Prikazani su postovi s oznakom sv. Josip. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom sv. Josip. Prikaži sve postove

četvrtak, ožujka 18, 2021

Arktik

Oko 250 km sjeverno od Arktičkoga kruga smjestio se samostan sv. Josipa sestara Zajednice Marijine janjadi. U bijeloj pustinji redovnice mole i žrtvuju se za spasenje duša. Posebno u dugim polarnim noćima prikazuju svoje molitve za sve koji žive u tami da nađu svjetlo Kristovo. 

Utemeljiteljica je s. Amada koja se na katoličku vjeru bila obratila u svojim 20-im godinama i potom je provela 30 godina kao misionarka ljubavi u Indiji, na Kosovu, Italiji, Albaniji, Islandu i u Ujedinjenoj Kraljevini. 

Godine 2011. od štokholmskog je biskupa dobila dopuštenje da pokrene kontemplativnu zajednicu. Iako su im nedostajala sredstva čak i za smještaj, brzo su našle one koji su osjetili njihovu pobožnost i bili spremni pomoći. Jedan im je Norvežanin, uvjeren u važnost katoličke prisutnosti na dalekom sjeveru, osigurao dom. Budući da njihov samostan na rubu svijeta privlači sve više namjernika, uz pomoć prijatelja arhitekta staru školu žele pretvoriti u pravi samostan s kapelom. Arhitekt je zamislio drveni samostan s dobrom izolacijom koji bi odgovarao podneblju gdje zime počinju rano i traju vrlo dugo.

Tradicionalna misa prvi je put služena u samostanu 2016. Usprkos tomu što im je do tada bila nepoznata, odmah su osjetile privlačnost drevne mise i potrebu da je uvedu u svoj život. 

Otkada se 2020. doselio jedan benediktinac koji poput njih želi živjeti kontemplativnim pustinjačkim životom, sestre mogu imati sakramente i misu prema klasičnom rimskom obredu, što posebno ističu na svojoj internetskoj stranici. 

Jedan dan izgleda ovako:

4:25 ustajanje
4:45 meditacija
5:30 pohvale
6:00 sveta misa (nedjeljom u 10:00)
7:30 doručak u ćeliji
8:00 molitva sv. Josipu i plan za dotični dan
8:30 krunica
9:00 euharistijsko klanjanje (tišina)

10:00 rad
12:00 Mali oficij na čast Bezgrješnom Začeću
12:25 ručak u ćeliji
14:30 duhovno štivo
15:30 osobna molitva / adoracija / rad
17:00 euharistijsko klanjanje (tišina)
18:00 večernja
19:00 večera u šutnji, same u ćeliji (blagujemo zajedno triput tjedno), studij, duhovno čitanje, osobna molitva
20:30 kompletorij

Blažena Djevica Marija je naša Majka, Pastirica i Kraljica. Imamo pouzdanja u njezinu prateću pomoć i želimo ostati u njezinoj blizini i prijateljstvu. Majka Isusova moli za suradnike u Božjem planu spasenja za spas duša. Janje Marijino potpuno se predaje Bezgrješnom Srcu Marijinu gdje prikazujemo svoje molitve i živote za spas duša ovdje u Skandinaviji te za rast Katoličke Crkve u tim zemljama, za obnovu Crkve i ponovnu uspostavu Tradicije.

Naša je duhovnost potpuno predanje Božjoj providnosti. To znači pouzdavati se u Boga uvijek i u svemu.

U Njegovoj Providnosti motrimo Božju mudrost i dobrotu te Njegovu želju da se pouzdajemo u Njega.

Radost zajedništva s Kristom izvor je naše šutnje. On u meni i ja u Njemu. U šutnji živimo od unutarnje privlačnosti prema Bogu. Pravo međusobno zajedništvo počinje u šutnji koju dijelimo. U šutnji susrećemo Boga. Njegov je jezik šutnja. U šutnji susrećemo također Mariju, našu majku. Susrećemo svetce i anđele kao prave žive prijatelje i zagovornike; uistinu, tu susrećemo cijelo čovječanstvo!

Prema: mariaslamm.se, catholicworldreport.com
Slike: mariaslamm.se

ponedjeljak, prosinca 21, 2020

Protector Sanctæ Ecclesiæ

Na blagdan Bezgrješnoga Začeća proglašena je Godina sv. Josipa u spomen na 150. obljetnicu proglašenja sv. Josipa zaštitnikom Crkve. O tom jubileju tijekom kojeg će se moći steći brojni oprosti piše R. de Mattei.


"Scenarij na koncu 2020. čini se jako različitim od onoga kojim je završila 2019. Prije godinu dana neumitan je pad pontifikata pape Franje bio potvrđen ishodom Panamazonske sinode koja nije uspjela ostvariti ništa od očekivanja progresista: od ukidanja kleričkoga celibata do svećeništva za žene. Na razini međunarodne politike pobjeda D. Trumpa se na izborima u nadolazećoj godini činila sigurnom, bez ikakve mogućnosti da je ugrozi kakva izborna prijevara. Otpor protiv revolucionarnih sila koje prevladavaju u svijetu očitovao se na mnogo načina: od velikih događanja za život do antikomunističkih demonstracija u Hong Kongu, pa sve do postrojavanja katolika u 'Acies ordinata'. Skupine najpovezanije s tradicijom bile su u ofenzivi s bitnim jedinstvom u namjerama.

Scenarij se promijenio godinu dana kasnije. Aspekt te panorame pred nama koji najviše zabrinjava nije pandemija Covida niti 'Veliko resetiranje' o kojem se toliko govori, pa ni neočekivani poraz predsjednika Trumpa, nego nejedinstvo koje se pokazuje među braniteljima Crkve i naravnoga kršćanskog reda. Točke u kojima se očituje ta nesloga nisu teorijskoga, nego praktičnoga reda, i izravna su posljedica koronavirusa. Žive rasprave o postojanju zdravstvene zavjere ili dopuštenosti cijepljenja dotiču svakodnevni život te zato među katolicima podižu osjećaje emocija, ljutnje, depresije. Osjećamo skrivenu prijetnju i širi se atmosfera gluhe pobune protiv svega i svakoga.

Uznemireni i uzburkani svijet ono što se zbiva pripisuje vladama ili skrivenim silama, a da ne ide do konačnih uzroka, ljudskih grijeha. Božanske se kazne ne priznaju kao takve, a gdje je uzbuđenosti i grozničava aktivnost, tamo ne ulazi božanska milost. Milost zahtijeva smirenost, refleksiju, red kojem je model bila Sveta Obitelj. Stoga nije ništa bolje u ove adventske dane nego uzdići naš pogled k sv. Josipu koji je kroz hladnoću i tminu teškoga puta povjerenu mu Svetu Obitelj s razboritošću i hrabrošću doveo u Betlehem. 

