nedjelja, lipnja 13, 2021

Križ na kamenu

 

Ovaj križ učini sveti
Antun svojom
rukom dok je bio redovnik
u samostanu
svetog Vinka
de
Fora u ovomu gradu

Svima su nam bliski prikazi sv. Antuna Padovanskog kao franjevca, ali u Portugalu, Španjolskoj i u raznim kongregacijama regularnih kanonika antunovska je ikonografija puno bogatija. Prvenstveno je to prikaz sv. Antuna u odjeći neke od kongregacija redokanonika sv. Augustina (ovdje), ali može se pronaći i sv. Antun kao ministrant, npr. u katedralama Lisabona, Cordobe i drugdje.

U nastavku o pouzdanju sv. Antuna u znak našega spasenja.

Predaja kaže da je na kraju svoga djetinjstva bio izloženiji nekim snažnim napadima požude: "Za jedne od tih prilika, kad ga je napao zloduh dok je molio, Fernando se trčeći niz korske stube sjetio u prolasku načiniti prstom znak križa na mramornom zidu kao obranu pred tim đavolskim napadom." (Aloysio Gomes da Silva, O grande Taumaturgo de Portugal Santo António de Lisboa: sua vida mortal, 1899, p. 34/35)

Mnogo kasnije ušao je u samostan svetoga Vinka de Fora i uzeo habit redokanonika sv. Augustina. I ovdje je čudesno ponovio čudo, fra Fernando je "prstom u pet kamenova utisnuo pet križeva (...). Po tom se prstu vidjela veličina gorostasa krjeposti jer je na neplodnoj tvrdoći kamena ostavio plodno zasađeno drvo života.

Prema/screenshot: Mensagiero do santo António

petak, lipnja 04, 2021

Reparatio

Sestre Gospe od Nadoknade tradicijska su kontemplativna zajednica pod pravilom sv. Benedikta. U zajedništvu s Blaženom Djevicom Marijom prikazuju Euharistijskom Srcu Isusovu molitve, žrtve i svoje siromaštvo za nebrojene prijestupe ljudi, posebno za mane i slabosti svećenika i redovnika, te istodobno mole i za boljitak tih istih ljudi koji po pravdi zavrjeđuju kaznu Svemogućeg Boga.

Plavi habit sestrama služi kao podsjetnik na Gospinu zaštitu i na nasljedovanje njezinih krjeposti. Prihvatile su ga u svibnju 2019. Te je godine na blagdan Uznesenja vječne zavjete položila majka Izidora Marija, a sestra Benedikta Marija zavjete na tri godine.

Mlada redovnička zajednica nastoji izgraditi samostan i pravu kapelicu u kojoj bi jednoga dana mogli održavati ne samo dnevno, nego također vječno klanjanje Euharistijskom Srcu po Djevici Mariji. To im je nadahnuće koje ih vodi: klanjati se Kristu koji kraljuje u Mariji.

Jedan dan izgleda otprilike ovako: 

4:20 ustajanje
4:50 statio / ispit
5:00 pohvale, božansko čitanje
6:00 prvi i treći čas, kraj velike šutnje
7:00 ordo, čitanje
7:45 sv. misa
9:00 doručak
9:30 rad
11:30 šesti i deveti čas
12:00 ručak
13:30 rad
17:00 duhovno štivo
17:30 večernja
18:00 večernji obrok
18:30 ružarij
19:00 odmor
20:00 kompletorij, početak velike šutnje
21:00 gašenje svjetla

Sestre kandidatice koje se zanimaju za ulazak u samostan upozoravaju da se tu ne radi o romantičnoj zamisli, nego o teškom putu na kojem se treba herojski prepustiti Providnosti i prihvatiti obilje izazova, nesigurnosti i prilika za žrtvu i samozatajenje.

Procvat mnoštva ovakvih pobožnih zajednica najsigurniji je dokaz vitalnosti vjere i tradicije usprkos novim pokušajima onih koji tragikomično žele ponovo pokrenuti rat koji su davno izgubili.

