Misao i vjera

Početkom mjeseca, 4. svibnja 2020., u 92. godini umrla je A. v. Stockhausen, njemačka filozofkinja i osnivačica Akademije "Gustav Siewerth" koju je papa Benedikt XVI. godine 2007., zbog revnosti u obrani katoličke vjere, uvrstio među dame Reda sv. Grgura Velikog.

Bila je učenica Martina Heideggera, ali pravog je učitelja našla u Gustavu Siewerthu čija se metafizika oslanjala na sv. Tomu Akvinskog (1). Od 1962. predavala je na Sveučilištu u Freiburgu. Za vrijeme studentskih nemira njezina su predavanja neprestano prekidali i bio joj je onemogućen rad. Ipak, stupila je rasprave s marksistima i neke od njih obratila. Svoju je akademiju i osnovala da bi se suprotstavila neomarksizmu Frankfurtske škole i neprijateljstvu prema vjeri. Važni predavači i suradnici Akademije "Gustav Siewerth" bili su R. Bäumer, T. Beer, L. kard. Scheffczyk, J. kard. Ratzinger...

U čestitci povodom 90. rođendana gospođe od Stockhausena 2017., papa Benedikt XVI. prisjetio se njihovih zajedničkih razgovora "u kojima ste razvijali svoju filozofijsku viziju koja u konačnici seže do tajne živoga Boga, koja čini vidljivom razumnost vjere kao ploda napora mišljenja. Tako je u Bierbronnenu nastala Akademija "Gustav Siewerth" koja je mnogim mladim ljudima postala putokaz i koja usprkos svim teškoćama još pruža važnu službu za zajedništvo misli i vjere" (2). Zadnji je put posjetila Benedikta XVI. u svibnju 2019.

Poznata istraživačica i kritičarka dijalektičkoga načina mišljenja M. Luthera, G. W. F. Hegela, M. Heideggera i evolucionističkih ideologa svoje misli nije ostavila samo u knjigama, nego i u nizu intervjua koji se mogu pogledati na portalima Gloria.tv i Youtube.com. Kathnews.de povodom njezine smrti piše: "Jedan je glas utihnuo, ali životno djelo jedne misliteljice i vjernice i dalje djeluje za sve koji se s time žele suočiti" (3). 

Više o njoj pročitajte u postu iz 2015., a ovdje barem još nekoliko riječi o njezinoj najvažnijoj knjizi.

"Djelo odgovara visokom zahtjevu znanstvenosti. Dokumentira povijest misli čovječanstva od njezinih početaka (kozmogonijskih mitova) preko Tome Akvinskoga, Ivana Dunsa Škota, Kanta, Hegela, Nietzschea sve do neodarvinista naših dana. Daljnje su važne teme Heideggerova fundamentalna ontologija, kao i kritika Heideggera koju je dala Edith Stein. Ovo bogato djelo u XIV. poglavlju vodi do misaonog sustava Teilharda de Chardina i Karla Rahnera da bi odatle ukazalo na pribjegavanje Hegelu. Djelo A. v. Stockhausen može se smatrati njezinim glavnim djelom koje potpuno vjerno odražava njezin misaoni pristup. Držim da je ova publikacija jedinstvena zato što je gospođi v. Stockhausen uspjelo obuhvatiti i kritički sagledati cjelokupnu povijest ljudske misli. Uspjelo joj je - na izvrstan način - učiniti svijet 'razumljivim' i otuda se ovo djelo može motriti kao takvo koje "daje smisao" - u pravom smislu riječi. Prema tomu, ova knjiga nije samo značajna za filozofiju (kao i za antropologiju te znanost o prirodi), nego se, daleko više od toga, pokazuje kao djelo koje može biti od velikoga značenja upravo za odgojne znanosti; pruža jedan od priloga (da ne kažem jedini (!) prilog) za orijentiranje u svijetu. Ovo djelo mogu staviti na srce svakomu koji se želi ozbiljno pozabaviti poviješću misli čovječanstva. Sâm ga smatram pravim životnim djelom A. v. Stockhausen i zahvalan sam što mi je u pravom smislu riječi stavljeno 'na srce'. (dr. J. J. Lechner)"

Izvor: Sarto
Slike: Youtube.com, Sarto

Prva godina

Messainlatino.it objavila je članak o ulascima u prvu godinu bogoslovija tradicijskih zajednica. Brojke se odnose samo na poznatije družbe, dok ostali monaški redovi i kongregacije vjerni tradicionalnoj misi nisu uključeni u ovu statistiku.