Sveti Luka kaže da je u one dane bio izdan dekret cara Augusta 'ut describeretur universus orbis', odnosno da se popiše čitav svijet, zbog čega su svi 'išli na popis, svaki u svoj grad' (Lk 2,3). Budući da je Josip bio 'iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem' (Lk 2,4). Popis koji je naredio August temeljio se na aroganciji jednoga cara koji je težio ambiciji dominacije svijetom. Mnogi su Židovi gajili iluziju sterilne i neučinkovite pobune. Takvi su, kako spominje o. Faber, gledali u svim smjerovima umjesto da se okrenu u smjeru betlehemske špilje, a kad se Mesija rodio, postao im je kamen smutnje (F. W. Faber, 'Betlehem', tal. prijevod SEI, Torino, 1949., str. 143).

Preblažena Djevica Marija i sv. Josip nisu se bunili, nego su, kako primjećuje časni L. de la Puente, nego su se izjasnili Augustovim vazalima i htjeli mu dati danak, da bi tim primjerom zbunili uznositost i pohlepu svijeta ('Meditazioni', tal. prijevod G. Marietti, Torino, 1835., sv. II, str. 145). Zapravo, Bog želi da se pokoravamo onima koji vladaju, pa i kad zapovijedaju s lošom nakanom, pod uvjetom da to što traže nije po sebi nedopušteno ni suprotno božanskom zakonu. Riječ 'auktoritet' u različitim jezicima potječe od latinskog 'augere', 'accrescere'. Sveti Josip, nazvan 'filius accrescens' (Postanak 49,22), koji se povećava, utjelovljuje načelo auktoriteta, shvaćeno prvenstveno kao služba za rast našega bližnjega. Bio je poočim Bogočovjeka i prečisti zaručnik Majke Božje, ali izvršavao je auktoritet nad Isusom i Marijom, a oni su mu se pokoravali. Ipak, nitko poput njega nije bio tako poslušan božanskim nalozima kad je krenuo u Betlehem.

Blaženi je papa Pio IX. dekretom 'Quemadmodum Deus', 8. prosinca 1870. proglasio sv. Josipa zaštitnikom Katoličke Crkve. Taj je dekret dao kanonski oblik istini prema kojoj sv. Josip štiti Crkvu onako kako je tijekom života svojim auktoritetom štitio Svetu Obitelj. 


Da bi se proslavila 150. obljetnica dekreta Pija IX., papa Franjo navijestio je Godinu sv. Josipa od 8. prosinca 2020. do 8. prosinca 2021. Tim je povodom Apostolska pokorničarna, koja je vrhovni sud Crkve, udijelila vjernicima izvanredni dar posebnih oprosta. Dekretom kardinala M. Piacenze, velikog pokorničara Crkve, izdanog u skladu s voljom pape Franje, 'Apostolska pokorničarna daje potpuni oprost prema uobičajenim uvjetima (sakramentalna ispovijed, euharistijska pričest i molitva na nakanu Svetog Oca) vjernicima koji će duše nenavezane na ikoji grijeh sudjelovati u Godini sv. Josipa na načine koje naznačuje sama Kongregacija'.

Brojni su načini za dobivanje oprosta. Među njima su recitiranje svete krunice u obitelji, recitiranje Litanija sv. Josipa ili bilo koje zakonito odobrene molitve sv. Josipu, kao što su 'K tebi se o sv. Josipe utječemo u svojoj nevolji', posebno 19. ožujka, 1. svibnja, na blagdan Svete Obitelji, zatim svakoga 19. u mjesecu, i svake srijede, dana koji je posvećen spomenu na sveca. 

Malobrojni su shvatili značaj ovoga dekreta Svete pokorničarne. Znamo da je oprost otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za već otpuštene grijehe koji vjernik zadobiva posredovanjem Crkve, koja ima moć dijeliti blago zadovoljštine Krista i svetaca. Crkva nije nevidljiva stvarnost, nego društvo juridički savršeno, opskrbljeno svim sredstvima da djeluje u smislu ispunjavanja svoje misije. 

Papu Franju može se kritizirati, čak i oštro, ali toliko dugo dok se smatra legitimnim namjesnikom Kristovim, pravni su čini koje donosi valjani, dokle god nisu u proturječju s tradicijom Crkve. To nije slučaj s oprostima koje, kao papa, ima svako pravo darivati krjepošću snage ključeva danih Petru i njegovim nasljednicima: 'Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima' (Mt 16,19).

Onaj koji niječe valjanost tih oprosta, barem 'de facto' prihvaća tezu da je papa Franjo lažni ili nezakoniti papa, glava jedne 'Crkve' koja je različita od Katoličke Crkve. Onaj, pak, koji ga smatra papom, a ignorira ili umanjuje vrijednost njegova pravnog čina, preuzima odgovornost propuštanja rasta u milosti i u slavi mnogih duša, i u propuštanju oslobađanja drugih duša u čistilištu. Svaki vjernik može zadobiti oprost za sebe, i djelomični i potpuni, ili ga namijeniti za mrtve kao molitvu. 


Nije lako zadobiti potpuni oprost jer je potrebna dispozicija duše koja isključuje navezanost čak i na laki grijeh. Međutim, svaki je oprost veliki dar Crkve, pa i djelomični, posebno zato jer briše, u potpunosti ili djelomično, kaznu za grijeh, na zemlji ili u čistilištu. Ne možemo suditi o namjeri pape Franje, no moramo uzeti na znanje da je on ovim dekretom ponudio dragocjenu pomoć vjernicima katolicima koji u ovo grčevito doba u kojem živimo trebaju posebnu pomoć milosti. Nakon Blažene Djevice Marije, niti jedno drugo ljudsko stvorenje nije imalo vjeru sv. Josipa i nitko od njega  nije bio više logičan i misaon. U godini posvećenoj sv. Josipu molimo ga da nam dade osjećaj vjere i razum koji su potrebni za orijentaciju prema božanskoj betlehemskoj špilji, da se ne izgubimo."

ponedjeljak, ožujka 19, 2018

O ſancte Joſeph

Mnogi za umiruće mole molitvu Bratovštine sv. Josipa za pomoć umirućima. Pokretač toga pobožnog djela bio je sv. Alojzije Guanella o kojem možete čitati i ovdje. 

Molitva se može naći na raznim jezicima: 

Sveti Josipe, djevičanski oče Isusa Krista i pravi zaručniče Blažene Djevice Marije, moli za nas i za sve koji će danas (noćas) umrijeti.

- talijanskom
O S. Giuseppe, padre putativo di Gesù Cristo e vero Sposo di Maria Vergine, prega per noi e per gli agonizzanti di questo giorno (o di questa notte).

- njemačkom
Heiliger Josef, Nährvater Jesu Christi und wahrer Bräutigam der seligsten Jungfrau Maria bitte für uns und für die Sterbenden dieses Tages / dieser Nacht!

- engleskom
O St. Joseph, Foster Father of Jesus Christ and true spouse of the Virgin Mary; Pray for us, and for the suffering and dying of this day/night.

- španjolskom
Oh San José, Padre adoptivo de Jesucristo y verdadero esposo de la Virgen María, ruega por nosotros y por los agonizantes de este día (noche).

