Mnogo je događaja kojima se obilježava 400. obljetnica smrti M. de Cervantesa Saavedre. U jubilej su se uključili mnogi gradovi koji su na bilo koji način povezani sa slavnim piscem, pa tako i Arévalo u kojem se rodio redovnik kojeg se Cervantes spominjao s posebnom zahvalnošću (1, 2, 3).
Fra Ivan Gil rođen je 25. studenog 1535. i u samostanu rodnog Arévala uzeo habit Reda Presvetog Trojstva i otkupa robova. Studirao je u Valladolidu i u Salamanci. Najprije je bio profesor, a zatim tajnik Kastiljske trojstveničke redodržave (1571.-1574.), generalni prokurator (1578.-1584.) i od 1579. generalni povjerenik svoga reda za Ameriku u kojoj je skupljao sredstva za spas kršćana koje su zasužnjili neprijatelji križa Kristova.
Djelo otkupa se, naime, bilo zanemarilo već više godina pa je u studenom 1578. general trojstvenika fra Bernard Dominici iz Metza (1570.– 1597.) na zajedničkom kapitulu Kastiljske i Andaluzijske redodržave naredio da novi otkup mora početi najkasnije 24. lipnja 1579. Generalni ministar sastao se i s kraljem Filipom II. od kojeg je dobio potrebnu podršku.
Vijeće Kastiljske provincije okupilo se 21. svibnja 1579. u Medini del Campo. Sudjelovali su provincijalni ministar fra Petar iz Bilbaa i njegovi definitori i za generalnog otkupljivača robova svoje redodržave izabrali su fra Ivana Gila. Njegova je dužnost bila pratiti fra Antuna de la Bellu iz Andaluzijske provincije u novom pothvatu. Vijest o novom otkupu proširila se cijelom Španjolskom, a kraljevska pisma od 12. i 13. kolovoza 1579. omogućila su im nesmetano prikupljanje milostinje u novcu, stvarima kao i od oporuka.
Trojstvenici nisu samo skupljali od drugih, nego su pridonosili i sami. Naime, nebesko pravilo sv. Ivana Matskog predviđa da samostani prihode moraju dijeliti na tri dijela; jedan za robove, drugi za djela milosrđa i treći za vlastito uzdržavanje.
Konačno su 22. svibnja 1580. otkupljivači iz Valencije otplovili za Alžir na brodu Sveta Marija i sveta Eulalija. Stigli su nakon osam dana- dan nakon blagdana Presvetog Trojstva. Vladaru Hasan-paši predstavljeni su 31. svibnja. Tražio je od redovnika 10 % svega što su nosili za pravo ulaska u grad. Fra Ivan Gil morao se dobro potruditi da što više novca ostane za otkup. Osim ovog nameta, jedva su spasili jednu od škrinja s 8000 dukata koju je jedan Turčin djelomično opljačkao.
Otkup je započeo 12. lipnja. Najprije su otkupili vladarevih 13 kršćanskih robova; sto škuda svaki. Do kraja srpnja su otkupili još njih 98 među kojima su bila i dva trojstvenika: fra Antun Munera i fra Didak López. U Španjolsku se sa 111 oslobođenih robova vratio fra Antun de la Bella. Stigli su u Valenciju 5. kolovoza na brodu Sveta Marija i sveti Nikola. Fra Antun se 6. kolovoza javio potkralju Valencije, a s dopuštenjem sv. Ivana de Ribere, nadbiskupa, organizirao je procesiju od trojstveničkog samostana Gospe od Dobroga Lijeka do katedrale. Sudionici su na prsima nosili škapular Presvetog Trojstva, a nakon procesije dobili su dokumente o svom oslobođenju.
Fra Ivan Gil je u Alžiru ostao još sedam i pol mjeseci, a budući da je ponestalo novca, spasio je samo 42 roba. Jedan od zarobljenika bio je i njegov subrat fra Ivan de Santiago. Njega je otkupio 13. veljače 1581. Kao što se kasnije dogodilo s likom Isusa Nazarećanina, trinitarci su otkupljivali i svete predmete. Za 92 doble fra Ivan Gil spasio je trn iz Kristove krune s još nekim relikvijama koje su prethodne godine opljačkali turski gusari. U ožujku 1581. otplovio je i sâm u Španjolsku s robovima.
Ukupno su trojstvenici tada spasili 186 kršćanskih robova- budući slavni španjolski pisac bio je među njima. Nakon što je M. de Cervantes s bratom Rodrigom sudjelovao u Lepantskoj bitci, odlučio se 1575. na povratak u domovinu. Međutim, blizu katalonske obale zarobili su ih alžirski gusari. Budući da je Miguel sa sobom imao pisma preporuka slavnog don Ivana Austrijskog, generalnog kapetana kršćanske vojske, i vojvode od Sesse, Saraceni su mislili da su zasužnjili sina kakva velikog uglednika pa su tražili visoku svotu za njegovo oslobođenje.
