Zlatni jubilej

U nedjelju, 17. travnja 2016. proslavljeno je 50 godina od osnutka samostana Bezgrješne koludrica Oaze Isusa Svećenika. 

Nakon potvrde konačnih konstitucija, Sveta Stolica željela se na poseban način pridružiti tom događaju šaljući nadbiskupa msgr. G. Pozza, člana i savjetnika Kongregacije za nauk vjere i tajnika Papinskoga povjerenstva Ecclesia Dei, u pratnji talijanskoga dominikanca V. Nuare. Utemeljitelju je telefonski čestitao i nadbiskup Barcelone J. J. Omella.

Na tradicionalnoj rimskoj misi (bila je to missa prelatitia) koludricama Oaze pridružili su se J. Queraltó Serrano, biskupijski svećenik iz Tarragone, kojeg je Sveta Stolica zadužila za reviziju konstitucija i vizitaciju samostana, zatim B. Maître iz Petrova bratstva, velečasni A. Turú Rofes, glavar Misijske družbe Krista Kralja i J. Gutiérrez, župnik Gospe Lurdske iz Badalone.

Msgr. Pozzo potaknuo je zajednicu da "ostane vjerna Tradiciji jer je sveta liturgija u izvanrednom obliku najbolje nasljedstvo koje možete posredovati budućim kršćanskim naraštajima".

Zlatni jubilej osnutka obilježava se od početka ove godine. Msgr. D. Fernández González, nadbiskup Córdobe, služio je 18. siječnja tradicionalnu misu u novom samostanu koludrica i istaknuo važnost klasične mise kao oblika koji najsavršenije odražava otajstvo koje se celebrira. Istog su dana dvije sestre primile habit, a nakon mise nadbiskup je blagoslovio novo zvono i lurdsku špilju.

Novi je samostan brzo postao okupljalište vjernika i udruga koje promiču klasičnu rimsku misu (1, 2).

Prema/slike: Germinans Germinabit (1, 2-3), Parroquia Espiel (4)

Konstruktivna faza

Piovo bratstvo dobilo je prošlog ljeta od Kongregacije za nauk vjere dva prijedloga; jedan za uspostavu personalne prelature i drugi o doktrinarnoj izjavi. Otkrio je to prošloga mjeseca biskup A. de Galarreta. Christus Rex prenosi da je poglavar piovaca oba teksta poslao na analizu svim višim glavarima i nekim teolozima Bratstva. 

O temi odnosa s Piovim bratstvom 26. siječnja u intervjuu za Zenit govorio je i nadbiskup Pozzo, tajnik Papinskoga povjerenstva Ecclesia Dei. 

"[...]

- Koje je korake poduzela Sveta Stolica u ovih sedam godina u korist ponovnoga približavanja Piova bratstva?

Nakon povlačenja izopćenjâ 2009., došlo je do niza susreta doktrinarnoga karaktera između stručnjaka koje je imenovala Kongregacija za nauk vjere (s kojom je od motuproprija 'Ecclesiae unitatem' Benedikta XVI. iz 2009. usko vezano Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei') i stručnjaka Piova bratstva, da bi diskutirali o glavnima doktrinarnim problemima koji su u temelju prijepora sa Svetom Stolicom: odnos između Tradicije i Učiteljstva, pitanje ekumenizma, međuvjerskoga dijaloga, vjerske slobode i liturgijske reforme u surječju učenja II. vatikanskoga koncila. To sučeljavanje koje je trajalo otprilike dvije godine, omogućilo je bistrenje dotičnih bogoslovnih stajališta kao i osvjetljavanje točaka slaganja i neslaganja. U idućim godinama bili su nastavljeni doktrinarni razgovori s nekima ciljanim inicijativama za produbljenje i precizaciju diskutiranih tema. Istodobno su kontakti između nadležnih u Povjerenstvu 'Ecclesia Dei' te poglavara i ostalih predstavnika Piova bratstva unaprijedili klimu povjerenja i međusobnog poštovanja koja mora biti u temelju jednog procesa ponovnoga približavanja. Potrebno je prevladati nepovjerenje i krutost koji su razumljivi nakon toliko godina loma, ali oni se mogu postupno rasplinuti ako se promijeni međusobno držanje i ako se razlike ne promatraju kao da su nesavladivi zidovi, nego kao točke rasprave koje zaslužuju biti produbljene i razvijene prema jednom razjašnjenju korisnom za cijelu Crkvu. Sada smo u jednoj fazi koju držim konstruktivnom i usmjerenom k nadanom pomirenju. Gesta pape Franje da osigura katoličkim vjernicima legitimno i valjano primanje sakramenata pokore i bolesničkog pomazanja od biskupa i svećenika Piova bratstva tijekom Svete godine milosrđa, jasan je znak volje Svetog Oca da unaprijedi put prema punom i stabilnom kanonskom priznanju.