Međutim, na latinskom je nije lako pronaći. Na jeziku Crkve dostupna je u molitveniku praškog sjemeništa izdanom 1930. (vidi pod Collectio precum) i u ovom pastoralnom priručniku, a glasi:


O sancte Joseph, pater putative Jesu Christi et vere sponse Mariae Virginis, ora pro nobis et pro animam agentibus huius diei (noctis).
(indulgentia 300 dierum)


Uz ovu su vjerničku udrugu vezane i vječne mise. Članovi su svećenici koji se obvezuju jedanput godišnje odslužiti jednu svetu misu za umiruće. Pismom od 19. svibnja 2014. ovom se pobožnom djelu priključio i papa u miru Benedikt XVI. 

petak, siječnja 23, 2015

Deſponſatio eſt hodie BMV

Kardinal Burke je 10. siječnja 2015. služio zavjetnu misu Zaruka Djevičinih u Bazilici sv. Nikole in Carcere u Rimu. Misa je bila celebrirana u vrijeme održavanja konferencije Bratovštine katoličkog klera. Svoju je propovijed ustupio blogu New Liturgical Movement koji ju je objavio povodom današnjega blagdana koji se poklapa s kardinalovim imendanom. Izmolimo nešto za njega.


"Celebrirajući zavjetnu misu Zaruka Blažene Djevice Marije sa svetim Josipom, iznova razmatramo veliko otajstvo Božje neizmjerne i neprestane ljubavi prema nama. U kratkom opisu iz evanđelja po Mateju vidimo kako je Bog providio da se njegov jedinorođeni Sin utjelovi u neoskvrnjenoj utrobi Djevice Marije te u isto vrijeme, po svom utjelovljenju, postane dio obitelji Josipa i Marije. Drugim riječima, premda su se sveti Josip i Blažena Djevica Marija vjenčali prije djevičanskog začeća Sina Božjega u Marijinoj utrobi, oni su to učinili s punim poštovanjem prema Marijinoj posveti svoga djevičanstva Bogu od njene mladosti, prikazanju Bogu svoga posvećenog djevičanstva. Dakle, sveti Josip je oženio Mariju s nakanom da po njihovu braku počasti njeno posvećeno djevičanstvo. 

Iz teksta evanđelja po Mateju, jasno je da je Marija već bila udana za svetog Josipa u vrijeme Navještenja, no da je sveti Josip još nije bio doveo u svoju kuću. Zato je, čuvši za njenu trudnoću, sveti Josip iz pristojnosti mišljao da je napusti na što diskretniji mogući način. Da bude jasno, riječ 'betrothed' ne treba shvatiti 'engaged', nego kao 'espoused' ili 'married', kao što je jasno iz jezika ostatka teksta. 


Ovdje je važno podsjetiti na židovski obred vjenčanja koji su Djevica Marija i sveti Josip kao pobožni Židovi pažljivo opsluživali. Obred se sastojao od dvije faze: prve, kojom je brak bio sklopljen i koji je uistinu dvije strane učinio mužem i ženom, te druge faze kojom je brak bio izvršen dovođenjem žene u kuću njezina muža. U svojoj Apostolskoj pobudnici 'Otkupiteljev Čuvar', papa Ivan Pavao II. ovim je riječima opisao opsluživanje židovske bračne prakse kod Djevice Marije i svetog Josipa:

'Prema židovskom običaju, brak se sklapao u dva koraka: najprije se slavila zakonska ženidba, pravi brak, a zatim je, i to nakon izvjesnog razdoblja, muž dovodio ženu u svoju kuću. Prema tomu, Josip je već bio muž Marijin i prije nego što je s njom živio.'

Marija je doista supruga svetog Josipa i prema tomu, Božansko Dijete začeto u njenoj utrobi osjenjenjem Duha Svetoga, član je obitelji Josipa i Marije te uživa bogomaterinstvo Djevice Marije i poočinstvo ili zaštitu svetog Josipa.

Otac R. Laurentin, referirajući se na Marijinu odluku od njene mladosti da 'ne pripada nijednom čovjeku, nego samo Bogu', ovako opisuje njeno bračno stanje u vrijeme Navještenja:

'Biblija ne prevodi egzaktno 'engaged' jer je Marija stvarno vjenčana za Josipa u skladu s dvije faze hebrejskoga braka: pristanka (qidushin) prije Navještenja i druge faze, uvođenja u kuću muževu (nissuin), u skladu s Josipovom suglasnošću s djevičanskim brakom (nekonzumiranim). ['Marie, source directe de l’Évangile de l’Enfance']

Otac Laurentin nastavlja da bi objasnio kako je Marija zbog svoga statusa žene u djevičanskom braku vjerovala da se bila odrekla mogućnosti da bude Mesijina majka. U skladu s tim, kod Navještenja je pitala arkanđela Gabrijela: 'Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?'. Arkanđeo tada objašnjava da je upravo njeno djevičanstvo to koje ju je pripravilo da bude Majka Božja. Osvrćući se na njen zavjet djevičanstva, otac Laurentin piše:

'Naprotiv, ovaj je zavjet bio jedino sredstvo za postizanje te jedinstvene povlastice. Takvi su paradoksi Svevišnjega. Zatim prima odgovor koji sve objašnjava i čini novim.' [isto]


Crkva je, zapravo, u tekstu o Božjoj vječnoj mudrosti iz knjige Izreka vidjela sliku Djevice Marije koju je Bog izabrao otpočetka da bude Majka Otkupiteljeva: 'GOSPODIN me stvori kao počelo svoga djela,/ kao najraniji od svojih čina'. [Izr 8, 22] Nadahnuti nas tekst povlači u dublju refleksiju o Marijinu braku s Josipom i o njenom bogomaterinstvu u veliko otajstvo vjere, otajstvo našega vječnog spasenja. Tražeći njegov dublji smisao, shvaćamo istinu zadnjeg stiha:

'Jer tko nalazi mene, nalazi život/ i stječe milost od GOSPODINA./ A tko se ogriješi o mene, udi/ svojoj duši:/ svi koji mene mrze ljube smrt.' [Izr 8, 35-36]

Razmatrajući brak Blažene Djevice Marije sa svetim Josipom, vidimo kako na samom početku djela spasenja Bog Otac preuzima skrb da začeće Njegova jedinorođenoga Sina u našem ljudskom tijelu bude djevičansko, kakvo doista i mora biti, ali istodobno, potpuno legitimno, takvo da potpuno očituje istinu, ljepotu i dobrotu Božju. Bog Sin je djevičanski začet u utrobi Marije, žene Josipove. Evanđelje po Mateju je posebno obilježeno pozornošću prema pravnoj naravi naše vjere i njenoj praksi, predstavljajući Krista kao novog Mojsija, novog zakonodavca, posebice u Govoru na gori. Nezamislivo je da Bog Sin kod svoga utjelovljenja ne bi potpuno poštivao, da ne bi čak i usavršio, i djevičanstvo Blažene Djevice Marije i svetost njena braka sa svetim Josipom.


