srijeda, prosinca 01, 2021

Despotski karakter

Svećeničke i redovničke zajednice donedavnoga Papinskoga povjerenstva Ecclesia Dei i nakon svog apela, nalaze se u istoj nezavidnoj situaciji. Po svemu sudeći, nije izgledno da će se uskoro nešto primijeniti nabolje. Naprotiv...



"Još smo u lipnju, na temelju glasina koje su kružile, mogli poprilično točno predstaviti sadržaj motuproprija Čuvari predaje.

Pitanja o budućnosti zajednica bivšeg Povjerenstva Ecclesia Dei tada su uglavnom ostavljena u magli, a nisu spomenuta ni u motupropriju - bjelodano, ni sami akteri još nisu bili načisto sa svojim planovima u tom smislu. Čini se da se to u međuvremenu promijenilo. Nespecificirani "informirani krugovi" očekuju još ove godine uvođenje mjera koje te svećeničke zajednice trebaju "povratiti k jedinom načinu celebriranja rimskog obreda", kako se to lijepo kaže u neoorvelovskom izričaju. Stvari se čine žurnima otkako je u krugu začetnika motuproprija prevladalo mišljenje da bi se provedbene smjernice o motupropriju, koje se već dulje očekuju, mogle formulirati i staviti na snagu tek onda kada se barem u osnovi "riješi problem" svećeničkih zajednica.

Prema našim informacijama, trenutačno se ne očekuje o tomu poseban zakon. Čini se da su u Rimu nazora kako status zajednica kao "družbi papinskog prava" otvara izravne mogućnosti pristupa. U tu bi se svrhu mogli postaviti "papinski delegati" koji ne bi, poput povjerenika koje imenuje Kongregacija za redovnike, zamijenili postojeće poglavare, ali bi im bili nadređeni. Oni bi poglavare upućivali na poduzimanje svih potrebnih mjera da bi svoje zajednice "pomirili s duhom Koncila" i, kao prvi korak u tom smjeru, naložili općenito celebriranje reformirane liturgije. Na toj bi zatim osnovi, u suradnji s mjesnim biskupima, bili razvijeni planovi za njihovo uključivanje u dušobrižništvo.

Ako smo ispravno shvatili naše izvore, za javno celebriranje tradicionalne liturgije svećenici tih zajednica ne bi dolazili u obzir, tu bi zadaću, koju treba snositi iz pastoralnog milosrđa na određeno vrijeme, morale preuzeti na sebe u koncilskoj vjernosti dokazane snage dijecezanskoga klera. Nadalje, glede tih zajednica, bilo je govora o mogućnosti davanja 'izuzeća'svećenicima ili pojedinim svećenicima dotičnih zajednica, barem u prijelaznom razdoblju, da interno ili barem ne javno celebriraju prema misalu iz 1962., strogo regulirano i uz pretpostavku ostaloga dobrog vladanja. Podjela sakramenata na pretkoncilski način, po svoj prilici, nije predviđena niti u kojem slučaju.

Zadaća 'papinskih delegata' ni na koji način ne bi bila da sa zajednicama ili njihovim poglavarima pregovaraju o temeljnoj odluci prelaska na 'novus ordo'. Zapravo, izočnost ikakvog dijaloga između Pape i zajednica koje su njegovi predšasnici uspostavili za gajenje predajne liturgije - ili njihovih zagovornika poput kardinala Burkea, Brandmüllera, Zena ili Müllera - najuočljivija je značajka čitavoga procesa koji se odvija u auktoritarnom, čak diktatorskom obliku za koji i u dugoj papinskoj povijesti prijašnjih epoha jedva da ima primjera.

Zaista, upravo u tom obliku proces odgovara kako neobuzdanom i despotskom Franjinu karakteru tako i nedostatku ideja i argumenata poslijekoncilske teologije i liturgije, koje su izvjesnu snagu uvjerljivosti mogle postići samo tamo gdje se ionako pod modernističkim i sekularističkim utjecajem nastojalo emancipirati od bitnih sadržaja tradicionalnoga apostolskog nauka.

Ovo polazište za kratkoročni i dugoročni razvoj otvara krajnje neugodne perspektive. Zamislivo je da će 'papinski delegati' privesti barem dijelove, a vjerojatno i većinu vodstva nekih zajednica k tomu da se podvrgnu njihovu izopačenom shvaćanju poslušnosti. Jedva je zamislivo da će ih u tomu slijediti svi ili čak velika većina članova - zajednice će se raspasti što bi moglo biti sasvim u smislu papinske strategije. Rascjep će se još snažnije odraziti na tradicijske vjerničke zajednice. Sasvim obični ljudi u crkvenim klupama sasvim su siti toga što moraju gledati kako nevjerni biskupi u raznim regijama i rimski kurijalni službenici upali u maniju moderniziranja preinačuju njihovu ljubljenu Katoličku Crkvu u lijevozelenu agenturu duha vremena. 

Produbit će se već postojeći rascjep između sekularističko-univerzalističkog i 'jednostavno katoličkog' tabora u Crkvi, a taj seže još puno dalje od pristalica tradicionalne liturgije. Može se sasvim dobro zamisliti da će Franjo - kako mu je u jednom rijetkom trenutku jasnoće i istine izletjelo - 'ući u povijest kao papa koji je raskolio Crkvu' (izvor).