- Koje zaprjeke još stoje na putu konačnom priznanju?

Razlikovao bih dvije razine. Doktrinarnu u pravom smislu, koja se tiče nekih razlika o pojedinim temama II. vatikanskog koncila i poslijekoncilskog Učiteljstva glede ekumenizma, odnosa između kršćanstva i svjetskih religija, vjerske slobode, posebno u odnosu između Crkve i države, kao i nekih aspekata liturgijske reforme. Razina mentalnog i psihološkog stava treba prijeći od pozicije polemičkoga i antagonističkoga sukoba k poziciji slušanja i međusobnog uvažavanja, cijenjenja i povjerenja, kakvo treba biti između članova istoga Tijela Kristova koje je Crkva. Potrebno je raditi na obje razine. Mislim da je put ponovnoga približavanja donio ploda, prvenstveno zbog te promjene stava na obje strane, i isplati se nastaviti na tom pravcu.

Također o pitanju II. vatikanskog koncila, mislim da Piovo bratstvo treba razmisliti o razlikovanju, koje je po mojem mišljenju temeljno i apsolutno odlučujuće, između autentične namisli ['mens autentica'] II. vatikanskog, njegove 'intentio docendi', koja proizlazi iz službenih koncilskih dokumenata, i onoga što bih nazvao 'parakoncilom', dakle ukupnosti bogoslovnih orijentacija i praktičnih stavova koji su pratili tijek samoga Koncila, pretendirajući kasnije da se pokriju imenom Koncila i da u javnom mnijenju, također zahvaljujući utjecaju masovnih medija, često prekriju pravu misao Koncila.

Često u razgovorima s Piovim bratstvom protivljenje ne ide prema Koncilu, nego 'duhu Koncila' koji rabi pojedine izraze ili formulacije koncilskih dokumenata da otvori put za tumačenja i stajališta koja su udaljena i koja instrumentaliziraju pravu koncilsku misao. Također što se tiče lefebvreovske kritike vjerske slobode, u konačnici mi se čini da poziciju Piova bratstva karakterizira obrana tradicionalnoga katoličkog nauka protiv državnoga agnostičkoga laicizma i protiv ideologijskoga sekularizma i laicizma, a ne protiv prava osobe da je država ne prisiljava niti sprječava u izvršavanju ispovijedanja religijske vjere. U svakom slučaju, tu se radi o temama koje mogu biti predmet produbljivanja i bistrenja i nakon punoga pomirenja. Ono što se čini temeljnim je pronaći punu podudarnost o onom što je nužno da se može biti u punom zajedništvu s Apostolskom Stolicom, što znači o cjelovitosti ispovijesti katoličke vjere, o vezu [it. vincolo] sakramenata i o prihvaćanju vrhovnog Učiteljstva Crkve. Učiteljstvo, koje nije iznad napisane i predane nam Riječi Božje, nego joj služi, autentični je tumač i ranijih tekstova Učiteljstva, uključujući one II. vatikanskoga koncila, u svjetlu trajne Tradicije koja napreduje u Crkvi uz pomoć Duha Svetoga, ali ne preko protivne novosti [it. novità contraria] (bilo bi to nijekanje katoličke dogme), nego preko boljeg razumijevanja poklada vjere, uvijek u istom nauku, u istom smislu i u jednakom shvaćanju ('in eodem scilicet dogmate, eodem sensu et eademque sententia', usp. Prvi vatikanski koncil, Apostolska konstitucija 'Dei Filius', 4). Mislim da o tim točkama ne samo da je moguća konvergencija s Piovim bratstvom, nego se ona i duguje. Sve to ne prejudicira mogućnost i legitimnost diskutiranja i produbljenja drugih posebnih pitanja koja sam prije spomenuo, a koja se ne tiču vjere, nego više pastoralne orijentacije i sudova prudencijalnog, a ne dogmatskog karaktera, o kojima je moguće imati također različita gledišta. Dakle, ne radi se o ignoriranju ili o pripitomljavanju razlika o nekim aspektima pastoralnoga života Crkve, nego o tomu da se prezentnim drži da u II. vatikanskom postoje doktrinarni dokumenti koji ponovo izlažu već definirane vjerske istine ili istine katoličkog nauka (npr. Dogmatska konstitucija 'Dei verbum', Dogmatska konstitucija 'Lumen gentium'), a i oni koji preporučuju smjernice i orijentacije za praktično djelovanje, dakle za pastoralni život kao primjena nauka (izjava 'Nostra aetate', dekret 'Unitatis redintegratio', izjava 'Dignitatis humanae'). Vezanost uz naučavanjâ Učiteljstva varira prema stupnju auktoriteta i prema kategoriji istine vlastite učiteljskim dokumentima. Nije mi poznato da bi Piovo bratstvo zanijekalo vjerske nauke ili istinu katoličkog nauka koje naučava Učiteljstvo. Naprotiv, kritičke primjedbe tiču se izjava ili uputa koje se tiču obnovljene pastoralne skrbi u ekumenskim odnosima i s drugim religijama, kao i nekih pitanja reda razboritosti u odnosima Crkve i društva, Crkve i države. U pogledu liturgijske obnove ograničio bih se na to da spomenem izjavu koju je msgr. Lefebvre 8. ožujka 1988. napisao u jednom pismu papi Ivanu Pavlu II.: 'što se tiče mise Novoga reda, usprkos svim dužnim zadrškama glede toga, nikada nisam tvrdio da je nevaljana ili krivovjerna'. Rezerve prema obredu Novoga reda, koje naravno ne treba podcijeniti, ne odnose se otuda niti na valjanost celebracije sakramenta niti na ispravnu katoličku vjeru. Bit će, stoga, prikladno nastaviti raspravu i razjašnjenje tih rezerva.