Točno razumijevanje bračnoga stanja svetog Josipa i Blažene Djevice Marije važno je zbog potpunijeg znanja i ljubavi prema otajstvu vjere, ali važno je također da se izbjegne konfuzija i zabluda koje su danas uobičajene. Osvrt na tu ozbiljnu situaciju se nalazi u revidiranom izdanju knjige o. J. A. Hardona, 'Basic Catholic Catechism Course'. Bit će od koristi dijelom citirati kako se bavi ovom temom:

'Činjenica da je Isus bio djevičanski začet i rođen nakon vjenčanja Marije i Josipa, znači da je Isus bio začet i rođen u braku. To je protivno onomu što mnogi, čak i svećenici, u današnje vrijeme govore, naime, da je Isus rođen izvan braka, poput djeteta tolikih neudanih žena danas, te da to nije 'abnormalna' situacija. Trudna, neudana žena, je prema njima navodno u istoj situaciji kao Marija, za koju tvrde da je također bila neudana u vrijeme kad je začela Isusa. To je pogrješno: to je doista vrlo ozbiljna neistina jer narušava svetost braka i razlog za tu svetost. Branitelji te pozicije tvrde da je Isus bio začet nakon što su Marija i Josip bili zaručeni, ali ne i vjenčani.' [J. A. Hardon, 'Basic Catholic Catechism Course, Manual', revidirano izdanje, izdavač: R. L. kard. Burke]

Gore opisanu krivu poziciju ne drže samo oni koji se svjesno ne slažu s trajnim naukom Crkve, nego i mnogi pojedinci koji su loše katehizirani pa zato padaju kao plijen takvog lažnog nauka. 


Važnost jasnoće glede braka Blažene Djevice Marije i svetog Josipa također je vrlo bitna zbog diskusije o braku koju je u današnje vrijeme poduzela Sinoda biskupa. Dok je Sinoda biskupa pozvana uzdići ljepotu braka kako ga je Bog otpočetka ustanovio, postoji snažan pokušaj uvođenja diskusije o tzv. 'pozitivnim elementima' u suložništvu muškarca i žene, kao supruga i supruge, bez obzira na sakrament svete ženidbe. U braku Marije i Josipa na najizvrsniji način vidimo ljepotu braka koji je Bog ustanovio kod stvaranja i obnovio njegovu izvornu savršenost po Bogu Sinu utjelovljenom za otkupljenje. Razmatrajući brak Marije i Josipa potpunije i istinskije shvaćamo riječi Krista samoga kad su ga farizeji kušali glede istine o nerazrješivosti braka: 

'Zar niste čitali: Stvoritelj od početka 'muško i žensko stvori ih' i reče: 'Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo'? Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.' [Mt 19 4-6]

Kristov nauk o svetoj ženidbi blista posebnim sjajem u braku Njegove Majke Marije i njegova poočima Josipa. 


Svjedočimo velikoj pobjedi križa, velikom djelu Boga Sina koji je uzeo našu ljudsku narav u neoskvrnjenoj utrobi Djevice Marije. Krist sada sakramentalno prinosi kalvarijsku Žrtvu. Daje nam neusporedivi plod svoje Žrtve: svoje Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo. Daje nam nebeski lijek i hranu kojima pobjeđujemo grijeh u našim životima i živimo u istinskoj slobodi iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Neka nas naše razmatranje otajstva vjere u braku Blažene Djevice Marije sa svetim Josipom nadahne da naučavamo, slavimo i živimo istinu o svetoj ženidbi kako ju je Bog ustanovio otpočetka i otkupio je po Njegovoj spasonosnoj muci, smrti i uskrsnuću. Tražimo uvijek u euharistijskom otajstvu milost da tako naučavamo, tako slavimo i tako živimo.

R. L. kard. Burke"

srijeda, ožujka 19, 2014

Zaštitnik umirućih


Potrebno je dobro živjeti, ali još je potrebnije dobro umrijeti. 


Bratovština sv. Josipa za pomoć umirućima je mnogima poznata. Današnji blagdan zaštitnika dobre smrti povod je da se podsjetimo ovog važnog djela za pomoć umirućima i njegova utemeljitelja kojeg je Sveti Otac Benedikt XVI. kanonizirao 2011. godine.

"Sveti Alojzije Guanella ugledao je svjetlo dana 19. prosinca 1842. u malom alpskom selu sjeverno od jezera Como. Tijekom svoje kapelanske službe, tri je godine bio u Torinu sa sv. Ivanom Boscom. No, osjećao je više pozvanim posvetiti se duhovno i tjelesno hendikepiranim ljudima, negoli radu s mladeži kao don Bosco.

U dušobrižništvu se susreo s jednom djevojačkom skupinom koja se htjela potpuno posvetiti Bogu. Bila mu je to prigoda da osnuje redovničku zajednicu sestara. Dao im je ime Kćeri Gospe od Providnosti.

Kasnije je osnovao zajednicu svećenika i braće pod imenom Sluge milosrđa, pučki guanellijanci. Danas muška i ženska kongregacija guanellijanaca djeluje u 20 zemalja." (kloster-st-trudpert.de)

"Pobožna udruga od Preminuća sv. Josipa ima početak u posebnom čašćenju i bezgraničnom povjerenju koje je u sv. Josipa imao sv. Alojzije Guanella.

U ostvarenju toga djela na čast sv. Josipa, zaručnika BDM, imao je prvorazrednog pomoćnika i pravog prijatelja u sv. Piju X. Osim na Svetog Oca, don A. Guanella je mogao računati i na brojne druge osobe, također na one skromnog podrijetla koje su mu prema svojim mogućnostima i sposobnostima iskazivale svoju naklonost, poštovanje i spremnost na suradnju.


Papa Pio X. čije je krsno ime bilo Josip, jako je častio hranitelja Isusova te i financijski pomagao don A. Guanellu, koji je tako mogao ostvariti svoj projekt u Vječnom gradu; veliku crkvu na čast zaštitniku Katoličke crkve.

Gradnja je počela 1909., a posvećena je 19. ožujka 1912.

Od 1967. crkva San Giuseppe al Trionfale je 'diaconia cardinalizia'. Papa Pavao VI. dao joj je 1970. naslov manje bazilike.

Nakon što je crkva podignuta prigodom dvostrukoga jubileja pape Pija X. (50 godina svećeništva i 25 godina biskupstva), don A. Guanella je Svetom Ocu priopćio svoju nakanu da osnuje zajednicu sa svrhom molitve i dobrih djela za umiruće.

Bratovštinu je papa Pio X. kanonski priznao 17. veljače 1913., a zahvaljujući izvanredno velikom broju članova, već je sljedeće godine postala 'Pia unione del Transito di San Giuseppe' (Pobožna udruga od Preminuća sv. Josipa). K tomu je dobila naslov 'primaria' (praudruga) tj. dopuštenje da diljem svijeta može osnivati svoje ogranke. [...]" (kloster-st-trudpert.de)

Glavni cilj udruge je po molitvi sv. Josipu, zaštitniku umirućih, zadobiti milost dobre smrti ljudima širom svijeta koji prelaze u vječnost. Njeni članovi na tu nakanu ujutro i navečer mole kratku molitvu:

Sveti Josipe, djevičanski oče Isusa Krista i pravi zaručniče Blažene Djevice Marije, moli za nas i za sve koji će danas (noćas) umrijeti.

U vrijeme I. svjetskog rata, 15. srpnja 1917., papa Benedikt XV. je u okviru ove udruge ustanovio djelo vječnih misa, tako da svećenici članovi jednom godišnje služe jednu svetu misu za umiruće. 