Branitelji apostolske tradicije ne bi mu to trebali olakšavati time da sada sa svoje strane postavljaju zamjetno raskolničke čine. Prema Mateju (10,16), Gospodin potiče svoje učenike da budu 'mudri kao zmije, ali bezazleni kao golubovi'. Nije to lako povezati, ali upravo je to zadaća."

petak, listopada 08, 2021

VIRGO REMEDIATRIX

Red Presvetog Trojstva, koji je osnovan za otkup kršćanskih sužanja iz saracenske vlasti, danas slavi blagdan svoje zaštitnice, Gospe od Dobroga Lijeka. Dok slavimo 450. obljetnicu Lepantske bitke, vrijedno je spomenuti da je Gospa od Lijeka zaziv kojim su se vitezovi iz Valencije prije samog okršaja obratili Presvetoj Djevici. Nakon bitke je potkralj Mihael de Moncada trinitarskom samostanu u Valenciji, u zahvalu Gospi, darovao 200 zlatnih dobla te Ali-pašinu zlatnu halju i jedan svileni barjak kao ratne trofeje (v. 1, 2).

℣. In omni tribulatione, necessitate et angustia.
℞. Remedium da nobis, semper Virgo Maria.

Oremus.
Mater Dei Sanctissima, rogamus te per tristitiam, quam habuisti in illis horis, in quibus Filius tuus Dominus noster Jesus Christus jacuit in sepulchro, et per gaudium, quod habuisti in Resurrectione ejus, ut Remedium impetres nobis, et convertas tribulationes, infirmitates et necessitates nostras in gaudium et salutem; ut semper te benedicamus, per Jesum Christum Salvatorem nostrum, qui est benedictus et gloriosus in saecula saeculorum. ℞. Amen.

℣. U svakoj nevolji, potrebi i tjeskobi.
℞. Lijek nam daj, vazda Djevice Marijo.

Pomolimo se.
Presveta Bogorodice, molimo te po tvojoj žalosti koju si imala u onim časovima kada je Sin tvoj Gospodin naš Isus Krist počivao u grobu, i po radosti koju si imala u uskrsnuću Njegovu, da nam lijek zadobiješ te obratiš nevolje, bolesti i potrebe naše u radost i zdravlje, da te zauvijek blagoslivljamo po Isusu Kristu Spasitelju našemu koji je blagoslovljen i slavan u vijeke vjekova. ℞. Amen.

Izvor: Repositori Obert UdL, Devoto novenario, Libro de los milagros
Slike: Exornos Florales, Twitter.com/MartosCofrade 

subota, rujna 04, 2021

Jedinstvo jača

Patera S. Freya iz Piova bratstva zapamtili smo kao zanimljivog propovjednika i predavača. Prvog dana rujna, u pismu dobročiniteljima, osvrnuo se na situaciju koja je nastala objavom motuproprija pape Franje kojem je cilj uklanjanje tradicionalne mise iz života Crkve.

"Dragi prijatelji i dobročinitelji,

motuproprij 'Traditionis custodes' od 16. srpnja izazvao je snažne kontroverze i nabacio mnogo pitanja. Kakav je duh pokretao to papinsko pismo? Kakve posljedice treba očekivati? Kako se vjerni katolici trebaju ponašati prema takvom samovoljnom činu?

Navedimo najprije činjenice. Papa Franjo želi dokrajčiti procvat tradicije na čitavom svijetu. Za njega je preferiranje tridentske liturgije štetna 'pomodna pojava' koju valja eliminirati. Zato se ne smiju osnivati odgovarajuća nova mjesta za tu misu, a postojeća se moraju reducirati i prognati iz župnih crkava. Svaki tradicionalno raspoloženi svećenik općenito je sumnjiv da pravi bunt protiv 'jedinstva Crkve', zato za celebriranje tridentske mise treba specijalno odobrenje, kako od svog biskupa tako i od Vatikana, koje će mu se udijeliti - ako ga uopće dobije - samo pod uvjetom da se obveže kako nikada neće propitkivati II. vatikanski koncil i novu misu. Kritika se neće trpjeti. Disidentsko je mišljenje uvijek opasno za opstojnost svake tiranije. 

- Može li jedan papa zabraniti tridentsku misu?

Misni obred koji je izrastao tijekom mnogo stoljeća pod vodstvom Duha Svetoga ne može zabraniti nijedan crkveni auktoritet, pa ni najviši. To prvenstveno vrijedi za rimski obred koji u svojoj biti ide sve do svetih apostola i koji je gotovo nepromijenjen tijekom više od tisuću godina jedna generacija predavala drugoj. Nijedan ozbiljan teolog nikad nije sumnjao o toj činjenici. Kad se sada jedan papa usuđuje donijeti jednu takvu (parcijalnu) zabranu, zlorabi svoj auktoritet na način vrijedan prijekora! Takav je pravni akt bezvrijedan i ništavan. Sveti je papa Pio V., pri definiranju tridentske liturgije u svojoj buli 'Quo primum' od 14. srpnja 1570., odredio da je svakom pojedinom svećeniku 'sada i zauvijek' snagom apostolske vlasti dopušteno 'služiti se tim misalom u svim crkvama bez skrupula u savjesti ili straha od kakve god kazne i ukora'. 