Prema: sistersofourladyofreparation.org, facebook.com
Slike: WIKIMEDIA COMMONS (1, 2)

nedjelja, travnja 04, 2021

VIDERVNT REVOLVTVM LAPIDEM

 Sretan Uskrs

Mala krunica 
na čast pet slavnih rana
ISUSA KRISTA USKRSLOGA
koja se moli u vazmeno vrijeme

℣. Bože, u pomoć mi priteci.
℞. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu

Slavnoj rani lijeve noge

Uskrsli moj Isuse, klanjam se i pobožno ljubim slavnu ranu tvoje lijeve noge i molim te da mi udijeliš milost, da bježim od opasnih prigoda, i da ne idem stazom bezakonja koja vodi u propast. 
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

Uskrslom se Kristu klanjam
Čije rane proslavljene
Kao drago kamenje su
i riznica svima nama

Slavnoj rani desne noge

Uskrsli moj Isuse, klanjam se i pobožno ljubim slavnu ranu tvoje desne noge i molim te da mi dadeš milost da uvijek idem stazom kršćanskih krjeposti sve dok ne stignem u rajsku domovinu. 
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

Uskrslom se Kristu klanjam
Čije rane proslavljene
Kao drago kamenje su
i riznica svima nama


Slavnoj rani lijeve ruke

Uskrsli moj Isuse, klanjam se i pobožno ljubim slavnu ranu tvoje lijeve ruke i molim te da me oslobodiš od svih zlokobnih nezgoda za dušu i tijelo, a posebno od nesretnog svršetka bezbožnih koji će ti stajati slijeva na Sudnjem danu. 
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

Uskrslom se Kristu klanjam
Čije rane proslavljene
Kao drago kamenje su
i riznica svima nama

Slavnoj rani desne ruke

Uskrsli moj Isuse, klanjam se i pobožno ljubim slavnu ranu tvoje desne ruke i molim te da njome blagosloviš moju dušu te mi nakon smrti njome otvoriš rajska vrata. 
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

Uskrslom se Kristu klanjam
Čije rane proslavljene
Kao drago kamenje su
i riznica svima nama

Slavnoj rani svetog boka

Uskrsli moj Isuse, klanjam se i pobožno ljubim slavnu ranu tvoga presvetoga boka i molim te da u njoj zatvoriš moju dušu, i da mi zapališ u srcu oganj ljubavi svoje na zemlji, da te potom mognem vječno ljubiti u nebu. Tako se, Isuse moj, ufam i tako neka bude.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

Uskrslom se Kristu klanjam
Čije rane proslavljene
Kao drago kamenje su
i riznica svima nama

Molitva Presvetoj Mariji


O, Presveta Djevice Marijo, po onoj radosti koju si imala videći već uskrsloga i slavnoga Sina svoga, molim te da mi zadobiješ milost da nakon smrti i ja uskrsnem na vječnu rajsku slavu. Amen.


Slike: WIKIMEDIA COMMONS (1, 2, 3)

četvrtak, ožujka 18, 2021

Arktik

Oko 250 km sjeverno od Arktičkoga kruga smjestio se samostan sv. Josipa sestara Zajednice Marijine janjadi. U bijeloj pustinji redovnice mole i žrtvuju se za spasenje duša. Posebno u dugim polarnim noćima prikazuju svoje molitve za sve koji žive u tami da nađu svjetlo Kristovo. 

Utemeljiteljica je s. Amada koja se na katoličku vjeru bila obratila u svojim 20-im godinama i potom je provela 30 godina kao misionarka ljubavi u Indiji, na Kosovu, Italiji, Albaniji, Islandu i u Ujedinjenoj Kraljevini. 

Godine 2011. od štokholmskog je biskupa dobila dopuštenje da pokrene kontemplativnu zajednicu. Iako su im nedostajala sredstva čak i za smještaj, brzo su našle one koji su osjetili njihovu pobožnost i bili spremni pomoći. Jedan im je Norvežanin, uvjeren u važnost katoličke prisutnosti na dalekom sjeveru, osigurao dom. Budući da njihov samostan na rubu svijeta privlači sve više namjernika, uz pomoć prijatelja arhitekta staru školu žele pretvoriti u pravi samostan s kapelom. Arhitekt je zamislio drveni samostan s dobrom izolacijom koji bi odgovarao podneblju gdje zime počinju rano i traju vrlo dugo.