Osim spomenute kratke molitve (koja ne obvezuje pod grijeh) i poticaja da se prikazuju i druge žrtve i dobra djela za umiruće, članovi nemaju drugih dužnosti; niti obveznih susreta niti financijskih obveza pa sudjelovanje ne bi nikom trebalo predstavljati neku posebnu teškoću. Dovoljno je poslati ime i prezime te adresu Bratovštini sv. Josipa za pomoć umirućima koja ima sjedište u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu i pridružena je Primariji u Rimu. Možete se u tu svrhu poslužiti i priloženom donjom slikom.


Međutim, članovima se nude brojna duhovna dobra u vidu oprostâ. Potpuni oprost se može dobiti na dan upisa ili na neki od sljedećih sedam dana, na blagdan sv. Josipa (19. III.), na blagdan sv. Josipa Radnika (1. V.), na spomendan sv. Pija X. (21. VIII.), sv. Alojzija Guanelle (24. X.) i na dan Sv. obitelji uz uobičajene uvjete. Djelomični oprost, pak, molitvom Bratovštine ujutro i navečer i svakim djelom pobožnosti i milosrđa na nakanu Bratovštine.

Sv. Alojzije Guanella umro je 24. listopada 1915. Papa Pavao VI. beatificirao ga je 1964., a papa Benedikt XVI. ga je 23. listopada 2011. proglasio svetim. Dio propovijedi je posvetio don Guanelli:

"Ljudsko i duhovno svjedočanstvo sv. Alojzija Guanelle je poseban milosni dar za cijelu Crkvu. Za vrijeme svoga zemaljskog života, živio je hrabro i odlučno evanđelje života, 'najvažniju zapovijed', na koju je i danas podsjetila Riječ Božja. Zahvaljujući dubokom i trajnom sjedinjenju s Kristom u razmatranju njegove ljubavi, don Guanella je, vođen božanskom Providnosti, postao suputnikom i učiteljem, utjehom i ohrabrenjem najsiromašnijima i najslabijima. Ljubav Božja je u njenu probudila želju za dobrobiti ljudi koji su mu povjereni, u konkretnosti svakodnevnog života. Pažljivo je pratio put svakog pojedinog, poštivajući vrijeme njihova razvoja i gajeći u srcu nadu da svako ljusko biće, stvoreno na sliku i priliku Božju, po iskustvu radosti što ga Otac svih ljubi, može izvući najbolje od sebe i dati drugima. Danas želimo hvaliti Gospodina i zahvaliti mu što nam je u Alojziju Guanelli dao proroka i apostola ljubavi. U njegovu svjedočanstvu koje je tako puno ljudskosti i pažnje prema najneznatnijima, prepoznajemo svijetao znak prisutnosti i spasonosnog djelovanja Božjega: Boga koji- kako smo čuli u prvom čitanju- brani stranca, udovicu, siroče i siromašna, osobu koja mora dati u zalog svoj jedini pokrivač kojim se noću pokriva (Iz 22,20-26).


Neka ovaj novi svetac ljubavi bude za sve, a osobito za članove kongregacija koje je osnovao, uzor duboke i plodonosne sinteze između kontemplacije i akcije, koju je sam živio i prakticirao. Cijeli njegov ljudski i duhovni život možemo sažeti u zadnje njegove riječi koje je izgovorio na smrtnoj postelji: 'in caritate Christi- u ljubavi Kristovoj'. Ljubav Kristova je ta koja prosvjetljuje život svakog čovjeka i otkriva kako se davanjem sebe drugima ništa ne gubi, nego se ostvaruje prava sreća na savršeni način. Neka nam sv. Alojzije Guanella isprosi da rastemo u prijateljstvu s Gospodinom, da u naše vrijeme budemo prenositelji punine Božje ljubavi i da promičemo život u svim njegovim fazama i situacijama, tako da ljudsko društvo sve više postaje obitelj djece Božje." (vatican.va)

Slike: splendor, piaunionsanjose.blogspot.com, Glasnik sv. Josipa, WIKIMEDIA COMMONS

četvrtak, siječnja 23, 2014

Deſponſatio B. M. V. cum ſ. Joſeph


℣. Deſponſatio eſt hodie ſanctæ Mariæ Virginis
℞. Cujus vita inclyta cunctas illuſtrat Eccleſias.


Današnji blagdan Zaruka Blažene Djevice Marije sa sv. Josipom nikada nije bio proširen na opću Crkvu, već se slavio u pojedinim redovima i biskupijama. Kod nas se svečano slavi u Krčkoj biskupiji, a početci su mu u XV. st. Kancelar Pariškog sveučilišta J. Gerson sastavio je oko 1400. nacrt oficija za Zaruke Naše Gospe, a od 1413. se zauzimao za uvođenje takvog blagdana koji je tek 1517. papa Lav X. dopustio anuncijatkinjama sv. Ivane de Valois. Franjevci su dobili dopuštenje 1537., otprilike tada i serviti, a od dijeceza prva ga je 1556. u svoj kalendar uvrstila Biskupija Arras.

Dostupne su molitve mise na taj blagdan prema rimskom obredu i ulazna pjesma za karmelski obred, odnosno obred Svetog groba jeruzalemskog. Ovaj blagdan i danas ima istaknuto mjesto u duhovnosti stigmatinaca.

Odabrao sam  litanije koje su dio devetnice svetim zaručnicima Mariji i Josipu.

Litanije Svetim zaručnicima

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas
Sveti Josipe, mužu pravedni,
Sveta Marijo, milosti puna,
Sveti Josipe, slavni porode Davidov,
Sveta Marijo, kraljice nebeska,
Sveti Josipe, sjaju patrijarhâ,
Sveta Marijo, kraljice anđelâ,
Sveti Josipe, zaručniče svete Bogorodice,
Sveta Marijo, ljestve Božje,
Sveti Josipe, prečisti čuvaru Marijin,
Sveta Marijo, rajska vrata,
Sveti Josipe, serafski po čistoći,
Sveta Marijo, izvore slatkoće,
Sveti Josipe, mudri čuvaru Svete obitelji,
Sveta Marijo, majko milosrđa,
Sveti Josipe, najkrjeposniji,
Sveta Marijo, majko prave vjere,
Sveti Josipe, najposlušniji božanskoj volji,
Sveta Marijo, riznice nebeskog blaga,
Sveti Josipe, prevjerni zaručniče Marijin,
Sveta Marijo, naše pravo spasenje,
Sveti Josipe, zrcalo nepobjedive strpljivosti,
Sveta Marijo, blago vjernika,
Sveti Josipe, ljubitelju čistoće,
Sveta Marijo, naš pute Gospodinu,
Sveti Josipe, uzore radnicima,
Sveta Marijo, naša moćna zagovornice,
Sveti Josipe, uresu domaćega života,
Sveta Marijo, vrelo prave mudrosti,
Sveti Josipe, čuvaru djevica,
Sveta Marijo, naša neprocjenjiva radosti,
Sveti Josipe, potporo obitelji,
Sveta Marijo, puna nježnosti,
Sveti Josipe, utjeho patnika,
Sveta Marijo, preblaga Gospo,
Sveti Josipe, nado bolesnika,
Sveta Marijo, kraljice života našega,
Sveti Josipe, zaštitniče umirućih,
Sveta Marijo, tješiteljice patnika,
Sveti Josipe, strahu zlih duhova,
Sveta Marijo, naša presveta vladarice,
Sveti Josipe, zaštitniče Crkve,

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine.
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine.
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se Gospodine.