Budući da je danas misijska nedjelja, prije samih brojki još i zanimljiva priča o jednom misionaru  i važnosti svetih obitelji za duhovna zvanja koju je u svom nedavnom izlaganju prenio biskup A. Schneider, ORC.

"U gradu Zabrze u Gornjoj Šleskoj nalazi se grob koji hodočasnici često pohode. Ponad groba nalazi se lurdska špilja. Pod nogama kipa Bezgrješne u jednoj staklenoj kutiji leži mirtin vijenac. Ovo je priča o povijesti toga vijenca. 

U grobu leži jedan svećenik - u podnožju spomenute špilje. Bio je najmlađi od desetero djece. Kao mladić teško je radio da zasluži novac za svećenički studij jer su mu roditelji bili siromašni. Nakon ređenja otišao je kao misionar u Indiju gdje je djelovao niz godina. Kad je umro, pokopan je u rodnom gradu Zabrzu, a iznad groba je podignuta lurdska špilja jer je uvijek posebno promicao štovanje Bezgrješne Djevice Marije. Nakon pokopa toga svećenika koji je bio gorljiv za duše, među njegovim je stvarima nađena jedna mala kutija s natpisom: 'Otvoriti nakon moje smrti'. Sadržavala je mirtin vijenac i napomenu: 'Ovo je vjenčani vijenac moje majke. Nosio sam ga sa sobom u razne zemlje na mojim putovanjima kopnom i morem, kao uspomenu na onaj sveti trenutak kad je moja majka na oltaru Božjem obećala ne samo vjernost, nego i iskrenost. Ona je taj zavjet održala. Imala je hrabrosti nakon svoga devetog djeteta i meni darovati život. Nakon Boga, njoj zahvaljujem svoj život i svećenički poziv. Da me nije htjela, ne bih bio postao svećenik i misionar, ne bio bio sposoban raditi za spasenje duša. Položite ovaj vijenac, vjenčani vijenac moje majke, u moj grob. Za to molim onoga koji pronađe ovu kutiju'. Kad je vijenac pronađen, grob je već bio zatvoren, zato su vijenac stavili u podnožje kipa Bezgrješne Bogorodice kojoj je taj svećenik posvetio svoj život." 

(Izvor: Tu Domine)

Petrovo bratstvo

U wigratzbadsku bogosloviju ušla su 24 nova kandidata za svećeništvo u dva jezična odsjeka; francuskom i njemačkom.

Njihova dentonska bogoslovija primila je 15 novih polaznika.

Ukupno 39.

Ustanova Krista Kralja

U Griciglianu su studij započela 22 nova bogoslova.

Ustanova Dobrog Pastira

Veliko sjemenište sv. Vinka Paulskog u Courtalainu koje je u Zagrebu prije nekoliko godina predstavio p. Krolikowski, primilo je šestoricu novih mladića.

Družba misionara Božanskog Milosrđa

Četiri nova kandidata započela su studij u bogosloviji de La Castille.

Piovo bratstvo

Piovci se mogu pohvaliti s više od 60 novih bogoslova.

Francuska bogoslovija u Flavignyju povećala se za 16 studenata.

U američki Dillwyn ušlo je još 27 kandidata za svete redove.

Njemački Zaitzkofen koji ove godine slavi četrdesetu obljetnicu prihvatio je sedam novih bogoslova.

Argentinska bogoslovija Gospe Suotkupiteljice primila je također sedmoricu mladića.

Goulburnška australska bogoslovija dobila je njih šestero.

Svoj su članak s ovim brojkama potonji završili kratkim zazivima:

Gospodine, daj nam svećenika!

Gospodine, daj nam svetih svećenika!

Gospodine, daj nam mnogo svetih svećenika!

Gospodine, daj nam mnogo svetih redovničkih zvanja!

Gospodine, daj nam mnogo svetih očeva i svetih majki kršćanskih obitelji!

Slike: 1, 2, 3, 4

Haeretici me fulmen habent, Ecclesia flumen

sv. Aurelije Augustin

Hrvatsku je blogocezu obišla lijepa vijest (1, 2, 3) da se u zagrebačku ecclesiolu posvećenu svetom Martinu ponovo vraća tradicionalna misa- barem samo taj dan. Na Duhove, rođendan Crkve, u 11.30 svetu će misu služiti dom Johannes Kindler, novozaređeni svećenik Kongregacije iz Windesheima (CRV) Svetog i apostolskog reda regularnih kanonika svetog Augustina.

