Na Svijećnicu se u nadbiskupiji glavnog ekvadorskog grada Quita slavi blagdan Gospe od Dobrog Uspjeha. Danas je posebno svečano jer se od 2. veljače 2010. pa do istoga dana 2011. obilježava 400. obljetnica priznanja ukazanja i posvete milosnog kipa. Svečanost je počela ružarijem u zoru (
Rosario de la aurora) i procesijom od samostanske crkve koja je nadbiskupijsko
svetište. Da bi se ovi događaji što dostojnije obilježili, opatica quitskih koncepcionistica je zamolila
Apostolat Gospe od Dobroga Uspjeha za izradu
sličica i medaljica za
obilježavanje ovih obljetnica.
Nemoguće je govoriti o ovim događajima, a da ne spomenemo koludricu Reda Bezgrješnog Začeća i službenicu Božju, kojoj je puno ime,
Marijana Franciska od Isusa Torres y Berriochoa. Rođena u Španjolskoj, u Novi svijet krenula je sa svojom tetom i pet njezinih susestara koje su se uputile u Quito na utemeljenje samostana. Sa četrnaest godina, 1577. i sama je ušla u red, a u dvadesetišestoj godini je postala opatica i obavljala tu službu do smrti; često uz veliki otpor ostalih koludrica koje su htjele ublažiti pravilo, tako da je čak završila u nekoj vrsti samostanskog zatvora.
Majka Marijana imala je ukazanja od 1582. do 1634. Gospa joj je otkrila mnoštvo budućih dramatičnih događaja u XIX. i osobito XX. st. i zatražila od nje da bude duša-žrtva, ne samo za svoj samostan ili svoju zemlju, nego za društvo i Katoličku crkvu koji će prolaziti tu duboku krizu u tim stoljećima. Evo nekih od događaja koji su se već ostvarili; Gospa je majci Marijani objavila da će Ekvador postati republika, da će postojati jedan pravi katolički predsjednik (
Gabriel Garcia Moreno ) koji će zemlju posvetiti Presvetom Srcu Isusovu i kojega će ubiti masoni. Prorekla joj je da će Bezgrješno Začeće papa proglasiti dogmom, kao i papinu nezabludivost, te da će taj papa biti zatočenik u Vatikanu (Pio IX.). Za dvadeseto stoljeće je rekla da će biti stoljeće ćudoredne nečistoće, tek s malo djevičanskih duša, napadat će se brak i poticati ljude da žive u grijehu, ismijavati svećeništvo i Presveti Sakrament. Osobito sredinom XX. st. bit će svećenika koji će lišiti katolike pravoga nauka, zbog čega će dobri crkveni pastiri patiti, a događat će se svetogrđa i zloporabe sakramenata. Kako bi se ta zlokobna vremena skratila tražila je neprestane vapaje Nebeskom Ocu, molitve, pokoru, mrtvenje. Obećala je dobar uspjeh onima koji je u tim teškim vremenima budu zazivali pod imenom Gospe od Dobroga Uspjeha. Ta će pobožnost njenom čudesnom intervencijom pomoći obnovu Katoličke crkve u vrijeme kad se sve bude činilo izgubljenim. Ovo podsjeća na "trijumf Srca Marijina" iz fatimskih poruka.
Izradu kipa na utjehu i učvršćenje samostana i vjernika Quita i vjernika svih vremena, odakle će sipati milosti onima koji joj se utječu, Gospa je zatražila 16. siječnja 1599. Tako će ljudi u budućnosti moći vidjeti kolika je njena moć u ublaživanju božanske pravde i zadobivanju milosti i oproštenja grješnicima koji joj se obraćaju skrušena srca. Pogled na ovaj lik treba utješiti nevoljnike, jer je ona majka milosrđa koja je uvijek spremna čuti njihove vapaje i ublažiti im bol. Sljedećih deset godina se majka Marijana trudila ostvariti taj zahtjev. Biskup se složio 1610., a izrada je povjerena umjetniku Franciscu del Castillu. Međutim, on nije dovršio skulpturu, nego 1611., sv. Franjo Asiški, sveti arkanđeli i sama Gospa. Biskup je posvetio milosni lik 2. veljače 1611. Kip malog Isusa koji vidimo na slici nije originalan, jedna ga je koludrica za vrijeme revolucije sakrila, kako je umrla prije nego što je ikomu otkrila skrovište do danas nije pronađen. Prema Gospinu proroštvu koje se odnosi na taj događaj, kip malog Isusa će ponovo biti pronađen kad počne obnova Crkve. Milosni kip se čuva u klauzuri koncepcionističkih koludrica, a vjernici ga mogu vidjeti triput godišnje; od početka devetnice pred blagdan Svijećnice pa do 4. veljače, i u vrijeme svibanjskih i listopadskih pobožnosti.