Pomolimo se.

Gospodine Isuse, izrekli smo u ovim litanijama velike stvari koje si ostvario u Mariji, svojoj blaženoj Majci i u svetom Josipu njezinu slavnom zaručniku. Podaj nam njihovim zagovorom da živimo u velikoj vjernosti naše kršćansko zvanje prema nauku Crkve i Evanđelja te da jednom s njima sudjelujemo u nebeskoj slavi. Amen.

Izvor: preghiereperlafamiglia.it, lasacrafamiglia.it, cattoliciromani.com...
Slike:1. WIKIMEDIA COMMONS, 2. splendor

srijeda, lipnja 19, 2013

Očinska skrb

Nastojanja da ime sv. Josipa uđe u kanon ispunio je bl. Ivan XXIII., čija je odredba stupila na snagu 8. prosinca 1962. U Rimskom kanonu otada stoji: "U zajedništvu s cijelom Crkvom častimo uspomenu ponajprije slavne Marije vazda Djevice, Majke Boga i Gospodina našega Isusa Krista. Častimo i uspomenu blaženoga Josipa, zaručnika Djevičina, kao i blaženih apostola (...)".

U praksi nove mise Rimski kanon su većinom istisnuli drugi kanoni nastali u liturgijskoj reformi, nazvani euharistijskim molitvama, a nisu uključivali ime sv. Josipa. U dekretu Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu od 1. svibnja ove godine, Paternas vices, stoji da je još papa Benedikt XVI. htio Isusova poočima uvrstiti u II., III. i IV. euharistijsku molitvu, što sada provodi papa Franjo. Tu je odluku prvi prekjučer objavio Fr. Z.

"Prot. N. 215/11/L

DEKRET

Očinskom skrbi nad Isusom, sveti Josip Nazaretski, postavljen glavarom Gospodinove obitelji, divno je izvršio poslanje koje je po milosti primio u ekonomiji spasenja. Čvrsto prijanjajući otpočetka uz otajstva spasenja ljudskoga, postao je uzornim modelom one velikodušne poniznosti koja u kršćanstvu služi postizanju uzvišenih ciljeva i svjedokom redovitih krjeposti, jednostavnih i ljudskih, nužnih ljudima da budu dobri i pravi sljedbenici Kristovi. Po tim krjepostima je toga Pravednika, koji se s ljubavlju skrbio za Majku Božju i radosno se posvećivao podizanju Isusa Krista, Bog Otac postavio čuvarom svoga najvećega blaga. Zato ga je stoljećima puk Božji častio kao zaštitnika mističnoga tijela koje je Crkva.

Vjernici su u Katoličkoj crkvi uvijek iskazivali pobožnost sv. Josipu te svečano i trajno častili njegov spomen kao prečistog zaručnika Majke Božje i nebeskog zaštitnika čitave Crkve. Zato je blaženi papa Ivan XXIII., u danima Presvetog ekumenskog II. vatikanskog koncila, odredio da se ime svetog Josipa doda u drevni Rimski kanon. Vrhovni Svećenik Benedikt XVI. dobrohotno je prihvatio i odobrio pobožne želje koje su stigle s mnogih strana svijeta, i koje je sada Vrhovni Svećenik Franjo potvrdio imajući u vidu puno zajedništvo svetih koji, jednoć hodočasnici na ovom svijetu, sada nas vode Kristu i s Njim ujedinjuju.

Prema tomu, nakon zrela razmišljanja o spomenutim stvarima, Kongregacija za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, snagom ovlasti koje joj je dao Vrhovni Svećenik Franjo, ima zadovoljstvo odlučiti da se ime svetog Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije odsada doda u II., III. i IV. euharistijsku molitvu, koje se nalaze u trećem tipskom izdanju Rimskog misala, nakon imena Blažene Djevice Marije, kako slijedi:
- u II. euharistijskoj molitvi: «ut cum beáta Dei Genetríce Vírgine María,
beáto Ioseph, eius Sponso, beátis Apóstolis»;
- u III. euharistijskoj molitvi: «cum beatissíma Vírgine, Dei Genetríce, María,
cum beáto Ioseph, eius Sponso, cum beátis Apóstolis»;
- i u IV. euharistijskoj molitvi: «cum beáta Vírgine, Dei Genetríce, María,
cum beáto Ioseph, eius Sponso, cum Apóstolis».

Glede latinskoga teksta, koriste se ove formule koje se od sada proglašavaju tipskima. Sama će se Kongregacija uskoro pobrinuti da osigura prijevode za raširenije zapadne jezike; za ostale će jezike prijevode pripraviti dotične biskupske konferencije, prema zakonskim normama, koje će potvrditi Sveta Stolica preko ovog dikasterija.

Bez obzira na protivno.

Dano pri Kongregaciji za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, 1. svibnja 2013., na spomen sv. Josipa Radnika.

Antonio kard. CAÑIZARES LLOVERA
prefekt

+Arthur ROCHE
nadbiskup, tajnik"

Izvor: talijanski, francuski, engleski, španjolski, portugalski, njemački, poljski
Slike: WIKIMEDIA COMMONS, WDTPRS

subota, ožujka 16, 2013

Čuvati blago

Jučer se povodom izbora novog prvosvećenika oglasila i Ustanova sv. Filipa Nerija:

"Odreknuće našeg ljubljenog Svetog Oca Benedikta XVI., još nas uvijek u Ustanovi sv. Filipa Nerija ispunjava brigom. Neka nam Gospodin daruje snage i milosti da povjereno nam blago vjerno čuvamo i umnažamo.


Sada molimo za našeg Svetog Oca Franju 's kraja svijeta'. Sveti Benedikt i sveti Franjo Asiški povezani su u kontinuitetu obnove Crkve u Kristu. Isto tako, neka i pontifikat pape Franje bude povezan s onim njegova prethodnika. Povjeravamo Svetog Oca zagovoru Majke Božje, Spasa Puka Rimskoga, koju je tako nježno pohodio prvog dana svog pontifikata.

Molimo za papu Franju koji će na svetkovinu sv. Josipa biti uveden u svoju službu. Sveti Josip je prijatelj siromašnih, zato u našem institutu koji je jedna od najsiromašnijih ustanova Katoličke crkve u Njemačkoj, uživa veliko štovanje. Neka uvijek pomaže Papi kao što i nama oduvijek pomaže.

Svetom Ocu na početku njegove teške službe, pozdrav svetog Franje: PAX ET BONUM!"