Brata su mu procijenili na niži iznos pa je otkupljen ranije, a slavni je pisac u međuvremenu četiri puta pokušavao pobjeći. Budući da su mu se planovi izjalovili, morao je više puta pretrpjeti teška mučenja i kazne. Njegova je majka trojstvenicima dala 250 dukata za sinovo oslobođenje, a sestra još 50. No, Cervantes je bio opasan rob, k tomu njegov je gospodar bio sâm kralj-guverner koji se nakon obavljene službe vraćao u Carigrad i tražio je za njega 500 zlatnih dukata. Fra Ivan Gil koji se bio sprijateljio sa Cervantesom u posljednji je trenutak (jer je Cervantes već bio na brodu koji je trebao krenuti za Carigrad) među kršćanskim trgovcima skupio traženi iznos. Cervantes je tako 19. rujna 1580. stekao slobodu i u listopadu stupio na španjolsku obalu u Deniji.
Cervantes je ostao zahvalan fra Ivanu i trojstvenicima za svoje oslobođenje pa ih je spominjao u svojim knjigama. Bio je također član pobožne udruge Sužanjstva Presvetom Sakramentu koju su držali trinitarci, a kad je umro htio je biti pokopan u crkvi bosonogih koludrica Reda Presvetog Trojstva u Madridu. Prošle je godine uspjela identifikacija njegovih posmrtnih ostataka koji su pohranjeni na posebno mjesto u istoj crkvi. Madridska gradonačelnica 10. lipnja 2015. svečano je predstavila Cervantesov grob i spomen-ploču.
Fra Ivan Gil bio je ponovo u Alžiru 1583. s fra Franjom Gironom i oslobodio 147 robova. Putovanja među Saracene i u Ameriku koštala su ga zdravlja tako da nije uspio ostvariti svoj treći otkup. Umro je u Arévalu 1587. U rodnom gradu podigli su mu spomenik, a s pravom ga se prisjećaju i ovoj Cervantesovoj godini, pa su uz jednu izložbu ponovo tiskali knjigu koju je 1917. objavio bosonogi trinitarac fra Dominik od Uznesenja. Da fra Ivan nije sve svoje sposobnosti i znanje oduševljeno usmjerio na slavu Presvetog Trojstva i za oslobađanje kršćanskih zarobljenika, svijet bi vjerojatno ostao uskraćen za zgode Bistrog viteza i ostala Cervantesova djela.
Lijepo je to sve, ali ste zaboravili FSSPX. Iako nisu potpuno priznati, ipak su jedini katolički red koji služi tradicionalnu Misu u Hrvatskoj, a prema mojim saznanjima od srpnja su svake nedjelje Mise u Zagrebu, redovite Mise u Splitu i Rijeci. Pogledao sam starije postove i vidim da ih dugo niste spominjali, a dogodilo se mnogo toga u zadnje vrijeme; od posjeta pater Franca (rektora Bogoslovije Srca Isusova), preko posjeta i velike pontifikalne Mise biskupa Fellaya u Zagrebu pa do nedavnog posjeta skupine bogoslova iz Bogoslovije Srca Isusova (Njemačka). Vodite malo računa o tome. Nismo više tako mala zajednica da se možemo zadovoljiti privatnim Misama jednom godišnje, a evo dosad se nitko osim FSSPX-a nije založio za uspostavu stalnih Misa u Hrvatskoj. Mise u sv. Martina su davna povijest i lijepo sjećanje ali nama je sada potrebno djelovati i ne zapeti na jednoj od bolnih činjenica da Kaptol odbija imenovati novog celebranta u sv. Martina. Zato bih zamolio sve čitatelje da se mole i da djeluju jer Bog nije naš rob nego mi Njemu trebamo služiti i izboriti se za Svetinju nad Svetinjama a to je tradicionalna Misa koja nije niti smije biti folklor. Misa je nekrvna žrtva Kalvarije a ne gozba ili predstava. Bb
OdgovoriIzbrišiSamo ću dodati:
OdgovoriIzbriši"Primite Tijelo i pijte Krv Isusa Krista koje nezahvalni ljudi strahovito vrijeđaju! Prinosite zadovoljštinu za njihove grijehe i tješite svoga Boga (…) Obnavljajući žrtvu Isusove muke i smrti, sveta je Misa toliko velika stvar da je dostatna zadržati Božju pravdu“.
(Fatima i Muka Crkve, Sugarco, Milano 2012, str.80)