Glavna obilježja redokanonikâ (regularnih, samostanskih ili redovničkih kanonika) navedena su u prvom postu o tradicijskim redokanonicima Majke Božje. Upoznali smo i neke druge redokanoničke zajednice i njihove poznate članove (4, 5, 6, 7, 8, 9, 10). Dok su stari koludri većinom bili laici koji su se posvetili svom obraćenju u molitvi, pokori i zajedničkom životu, redokanonici imaju podrijetlo u kleričkom staležu pa možemo reći da je to najstariji svećenički red u Crkvi, a razvio se iz kleričkih zajednica. Njihova se posebnost sastojala u tomu što su preuzeli način života monaha i spojili ga s dušobrižništvom i liturgijskom službom. Bilo je mnogo takvih katedralnih i kolegijalnih kanoničkih zajednica koje su na raznim mjestima živjele prema različitim pravilima (Hospitalna kongregacija sv. Nikole i Bernarda isprva je, čini se, opsluživala pravilo sv. Krodeganga). U vrijeme velikog obnovitelja pape Grgura VII. u XI. st., preuređena je ustanova kanonika. Jedni su preuzeli pravilo (regulu) sv. Augustina i živjeli kao regularni kanonici, dok su drugi postali svjetovni kanonici. Današnji katedralni i gdje još postoje kolegijalni kaptoli, sastoje se od svjetovnoga klera koji je određen za neku crkvu gdje održavaju svoje molitve i zajedno su odgovorni za upravljanje pripadnim dobrima. Zadržavaju svoje privatno vlasništvo i ne žive neminovno na istom mjestu. Za razliku od njih, regularni kanonici su pravi redovnici koji polažu zavjete, a monasima su slični po zavjetu stabilnosti. Ideal redokanoničkog života čine zajednički život, dušobrižništvo, posebno celebracija svete euharistije i zajednička korska molitva (Chorgebet). Zbog ovoga zadnjeg obilježja u zemljama njemačkog jezika nazivaju ih korskom gospodom (Chorherren), a redokanonice korskim gospođama (Chorfrauen).

Samostanski kanonici nisu centralizirani red, nego postoji mnogo kongregacija unutar kojih samostani imaju veliku samostalnost. Jedna od njih je i Kongregacija iz Windesheima koja je nastala u XIV. stoljeću. Ako nam naziv zajednice ne znači mnogo, sigurno nam je dobro poznato i blisko dvoje njihovih članova. To su časni Toma Kempenac, auktor svjetske uspješnice Nasljeduj Krista koju je Marko Marulić već oko 1500. preveo na hrvatski jezik, i zadnji cvijet pokreta Devotio moderna blažena Ana Katarina Emmerick, mistikinja i duša-žrtva.

Windesheimska redokanonička kongregacija nastala je iz slabo povezanog pokreta Braće zajedničkog života (G. Groote i F. Radewijns). Duhovnu joj podlogu čini obnoviteljski pokret Devotio moderna. Radewijns je u Windesheimu u blizini Zwollea u Nizozemskoj osnovao samostan u kojem je 1387. zavjete položilo šestero kanonika. Osim toga samostana, nekoliko godina kasnije osnovana su još dva. Ta tri samostana povezala su se sa samostanom iz Emsteina i papa Bonifacije IX. priznao ih je 1395. kao Windesheimsku kongregaciju.

Godine 1511. pripadalo im je 97 samostana. Njihovu je nestajanju pridonijelo najprije protestantsko krivovjerje, a onda i sekularizacija u XIX. stoljeću. U životopisu bl. Ane Katarine opisano je to vrijeme kad je ukinut i njen samostan. Zadnji korski gospodin ove kongregaciju umro je 1865. u samostanu Grauhof kod Goslara, no Crkva ukida neki red tek stotinu godina nakon smrti zadnjega člana. Tako je bilo moguće da se 1960., pet godina prije stogodišnjice ukinuća, obnovi ova kanonička zajednica. Danas imaju samostane u Njemačkoj, Italiji i Češkoj. U Hrvatskoj su postali poznati kad im je pristupio poznati fotograf E. Tabaković koji je više puta o tomu govorio za razne tiskane i elektroničke medije (11, 12, 13, 14). 

Preporučimo misnika i svu njegovu subraću korsku gospodu od Windesheima zagovoru blažene Ane Katarine kratkom molitvom koja se moli na njen spomendan, 9. veljače:

Bože, naš Oče, Ti si nam u blaženoj Ani Katarini pred oči stavio sjajan uzor za razmatranje muke Kristove; podaj nam dobrostivo da po njezinu zagovoru i primjeru budemo jednako suobličeni slici Sina Tvojega. Amen.