- Prigodom Godine milosrđa od pape Franje je stigla opuštajuća gesta: katolički vjernici sakrament pokore mogu primiti i od svećenika Bratstva. Što ta gesta sa sobom nosi? Mislite li da ona konkretno može ponovno otvoriti dijalog koji je već neko vrijeme u zastoju?

Kako sam ranije rekao, dijalog s Piovim bratstvom nikada nije zastao. Zapravo je tako da ga se odlučilo nastaviti na manje služben i formalan način, da se dade prostora i vremena sazrijevanju odnosa na liniji pozicije povjerenja i međusobnog slušanja, za unaprjeđivanje klime prikladnijih odnosa, i unutar toga također smjestiti moment bogoslovne i doktrinarne rasprave. Sveti Otac je od početka svoga pontifikata ohrabrivao Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei' da nastavi taj stil u odnosima i susretima s Piovim bratstvom. U tom surječju, opuštajuća i velikodušna gesta pape Franje u okviru Godine milosrđa nesumnjivo je pridonijela daljnjem poboljšanju statusa odnosa s Bratstvom, pokazujući da je Svetoj Stolici na srcu ponovno približavanje i pomirenje koje mora imati i kanonski dovršetak. Nadam se i želim da isti osjećaj i isti volju dijeli i Piovo bratstvo."

Izvor: Zenit, Katholisches.info
Slika: Maria Vesperbild/Frischer Wind

Krist u ljepoti liturgije

Od 22. do 25. listopada 2015. u Rimu se odvijalo tradicijsko hodočašće organizacije Coetus Internationalis Summorum Pontificum (1, 2, 3). 

U četvrtak 22. listopada u crkvi Presvetog Trojstva dei Pellegrini, bila je pontifikalna Večernja s biskupom J. R. Laiseom, OFM Cap. koji je postao poznat po svojoj knjizi protiv pričesti na ruke.

Sljedeći je dan bio posvećen liku sv. Filipa Nerija. U petak ujutro, 23. listopada, na Angelicumu se održao susret svećenika o značenju nauka sv. Tome Akvinskog za današnju svećeničku formaciju. Poslijepodne je bio križni put, a navečer u crkvi Svete Marije in Campitelli krunica i pontifikalna misa tajnika Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei msgr. G. Pozza na kojoj je bio nazočan i kard. Brandmüller. Euharistijsko klanjanje upriličeno je u bazilici Sv. Lovre in Damaso, 24. listopada u 9.30 sati. Odmah nakon adoracije uslijedila je svečana procesija do bazilike Sv. Petra koju je vodio opat Fontgombaulta dom J. Pateau. 