Tradicionalna misa prvi je put služena u samostanu 2016. Usprkos tomu što im je do tada bila nepoznata, odmah su osjetile privlačnost drevne mise i potrebu da je uvedu u svoj život. 

Otkada se 2020. doselio jedan benediktinac koji poput njih želi živjeti kontemplativnim pustinjačkim životom, sestre mogu imati sakramente i misu prema klasičnom rimskom obredu, što posebno ističu na svojoj internetskoj stranici. 

Jedan dan izgleda ovako:

4:25 ustajanje
4:45 meditacija
5:30 pohvale
6:00 sveta misa (nedjeljom u 10:00)
7:30 doručak u ćeliji
8:00 molitva sv. Josipu i plan za dotični dan
8:30 krunica
9:00 euharistijsko klanjanje (tišina)

10:00 rad
12:00 Mali oficij na čast Bezgrješnom Začeću
12:25 ručak u ćeliji
14:30 duhovno štivo
15:30 osobna molitva / adoracija / rad
17:00 euharistijsko klanjanje (tišina)
18:00 večernja
19:00 večera u šutnji, same u ćeliji (blagujemo zajedno triput tjedno), studij, duhovno čitanje, osobna molitva
20:30 kompletorij

Blažena Djevica Marija je naša Majka, Pastirica i Kraljica. Imamo pouzdanja u njezinu prateću pomoć i želimo ostati u njezinoj blizini i prijateljstvu. Majka Isusova moli za suradnike u Božjem planu spasenja za spas duša. Janje Marijino potpuno se predaje Bezgrješnom Srcu Marijinu gdje prikazujemo svoje molitve i živote za spas duša ovdje u Skandinaviji te za rast Katoličke Crkve u tim zemljama, za obnovu Crkve i ponovnu uspostavu Tradicije.

Naša je duhovnost potpuno predanje Božjoj providnosti. To znači pouzdavati se u Boga uvijek i u svemu.

U Njegovoj Providnosti motrimo Božju mudrost i dobrotu te Njegovu želju da se pouzdajemo u Njega.

Radost zajedništva s Kristom izvor je naše šutnje. On u meni i ja u Njemu. U šutnji živimo od unutarnje privlačnosti prema Bogu. Pravo međusobno zajedništvo počinje u šutnji koju dijelimo. U šutnji susrećemo Boga. Njegov je jezik šutnja. U šutnji susrećemo također Mariju, našu majku. Susrećemo svetce i anđele kao prave žive prijatelje i zagovornike; uistinu, tu susrećemo cijelo čovječanstvo!

Prema: mariaslamm.secatholicworldreport.com
Slike: mariaslamm.se

petak, prosinca 25, 2020

Rex tuus venit

Kliči, narode sionski, pjevaj, Jeruzaleme, evo kralj ti dolazi, svet, Spasitelj svijeta.

(Pričesna, Božić, zornica)


Blagoslovljen Vam i sretan blagdan rođenja Spasiteljeva uz ovu kratku molitvu Bratovštine Svetog Djetinjstva Malom Kralju Slave!

Djetešce Isuse, čuj me; Djetešce Isuse, usliši me. Učini srce moje krotkim i poniznim poput tvoga, strpljivim i umrtvljenim poput tvoga, darežljivim, poslušnim i čistim poput tvoga. Odijeli me od stvorenih i taštih stvari, a privuci me k sebi da živim od tvoga mukotrpnog i pokorničkog života na zemlji kako bih živio od tvoga slavnog života u nebu.

O, Isuse, budi mi Isus spasitelj, sada i na čas prelaska u vječnost. Amen.


Betlehemsko Djetešce Isuse, klanjam ti se i ljubim te.

 50 dana oprosta
(Lav XIII.)



ponedjeljak, prosinca 21, 2020

Protector Sanctæ Ecclesiæ

Na blagdan Bezgrješnoga Začeća proglašena je Godina sv. Josipa u spomen na 150. obljetnicu proglašenja sv. Josipa zaštitnikom Crkve. O tom jubileju tijekom kojeg će se moći steći brojni oprosti piše R. de Mattei.