- Čemu ugnjetavanje tradicionalne liturgije?

Papa Franjo sanja o crkvi milosrđa i snošljivosti koja osigurava mjesto i zaštitu svim senzibilitetima i rubnim pojavnostima. Naravno, tu se može i treba se postaviti pitanje što ga onda motivira da takvom nesnošljivom zagriženošću djeluje upravo protiv vlastite trajne liturgijske tradicije. Jedan je visokorangirani crkveni knez nedavno izjavio da tridentski misal mora nestati zato što nije u skladu s duhom II. vatikanskoga koncila. Tu je upravo navedena srž čitave problematike. Moderna koncepcija Crkve i liturgije u upadljivom je proturječju s tradicionalnom liturgijom i teologijom koja joj je u temelju. Jedan primjer: nadbiskup Lefebvre nazvao je tridentsku misu 'misionarskom' i 'antiekumentskom' jer poziva na obraćenje i pokoru, bori se protiv krivovjerja, moli za povratak heretikâ u jedinstvo Katoličke Crkve itd. Sve to zaista nije u skladu s II. vatikanskim koncilom čije je temeljno usmjerenje ekumensko i pacifističko. Crkva danas želi živjeti u mirnom skladu s drugim religijama, s cijelim svijetom i njegovim političkim sustavima te modernim filozofijama, koje često nastupaju borbeno bezbožno i antikršćanski. Više se ne govori o obraćenju jedinom Otkupitelju svijeta i pravoj religiji. Kod tih općih stremljenja za svjetskim pobratimstvom i trubljenju za mirom, tradicionalna liturgija djeluje kao nesnosna smetnja koju se mora ušutkati.

- Tragičnost motuproprija

Ako se, nažalost, sada mora ustanoviti da Papa želi potisnuti tradiciju, to onda također implicira da se time - svjesno ili nesvjesno - pokušava razoriti Crkvu. Crkva svu svoju životnu snagu crpi iz svojih korijena, božanske tradicije. Bez njih ona ne može živjeti. Usporediva je sa stablom koje bez korijenja neizbježno vene i umire. Ta se tradicija sastoji u tri blaga koja je naš Gospodin Isus Krist ostavio svojoj Crkvi: 1.) u blagu božanske istine katoličke vjere, 2.) u blagu božanskog sredstva milosti, posebno svete misne žrtve, izvora svih milosti  3.) blagu božanskih zakona koji nam pokazuju put u nebo, Božjim i crkvenim zapovijedima. Ta se tri blaga danas sve više odbacuju. Božanska se istina relativizira nebrojenim krivovjerjima koja su prodrla u Crkvu i koje se čak promiče. Liturgija je postala izobličena i obeščašćena, a Božje zapovijedi smrskane permisivnim moralom.

- Borba za preživljenje Crkve

U Crkvi proživljavamo rat! Ako se Crkva sustavno razara, znači da bjesni najgora vojna koja se može zamisliti. Moramo shvatiti da se u takvom ratu moramo boriti. Mi nismo neutralni promatrači. Kao katolici nosimo suodgovornost za Crkvu i njezino dobro. 

Do sada je bilo moguće živjeti tradicionalno bez borbe jer je tradicionalna liturgija uživala izvjesnu dobronamjernost papa Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. Trpjelo je se sve dok je mirno bila zatvorena u nekoj vrsti zoološkog vrta i dokle se odricala odlučnoga borbenoga držanja prema razaranju svetih dobara. Utoliko je sadašnji motuproprij jedno otkrivenje jer uklanja iluziju o mirnom 'modusu vivendi'.

- Otpor protiv crkvene vlasti?

Desetljećima se 'buntovne tradije' palicom poslušnosti pokušavalo držati u šahu: ne smije se buniti protiv crkvenih auktoriteta. Mora ih se slušati! - Neosporno, posluh je važna i temeljna krjepost. Prema sv. Tomi Akvinskom, najviša od moralnih krjeposti! No, on se kreće unutar jasnih i određenih granica. Kada crkvena vlast zlorabi svoj auktoritet i nanosi štetu Crkvi, onda se ne smije poslušati. Tada vrijedi ono što je sv. Petar odgovorio tadašnjem vrhovništvu: 'Treba se više pokoravati Bogu nego ljudima.' Katolici su u takvim situacijama obvezani pružiti otpor, što se i događalo uvijek iznova tijekom crkvene povijesti. Pomislimo na prvi slavan primjer kad se sv. Pavao 'u lice usprotivio' sv. Petru jer se ovaj iz krivog obzira prema judeokršćanima stidio gajiti zajedništvo za stolom s kršćanima koji su došli iz poganstva. Daljni se primjer nalazi iz doba reformacijskih previranja u XVI. st. Neki su biskupi tada zastupali protestantske ideje i pokušavali u svojim biskupijama uvesti reformaciju. Protiv njih je otpor pružio zamjetan broj svećenika i laika. - Danas, nesumnjivo, živimo u vrijeme kada opet postoji ta dužnost otpora.