U podne je održana sveta misa u bazilici Sv. Petra na oltaru Katedre. Celebrirao je msgr. Laise, OFM Cap., a propovijedao msgr. L. Negri- ovdje ima svoju oznaku. 

Popodne u 15.30 na Papinskom patrističkom institutu Augustinianum predstavljena je knjiga msgr. Laisea, Pričest na ruku. Povijest jedne zloporabe. Zadnju je hodočasničku misu služio opat Pateau, na svetkovinu Krista Kralja, 25. listopada u Personalnoj župi Presvetog Trojstva dei Pellegrini koja pripada Svećeničkom bratstvu sv. Petra. 

Za glazbu su bile zadužene sestre franjevke Bezgrješne, Schola svete Cecilije i Cantus Magnus.

Hodočašće se poklopilo sa Sinodom o obitelji i Generalnom skupštinom Međunarodne federacije Una voce. Usto je udruga Gospe Fatimske održala susret s temom Branimo vjeru- štitimo obitelj na kojoj su sudjelovali J. Vennari, C. Ferrara i dr.

Preko Državnog tajništva hodočasnicima je upućeno pismo s apostolskim blagoslovom pape Franje koje je u bazilici Sv. Petra, 24. listopada pročitao tajnik Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei:

"Njegovoj Preuzvišenosti
msgr. G. Pozzu
tajniku Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei'
00120 Vatikanski Grad

Prigodom hodočašća u Rim udruge 'Coetus Internationalis Summorum Pontificum' koja u Crkvi čuva živom drevnu rimsku liturgiju, Sveti Otac Franjo šalje svoje srdačne pozdrave zajedno sa željom da sudjelovanje u tom pobožnom pohodu apostolskim grobovima pobudi gorljivu privrženost prema Kristu koji se slavi u ljepoti liturgije, koja nas vodi k promatranju Gospodina preobražena u svjetlu svoje slave i neka donese obnovljeni polet za svjedočenjem vječne poruke kršćanske vjere. Njegova Svetost zaziva obilje darova Božanskoga Duha i majčinsku zaštitu Majke Božje te, dok moli da ustraju u molitvi u potporu njegove Petrovske službe, od srca Vašoj Preuzvišenosti, biskupima sudionicima, svećenicima i svim nazočnim vjernicima na svetoj celebraciji, udjeljuje zatraženi apostolski blagoslov, u korist plodnoga putovanja s Crkvom.

P. kard. Parolin

državni tajnik Njegove Svetosti"

Izvor: NLM, unacumpapanostro.com
Slike: Facebook/FatimaCenter (1), Twitter.com/Messainlatino.it (2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 10), unacumpapanostro.com (9)

Bez problema

Na generalnoj skupštini Međunarodne federacije Una Voce u Rimu izabran je novi predsjednik, J. Bogle, koji je zahvalio kardinalima Castrillónu Hoyosu i Brandmülleru te nadbiskupu Pozzu na sudjelovanju na generalnoj skupštini. Također je izjavio: Vrlo smo zadovoljni time kako se širom svijeta razvija celebracija tradicionalne mise. Naravno, jako smo zahvalni Benediktu XVI., a također našem novom papi Franji za svu potporu koju su nam dali glede našeg prava da imamo bogoslužje prema tradicionalnomu rimskom obredu.

Odgovarajući na pitanja članova ove udruge o slučaju franjevaca Bezgrješne, kardinal Castrillón Hoyos je odgovorio kako je papa Franjo ustrajao na novom misnom redu isključivo zbog unutarnjih razilaženja u toj redovničkoj zajednici, a ne zbog svoga negativnog mišljenja o tradicionalnoj liturgiji.

Općenito je potvrdio da Papa nema nakanu ograničiti pristup izvanrednom obliku rimskog obreda: Nedavno sam se susreo s papom Franjom i rekao mi je da on nema problema niti sa starim obredom niti sa skupinama i udrugama, kao što je vaša, koje ga promiču.

Sastavljeno prema: RORATE CÆLI

***

Snimljen je novi video o životu franjevaca Bezgrješne.