(izvor: A. K. Emmerick) 

Sastavljeno prema: Propstei Paring

Slike: ea, WIKIMEDIA COMMONS, Kathpedia

Blago mirotvorcima

Prije deset godina, 3. listopada 2004.,  beatificiran je zadnji hrvatski kralj Karlo IV. U Zagrebu će se ta obljetnica obilježiti danas, na njegov spomendan, u katedrali u 18 sati. Tom će prigodom prvostolnica dobiti blaženikovu relikviju, a IKA piše da će sudjelovati i neke hrvatske povijesne postrojbe.

Nekoliko misli iz članka benediktinca N. Cochrana o vrijednosti primjera bl. Karla:

"[...] Njegov utjecaj seže daleko preko granica Austrije i stare Austro-Ugarske, i svojim kršćanskim primjerom obuhvaća čitav svijet.

U svijetu u kojem mnogi ne vjeruju u Boga, trebamo vjeru blaženoga Karla.

Gdje je svijet ravnodušan prema siromašnima i potrebitima, trebamo Karlov primjer milosrđa i darivanja.

Gdje se pobačaj smatra kontrolom rađanja i gdje su izvanbračna djeca daleko brojnija od one vjenčanih parova, trebamo sućut i skrb cara Karla za sav ljudski život.

Gdje je broj suložničkih parova bez blagoslova braka na najvišoj razini svih vremena, trebamo primjer kršćanskoga braka koji nam daje Karlo Austrijski.

Gdje razvodi strašno rastu i gdje uvelike nedostaju očevi, trebamo Karlovu nepokolebljivu ljubav prema svojoj supruzi i djeci.

U zemljama gdje se političari u određivanju svoje politike više oslanjaju na ankete, nego na moralna i etička načela, trebamo moralno uvjerenje cara Karla.

Gdje političari streme službama zbog vlastite koristi, trebamo nesebičnost ugarskoga kralja Karla.

Gdje političari protiv svoje savjesti glasuju protiv katoličkog učenja samo da ostanu u službi, trebamo dokazanu vjernost blaženoga Karla učenju Crkve.

Gdje se zakoni donose više u korist bogatih lobista, nego za jednostavne ljude, trebamo primjer Karlove ljubavi i skrbi za ljude svih rasa i socijalnih klasa.

Gdje se širi rat, razdor, nejedinstvo i sukobi, trebamo strast za mirom zadnjega habsburškog monarha.

Gdje milijuni pate zbog bolesti i nemoći, trebamo Karlov primjer koji je sve kušnje i sve nevolje podnio uz riječi: 'Budi volja Tvoja!'

Blaženi Karlo Austrijski mora biti kanoniziran! Ne zato što bi on to trebao, nego zato što mi trebamo njegov nadahnjujući i nesebični primjer.

BLAŽENI KARLO AUSTRIJSKI, MOLI ZA NAS!"

Izvor: Blessed Karl of Austria
Slika: Hrvatska udruga za beatifikaciju kraljice Zite

Tužna vijest

Praesta, quaesumus, Domine: ✝ ut anima famuli tui Stanislai Sacerdotis, quem, in hoc saeculo commorantem sacris muneribus decorasti, * in caelesti sede gloriosa semper exsultet. Per Dominum.

dr. sc. S. Vitković (1, 2)

prebendar

(* 8. VIII. 1945.-† 17. X. 2014.)

Podaj, molimo Gospodine, ✝ da se duša sluge tvojeg Stanislava svećenika, kojega si za njegova života na ovom svijetu svetim darovima naresio, * vazda slavna raduje u nebeskom prebivalištu. Po Gospodinu.

(Služba za mrtve. Za pokojnoga svećenika u: Rimski obrednik, Zagreb, 1929.)

Slika: Tradicionalna latinska misa u Hrvatskoj

Treći

Sluge Isusa i Marije od srpnja imaju novog poglavara, ukupno trećeg od utemeljenja. Na Generalni kapitul se uvijek pripremaju duhovnim vježbama od tjedan dana, a hodočastili su i u Maria Taferl jer je Presveta Djevica zaštitnica njihove zajednice. Sjednice su se odvijale u okviru svojevrsne klauzure kojoj je cilj omogućiti rad u sabranosti. Nakon izbora novog generala, u kućnoj su kapeli održali Te Deum. Poglavaru zajednice povjerena je skrb za zajedničku liniju svih djela i projekata Slugu- na čast Božju i spasenje duša.