- Konkretni zaključci

1.) Molitva za tradicionalne svećenike

Mnogi se svećenici danas nalaze pred izborom: 'Jesam li se spreman zauzeti za crkvenu istinu i tradiciju, trpjeti zbog toga progon, izgubiti svoje mjesto?'

Vjerujem, dragi vjernici, da se vaša obveza sastoji u tomu da te svećenike poduprete, ohrabrite da se bore za tradiciju! Za preživljenje i za daljnji procvat tradicije, čini mi se da je to vrlo važno. Odavno se pokazalo da se u Vatikanu teološki argumenti ignoriraju i da nemaju težine. Ono što se računa je jezik činjenica. Ako se u cijelom svijetu stvori jaki otpor i postoji spremnost da se za tradiciju bori i preuzmu i vlastite štete, onda se takva snaga ne može potiskivati na dulji rok. Molimo za sve svećenike i za one koji su pozvani u svećenički stalež!

2.) Pružanje pomoći svećenicima

Kako je naš poglavar izjavio, Svećeničko bratstvo sv. Pija X. voljno je ponuditi svaku pomoć svim progonjenim svećenicima, sve učiniti za njih što je u njegovoj moći. Pozivamo tradicionalne svećenike da stupe s nama u kontakt. Jedinstvo jača. U progonu bi se, koliko god je moguće, trebale udružiti sve dobre snage, promisliti smislene strategije i biti spremne na međusobno pružanje pomoći. Naravno, u taj su pothvat uključeni laici. 

3.) Duhovna oružja

Ta je vojna u osnovi duhovni rat između Naše Gospe, Vojvotkinje nebeskih četa, i paklenih moći. Zapravo se radi o sotonskom duhu koji je prodro u Crkvu. Zato se mi katolici moramo boriti oružjima duha. Majka Božja nam je u Fatimi objasnila kako se moramo boriti protiv đavla. Krunica, gorljiva molitva, prvo je oružje koje je Majka Božja navela. Budimo svi gorljivi molitelji krunice! Dnevno molimo barem jednu krunicu, još bolje cijeli [Marijin, op. splendor] psaltir. Drugo je oružje radosna spremnost na žrtvu: mrtvljenje neurednih sklonosti i osobno odricanje, a posebno vjerno ispunjavanje svojih dužnosti. Sve to našu tromu narav košta nešto napora. Stoga molimo neprestano Presvetu Djevicu za ustrajnost i gorljivost u uporabi tih oružja! Ona će s neba blagosloviti sve svoje borce i dovesti ih do obećanog trijumfa svoga Bezgrješnog Srca u čas koji je odredio Bog.

Uz svećenički blagoslov

Vaš p. S. Frey"

Izvor: fsspx.at
Slika: WIKIMEDIA COMMONS

četvrtak, rujna 02, 2021

Iznevjerena obećanja

Poglavari glavnih tradicijskih svećeničkih i redovničkih zajednica sastali su se 31. kolovoza 2021. u francuskom Courtalainu da bi se suočili s posljedicama koje donose restrikcije tradicionalne liturgije i života. U vrijeme milosrđa prema svemu svakomu, posebno prema onima koji podrivaju vjekovni crkveni nauk i moral, ovi vjerni svećenici i redovnici prisiljeni su preko javnih priopćenja tražiti priliku za puki opstanak.

Priopćenje su potpisali i poglavari zajednica koji nisu mogli osobno doći na susret.

Priopćenje vrhovnih poglavara zajednica koje su pripadale nekadašnjem Papinskom povjerenstvu 'Ecclesia Dei' o motupropriju 'Traditionis custodes'

'Milosrđe je Gospodnje za sve živo'
(Sirah 18,13)

Potpisane ustanove prvenstveno žele naglasiti svoju ljubav prema Crkvi i svoju vjernost Svetom Ocu. Ta je sinovska ljubav danas obilježena velikom patnjom. Osjećamo se osumnjičenima, marginaliziranima, protjeranima. Ipak, ne prepoznajemo se u opisu iz popratnoga pisma motupropriju 'Traditionis custodes' od 16. srpnja 2021.

'Reknemo li da grijeha nemamo...' (I. Iv 1,8)

Ni na koji se način ne smatramo 'pravom Crkvom'. Naprotiv, u Katoličkoj Crkvi vidimo svoju majku u kojoj nalazimo spasenje i vjeru. Odani smo podložnici jurisdikcije Vrhovnog Svećenika i dijecezanskih biskupa, kako se vidi iz dobrih odnosa u dijecezama (i službi prezbiterijalnih savjetnika, arhivista, kancelara i službenika koje su povjerene našim članovima), kao i iz rezultata kanonskih ili apostolskih pohoda proteklih godina. Ponovno potvrđujemo svoje pristajanje uz učiteljstvo (uključujući ono II. vatikanskog i nakon njega) prema katoličkom nauku o dužnom posluhu (usp. posebno 'Lumen gentium', br. 25 i Katekizam Katoličke Crkve, br. 891 i 892), kako je bjelodano iz brojnih studija i doktorskih teza koje je ostvarila nekolicina nas tijekom prošle 33 godine.

