Istinovati u ljubavi

Novi bilten Ustanove Krista Kralja i Velikog Svećenika donosi lijepe vijesti o rekordnom broju ulazaka u njihovo sjemenište. Novu akademsku godinu 2012./'13. započinje još dvadeset sjemeništaraca. Iako ta brojka veseli, uz nju su povezane i brige pa msgr. Schmitz, generalni vikar, u istom broju moli za pomoć kako bi mogli dovršiti prenamjenu jedne stare kuće u zgradu koja bi mogla prihvatiti petnaestoricu mladića. 

Početci ove svećeničke zajednice sežu u 1963. kada su se neki francuski svećenici u Lourdesu okupili kako bi razmotrili stanje i službu katoličkih svećenika. Sljedeće su godine  s geslom Doctrina, fortitudo, pietas osnovali Opus sacerdotale kao udrugu za pomoć katoličkom svećenstvu da u poslijekoncilskoj zbrci očuva cjelovitu vjeru. Od velike pomoći bili su im kasnije kard. Ratzinger i kard. Oddi. Kako nije bilo izgledno kanonsko priznanje i da će u okviru toga djela moći formirati buduće svećenike, msgr. G. Wach, kojega je u svoju dijecezu inkardinirao G. kard. Siri, odlučio je krenuti s neovisnom ustanovom.

Budući da je u Europi, zbog teškoća kojima su bile izvrgnute tradicijske zajednice, bilo nemoguće osnovati novi institut, prihvatio ih je uz ohrabrenje Svete Stolice biskup Mouile u Gabonu, msgr. Cyriaque-Simeon Obamba, bivši učenik nadbiskupa Lefebvrea u Librevilleu. Biskup je  1. rujna 1990. godine kanonski potvrdio Ustanovu Krista Kralja i Velikog Svećenika, a msgr. G. Wach je postao generalnim priorom nove ustanove; suosnivač je o. P. Mora. (1)

Zajednica se kasnije preselila u Firentinsku nadbiskupiju gdje su uz pomoć A. kard. Mayera, OSB pronašli prikladan kompleks u Griciglianu, dijelu Pontassievea, koji je pripadao benediktincima iz Fontgombaulta. Tadašnji je nadbiskup Firence izdao potrebne dokumente o uspostavi generalne kuće i sjemeništa. Otada Ustanova bilježi stalan rast, a pogotovo nakon motuproprija Summorum Pontificum.

"Misija Ustanove Krista Kralja i Velikog Svećenika je proširiti Kraljevstvo Kristovo u sva područja ljudskog života. Pri tomu crpi iz tisućljetnoga blaga Rimokatoličke crkve, osobito iz njene liturgijske tradicije, neprekinute linije duhovne misli i praktičnoga djelovanja njenih svetaca kao i iz kulturnoga nasljeđa, glazbe, umjetnosti i arhitekture. Institut to postiže prije svega solidnom i dobro utemeljenom naobrazbom svojim svećenika, ukorijenjenoj u katoličkoj tradiciji koju dobivaju u međunarodnom sjemeništu u Firentinskoj nadbiskupiji. Naši svećenici, svjesni potrebe svoga vlastitog posvećenja, teže biti sredstva Božje milosti po svom apostolskom radu u crkvama koje su im povjerene, školama, misijama u Africi, po održavanju duhovnih obnova, poučavanju katekizma i duhovnom vodstvu. Institut Krista Kralja djeluje pod zaštitom Bezgrješne kojoj je i posvećen." (2)

Ustanova je, ukratko, družba apostolskog života koja se ugleda na život svjetovnih kanonika. Sastavljena je od svećenika i kleričkih oblata, a svi zajedno su usmjereni "dostojnoj celebraciji svetih otajstava, naviještanju pune katoličke istine i pravom katoličkom načinu života." (3) Danas broji 61 svećenika, 6 đakona i preko 80 sjemeništaraca. Geslo Ustanove je Veritatem facientes in caritate- Istinovati u ljubavi. Poseban im je uzor sv. Franjo Saleški koji je istodobno bio pravi teolog i Doctor caritatis (naučitelj ljubavi). Svake godine hodočaste u Treviso gdje se u samostanskoj crkvi vizitatinki čuva relikvija srca sv. Franje Saleškog.

Prisutni su u Italiji, Francuskoj, Belgiji, Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Španjolskoj, Irskoj, Engleskoj, Sjedinjenim Državama. Nipošto nisu zaboravili Afriku gdje su nastali. O radu njihovih misija u Gabonu i mnoštvu koje okupljaju oko tradicionalne sv. mise pogledajte na posebnoj internetskoj stranici.

Na blagdan Kraljice sv. Krunice, 2008. godine potvrđeni su kao ustanova papinskoga prava dekretom Saeculorum Rex. Istoga dana potvrđene su i njihove redovnice. Laici su okupljeni oko pobožne udruge Zajednice Srca Isusova. O toj udruzi neki drugi put, a danas još samo o sestrama.

Redovnice nose lijepo ime: Klanjateljice Kraljevskog Srca Isusa Krista Velikog Svećenika. Prve tri sestre primile su habit 2004. iz ruku firentinskog nadbiskupa E. kard. Antonellija.

Vode kontemplativan neklauzurni život, a posebna im je zadaća zadovoljština i klanjanje Kraljevskom Srcu Isusa Velikog Svećenika. Molitve i žrtve prikazuju osobito za svećenike Ustanove i za duše koje su im povjerene.

Uzori su im isti kao i Ustanovi Krista Kralja. Sv. Benedikt, sv. Toma Akvinski i sv. Franjo Saleški. Benediktinski aspekt njihova života se ogleda u središnjem mjestu koje daju u svom životu svetoj misi i molitvi časova u izvanrednom obliku rimskog obreda. U sv. Tomi Akvinskom nalaze jasnoću i strukturu misli potrebnu za svoju formaciju i za sve dublje razumijevanje otajstava svete katoličke vjere, a u sv. Franji Saleškom imaju uzor kako rasti u ljubavi koja uvijek mora biti utemeljena u istini. Poput Bezgrješne na čiju čast nose plavi korski plašt, žele svoj život i čitavo biće suobličiti Kraljevskom Srcu Njezina Božanskoga Sina prema svom geslu- In Corde Regis. (4)

Slike: Soutien à Monsieur l'abbé Michel, ICRSP en Bourbonnais, Orbis Catholicus Secundus