Kongregacija je nazočna u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji, Kazahstanu i u Rumunjskoj i ima oko 50 članova od čega 30 svećenika.

"Od 7. do 11. srpnja 2014. održavao se Generalni kapitul Slugu Isusa i Marije (SJM) u Blindenmarktu (Donja Austrija). Svakih šest godina se okuplja redoviti Generalni kapitul kako bi, među ostalim, za sljedeće razdoblje izabrao generalnog poglavara. Već je prvoga izbornog dana premoćnom većinom glasova izabran o. P. Schindele, SJM. Na toj je službi naslijedio o. A. Bentlagea, SJM koji je od 2008., godine iznenadne smrti utemeljitelja o. A. Hönischa, SJM vodio našu kongregaciju.

Otac P. Schindele je rođen u Karlsruheu, 27. ožujka 1968. Ubraja se među članove utemeljitelje Kongregacije i već je preko deset godina kao generalni tajnik usko surađivao s vodstvom našeg reda; najprije s o. Hönischom, a onda i s o. Bentlageom. Godine 2008. izabran je za saveznog kurata KPE-a (Katoličkih skauta Europe) i tako bio intenzivno aktivan u radu s mladeži.

Intervju s o. Schindeleom

"- Dragi p. Schindele, kakve Vam misli prolaze glavom kao novom poglavaru Kongregacije slugu Isusa i Marije?

Prilično ih je mnogo. Kod jučerašnjeg si je ručka, kratko prije samog izbora, naš lektor kod stola dopustio za šalu izmijeniti redoviti red čitanja, i tako je čitao iz Sudaca (9, 7-15) o drveću u potrazi za novim kraljem. I koga su na kraju odabrali? Niti maslinu, niti smokvu niti vinovu lozu, nego glog. Otprilike se i ja tako nekako osjećam [smijeh].

- U čemu vidite glavne zadaće u sljedećih šest godina?

Prvenstveno želim u kontinuitetu nastaviti rad dosadašnjega generalnog poglavara. Kongregacija ima vrlo mnogo za zahvaliti o. Bentlageu. U vrijeme neposredno nakon smrti našeg utemeljitelja o. Hönischa, 2008. godine, on je vrlo umješno i s puno osobnog zalaganja ravnao Kongregacijom. To sam kao generalni tajnik doživio iz neposredne blizine. Taj rad želim nastaviti. Naravno, dat ću važnost također nekim vlastitim i novim pitanjima, no još je rano navoditi konkretne projekte.

- Što želite za budućnost?

Na prvom mjestu rast naše kongregacije u svetosti. Što je više svaki pojedino povezan s Kristom, što više vidi ovdje svoj najvažniji i najljepši poziv, to će mu život biti ispunjeniji, to će se bolje razvijati SJM kao zajednica, to ćemo bolje moći djelovati također za Crkvu i za sve ljude. Moja je prva želja da smijem i mogu u tom pomagati. I naravno, molim sve vjernike povezane sa Slugama da me molitvom i žrtvom podrže u mojoj novoj zadaći. Može se kao poglavar sijati riječi, no napredak sjemena je dar odozgor.

- Puno hvala na razgovoru!"

Izvor: sjm-congregation.org

U milosrđu Gospodinovu

Katolički filozof i publicist M. Palmaro preminuo je u nedjelju navečer od posljedica teške bolesti. Riscossa Cristiana s kojom je surađivao od njenog nastanka oprostila se od njega ovim riječima:

"Napustio nas je M. Palmaro. Ove se večeri vratio u kuću Očevu. Bol koju osjećamo može naći utjehu samo u onoj katoličkoj vjeri kojoj je Mario uvijek bio neustrašivi branitelj i svjedok. Naš zagrljaj ide njegovoj supruzi i njegovoj djeci kojima svim srcem izražavamo blizinu. Pozivamo sve prijatelje na molitvu s istim vjernim pouzdanjem u Providnost kojem nas je on učio, prihvaćajući na kršćanski način patnju i postajući za sve nas izgrađujućim primjerom."

Ime M. Palmara, jednog od najoštroumnijih i najoštrijih kritičara sadašnjeg pontifikata, spominjano je i ovdje.