Jesu li se dogodile neke pogrješke? Spremni smo, kao što je to spreman svaki kršćanin, tražiti oproštenje ako se u nekog od naših članova uvukao kakav ekscesivan jezik ili prezir auktoriteta. Spremni smo na obraćenje ako je naša srca okaljao strančarski duh ili ponos. 

'Ispuni Višnjemu zavjete svoje' (Ps 49,14)

Molimo za ljudski, osobni dijalog povjerenja, daleko od ideologija ili hladnoće administrativnih ukaza. Željeli bismo se moći susresti s osobom koja bi za nas bila lice majčinstva Crkve. Željeli bismo mu iznijeti patnje, tragedije, žalosti mnogih vjernika laika diljem svijeta, ali također i svećenika, redovnika i redovnica koji su dali svoje živote vjerujući na riječ papa Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.

Obećano im je da će biti 'poduzete sve mjere da se jamči identitet njihovih ustanova u punom zajedništvu Katoličke Crkve'[1]. Prve su ustanove sa zahvalnošću prihvatile kanonsko priznanje koje im je ponudila Sveta Stolica u punoj privrženosti tradicionalnim pedagogijama vjere, posebno na liturgijskom području (na temelju 'Memoranduma o razumijevanju' od 5. svibnja 1988., između kardinala Ratzingera i nadbiskupa Lefebvrea). To je svečano opredjeljenje bilo izraženo u motupropriju 'Eccelsia Dei' od 2. srpnja 1988. i kasnije na različite načine za svaku ustanovu u njezinu dekretu o ustanovljenju i u definitivno potvrđenim konstitucijama. Redovnici, redovnice i svećenici iz naših ustanova zavjetovali su se ili učinili obećanja prema tim specifikacijama.

Na taj su način, vjerujući na riječ Vrhovnog Svećenika, predali svoj život Kristu na službu Crkvi. Ti svećenici te redovnici i redovnice služili su Crkvi predano i samozatajno. Možemo li ih danas lišiti toga za što su se opredijelili? Možemo li ih lišiti onoga što im je Crkva obećala na usta papa?

'Strpljenja imaj sa mnom!' (Mt 18,29)

Papa Franjo 'ohrabruje pastire da osjećajno i spokojno slušaju, s iskrenom željom da razumiju njihovu nevolju i njihovo gledište, kako bi im pomogli da žive bolje i prepoznaju svoje vlastito mjesto u Crkvi' ('Amoris laetitia', 312). Željni smo povjeriti tragedije koje proživljavamo jednom očinskom srcu. Potrebno nam je uho i dobra volja, ne osuda bez prethodnog dijaloga.

Oštar sud stvara osjećaj nepravde i proizvodi ogorčenost. Strpljivost mekša srca. Trebamo vremena.

Danas slušamo o stegovnim apostolskim pohodima našim ustanovama. Tražimo bratski susret gdje možemo izložiti tko smo i razloge naše privrženosti određenim liturgijskim oblicima. Iznad svega hoćemo istinski ljudski i milosrdni dijalog: 'Strpljenja imaj sa mnom!'

'Circumdata varietate' (Ps 44,10)

Sveti je Otac 13. kolovoza potvrdio da u liturgijskim stvarima 'jedinstvo nije uniformnost, nego višestruki sklad koji stvara Duh Sveti'[2]. Željni smo dati svoj skromni doprinos tom skladu i raznolikom jedinstvu, svjesni da je - kako poučava 'Sacrosanctum Concilium' - 'liturgija vrhunac prema kojem je usmjerena aktivnost Crkve; u isto je vrijeme izvor iz kojega izvire sva njezina snaga' (SC, br. 10).

S povjerenjem se najprije obraćamo francuskim biskupima da se otvori pravi dijalog te da se imenuje posrednik koji bi za nas bio ljudsko lice toga dijaloga. Moramo 'izbjegavati osude koje ne uzimaju u obzir složenost različitih situacija... Radi se o tomu da se dođe do svakoga, da se pomogne svakoj osobi kako bi pronašla svoj vlastiti način sudjelovanja u crkvenoj zajednici i da tako iskusi dodir 'nezasluženoga, bezuvjetnoga i besplatnoga milosrđa' ('Amoris laetitia', br. 296-297).

Courtalain, Francuska, 31. kolovoza 2021.

p. Andrija Komorowski, generalni poglavar Petrova bratstva

msgr. Egidije Wach, generalni prior Ustanove Krista Kralja i Vrhovnog Svećenika

p. Ljudevit Gabrijel Barrero Zabaleta, generalni poglavar Ustanove Dobrog Pastira

p. Ljudevit Marija de Blignières, generalni poglavar Bratstva sv. Vinka Fererskog

p. Gerard Goesche, generalni prepošt Ustanove sv. Filipa Nerija

p. Antun Marija Mamsery, generalni poglavar Misionara sv. križa 

dom Ljudevit Marija de Geyer d’Orth, opat Opatije svete Magdalene iz Le Barrouxa

p. Emanuel Marija Le Fébure du Bus, opat kanonika Opatije iz Lagrassea

dom Marko Guillot, opat Opatije Sv. Marije iz La Gardea

majka Placida Devillers, opatica Opatije Gospe od Navještenja iz Le Barrouxa

majka Faustina Bouchard, priorica kanonica iz Azillea

majka Magdalena Marija, glavarica Klanjateljica kraljevskog Srca Isusa Vrhovnog Svećenika

---

[1] Informativna nota od 16. lipnja 1988. u: Documentation Catholique, br. 1966, str. 739. 