"Scenarij na koncu 2020. čini se jako različitim od onoga kojim je završila 2019. Prije godinu dana neumitan je pad pontifikata pape Franje bio potvrđen ishodom Panamazonske sinode koja nije uspjela ostvariti ništa od očekivanja progresista: od ukidanja kleričkoga celibata do svećeništva za žene. Na razini međunarodne politike pobjeda D. Trumpa se na izborima u nadolazećoj godini činila sigurnom, bez ikakve mogućnosti da je ugrozi kakva izborna prijevara. Otpor protiv revolucionarnih sila koje prevladavaju u svijetu očitovao se na mnogo načina: od velikih događanja za život do antikomunističkih demonstracija u Hong Kongu, pa sve do postrojavanja katolika u 'Acies ordinata'. Skupine najpovezanije s tradicijom bile su u ofenzivi s bitnim jedinstvom u namjerama.

Scenarij se promijenio godinu dana kasnije. Aspekt te panorame pred nama koji najviše zabrinjava nije pandemija Covida niti 'Veliko resetiranje' o kojem se toliko govori, pa ni neočekivani poraz predsjednika Trumpa, nego nejedinstvo koje se pokazuje među braniteljima Crkve i naravnoga kršćanskog reda. Točke u kojima se očituje ta nesloga nisu teorijskoga, nego praktičnoga reda, i izravna su posljedica koronavirusa. Žive rasprave o postojanju zdravstvene zavjere ili dopuštenosti cijepljenja dotiču svakodnevni život te zato među katolicima podižu osjećaje emocija, ljutnje, depresije. Osjećamo skrivenu prijetnju i širi se atmosfera gluhe pobune protiv svega i svakoga.

Uznemireni i uzburkani svijet ono što se zbiva pripisuje vladama ili skrivenim silama, a da ne ide do konačnih uzroka, ljudskih grijeha. Božanske se kazne ne priznaju kao takve, a gdje je uzbuđenosti i grozničava aktivnost, tamo ne ulazi božanska milost. Milost zahtijeva smirenost, refleksiju, red kojem je model bila Sveta Obitelj. Stoga nije ništa bolje u ove adventske dane nego uzdići naš pogled k sv. Josipu koji je kroz hladnoću i tminu teškoga puta povjerenu mu Svetu Obitelj s razboritošću i hrabrošću doveo u Betlehem. 

Sveti Luka kaže da je u one dane bio izdan dekret cara Augusta 'ut describeretur universus orbis', odnosno da se popiše čitav svijet, zbog čega su svi 'išli na popis, svaki u svoj grad' (Lk 2,3). Budući da je Josip bio 'iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem' (Lk 2,4). Popis koji je naredio August temeljio se na aroganciji jednoga cara koji je težio ambiciji dominacije svijetom. Mnogi su Židovi gajili iluziju sterilne i neučinkovite pobune. Takvi su, kako spominje o. Faber, gledali u svim smjerovima umjesto da se okrenu u smjeru betlehemske špilje, a kad se Mesija rodio, postao im je kamen smutnje (F. W. Faber, 'Betlehem', tal. prijevod SEI, Torino, 1949., str. 143).

Preblažena Djevica Marija i sv. Josip nisu se bunili, nego su, kako primjećuje časni L. de la Puente, nego su se izjasnili Augustovim vazalima i htjeli mu dati danak, da bi tim primjerom zbunili uznositost i pohlepu svijeta ('Meditazioni', tal. prijevod G. Marietti, Torino, 1835., sv. II, str. 145). Zapravo, Bog želi da se pokoravamo onima koji vladaju, pa i kad zapovijedaju s lošom nakanom, pod uvjetom da to što traže nije po sebi nedopušteno ni suprotno božanskom zakonu. Riječ 'auktoritet' u različitim jezicima potječe od latinskog 'augere', 'accrescere'. Sveti Josip, nazvan 'filius accrescens' (Postanak 49,22), koji se povećava, utjelovljuje načelo auktoriteta, shvaćeno prvenstveno kao služba za rast našega bližnjega. Bio je poočim Bogočovjeka i prečisti zaručnik Majke Božje, ali izvršavao je auktoritet nad Isusom i Marijom, a oni su mu se pokoravali. Ipak, nitko poput njega nije bio tako poslušan božanskim nalozima kad je krenuo u Betlehem.