Izvor: institut-philipp-neri.de (15. ožujka 2013.)
Slika: Instytut św. Filipa Neri

ponedjeljak, ožujka 19, 2012

Dvojba

Ave Ioseph, gratia dives, Dominus tecum. Benedictus tu inter viros et benedictus fructus ventris Mariae, Iesus. Sancte Ioseph, pater nutricie Filii Dei, ora pro nobis peccatoribus, nunc et in hora mortis nostrae. Amen.
Zadržat ćemo se na istoj temi kao i prethodnih dana. Nakon sastanka 16. ožujka, zaredale su razne analize o nastavku procesa unutarnjeg pomirenja, a doznalo se ponešto i o tijeku samog susreta. Generalni poglavar Piova bratstva tako je pokazao više spremnosti na pomirbu, negoli do sada. Problem ne predstavlja potpisivanje ispovijesti vjere (professio fidei) niti načela navedena u Doktrinalnoj preambuli, nego primjena tih načela jer danas u Crkvi nedostaje upravo vjernosti Učiteljstvu.
"[...]
Dijalog time nije završio. Vrata Rima su i nadalje otvorena, mogućnost pomirenja je i dalje dostupna, ali Piovo bratstvo mora nakon Uskrsa reći svoj 'da' ili 'ne'. Ispadne li odgovor pozitivan, u Vatikanu je već spremna izrađena ponuda za kanonsku uspostavu Svećeničkog bratstva kao dijela Katoličke crkve. Prijedlog predviđa status neovisan o mjesnim biskupima, kakav do sada nije osiguran ni jednoj zajednici povezanoj s Tradicijom. Papa Benedikt XVI. time želi Bratstvu pronaći prostor djelovanja nedirnut očekivanim otporom biskupa i ići na ruku integraciji Bratstva u Katoličku crkvu. Bude li odgovor negativan, Rim će tim odbijanjem uzeti na znanje da se Svećeničko bratstvo stavlja izvan zajednice Katoličke crkve, i s time povezanim 'bolnim i nesagledivim posljedicama'.

Držanje msgr. Fellaya daje na znanje da problem ne predstavlja samo sadržaj Doktrinalne preambule, nego najmanje toliko, ako ne i više, suprotstavljena stajališta unutar Bratstva s jakim polarizacijama. Dobra polovica Bratstva predvođena samim generalnim poglavarom želi pomirbu s Rimom i prevladavanje odvojenosti koja se doživljava kao 'bol'. Oni vidljivo jedinstvo s Petrom naglašavaju kao središnji aspekt ispovijesti vjere i žele 'u sadašnjoj borbi' ojačati Papine redove. Jaka manjina, naprotiv, želi zadržati 'status quo' sa zahtjevom da se 'Rim obrati', jer Bratstvo predstavlja pravu Katoličku crkvu.

Msgr. Fellay je već mogao potpisati Preambulu, no cijena bi bila rascjep Bratstva, pri čemu nije točno predvidljivo kolika bi bila veličina otcijepljene skupine. Msgr. Fellay se trudi izbjeći takav scenarij ili ga barem održati u, prema njegovu gledištu, podnošljivim granicama, kako bi sačuvao jedinstvo Svećeničkog bratstva. Može li se rascjep Bratstva spriječiti samo uz cijenu odbijanja pomirbe s Rimom? Msgr. Fellay bi zato mogao doći do zaključka da još nije 'dozrjelo' vrijeme za pomirenje. Međutim, moglo bi biti sve manje 'zrelo' što odvojenost duže traje. Kod odluke poglavara Bratstva radi se i o pitanju hoće li ono ubuduće moći unutar Crkve surađivati na njenoj obnovi i time također primijeniti svoj način čitanja Koncila, ili će ostati izvan kanonskih okvira i odreći se svake mogućnosti utjecaja koju modernistički krugovi i skupine spremno koriste."
Izvor: katholisches.info Slika: Chiamati alla Speranza

nedjelja, prosinca 19, 2010

Glavar Svete obitelji

Za vrijeme današnjeg Angelusa, na četvrtu nedjelju došašća, Sveti Otac je održao lijep nagovor u kojem poziva na štovanje Isusova poočima:
Štujmo dakle zakonitog Isusovog oca (usp. KKC, 532), jer se u njemu naziru obrisi novoga čovjeka, koji gleda s povjerenjem i hrabrošću u budućnost, ne slijedi neki svoj plan, nego se potpuno uzda u beskrajno milosrđe Onoga koji ostvaruje proroštva i s kojim započinje vrijeme spasenja.
To me podsjetilo na jednu zanimljivu inicijativu, naime, Apostolat za posvetu obitelji uputio je pismo Svetom Ocu u kojem predlaže da 2012. bude Godina sv. Josipa, u čast dva tisućljeća od našašća Isusa u Hramu, što je i zadnje pojavljivanje sv. Josipa u Bibliji. Tu su zamolbu za vrijeme Konferencije o sv. Josipu, početkom listopada, potpisali biskup Steubenvillea i teolozi sudionici konferencije. Molba glasi ovako:

"Vaša Svetosti,

Mi, predavači i sudionici Obiteljske konferencije 'Totus Tuus- Posveti ih u Istini', održane od 1. do 3. listopada 2010. u Bloomingdaleu (Ohio, SAD) pri Apostolatu za posvetu obitelji, usredotočeni na kulturu života po primjeru sv. Josipa, čuvara Malog Isusa, želimo Vam ponizno na razmatranje iznijeti ovu zamolbu:

Da se od 19. ožujka 2012. do 19. ožujka 2013. (ili u bilo kojem drugom razdoblju pogodnom Vašoj Svetosti) u Crkvi proglasi Godina sv. Josipa, kako bi se zazvala posebna zaštita sv. Josipa, zaštitnika Sveopće crkve, na korist narodu Božjem u ovom povijesnom trenutku i kako bi se uzdiglo sv. Josipa kao najveći uzor kršćanskog očinstva na dobrobit svim obiteljima današnjega svijeta. Također ištemo da Vaša Svetost obavi formalnu posvetu ili preporuku Crkve sv. Josipu, 19. ožujka 2012. ili u neko drugo prikladno vrijeme tijekom Godine sv. Josipa 2012./'13.

Godine 2012. se obilježava dvotisućljetnica zadnjega pojavka sv. Josipa u Svetom Pismu, za vrijeme našašća dvanaestogodišnjeg Isusa u Hramu (usp. Lk 2, 41-52). Budući da je bl. papa Pio IX. svetog Josipa proglasio zaštitnikom Sveopće crkve 1870., opća crkvena godina na čast sv. Josipu, kako bi se molio njegov posebni zagovor, bila bi vrlo korisna narodu Božjem u vrijeme ovih teških kriza s kojima se danas susreće Crkva.