"Rođen je 5. lipnja 1968. u Cesanu Madernu, gradiću na sjeveru Lombardije. Studij prava je završio na Milanskom sveučilištu radom o pobačaju. Specijalizirao se u bioetici na Institutu sv. Rafaela u Milanu i postao znanstveni suradnik u Centru za bioetiku Katoličkog milanskog sveučilišta. Konačno je predavao bioetiku na Papisnkom sveučilištu Regina Apostolorum u Rimu te filozofiju, etiku, bioetiku i filozofiju prava na Europskom sveučilištu u Rimu. Na Europskom sveučilištu je došlo do bogate intelektualne razmjene s jednim drugim braniteljem katoličke stvari, povjesničarom R. de Matteijem. Palmaro je spadao među gorljive branitelje motuproprija 'Summorum Pontificum' pape Benedikta XVI. i kritičare 'žalosnoga, dijelom bijednoga ograničenog duha' kojim su neki biskupi sprječavali motuproprij.

Bio je predsjednik Povjerenstva Istina i život, udruge za pravo na život, pripadao je također Udruzi pravnika za život i Uniji katoličkih pravnika.

Zajedno s katoličkim novinarom A. Gnocchijem objavio je više knjiga i mnogobrojne eseje i članke. Postali su jednodušni duo po oštrini misli i jezičnoj okretnosti." (katholisches.info)

Objavljivao je u više novina (Il Foglio, Il Giornale) i časopisa, na Radio Mariji je deset godina vodio emisiju Susreti s bioetikom. Ujesen 2013. urednik Radio Marije mu je otkazao suradnju zbog kritiziranja Pape. Povod je bio članak koji je s A. Gnocchijem objavio u Il Fogliu, 9. listopada 2013., Krist nije jedna opcija među mnogima, najmanje za Njegova namjesnika na zemlji. Zašto nam se ovaj papa ne sviđa.

Tri tjedna nakon toga nazvao ga je Papa. Njegov opis tog razgovora možete pročitati na već navedenom mjestu. 

"Dovoljno je nabrojiti samo zadnje od mnogih knjiga koje je M. Palmaro objavio, često u suradnji s A. Gnocchijem, da se stekne predodžba o neumornom stvaralaštvu ovog katoličkog intelektualca:

L‘ultima messa di padre Pio. L‘anima segreta del santo delle stigmate (Zadnja misa o. Pija. Skrivena duša stigmatiziranog svetca), Piemme, Milano, 2010., Cronache da Babele. Viaggio nella crisi della modernità (Babilonske kronike. Put kroz krizu moderne), Fede e Cultura, Verona, 2010., La Bella Addormentata. Perché dopo il Vaticano II la Chiesa è entrata in crisi, perché si risveglierà (Trnoružica. Zašto je Crkva nakon II. vatikanskog koncila zapala u krizu i zašto će se opet oporaviti), Vallecchi, 2011., Ci salveranno le vecchie zie. Una certa idea della Tradizione (Spasit će nas stare tete. Određena ideja Tradicije), Fede e Cultura, Verona, 2012., Eutanasia: diritto o delitto? Il conflitto tra i principi di autonomia e di indisponibilità della vita, Giappichelli, Torino, 2012." (katholisches.info)

U tisku je upravo zadnja njegova knjiga koju je napisao zajedno s A. Gnocchijem, 'Ovaj je papa previše dopadljiv. Strastveno kritično čitanje jednog pontifikata', Piemme, 2014. Bit će predstavljena 25. ožujka u Rimu.

Dirljive su Palmarove riječi iz intervjua koji je dao dehonijancima nakon Papina poziva. Progovorio je o svojoj bolesti i obitelji.

"[...] Čovjek pogleda na križ i razumije da je srce vjere ovo: bez žrtve nema katoličanstva. Onda zahvaljuješ Bogu što te učinio katolikom, jednim 'posve malim' katolikom, jednim grješnikom, no kojem je Crkva brižna majka.

Bolest je vrijeme milosti, ali često ostaju poroci i jad koji su nas pratili cijeli život, ili se čak pogoršali. To je kao da je agonija već počela i čovjek se bori za sudbinu duše, jer nitko ne može biti siguran u vlastito spasenje.

S druge strane, bolest mi je omogućila da upoznam dojmljiv broj osoba koje me vole i za mene mole, obitelji koje navečer s djecom mole krunicu za moje ozdravljenje. Nedostaju mi riječi da opišem ljepotu toga iskustva. To je poput anticipacije ljubavi Božje. Najveća bol koju osjećam je misao da moram ostaviti ovaj svijet koji mi se toliko sviđa, koji je tako tragičan, ali istodobno i tako divan; morati napustiti tolike prijatelje, svoje rođake, ostaviti za sobom prvenstveno svoju ženu i svoju djecu koja su još u djetinjoj dobi. Katkad si zamišljam svoju kuću, praznu radnu sobu i život koji će se unutra nastaviti iako mene neće biti. To je bolna, ali krajnje realistična scena. Omogućuje mi da shvatim kako sam bio i jesam nekorisni sluga, i da su sve knjige koje sam napisao, sva predavanja koja sam održao i članci koje sam sastavio, konačno samo slama.