Blaženi je papa Pio IX. dekretom 'Quemadmodum Deus', 8. prosinca 1870. proglasio sv. Josipa zaštitnikom Katoličke Crkve. Taj je dekret dao kanonski oblik istini prema kojoj sv. Josip štiti Crkvu onako kako je tijekom života svojim auktoritetom štitio Svetu Obitelj. 


Da bi se proslavila 150. obljetnica dekreta Pija IX., papa Franjo navijestio je Godinu sv. Josipa od 8. prosinca 2020. do 8. prosinca 2021. Tim je povodom Apostolska pokorničarna, koja je vrhovni sud Crkve, udijelila vjernicima izvanredni dar posebnih oprosta. Dekretom kardinala M. Piacenze, velikog pokorničara Crkve, izdanog u skladu s voljom pape Franje, 'Apostolska pokorničarna daje potpuni oprost prema uobičajenim uvjetima (sakramentalna ispovijed, euharistijska pričest i molitva na nakanu Svetog Oca) vjernicima koji će duše nenavezane na ikoji grijeh sudjelovati u Godini sv. Josipa na načine koje naznačuje sama Kongregacija'.

Brojni su načini za dobivanje oprosta. Među njima su recitiranje svete krunice u obitelji, recitiranje Litanija sv. Josipa ili bilo koje zakonito odobrene molitve sv. Josipu, kao što su 'K tebi se o sv. Josipe utječemo u svojoj nevolji', posebno 19. ožujka, 1. svibnja, na blagdan Svete Obitelji, zatim svakoga 19. u mjesecu, i svake srijede, dana koji je posvećen spomenu na sveca. 

Malobrojni su shvatili značaj ovoga dekreta Svete pokorničarne. Znamo da je oprost otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za već otpuštene grijehe koji vjernik zadobiva posredovanjem Crkve, koja ima moć dijeliti blago zadovoljštine Krista i svetaca. Crkva nije nevidljiva stvarnost, nego društvo juridički savršeno, opskrbljeno svim sredstvima da djeluje u smislu ispunjavanja svoje misije. 

Papu Franju može se kritizirati, čak i oštro, ali toliko dugo dok se smatra legitimnim namjesnikom Kristovim, pravni su čini koje donosi valjani, dokle god nisu u proturječju s tradicijom Crkve. To nije slučaj s oprostima koje, kao papa, ima svako pravo darivati krjepošću snage ključeva danih Petru i njegovim nasljednicima: 'Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima' (Mt 16,19).

Onaj koji niječe valjanost tih oprosta, barem 'de facto' prihvaća tezu da je papa Franjo lažni ili nezakoniti papa, glava jedne 'Crkve' koja je različita od Katoličke Crkve. Onaj, pak, koji ga smatra papom, a ignorira ili umanjuje vrijednost njegova pravnog čina, preuzima odgovornost propuštanja rasta u milosti i u slavi mnogih duša, i u propuštanju oslobađanja drugih duša u čistilištu. Svaki vjernik može zadobiti oprost za sebe, i djelomični i potpuni, ili ga namijeniti za mrtve kao molitvu. 


Nije lako zadobiti potpuni oprost jer je potrebna dispozicija duše koja isključuje navezanost čak i na laki grijeh. Međutim, svaki je oprost veliki dar Crkve, pa i djelomični, posebno zato jer briše, u potpunosti ili djelomično, kaznu za grijeh, na zemlji ili u čistilištu. Ne možemo suditi o namjeri pape Franje, no moramo uzeti na znanje da je on ovim dekretom ponudio dragocjenu pomoć vjernicima katolicima koji u ovo grčevito doba u kojem živimo trebaju posebnu pomoć milosti. Nakon Blažene Djevice Marije, niti jedno drugo ljudsko stvorenje nije imalo vjeru sv. Josipa i nitko od njega  nije bio više logičan i misaon. U godini posvećenoj sv. Josipu molimo ga da nam dade osjećaj vjere i razum koji su potrebni za orijentaciju prema božanskoj betlehemskoj špilji, da se ne izgubimo."

petak, studenoga 27, 2020

Numisma Mirabile

Povodom 190. obljetnice Gospine čudotvorne medaljice novi članak dobro nam poznatog povjesničara i komentatora aktualnih zbivanja R. de Matteija.