Razabiranja

Gloria.tv je danas objavila snimku razgovora koji je 17. rujna održala s tajnikom Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei', msgr. G. Pozzom. Dakle, nedugo nakon predaje Doktrinalne preambule, o čemu smo mogli čitati prethodnoga mjeseca. O tomu i o drugim pitanjima: "- Monsinjore, sudjelovali ste u razgovorima sa Svećeničkim bratstvom sv. Pija X. Kakav je Vaš osobni dojam o tim susretima? Koliko smo napredovali? Vjerujete li da će uskoro doći do sporazuma? Moj dojam je načelno pozitivan. Razgovori i dogovori su se odvijali u srdačnoj atmosferi. Moram reći da je to bio uvijek vrlo slobodan, iskren dijalog, i s vremena na vrijeme vrlo živahan; što se moglo i očekivati s obzirom na diskutiranu problematiku i tematiku. Mislim da smo stigli na odlučujuću, iako ne i konačnu točku toga puta. On je uvelike i značajno poslužio da se razjasne pozicije Svećeničkog bratstva sv. Pija X. i one stručnjaka Kongregacije za nauk vjere. Sada se ide za tim da se prijeđe na razinu vrjednovanja prijepornih točaka, odnosno da se konkretno ustanovi postoje li mogućnosti da se prevladaju doktrinalne teškoće i problemi o kojima se razgovaralo. - Je li predviđen postupak za slučaj da se Doktrinalna preambula ne potpiše? Trenutačno je tekst Doktrinalne preambule predan msgr. Fellayu i glavarima Bratstva, te ga mogu proučiti i na nj odgovoriti. Nadamo se jednom, u biti dobrom, pozitivnom i potvrdnom odgovoru. Uvijek postoji mogućnost da se zatraže neka preciziranja i razjašnjenja na koja ćemo sigurno odgovoriti u razumnom roku. Sada mi se čini neprikladnim baviti se problemom koji bi se mogao dogoditi u slučaju da se teškoće pokažu značajnima i neprevladivima. U sadašnjem trenutku se taj problem ne postavlja. - Bratstvo nije nastalo iz ničega, nego kao odgovor na značajnu crkvenu krizu, osobito u zemljama poput Njemačke, Francuske ili Švicarske. Ta kriza traje. Vjerujete li da bi nakon dogovora u Rimu, Bratstvo moglo biti pod krovom službene Crkve? Pa, samo bih rekao da onaj tko je zaista i pravi katolik, taj može potpuno i s punim pravom biti u Katoličkoj crkvi, gdje god Katolička crkva živi i djeluje. To nije samo načelna izjava, nego egzistencijalna, koja odgovara stvarnosti Katoličke crkve. To, naravno, ne znači da nema poteškoća; također zbog kritičnog položaja u kojem se katolici i Katolička crkva nalaze u tim zemljama. Ali, ne vjerujem da u povijesti nije već bilo sličnih slučajeva. Stoga je odgovor vrlo jednostavan: onaj tko je istinski i pravi katolik, ne samo da ima pravo, nego dobro živi i dobro se osjeća u Katoličkoj crkvi. - Iz kojih razloga postoji neprijateljstvo u mnogim crkvenim krugovima prema onoj liturgiji Crkve koju je slavilo tako mnogo svetaca tako dugo vremena, i koja je bila instrumentom veličnstvenog razvoja Crkve? To je kompleksno pitanje. Vjerujem da treba uzeti u obzir mnoge čimbenike kako bi se razumjela ta, još uvijek tako raširena, zadrška protiv liturgije u izvanrenom obliku, starom obredu. Mora se misliti na to da tijekom niza godina u Katoličkoj crkvi nije bilo ponuđena prikladna i cjelovita liturgijska izobrazba. Htjelo se uvesti načelo loma, udaljenja, radikalnog kontrasta između liturgijske reforme koji je predložio, uspostavio i promulgirao papa Pavao VI., te tradicionalne liturgije. U zbilji stvari stoje drugačije. Jasno je da postoji bitni kontinuitet u liturgiji i u liturgijskoj povijesti. Postoji rast, napredak, obnova, ali nema loma, nema diskontinuiteta, a takve predrasude bitno utječu na mentalitet ljudi; klera kao i vjernika. Mora se prevladati ta predrasuda, mora se ponuditi cjelovita i autentična liturgijska izobrazba. Liturgijske knjige koje je željela reforma Pavla VI. su jedno. Načini primjene, kakvi su se u mnogim dijelovima katoličkog svijeta provodili i koji predstavljaju pravu zloporabu te liturgijske reforme Pavla VI., nešto su drugo, a