Ali nadam se u milosrđe Gospodinovo i u činjenicu da će drugi preuzeti dijelove mojih težnja i mojih bitaka, i nastaviti stari duel." (katholisches.info, Chiesa e post concilio)

Sprovod je u srijedu u Monzi, u 10.45.

Requiem aeternam dona ei, Domine, et lux perpetua luceat ei. Requiescat in pace. Amen.

Slika: Riscossa Cristiana

Lijepe vijesti

Početkom godine doznali smo da tradicijska opatija Fontgombault preuzima opatiju Wisques kojoj je zbog starosti monaha i nedostatka zvanja prijetilo zatvaranje.

Biskupija Arras 2. svibnja 2013. objavila je da su ordinarij, msgr. J.-P. Jaeger, i opat Fontgombaulta, dom J. Pateau, dogovorili zadnje detalje o preuzimanju opatije. Pretresli su više pitanja- o liturgiji, odnosu s mjesnim vjernicima, kulturnim i umjetničkim aktivnostima, gostoprimstvu. Tako će se krajem godine i Wisques vratiti klasičnom rimskom obredu u misi i ostalim sakramentima. 

Jedna skupina koludara iz Fontgombaulta već je provela više tjedana u Wisquesu kako bi se upoznali sa situacijom i ispitali sposobnost opatije da se sama uzdržava. Biskupija Arras, Boulange i Saint-Omer izvješćuje da će krajem godine doći ostali i tako tvoriti obnovljeni konvent od osamnaest monaha koji će sam birati opata i priora. 

Prema/slika: Diocèse d'Arras, katholisches.info, riposte-catholique.fr

Prije nekoliko dana slična vijest stigla je iz Njemačke. Nakon 110 godina, oblati Bezgrješne, također zbog nedostatka zvanja, moraju napustiti samostan Maria Engelport u Trierskoj biskupiji, a preuzet će ga tradicijske redovnice- Klanjateljice Kraljevskog Srca Isusa Krista Velikog Svećenika. Kupnju je omogućio jedan dobročinitelj. Samostanu je tako osigurana budućnost, a pristanak je nakon dogovora s oblatima, dala i dijeceza. U istoj biskupiji već se nalazi i kuća njihove muške grane- Ustanove Krista Kralja i Velikog Svećenika.

Papinsko pravo redovnicama je 2008. dao papa Benedikt XVI. Broje dvadeset i pet sestara i više postulantica. Prosječna dob im je ispod trideset godina. Klanjateljice će samostan koristiti kao mjesto formacije svojih novakinja, ali će i dalje biti mjesto hodočašća i molitve jer ne žive u strogoj klauzuri i rade s mladima.

Klasična sveta misa, klanjanje pred Presvetim i korska pjevana molitva stupovi su njihova svakodnevnog života. Ručni rad i mala trgovina trebali bi pridonijeti opstanku redovnica. Poglavarica, s. Marija Karolina, izjavila je: Naše se sestre uzdržavaju s malo prihoda, a Providnost nam uvijek pošalje toliko da bude dovoljno.

Oblati odlaze 8. prosinca 2013. kada će se službeno oprostiti od vjernika. Dosadašnji je poglavar izjavio: U ime naše zajednice zahvaljujem svim prijateljima i dobročiniteljima koji su dobrohotno pratili naš rad i život u Maria Engelportu, u razodoblju od preko stotinu godina naše nazočnosti. Sestrama koje planiraju dolazak 1. siječnja 2014. zaželio je od srca Božji blagoslov i dobru budućnost u Flaumbachtalu.

Prema: Bistum Trier, katholisches.info, wochenspiegellive.de, rhein-zeitung.de
Slike: WIKIMEDIA COMMONS, Orbis Catholicus Secundus

Aktualno

bitno.net: 1, 2, 3...
hrsvijet.net: 1, 2, 3...
katolik.hr: 1, 2, 3...

Gospodine Isuse Kriste, koji si podlažući se Mariji i Josipu posvetio obiteljski život neizrecivim krepostima, daj da nam njihovom pomoću bude na pouku primjer tvoje svete Obitelji, te da se s njom združimo u vječnosti. Koji živiš...