[2] Video-poruka pape Franje sudionicima Kongresa o redovničkom životu Latinske Amerike i Kariba, CELA, 13. - 15. kolovoza 2021. [Izvor na francuskom: Notre-Dame de Chrétienté / Paris-Chartres Pilgrimage. Naglašavanja: Rorate]"

Izvor i slika: RORATE CÆLI

petak, kolovoza 20, 2021

Gospa od Kane

Bijela boja kod redova i kongregacija koje slijede pravilo sv. Benedikta (cisterciti, virginijanci, olivetanci) redovito upućuje na Blaženu Djevicu Mariju. Tako je i s tradicijskim benediktincima s Tasmanije. Bijelu boju habita i kukule izabrali su zato da bi počastili Gospino vazdadjevičanstvo.

Zajednicu je osnovao o. Pio Marija, koludar bendiktinaca iz Flavignyja. Međutim, novi samostan nije povezan s njegovom matičnom opatijom, nego je samostalni osnutak. Koludri se drže tradicionalne mise i monaškog brevijara.

Kanonsko priznanje dao im je hobartski nadbiskup J. Porteous 2017. godine. Imanje Jerusalem u Colebrooku baza im je s koje šire svoju aktivnost i na ostale australske države. 

Važna aktivnost koju je o. Pio presadio iz Flavignyja u novi samostan duhovne su vježbe sv. Ignacija Loyolskog (1, 2). Zapravo, niz duhovnih vježbi koje je na traženje laika godinama vodio u Australiji prethodio je osnutku samostana. U njima vide "neprocjenjivo sredstvo za obraćenje duša i za njihov stalni napredak u postizanju svetosti" te istodobno njihovu radu daju apostolsku i misionarsku dimenziju.

Novom se prioratu brzo priključilo nekoliko kandidata. Vjerojatno prvo monaško zavjetovanje u tasmanskoj povijesti bilo je već u prosincu 2018. Prve niže redove nadbiskup je dvojici koludara podijelio 2021. godine.

Nakon što su se smjestili u privremene prostore, žele izgraditi pravu crkvu i samostan koji neće biti samo dom monasima, nego će imati i dodatne zgrade za laike koji žele provesti vrijeme s njima i sudjelovati u molitvi i radu. 

Za budućnost se planira osnutak samostana za tradicijske benediktinke čija bi pomoć bila posebno vrijedna u duhovnim vježbama za žene, a naročito kao prilika djevojkama da ostvare duhovni poziv u svojoj domovini u skladu s neiskvarenom tradicijom Crkve.

I za kraj jedna misao s mrežne stranice ovih bijelih benediktinaca: 

"Nema sumnje o tomu da je sv. Benedikt relevantan za naše vrijeme, baš kako je bio i u VI. st. On još uvijek nudi svoje samostane kao luke muškarcima i ženama koji zaista traže Boga, koji žele spasiti svoje duše za vječnost, a ovdje dolje pronaći mir. Taj mladić koji je ostavio svijet da bi ga spasio - postavši utemeljitelj koludarskog života na Zapadu, učitelj uljudbe, glasonoša kršćanske vjere - također je glasnik mira, božanskoga mira koji odiše od njegove osobe i njegovih pravih sinova i kćeri. Mir - pax, drugo veliko benediktinsko geslo - plod je života življenoga u harmoniji kakvu želi Bog, život koji stvara mir i sklad za druge oblikuje jedinstvo u obiteljima i među narodima. Ima li danas veće potrebe?"

Izvor i slike: Notre Dame Priory

nedjelja, kolovoza 15, 2021

SVB TVVM PRAESIDIVM

Sve su zajednice vjerne klasičnoj rimskoj misi pozvane da se u ovom vremenu napada na vjekovnu misu posvete Bezgrješnom Srcu Marijinu upravo na današnji blagdan Uznesenja Gospina jer: "Ovu generacijsku bitku možemo dobiti samo po molitvi i po zagovoru Pobjedonosne Majke" [Rorate caeli].

"O Bezgrješna, Majko Božja, Majko Crkve, k Tebi dolazimo u ovaj turobni čas. Sile zla, neprijatelji Tvoga božanskoga Sina, s oholom smjelošću podižu svoje glave. Naše su obitelji pod neprestanim napadom, ubijaju se milijuni nerođenih, naša su djeca izložena sablazni i pokvarenosti, poroci se hvale i zakonski dopuštaju, naše se osnovne slobode ubrzano ograničavaju. Dobro se sada naziva zlim, a zlo dobrim (usp. Iz 5,20).