sadržavaju i doktrinalne zablude te moraju biti ispravljeni i odbačeni. To je Sveti Otac Benedikt XVI. u svom govoru na 'Anselmianumu' krajem prošlog proljeća htio još jedanput naglasiti. Jedno su liturgijske knjige reforme, a drugo je njihova konkretna primjena. Ta se, nažalost, naširoko rasprostranila, a ne odgovara načelima koja su fiksirana i protumačena u konstituciji II. vatikanskog koncila o svetoj liturgiji, 'Sacrosanctum Concilium'. - Povjerljiva preamblua predana je 14. rujna msgr. Fellayu. Dan kasnije je već A. Tornielli znao o tomu. Kako tako povjerljive informacije dolaze tako brzo u medije? Sposobnosti novinara su jako poznate. Radi se o sposobnosti da se ulove vijesti koje su na određeni način dojmljive. U ovom su slučaju novinari, ne samo A. Tornielli, nego i drugi, dan nakon, preuzeli u biti samo priopćenje za medije koja već informira o nekim bitnim izjavama Doktrinalne preambule. Dublji sadržaji preambule u pojedinostima nisu poznati. Barem do sada nisu obznanjeni. Novinari o tomu nisu govorili, nisu detaljno opisali razvoj i izgradnju Doktrinalne preambule. Dakle, vjerujem, da je u ovom slučaju povjerljivost, u bitnome, očuvana, a nadam se da će tako i ostati. - Jeste li prije nego što ste bili član 'Ecclesiae Dei' imali osobna iskustva sa starom misom? Kako ste doživjeli liturgijske promjene šezdesetih? To su dva pitanja. Na prvo bih odgovorio da prije motuproprija 'Summorum Pontificum', 2007., nisam imao kontakta s celebracijom mise prema starom obredu. Počeo sam s celebracijom u izvanrednom obliku točno s motuproprijem 'Summorum Pontificum', koji je otvorio mogućnost za celebraciju mise u tom obliku. Kako sam doživio promjene u šezdesetima i sedamdesetima? Uvijek sam pokušavao, kako sam naučio i kako su me pripremili moja sjemenišna izobrazba i moji učitelji teologije na Papinskom sveučilištu 'Gregoriana', razumjeti Učiteljstvo čitajući tekstove, a ne po onome što su Učiteljstvu htjeli pripisati pojedini teolozi ili izvjesni katolički auktori. Nisam imao teškoća s prihvaćanjem mise prema liturgijskoj reformi Pavla VI. Ali, odmah sam uočio da se, zbog velikog nereda koji je nakon 1968. ušao u Crkvu, misa Pavla VI. slavila često strano i potpuno protivno temeljnim nakanama Zakonodavca, dakle, Svetog Oca. Tako da sam prilično izravno doživio taj nered, taj slom liturgije o kojem je kardinal Ratzinger govorio u nekim svojim knjigama i publikacijama. Uvijek sam htio razdvojiti dvije stvari- jedna su stvar obredi, misni tekstovi, a druga je stvar način na koji se liturgija celebrira, odnosno kako se slavila u mnogim prigodama i mjestima- osobito polazeći od načela kreativnosti. Ta divlja kreativnost nema ništa s Duhom Svetim. Ona je upravo suprotnost onomu što Duh Sveti hoće. - Zašto vrijedi promicati staru misu? Zato što u drevnom obredu izvjesne vrijednosti postaju jasne i rasvijetljene, izvjesni temeljni aspekti liturgije koje vrijedi očuvati. Ne govorim samo o latinskom jeziku ili gregorijanskom pjevanju. Govorim o osjećaju za otajstvo, za sveto, o osjećaju za žrtvu, za misu kao žrtvu, stvarnu i bitnu prisutnost Kristovu u Euharistiji; i govorim o činjenici da postoje veliki trenutci unutarnje sabranosti, unutarnjeg udjelovanja u svetoj liturgiji. To su sve temeljni elementi koji u misi u drevnom obredu posebno dolaze do izražaja. Ne kažem da ih nema u misi prema reformi Pavla VI., ali govorim o jasnijoj vidljivosti. Oni mogu obogatiti i one koji celebriraju misu u redovitom obliku ili na njoj sudjeluju. Ništa nas ne priječi da mislimo kako bi u budućnosti moglo doći do ponovnog jedinstva dvaju oblika; s elementima koji se međusobno nadopunjuju. No, to nije kratkoročni cilj, posebno ne takav koji se može postići odlukom za pisaćim stolom, nego koji traži sazrijevanje čitavog kršćanskog naroda koji je pozvan da shvati vrijednost obaju liturgijskih oblika rimskog obreda."