Domine Jesu Christe, qui Mariae et Joseph subditus, domesticam vitam ineffabilibus virtutibus consecrasti: fac nos, utriusque auxilio, Familiae sanctae tuae exemplis instrui; et consortium consequi sempiternum: Qui vivis.

Slika: WIKIMEDIA COMMONS

Nadvojvoda Oton Habsburški

U ranim jutarnjim satima današnjega dana, umro je u dobi od 98 godina nadvojvoda Oton Habsburški. Osim njegove važne uloge u širim europskim i svjetskim okvirima, zapamtili smo ga kao velikog prijatelja Hrvatske u teškim danima borbe za neovisnost i kasnije, do kraja njegova ovozemaljskog života. Taj njegov angažman prikazuje članak na stranici Vjesnika. Neka mu pomogne zagovor bl. Karla (1, 2) i službenice Božje Zite (1, 2) da mu Gospodin širom otvori vrata svoga Kraljevstva.

[DODATAK, 6. VII. 2011.: a) dodana su točna vremena obredâ, b) čitatelj M. je sastavio rodoslovlje nadvojv. Otona koje se može vidjeti ovdje i c) postoji mogućnost da na ovoj stranici upišete izraze sućuti, također na hrvatskom jeziku. U knjigu žalosti su se već upisali brojni pojedinci i organizacije iz cijeloga svijeta, a ima i Hrvata iz domovine i inozemstva kao i nekih udruga.]

Sprovodne ceremonije će izgledati ovako:

- utorak, 5. srpnja do subote, 9. srpnja: posmrtni ostatci nadvojvode Otona Habsburškog bit će u crkvi Sv. Ulrika u Pöckingu. U crkvi će se održavati euharistijsko klanjanje, a bit će otvorena i noću. Svete mise: srijeda u 16 h, četvrtak u 17 h.

- subota, 9. srpnja: povorka kreće iz crkve sv. Ulrika prema župnoj crkvi sv. Pija u Pöckingu gdje će u 14 h biti rekvijem; glavni celebrant bit će dijecezanski biskup dr. Konrad Zdarsa.

- ponedjeljak, 11. srpnja: rekvijem u Teatinskoj crkvi u Münchenu u 10 h, glavni celebrant: nadbiskup dr. Rainhard kard. Marx. Na Odeonplatzu molitva kard. Marxa i ispraćaj uz Bayerische Gebirgsschützen i Tiroler Schützenkompanien. Primanje kod bavarskog ministra predsjednika u Carskoj dvorani rezidencije.

- utorak, 12. srpnja: Dolazak u Mariazell u 17 h, molitva presvetog ružarija u 18 h. Posmrtni ostatci nadvojvode Otona i nadvojvotkinje Regine bit će izloženi u hodočasničkoj Bazilici Mariazell gdje su proslavili svoj srebrni i zlatni jubilej braka. Ne treba zaboraviti ni simboliku mjesta jer se tu Blažena Djevica Marija štuje kao Velika Majka Austrije, Velika Gospa Ugarske i Velika Majka Slavenskih Naroda.

- srijeda, 13. srpnja: rekvijem u Bazilici Mariazell u 14 h. Glavni celebrant bit će biskup Graza, dr. Egon Kapellari.

- četvrtak, 14. srpnja i petak, 15. srpnja: ostatci Otona i Regine u Kapucinskoj crkvi, Neuer Markt u Beču.

- subota, 16. srpnja: rekvijem u Stephansdomu u 15 h, glavni celebrant će biti nadbiskup dr. Christoph kard. von Schönborn. Povorka će ići kroz Wiener Innenstadt i pokop u Kapuzinergruft.

- nedjelja, 17. srpnja: u 15 h rekvijem u Budimpešti u Bazilici Sv. Stjepana. Pohrana urne sa srcem nadvojvode Otona u benediktinskoj Teritorijalnoj nadopatiji Sv. Martina u Pannonhalmi.

Sigurno će biti nešto i u hrvatskim gradovima [u zagrebačkoj katedrali, 16. srpnja 2011. u 18 h- IKA]. Na kraju bih preporučio njegovu biografiju koju je 2005. objavila Hrvatska paneuropska unija; S. Baier: "Otto von Habsburg: životopis" i video koji prikazuje ritual na ulazu u kapucinsku kriptu na sprovodu kraljice Zite (od 1:26).

Sastavljeno prema: ottovonhabsburg.org, kath.net
Slika: Wikimedia Commons