"Zadnjih je tjedana nekoliko svjetski najvažnijih ljekarničkih kompanija najavilo neposrednu proizvodnju cjepiva protiv Covida 19. Komentirajući tu vijest, jedan je uvaženi talijanski virolog, prof. A. Crisanti, dao vrlo zdravorazumsku izjavu. Odgovarajući na pitanje bi li se cijepio ili ne, kazao je: 'Obično treba pet do osam godina da se proizvede cjepivo. Stoga, bez dostupnih podataka, ne bih uzeo prvo cjepivo koje bi trebalo stići u siječnju. Htio bih bio siguran da je pravilno testirano i da zadovoljava kriterije sigurnosti i učinkovitosti. Imam to pravo kao građanin i nisam voljan prihvatiti prečace.'

Odgovor je potpuno zdravorazumski, štoviše, koherentan s načelom opreza koje se danas toliko ističe u vezi zaštite okoliša i nije jasno zašto se ono ne bi primijenilo također na području zdravlja. Prof. Crisanti nije protiv cjepiva, no ispravno ustraje na tomu da priopćenja za tisak ljekarničkih kompanija nisu dovoljna da jamče sigurnost te čeka na znanstvene podatke koje će verificirati agencije za kontrolu. Zbog tih su ga razboritih riječi demonizirali masovni mediji i neki njegovi kolege. 

Crisanti se branio pismom objavljenim u listu 'Corriere della Sera', 23. studenoga 2020., gdje je među ostalim izjavio: 'Čuvari znanstvene ortodoksije ne dopuštaju oklijevanja ili kolebanja; zahtijevaju skok vjere od onih koji nemaju pristupa privilegiranim informacijama. 'Cjepivo će djelovati', grme ogorčeno. Prvi se nadam da je to istina; ipak, dopustite mi da prigovorim: cjepivo nije sveti predmet. Ostavimo vjeru religiji, a sumnju i diskusiju znanosti koji su njezin stimulus i jamac'.

Dao sam prostora ovim izjavama jer mi se čini da su glasi zdravog razuma u doba kada nedostaje njegove pravilne uporabe. Oni poput nas koji nisu niti imunolozi niti mikrobiolozi, i time u nemogućnosti da daju znanstvena predviđanja, mogu jedino učiniti napor da se ne odreknu dobre uporabe logike i ne mogu ništa drugo nego se složiti s prof. Crisantijem. No, budući da je uz razum tijekom ove pandemije potrebno živjeti u svjetlu vjere, možemo naznačiti postojanje jednoga lijeka protiv koronavirusa koji je daleko učinkovitiji jer sprječava ne samo tjelesne bolesti - kojih se svi boje - nego i one puno opasnije, bolesti duše koje nitko ne spominje. 

Govorim o čudotvornoj medaljici koja se slavi 27. studenoga. Sama se Gospa toga dana 1830. u Rue du Bac, pariškoj kući matici Kćeri milosrđa, ukazala dvadesetčetverogodišnjoj novakinji Katarini Labouré koja spominje što je vidjela: 'oko Presvete se Djevice formirao ponešto ovalni okvir na kojem su se u polukrugu od Gospine desne ruke do lijeve čitale ove riječi ispisane zlatnim slovima: 'O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se k tebi utječemo'. Zatim se čuo glas koji mi je rekao: 'Daj kovati medaljicu prema ovom modelu. Oni koji je budu nosili primit će velike milosti, posebno ako je nose o vratu. Milosti će biti obilne za one koji je nose s pouzdanjem'... Odjednom mi se učinilo da se okvir okreće i vidjela sam drugu stranu medalje. Bilo je slovo M (Marijin inicijal) nadvišeno križem bez raspela koje je za svoju bazu imalo slovo I (inicijal imena Isusova). Nadalje su ispod bila dva srca, jedno okruženo trnjem (Srce Isusovo) i drugo probodeno mačem (Srce Marijino). Na koncu, sve je okruživalo dvanaest zvijezda. Zatim je sve nestalo, kao nešto što se ugasi, a ja sam ostala ispunjena ne znam čime, dobrim osjećajima, radošću, utjehom'.