Izvor: gloria.tv

Odgovoreno

"Ni ubuduće neće biti ministrantica u izvanrednom obliku rimskog obreda. Ministrantice u ovom obliku katoličke liturgije nisu dopuštene, priopćilo je nadležno Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei' u pismu od 19. svibnja 2011. Pismo je sastavljeno na engleskom jeziku i nosi potpis tajnika Povjerenstva, msgr. G. Pozza. Prelat se poziva u pismu na paragraf 28 nedavno objavljenog naputka 'Universae Ecclesiae', gdje stoji: '28. Nadalje, snagom svoga karaktera posebnog prava, u okviru vlastitog područja, motuproprij 'Summorum Pontificum' ukida one zakonske odredbe, povezane sa svetim obredima, promulgirane nakon 1962. pa nadalje, i nespojive s rubrikama liturgijskih knjiga na snazi 1962.'

Iz toga razloga 'okružnica Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu iz 1994. [usp. 'Notitiae' 30 [1994] 333-335] koja dopušta ministrantice, ne primjenjuje se na izvanredni oblik', objašnjava tajnik Povjerenstva."

Izvor: kathnews.de
Slika: WDTPRS

Kongres

U Rimu je na dominikanskom Papinskom sveučilištu Sv. Tome Akvinskog, Angelicumu, od 13.-15 svibnja održan treći kongres o motupropriju Summorum Pontificum u organizaciji udruga Giovani e Tradizione i Amicizia Sacerdotale Summorum Pontificum, pod naslovom Nada za cijelu Crkvu. Istoga dana kad je kongres započeo Papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei izdalo je naputak Universae Ecclesiae za provedbu motuproprija Summorum Pontificum iz 2007. god. Među referentima su bili prefekt Kongregacije za nauk vjere A. kard. Cañizares Llovera, Predsjednik Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana K. kard. Koch, nama poznati biskup bayonnski msgr. M. Aillet, tajnik Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei msgr. G. Pozzo i mnogi drugi. Nije izostao ni msgr. A. Schneider, ORC koji se zauzeo za ponovno uvođenje nižih redova. Skup je medijski bio dobro popraćen, a sažetke i slike možete vidjeti na stranici Rinascimento Sacro, Orbis Catholicus i dr. Završio je svečanom pontifikalnom sv. misom u izvanrednom obliku koju ju služio W. kard. Brandmüller na oltaru Katedre u Bazilici sv. Petra, a zborom je ravnao 94-ogodišnji kard. Bartolucci.

Na marginama skupa je na nekoliko kratkih pitanja odgovorio msgr. Schneider, ORC. Izrazio je radost zbog nazočnosti velikog broja mladih svećenika i mladeži, što je vanjski znak mladosti Crkve. Uvjeren je da se u klasičnoj sv. misi nalazi, kako je kongres i naslovljen, nada Crkve. Ako taj oblik 'ljudima više pomaže, zašto ga onda ne bismo trebali širiti? Zato ima veliku pastoralnu vrijednost.' Na pitanje što drevna misa znači njemu osobno i kao biskupu, odgovara: 'Meni je osobno taj oblik jako pomogao. Sâm celebriram u izvanrednom obliku koji puno pomaže da se iznutra shvati susret s Kristom u svetoj liturgiji. Cijeli tijek obreda je tako uređen da uopće nema slobodnog prostora da se čini nešto svoje. Čovjek se potpuno izgubi u Kristu jer je Krist pravi celebrant. To mi je jako pomoglo i mislim da će pomoći i mnogim drugim svećenicima.' (Zenit)

Slika: Orbis Catholicus Secundus

Interes raste

Jučer je njemački program Radija Vatikan emitirao intervju s tajnikom Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei povodom treće obljetnice motuproprija Summorum Pontificum.

