniči sa sigurnošću možemo kazati da onima koji posjećuju takve mise, neće pasti napamet gluposti u koje redovito upadaju dame i gospoda iz ZdK."

Izvor: summorum-pontificum.de (27. I. 2011.)
Slika: Messainlatino.it