Ovo tužno stanje nije ograničeno na svjetovno područje. U našoj ljubljenoj Crkvi, koju je utemeljio Tvoj Sin, istina i pravda guraju se u stranu, svećenici koji se zalažu za moralni zakon ušutkavaju se i ocrnjuju, redovničke zajednice odane tradicionalnom opsluživanju prisiljavaju se na kompromis ili otpisuju kao zastarjele, sveta liturgija koju smo dobili preko Tradicije pod neskrivenim je napadom.

U ovom času žestoke kušnje i neminovnog progona svoje jade Tebi povjeravamo. Ti si nas uvjerila da će na koncu trijumfirati Tvoje Bezgrješno Srce. To nas obećanje tješi i uvijek nam je na umu da se svetošću svoga života moramo učiniti dostojnima takve pobjede. 

Gospo od Pobjeda, na ovaj dan kada častimo Tvoju slavnu pobjedu nad smrću i s radošću gledamo u vječnu krunu pobjede nad Tvojom ljubljenom glavom, ispunjeni smo pouzdanjem da nećeš zaboraviti svojih ljubljenih  sinova i kćeri, koji još u žalosti rade u ovoj suznoj dolini.

U Fatimi si zatražila da se čitav svijet, a osobito Rusija, posvete Tvom Bezgrješnom Srcu. Kad se obazremo, bjelodano nam je da su se zablude komunizma zaista proširile diljem svijeta preko krakova bezbožnoga kulturalnog marksizma. Naša društva sve više žive kao da Boga nema. Rastuženi smo nevoljama naše ljubljene Crkve u kojoj se istaknutim katolicima dopušta da nekažnjeno odbacuju službeni nauk naše vjere bez osude, čak s odobravanjem, dok se na rubove guraju vjerni katolici koji brane moralni zakon i drže se svetih obreda i tradicija naših otaca. U ovaj čas, najmoćnija Djevice, svaki od nas sa sinovskim pouzdanjem pristupa Tvom Bezgrješnom i Materinskom Srcu. 

Zajedno sa svim katoličkim zajednicama diljem svijeta koje su privržene Tradiciji posvećujemo ti same sebe, naše obitelji, naše zajednice, naše svećenike, naše biskupe, našeg Svetog Oca Papu i čitav svijet. Slijedom Tvoje zapovijedi, osobito Rusiju posvećujemo Tvom Bezgrješnom Srcu. Tvomu majčinskom zagovoru izručujemo sve one čiji su životi i duše u opasnosti: nerođene, mlade, stare, slabe i hendikepirane, progonjene i oklevetane, izgladnjele duše koje uzalud tragaju za jasnoćom istine i čistoćom bogoštovlja. Molimo Te da pogledaš dolje svojim milosrdnim očima i spasiš sve i svakoga.

Na poseban Ti način posvećujemo sve svećenike i vjernike koji ostaju vjerni vjekovnoj misi kako nam ju je predala neprekinuta Tradicija od pamtivijeka, a koju je zauvijek besmrtnom učinio papa sveti Pio V. Ištemo da zaštitiš svakog svećenika u čije si srce zasijala odlučnost da ostane vjeran tradicionalnoj latinskoj misi, da mu dadeš milosti i hrabrosti da ostane postojan posred kakva god se progona našao. Povjeravamo ti sve tradicijske redovničke zajednice i družbe apostolskog života da ostanu nepokolebljive u vjernosti svojoj karizmi, stamene u svojoj posvećenosti istinovanju u ljubavi (usp. Ef 4,15) na slavu Božju i spasenje duša. 

O Ženo suncem odjevena, nad čijom se glavom nalazi kruna od dvanaest zvijezda i pod čijim nogama leži mjesec - simbol promjene i nestabilnosti - (usp. Otk 12,1), ne ostavi nas u ovaj čas za koji znamo da je Tvoj čas. Raširi svoj bezgrješni plašt nad svakoga od nas, nad naše obitelji i zajednice te nas zaštiti od svakog zla. Uzdrži nas da uvijek budemo vjerni prakticiranju prave vjere i misi naših otaca. Vodi nas k onom nebeskom domu gdje s Tobom i svim anđelima i svetima možemo zauvijek biti na hvalu Slave Presvetoga Trojstva (usp. Ef 1,12). Amen.

Sub Tuum praesidium confugimus, Sancta Dei Genetrix. Nostras deprecationes ne despicias in necessitatibus, seda a periculis cunctis libera nos semper, Virgo gloriosa et benedicta. Domina nostra, Mediatrix nostra, Advocata nostra! Tuo Filio nos reconcilia, tuo Filio nos commenda, tuo Filio nos repraesenta. Amen."

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibelji uvijek oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena. Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

Izvor i slika: RORATE CÆLI

nedjelja, kolovoza 01, 2021

Raison d’exister

Ušli smo u mjesec Bezgrješnog Srca Marijina u kojem će mnoge zajednice vjerne tradicionalnoj misi, koju je papa Franjo nakanio zatrti, potražiti zaštitu i zagovor Blažene Djevice Marije i posvetiti se 15. kolovoza 2021. Njezinu majčinskom Srcu.

Benediktinci Bezgrješne tradicijska su redovnička zajednica posvećena upravo Srcu Marijinu. Ovdje su predstavljeni dok su još bili u Villatalli (1, 2, 3), a od 2019./'20. preselili su se u Taggiju gdje su im kapucini zbog nedostatka zvanja prepustili svoj samostan.