Čudesni život majke Marijane od Isusa, završio je 16. siječnja 1634. Gospa joj je otkrila vrijeme smrti kao i da će ipak nakon trostoljetne skrivenosti njeno ime postati poznato; Marijana od Isusa je tražila da ostane nepoznata. Prvo čudo na njezin zagovor se dogodilo odmah nakon njene smrti kada je progledala slijepa djevojčica nakon što je dotaknuta cvijetom iz krune službenice Božje. Za vrijeme obnove samostana 1906. otvoren je njezin grob, a tijelo je pronađeno potpuno očuvano, jezik je bio mek i vlažan, a kosa bujna. Od 1986. postulator kauze je bio msgr. L. E. Cadena y Almeida koji je napisao dvije knjige o životu Marijane od Isusa; ovu koju vidimo na slici- Građa za izradu lika jedne svetice i Proročka poruka službenice Božje sestre Marijane Franciske od Isusa Torres y Berriochoa i njeno točno ispunjenje kroz stoljeća.
Molitva Gospi od Dobrog Uspjeha ; podsjetila me na molitvu Dušo Kristova-
Dušo Marijina, posveti me,
Tijelo Marijino, očisti me,
Srce Marijino, ražari me,
Žalosti Marijine, ohrabrite me,
Suze Marijine, utješite me,
O slatka Marijo, čuj me.
Svojim blagim očima, pogledaj me,
Svojim svetim stopama, vodi me,
Svoga Božanskoga Sina, moli za me,
Oproštenje grijeha mojih, zadobij mi,
Pobožnost Tvomu Ružariju, ulij mi,
Ljubav prema Bogu i bližnjemu, daruj mi,
Ne dopusti da se ikada odijelim od Tebe.
U času smrti, ohrabri me,
Od neprijatelja mojih, obrani me,
Štitom svoga Svetoga Imena, zaštiti me,
Plaštem svojim pokrij me.
U odlučnom času moje smrtne borbe, budi uza me,
Od umiranja u grijehu, oslobodi me,
U ruke Isusove, izruči me,
U vječne dvore uvedi me,
Da Te s anđelima i svetima, hvalim u vijeke vjekova.
Amen!
Slike:
Devotos de la Santísima Virgen de El Buen Suceso,
Virgen de El Buen Suceso
Utemeljene su 1985. u Francuskoj kao odgovor današnje priorice, tada katehistice, s. Line na molbu jedne djevojke koja zbog navedenoga sindroma nije mogla pronaći redovničku zajednicu koja bi je prihvatila. Nadbiskup Toursa ih je kanonski priznao kao javnu udrugu vjernika, 1990., a 1995. im je nadbiskup Bourgesa potvrdio statut. Njihovo je zvanje kontemplativno, utemeljeno na drevnoj mudrosti pravila sv. Benedikta i na "malom putu" sv. Terezije od Malog Isusa i Sv. Lica. Ritam molitve i rada prilagođen je njihovim mogućnostima, a pomažu im sestre koje nemaju taj sindrom. Sve pridonose zajednici šivanjem, vezenjem, izradom tapiserija... Mole časoslov, imaju euharistijsko klanjanje, a u molitvi sv. ružarija razmatraju otajstva života Isusa i Marije. Ne možemo reći da se radi o zajednici koja se služi isključivo klasičnim obredom, ali ih ipak navodim zbog toga što duhovnu pomoć i svetu misu dobivaju od benediktinaca iz poznate tradicionalističke opatije Fontgombault. Habit im se sastoji od bijele tunike, koja podsjeća na odjeću Jaganjčevih pratitelja iz Otkrivenja sv. Ivana, a preko nje je smeđi, karmelski, škapular. Institut broji desetak sestara. Postoji kratak isječak iz filma o ovoj zajednici.
Utemeljene su 1985. u Francuskoj kao odgovor današnje priorice, tada katehistice, s. Line na molbu jedne djevojke koja zbog navedenoga sindroma nije mogla pronaći redovničku zajednicu koja bi je prihvatila. Nadbiskup Toursa ih je kanonski priznao kao javnu udrugu vjernika, 1990., a 1995. im je nadbiskup Bourgesa potvrdio statut. Njihovo je zvanje kontemplativno, utemeljeno na drevnoj mudrosti pravila sv. Benedikta i na "malom putu" sv. Terezije od Malog Isusa i Sv. Lica. Ritam molitve i rada prilagođen je njihovim mogućnostima, a pomažu im sestre koje nemaju taj sindrom. Sve pridonose zajednici šivanjem, vezenjem, izradom tapiserija... Mole časoslov, imaju euharistijsko klanjanje, a u molitvi sv. ružarija razmatraju otajstva života Isusa i Marije. Ne možemo reći da se radi o zajednici koja se služi isključivo klasičnim obredom, ali ih ipak navodim zbog toga što duhovnu pomoć i svetu misu dobivaju od benediktinaca iz poznate tradicionalističke opatije Fontgombault. Habit im se sastoji od bijele tunike, koja podsjeća na odjeću Jaganjčevih pratitelja iz Otkrivenja sv. Ivana, a preko nje je smeđi, karmelski, škapular. Institut broji desetak sestara. Postoji kratak isječak iz filma o ovoj zajednici.