'Uvjereni smo da će Crkva, na putu prema budućnosti s cijelim čovječanstvom, bude li razmatrala na koji je način Marijin Zaručnik sudjelovao u božanskom otajstvu, biti sposobna ponovo otkriti svoj identitet u planu otkupljenja koji je utemeljen u otajstvu Utjelovljenja. (Papa Ivan Pavao II., 'Redemptoris Custos', Uvod) Pored toga što se pouzdaje u Josipovu sigurnu zaštitu, Crkva se također pouzdaje i u njegov plemeniti primjer koji nadilazi sve pojedine životne staleže i služi kao model za kršćansku zajednicu, kakvo god bilo stanje i dužnosti svakog pojedinog od njenih članova. (Idem, 30)

Kako za opću tako i za obiteljsku Crkvu, u vrijeme velikih izazova s kojima je suočena kršćanska obitelj općenito, a uloga kršćanskog muža i oca napose, od velike bi pomoći bio uzvišeni primjer i moćni zagovor od Boga postavljenog Glavara Svete obitelji. 'Kriza očinstva na koju danas nailazimo, temeljni je aspekt krize koja prijeti čovječanstvu kao cjelini.' (J. Ratzinger, 'Bog Isusa Krista')

Presveti Oče, mi članovi ove konferencije okupljeni iz različitih dijelova SAD-a i izvan njih, želimo izraziti Vašoj Svetosti našu zajedničku i žarku želju da, prema Božjoj svetoj volji, razmotrite proglašenje 'Godine sv. Josipa', za koju vjerujemo da će donijeti obilje milosti Sveopćoj crkvi po njenom providonosnom zaštitniku, kao i obiteljskoj crkvi zagovorom njega koji je duhovni otac svake pojedine kršćanske obitelji i najveći uzor za svakog supruga i oca.

Pridružujemo ovoj zamolbi naše čvrsto obećanje poniznih molitava za Vašu Svetost glede ove zamolbe, kao i za to da i nadalje kao Vikar Kristov i Sveopći Pastir herojski i nadahnuto vodite Božji narod. Ponizno molimo apostolski blagoslov za nas i naše najmilije.

S poštovanjem Vaši u ljubavi Svete obitelji

msgr. R. D. Conlon, biskup Steubenvillea
o. B. Cole, OP
o. K. Barrett
o. H. Gillespie, SMM
dr. S. Hahn
dr. M. Miravalle
dr. A. von Hildebrand"

Izvor: St. Conleth's Catholic Heritage Association
Slika: Centro Josefino

nedjelja, listopada 17, 2010

Ite ad Ioseph

Među danas kanoniziranim svecima dvoje se odlikovalo velikom pobožnošću prema Spasiteljevu poočimu. To su utemeljiteljica josipovki od Presv. Srca, sv.Marija od Križa (MacKillop)- prva sveta Australka i sv. Andrija Bessette, skromni redovnik Kongregacije sv. križa- prvi sveti Kanađanin rođen u Kanadi. Njegova kongregacija nastala je tako što je bl. Bazilije Moreau spojio svoju zajednicu klerika za pomoć svećenicima sa zajednicom braće laika pod naslovom sv. Josipa koju je osnovao Jacques-Francois Dujarié. Oci su nosili oko vrata raspelo zataknuto u reverendu, a braća medaljicu sv. Josipa.

Kanonizacija ovo dvoje duhovnih velikana podsjetila me da spomenem nekoliko pojedinosti i zanimljivosti vezanih uz štovanje sv. Josipa. Prije više od stotinu godina, 18. ožujka 1909., sveti papa Pio X. odobrio je za privatnu i javnu pobožnost Litanije sv. Josipa (4,12 MB) kakve molimo danas. Litanije su postojale i ranije, sigurno će vam biti zanimljive jedne takve iz XIX. st. na hrvatskom jeziku, koje sam pronašao u molitveniku Malena knjixica molitvena, u kojoj zaderxaju se molitve jutarnje, vecsernje, k poboxnomu slushanju s. misse, k pravoj ispovidi i dostojnoj pricsesti s mlogima litaniama za xive i mertve vele koristne. Sadržavaju mnoge zanimljive zazive svetom ocu Josipu poput: Od smertnoga Griha oproshteni/.../ Kogaje Kraljica nebeska dvorila/.../ Isukersta Diteta za Divicom Naklonitelju/ Kojisi Isukersta od Iruda oslobodio/.../ Isukerstu i Materi najprilicsnii/ Csovicse Angjeoski/.../ U kojegaje Krilu, kano u Pristolju Isukerst sidio/ Kojisi kano Kerubin Divicu Rajsku csuvao/.../ Promislaocse priuzvisheni/ Kojisi u Rukah Isukersta umro/.../ U Limbu Otacah Pridhoditelju Isukersta/.../ Sveti Josipe Pomochnicse u smertnom Vrimenu osobiti/...

U Hrvatskoj postoji Bratovština sv. Josipa za pomoć umirućima, a uvjeti za sudjelovanje nisu teški- kratka, ali korisna molitva. Ovu pobožnu udrugu pokrenuo je bl. Alojzije Guanella, utemeljitelj Kongregacije slugu milosrđa. Papa Benedikt XVI. u srpnju je potpisao dekret kojim se prihvaća čudo koje se dogodilo po njegovu zagovoru. Kanonizacija bi trebala biti sljedeće godine.

Riječi Svetog Oca s današnje svečanosti:

"Brat Andrija Bessette, redovnik Kongregacije sv. križa potječe iz Québeca u Kanadi. Patnju i siromaštvo je upoznao vrlo rano. To ga je vodilo da se u molitvi i po intenzivnom duhovnom životu okrene Bogu. Kao vratar u Kolegiju Naše Gospe u Montrealu pokazao je neograničeno milosrđe i činio što god je bilo moguće da ublaži očaj onih koji su mu se povjeravali. Uz neznatno školovanje ipak je shvatio što je bitno za njegovu vjeru. Za njega je vjerovati značilo slobodno se i s ljubavlju podložiti volji Božjoj. Sav prožet otajstvom Isusa, iskusio je blaženstvo onih koji su čista i pravedna srca. Ta milost jednostavnosti omogućila mu je da prepozna Boga. Sagradio je Oratorij sv. Josipa na Mont Royalu gdje je bio vjeran čuvar do smrti 1937. Bio je svjedokom mnogih ozdravljenja i obraćenja. Govorio je: 'Ne izbjegavajte kušnje, nego radije molite za milost da ih uspješno izdržite.' Njemu je sve govorilo o Bogu i njegovoj prisutnosti. Tražimo i mi, po njegovu primjeru, Boga u jednostavnosti kako bismo ga uvijek nalazili prisutna usred našega života! Neka primjer brata Andrije nadahne kršćanski život Kanađana!"


"'Ne zaboravi svoje učitelje- od njih možeš naučiti mudrost koja vodi spasenju po vjeri u Isusa Krista'. Kroz mnogo godina su bezbrojni mladi ljudi bili blagoslovljeni učiteljima nadahnutim hrabrim i svetim primjerom žara, ustrajnosti i molitve majke Marije MacKillop. Kao mlada žena posvetila se pouci siromaha u teškom i zahtjevnom području ruralne Australije. Potaknula je druge žene da joj se pridruže u prvoj australskoj ženskoj redovničkoj zajednici. Skrbila se za svakoga mladog čovjeka povjerena njenoj brizi, bez obzira na položaj ili bogatstvo, pružajući svima intelektualno i duhovno obrazovanje. Usprkos mnogim izazovima molitve svetom Josipu i neumorna pobožnost Presvetom Srcu Isusovu, kojima je posvetila svoju novu kongregaciju, dale su milost ovoj svetoj ženi da ostane vjerna Bogu i Crkvi. Neka njenim zagovorom, njene nasljedovateljice nastave služiti Bogu i Crkvi u vjeri i poniznosti!"

Izvor: gloria.tv
Slike: 1, 2