Hrvatsku je blogocezu obišla lijepa vijest (1, 2, 3) da se u zagrebačku ecclesiolu posvećenu svetom Martinu ponovo vraća tradicionalna misa- barem samo taj dan. Na Duhove, rođendan Crkve, u 11.30 svetu će misu služiti dom Johannes Kindler, novozaređeni svećenik Kongregacije iz Windesheima (CRV) Svetog i apostolskog reda regularnih kanonika svetog Augustina.
Glavna obilježja redokanonikâ (regularnih, samostanskih ili redovničkih kanonika) navedena su u prvom postu o tradicijskim redokanonicima Majke Božje. Upoznali smo i neke druge redokanoničke zajednice i njihove poznate članove (4, 5, 6, 7, 8, 9, 10). Dok su stari koludri većinom bili laici koji su se posvetili svom obraćenju u molitvi, pokori i zajedničkom životu, redokanonici imaju podrijetlo u kleričkom staležu pa možemo reći da je to najstariji svećenički red u Crkvi, a razvio se iz kleričkih zajednica. Njihova se posebnost sastojala u tomu što su preuzeli način života monaha i spojili ga s dušobrižništvom i liturgijskom službom. Bilo je mnogo takvih katedralnih i kolegijalnih kanoničkih zajednica koje su na raznim mjestima živjele prema različitim pravilima (Hospitalna kongregacija sv. Nikole i Bernarda isprva je, čini se, opsluživala pravilo sv. Krodeganga). U vrijeme velikog obnovitelja pape Grgura VII. u XI. st., preuređena je ustanova kanonika. Jedni su preuzeli pravilo (regulu) sv. Augustina i živjeli kao regularni kanonici, dok su drugi postali svjetovni kanonici. Današnji katedralni i gdje još postoje kolegijalni kaptoli, sastoje se od svjetovnoga klera koji je određen za neku crkvu gdje održavaju svoje molitve i zajedno su odgovorni za upravljanje pripadnim dobrima. Zadržavaju svoje privatno vlasništvo i ne žive neminovno na istom mjestu. Za razliku od njih, regularni kanonici su pravi redovnici koji polažu zavjete, a monasima su slični po zavjetu stabilnosti. Ideal redokanoničkog života čine zajednički život, dušobrižništvo, posebno celebracija svete euharistije i zajednička korska molitva (Chorgebet). Zbog ovoga zadnjeg obilježja u zemljama njemačkog jezika nazivaju ih korskom gospodom (Chorherren), a redokanonice korskim gospođama (Chorfrauen).
Samostanski kanonici nisu centralizirani red, nego postoji mnogo kongregacija unutar kojih samostani imaju veliku samostalnost. Jedna od njih je i Kongregacija iz Windesheima koja je nastala u XIV. stoljeću. Ako nam naziv zajednice ne znači mnogo, sigurno nam je dobro poznato i blisko dvoje njihovih članova. To su časni Toma Kempenac, auktor svjetske uspješnice Nasljeduj Krista koju je Marko Marulić već oko 1500. preveo na hrvatski jezik, i zadnji cvijet pokreta Devotio moderna blažena Ana Katarina Emmerick, mistikinja i duša-žrtva.
Windesheimska redokanonička kongregacija nastala je iz slabo povezanog pokreta Braće zajedničkog života (G. Groote i F. Radewijns). Duhovnu joj podlogu čini obnoviteljski pokret Devotio moderna. Radewijns je u Windesheimu u blizini Zwollea u Nizozemskoj osnovao samostan u kojem je 1387. zavjete položilo šestero kanonika. Osim toga samostana, nekoliko godina kasnije osnovana su još dva. Ta tri samostana povezala su se sa samostanom iz Emsteina i papa Bonifacije IX. priznao ih je 1395. kao Windesheimsku kongregaciju.
Godine 1511. pripadalo im je 97 samostana. Njihovu je nestajanju pridonijelo najprije protestantsko krivovjerje, a onda i sekularizacija u XIX. stoljeću. U životopisu bl. Ane Katarine opisano je to vrijeme kad je ukinut i njen samostan. Zadnji korski gospodin ove kongregaciju umro je 1865. u samostanu Grauhof kod Goslara, no Crkva ukida neki red tek stotinu godina nakon smrti zadnjega člana. Tako je bilo moguće da se 1960., pet godina prije stogodišnjice ukinuća, obnovi ova kanonička zajednica. Danas imaju samostane u Njemačkoj, Italiji i Češkoj. U Hrvatskoj su postali poznati kad im je pristupio poznati fotograf E. Tabaković koji je više puta o tomu govorio za razne tiskane i elektroničke medije (11, 12, 13, 14).
Preporučimo misnika i svu njegovu subraću korsku gospodu od Windesheima zagovoru blažene Ane Katarine kratkom molitvom koja se moli na njen spomendan, 9. veljače:
Bože, naš Oče, Ti si nam u blaženoj Ani Katarini pred oči stavio sjajan uzor za razmatranje muke Kristove; podaj nam dobrostivo da po njezinu zagovoru i primjeru budemo jednako suobličeni slici Sina Tvojega. Amen.
Sastavljeno prema: Propstei Paring
Slike: ea, WIKIMEDIA COMMONS, Kathpedia
'Redokanonici' - postoji li taj izraz u hrvatskom crkvenom govoru otprije ili ste ga Vi ad hoc stvorili?
OdgovoriIzbrišiBartol
Nisam ga ja smislio. Izraz je u blogosferi popularizirao OSapientia.
Izbriši