Prvih je 1500 primjeraka medaljice koju je Gospa zatražila napravljeno 1832. Od tada su milosti i čudesa umnožila zahtjeve za njima: obraćeni grješnici, ozdravljeni umirući, izbjegnute opasnosti, zadobivene milosti svake vrste. Župa Gospe od Pobjede u Parizu postala je središe izvanredne promidžbe. Katarina Labouré bila je tihi apostol čudotvorne medaljice do svoje smrti, 31. prosinca 1876. Ukupan broj medaljica podijeljenih do tada premašivao je milijun. Najnevjerojatniji plod nove pobožnosti bilo je obraćenje Židova Alfonza Ratisbonnea kojem se 20. siječnja 1842. u crkvi Sant'Andrea delle Fratte ukazala Gospa od Čudotvorne Medaljice.

Papa Lav XIII. je povodom 50. obljetnice ukazanja u Rue du Bac Ratisbonneovo obraćenje proglasio autentičnim i dopustio blagdan Čudotvorne medaljice 27. studenoga svake godine. Papa Pio XII. proglasio je Katarinu Labouré svetom 27. srpnja 1947., a njezino se tijelo časti u kapeli ukazanja u Rue du Bac, zajedno s tijelom sv. Lujze Marillac koja je sa sv. Vinkom Paulskim utemeljila Kćeri milosrđa.

Zašto je Bezgrješna izabrala jednostavnu medaljicu da dijeli svoje milosti? Iz istog razloga iz kojega je izabrala jednostavnu novakinju primateljicu njezine poruke; da pokaže kako se Providnost uvijek služi prividno beznačajnim sredstvima da svrgne neprijatelje koji misle da su nepobjedivi. Kao što kaže sv. Pavao: 'slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog , i ono što nije, da uništi ono što jest' (I. Kor 1, 27-29).

Za ukazanja 27. studenoga sv. Katarini Labouré, Gospa je pobjedonosno stajala na globusu - svijetu - i u rukama držala drugi manji globus prinoseći ga Bogu. Ako ga prinosi Njemu, znači da joj pripada. Marija Posrednica svi milosti, Suotkupiteljica ljudskoga roda, također je Kraljica Neba i zemlje. Svijet pripada njoj, a ne vođama globalizma. Postoji svjetski red koji je svet, a taj je njezin.

Pio XI. je 19. srpnja 1931., prigodom procesa za beatifikaciju Katarine Labouré, ukazujući na nevolje koje pogađaju Crkvu, rekao: 'U ove dane sjaji čudotvorna medaljica kao da nas na vidljiv i dirljiv način podsjeća da je kod molitve sve moguće, čak i čudesa, i to ponajprije čudesa. U tomu je veličanstvena posebnost čudotvorne medaljice, a potrebiti smo čudesa. Veliko je čudo da slijepi vide... ali trebamo od Marije Kraljice Medaljice tražiti jedno drugo čudo, a to je da vide oni koji ne žele vidjeti...'

Čudotvornu medaljicu treba dati blagosloviti i po mogućnosti je nositi oko vrata. Neka je oni koji su joj vjerni ne nose samo oko vrata ili na odjeći, nego neka je šire, u svojim domovima, na mjestima boli i na mjestima grijeha, svuda gdje se može dijeliti.

Čudotvorna medaljica koju mnogi katolici diljem svijeta vjerno nose, i danas nastavlja svoju izvanrednu misiju i čudesno je cjepivo protiv zala našega vremena. Zadnje veliko čudo koje molimo je da se rasprši tmina kaosa koja obavija svijet u kojem živimo.

Škapular, krunica i čudotvorna medaljica: ovdje su tri stvari koje se sama Bezgrješna udostojila dati za spasenje čovječanstva.
(sv. Maksimilijan Kolbe, 1925.)

Izvor: RORATE CÆLI