Na svojoj višejezičnoj internetskoj stranici redovito predstavljaju važne događaje iz samostanskog života, poput redovničkih oblačenja, zavjeta ili ređenja. Kao i ostale svećeničke i redovničke zajednice klasične rimske mise, i benediktinci strogoga opsluživanja sada su se našli pred stvarnošću koja bi im mogla ograničiti budućnost. 

"Svi su vjernici upoznati s najnovijim motuproprijem iz Rima koji nas pogađa ravno u srce i smjera k tomu da nestane ono što katolička tradicija ima kao najsvetije: sveta misna žrtva prema starom rimskom obredu, kako se gotovo doslovno slavila od vremena sv. Grgura Velikoga (VI. st.). Nasuprot tvrdnjama nekih auktoriteta, sveti papa Pio V. nije uveo neki novi misni red, nego je ponovno uspostavio i od svake liturgijske i bogoslovne izobličenosti čistim očuvao taj obred onakvim kakav je bio u uporabi do 1969.

Motuproprij od 16. srpnja 2021. nosi naslov 'Čuvari tradicije'. To je ironična i prezriva antifraza s obzirom na one koji su s pravom privrženi svetoj liturgijskoj tradiciji. Papa Franjo odlučio je da se toj tradiciji više neće dati 'mogućnost' [fr. faculté] (1), nego samo tolerancija, dok ju je, naprotiv, Benedikt XVI. potvrdio kao pravo koje 'zakonski nikada nije bilo ukinuto'. Samo nova misa Pavla VI. ima 'građansko pravo' u Crkvi. Glede te protuistine [fr. contre vérité] i teške hule [fr. grave impiété] poglavara Crkve, koji još uvijek zagovara milosrđe, pridružujemo se neshvaćanju, boli te pristojnom, ali odlučnom protestu mnogih svećenika i vjernika.

Što se tiče naše zajednice, dijecezanski nam je biskup priopćio da poštuje i odobrava naše pravo onako kako je izloženo u 'Izjavi o Pravilu' koju je Rim odobrio (2). Sa zahvalnošću se sjećamo riječi pohvale koje javno izgovorio na otvaranju našeg samostana, 24. kolovoza 2019.: 

'Već sam imao prilike kazati da s velikom radošću i zahvalnošću pozdravljam ovu zajednicu kao Božji dar u ovoj dijecezi. To je mala skupina koludara posvećenih Gospodinu i molitvi. Nadam se da će njihov broj rasti i da će se razvijati život u samostanu. Benediktinski su koludri predani molitvi, studiju i tjelesnom radu u ozračju mira, tišine i milosrđa. Ova crkva mora biti otvorena za sve koji se žele priključiti molitvi. Mise će se slaviti s gregorijanskim pjevanjem i prema tradicionalnom obredu. Vjerujem da je njihova nazočnost u našoj dijecezi s njihovom osobinom kao čuvara i svjedoka najstarije tradicije Crkve biti na dobro vjernicima naše dijeceze. Posebno sam sretan što je ovdje mjesto molitve i referentna točka za sve one koji traže duhovni savjet, žele se približiti sakramentu ispovijedi ili jednostavno traže mirno mjesto za molitvu.'

U srcu i u molitvama nosimo duboku žalost svih onih koji se osjećaju ranjenima, i kao odbačenima od onoga koji se naziva zajedničkim ocem svih vjernika. No, sa svima njima nosimo nadu da će Bog jednoga dana dati trijumf liturgijskoj tradiciji koja je najbolji jamac čiste katoličke vjere i najviše svetosti.

Bilješke

(1) Čini se da dokument zbog uporabe pojma 'faculté' niječe postojanje prava. Pravo nužno podrazumijeva subjektivnu mogućnost da ga se rabi ili ne. Pravo je davanje pravedne stvari jednoj osobi. Mogućnost je subjektivna moć koju to pravo podjeljuje. Strogo pravno, mogućnost se može oduzeti samo oduzimanjem odgovarajućeg prava. Najvažnije je, dakle, pitanje to je li liturgijska tradicija pravo ili nije. To pravo nije udijelio Pio V., nego ga je kao takvoga priznao. Naime, litugijska je tradicija integralni dio apostolske tradicije nad kojom ni jedan papa nema moć osim da je promiče i očuva nepromijenjenom. 

(2) 'Samostanski život posve posvećen Bezgrješnom Srcu Marijinu, življen prema pravilu sv. Benedikta i običajima koje su nam namrijeli stari, božanska služba i misna liturgija koju kao vlastiti obred služe unutar i izvan samostana, prema tisućljetnom i 'nikada ukinutom' obredu Svete rimske Crkve, na latinskom jeziku i s gregorijanskim pjevanjem: to su, dakle, vrela iz kojih je rođena zajednica u Villatalli (sada u Taggiji) i koja tvore njezin smisao postojanja [fr. raison d’exister].'

(3) iz jednog intervjua mjesnoj 'Riviera Time TV'"

Izvor i slika: Benediktiner der Immakulata