Baronius

Prošlogodišnji Papin pohod svojoj domovini iskoristile su stotine profesora teologije iz njemačkoga govornog prostora za kampanju kojoj su cilj stvaranje demokratskijih struktura u Crkvi, ređenje oženjenih muškaraca i žena, pa sve do prihvaćanja istospolnih zajednica u Crkvi. 

I to je jedan od razloga što tradicijske redovničke zajednice svoje kandidate školuju na vlastitim teološkim ustanovama. Na taj se korak odlučila čak i mala zajednica svećenika pod zaštitom sv. Filipa Nerija iz Berlina o kojoj ovdje postoji post iz lipnja 2011. Svoje su kandidate do sada slali u Donju Austriju na visoko učilište Slugu Isusa i Marije, ali budući da žele da njihovi sjemeništarci kontinuirano stječu iskustva u dušobrižništvu velegrada kakav je Berlin, odlučili su se na otvaranje vlastitoga kućnog studija. Svoju šansu za uspjeh toga važnog pothvata vide i u tomu što na velikom prostoru Berlina i istoka Njemačke nema katoličke bogoslovije.

Osnutak akademije najavljen je u srpnju. Prepošt Ustanove sv. Filipa Nerija, dr. o. G. Goesche, za ravnatelja je imenovao dr. o. T. Jatzkowskog. Potonji je do 2010. bio član Piova bratstva i vodio njihov priorat u Hamburgu. Studirao je filozofiju, teologiju, sociologiju i pedagogiju. Doktorirao je iz filozofijske hermeneutike. Njegova je prva zadaća bila da najprije ostvari uvjete za pokretanje studija filozofije. Mnogi sveučilišni profesori i prijatelji Ustanove sv. Filipa Nerija rado  su pristali na suradnju, tako da je nova akademija 5. studenog 2012. mogla početi s radom. Program Philosophicuma za prva dva semestra možete pogledati ovdje.

Ustanova sv. Filipa Nerija kao ni nova akademija ne financiraju se iz crkvenog poreza, zato se sami moraju pobrinuti za financiranje svojih sjemeništaraca i održavanje studija pa pozivaju i sponzore da im u tomu pomognu. Akademija će se postupno razvijati i rasti sa studentima, tako da je sljedeća briga da se pripravi sve kako bi 2015. mogla početi predavanja iz teologije. 

Nova visokoškolska ustanova nosi naziv Baronius-Akademie. Nazvana je po časnom sluzi Božjem Cezaru kardinalu Baroniju, prvom nasljedniku sv. Filipa Nerija na čelu Kongregacije oratorija i ispovjedniku pape Klementa VIII. Taj je crkveni povjesničar i bibliotekar Svete Rimske Crkve svojim djelom u dvanaest svezaka, Annales Ecclesiastici, odgovorio na pokušaj protestantizacije crkvene povijesti, odnosno na Magdeburške centurije. Papa Benedikt XIV. proglasio ga je časnim slugom Božjim, a naš slavno vladajući papa Benedikt XVI., koji je sanjao da postane bibliotekarom Svete Rimske Crkve, dopustio je nastavak procesa beatifikacije 2008. godine. Relikvije kard. Baronija nalaze se u crkvi Svete Marije in Vallicella, a sve događaje vezane uz njegovu kauzu možete pratiti na službenoj stranici oratorijanaca.

 Molitva za beatifikaciju

"Bože koji si obećao uzdići ponizne, udostoj se poslušati molitve koje ti upravljam za proslavu časnoga kardinala Cezara Baronija, gorljivoga branitelja Crkve i istine na području povijesnih istraživanja. Učini da nasljedujući njegovu krjepost, gledam Isusa u licu braće, živim u svjetlu evanđelja i da mi po njegovu zagovoru bude udijeljena milost za koju te ponizno molim (...).

Po Isusu Kristu, Gospodinu našemu. Amen."
(Izvor: Oratorio San Felipe Neri de Alcalá)

DODATAK, 23. studenoga 2012.

O kardinalu Baroniju važno je dodati još nešto na što me upozorio jedan čitatelj, naime da je u Annales Ecclesiastici uvrstio i dolazak pape Aleksandra III. u Zadar citiravši kardinala Bosona iz papine pratnje (vidi ovdje): 

-u prijevodu don Ante Strgačića:
"A odatle [tj. s Visa, 11 galija], ploveći mimo ostalih dalmatinskih otoka, prije nego je sunce granulo, zajedno s braćom ... [nabraja imena] dovezoše ga zdrava i vesela u grad Zadar, koji se nalazi na rubu ugarskog kraljevstva. A kako dotada nije taj grad posjetio nijedan papa, s dolaska papina nasta u gradu veliko veselje i neopisiva radost u kleru i puku, i svi su blagoslivljali Gospoda, koji se u naše dane udostojao pohoditi Zadar preko Aleksandra svoga sluge i nasljednika sv. Petra. I tako, pošto mu je po rimskom običaju pripremljen bijeli konj, povedoše ga u povorci gradom uz pjevanje bezbrojnih lauda i kantika, koje su gromko odjekivale u njihovu hrvatskom jezku, do u glavnu crkvu sv. Stošije, u kojoj počiva uz počasti pohranjena ona djevica i mučenica. Poslije četiri dana boravka u Zadru iziđe iz grada, te ploveći sretno uz hrvatske otoke i malene primorske gradove Istre, uz pomoć Gospodnju, veseo stiže u samostan sv. Nikole u Rialtu [u Mletcima]."
(Izvor: croatianhistory.net)

Slika: iagiforum.info