"Gdje se danas nalazi stara misa? Prošle su dobre tri godine od stupanja na snagu motuproprija 'Summorum Pontificum', kojim je papa Benedikt XVI. ponovo dopustio liturgiju prema starim knjigama. Nad provedbom motuproprija bdije Kongregacija za nauk vjere, točnije rečeno, Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei'. Ona je nadležna i za razgovore s tradicionalistima iz Piova bratstva. O objema temama- staroj misi i Piovu bratstvu- razgovarali smo s tajnikom Povjerenstva msgr. G. Pozzom. Protekloga je ljeta 'Ecclesia Dei' ispitivala dijeceze širom svijeta je li sada posvuda moguće sudjelovati na misi u izvanrednom obliku rimskog obreda. O tomu smo željeli doznati najprije od msgr. Pozza. Tri godine nakon objave motuproprija 'Summorum Pontificum', Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei'- u skladu s onim što je Sveti Otac napisao u popratnom pismu- zamolilo je preko nuncijatura sve biskupe za izvještaj o njihovim iskustvima u ove tri godine. Dobra trećina svjetskoga episkopata poslala nam je takav izvještaj. Pri tom se mora reći da su odgovori velikim dijelom došli iz onih biskupija u kojima postoji zahtjev za misom u izvanrednom obliku. Stoga je ovaj odziv vrlo zadovoljavajući. -Konkretno, u kojim zemljama postoji najveći interes za takozvanom starom misom? Trenutačno postoji najveći interes i najviše zahtjeva u Europi, u Sjedinjenim Državama i također u Australiji. Puno manje u Latinskoj Americi, Africi i Aziji. -Papa Benedikt je molio za 'milosrđe i pastoralnu razboritost' prema tradicionalističkim vjernicima. Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei' je sada neka vrsta nadzora za one slučajeve u kojima to nije slučaj. Gdje nailazite na otpor i kako ga opravdavaju? Izraz 'nadzirati' je prijevod starogrčkog 'episcopein'. Prva zadaća nekog biskupa je da nadzire. U tom smislu Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei' izvršava službu promatranja i nadziranja nad provedbom motuproprija. Sigurno je da postoje još predrasude i suprotstavljanja protiv mise prema starom obredu, bilo iz ideoloških razloga, bilo iz razloga što se zahtjev za misom po starom obredu promatra djelomice kao izraz antiteze, oporbe liturgijskog reformi kako je to želio II. vatikanski koncil. Naravno te još uvijek raširene predrasude treba prevladati i pobiti. Prije svega moramo opet uspostaviti jedinstvo liturgijske povijesti, jedinstvo 'lex orandi' kao izraz jedinstva 'lex credendi', premda u osebujnosti dvaju oblika rimskog obreda. -Da budemo precizniji, koje prigovore postavljaju župnici ili biskupi, koji ne cijene staru misu, kako bi blokirali zahtjeve? Ima biskupa i svećenika koji u zahtjevima za starim obredom vide rizik jedne čežnje za estetskim, čisto ornamentalnim, formalističkim. Ne mogu isključiti da je u nekim slučajevima tomu tako, ali općenito to predstavlja jednu vrstu predrasude. Stari obred mise posjeduje duboko bogatstvo koje ne treba samo respektirati, nego ga se mora i ponovo otkriti u korist liturgije kako se danas slavi. Te predrasude i protivljenja moraju se nadvladati promjenom 'formae mentis', stava. Potrebna je prikladna liturgijska naobrazba. -Kako ocjenjujete interes za izvanrednim oblikom rimskog obreda: raste li pada ili je stabilan? Rekao bih da raste. Također vidimo da postoji interes za starim oblikom mise i njena popularnost osobito kod mlađih generacija, a to je iznenađujuća novost. -Možete li procijeniti koliko ima vjernika, primjerice, u Europi koji su trajno zainteresirani za staru misu. Potpuno pouzdane brojke Povjerenstvu nisu poznate, i zbog toga što je situacija vrlo raznolika i razgranata. Ali nešto se može reći; u Francuskoj je broj vjernika koji su povezani sa starim oblikom rimskog obreda znatno veći, negoli u Njemačkoj, Italiji ili Španjolskoj. Naravno da je jasno kako vrijednost izvanrednog oblika obreda ne ovisi o brojkama. Oba su oblika iste vrijednosti i dostojanstva. Redoviti oblik je normalan, uobičajeni, prošireni, a izvanredni je poseban i osobit. -Motuproprij ne govori o obrazovanju svećenika koji žele celebrirati prema starim knjigama. Mnogi to vide kao nedostatak, pogotovo što slavlje stare liturgije zahtijeva temeljitu pripremu. Što savjetujete zainteresiranim svećenicima? Zasigurno je problem prikladnoga svećenika za slavlje starog obreda važan i žuran. Moram reći da je razlog što biskupi često imaju poteškoća u ispunjenju zahtjeva za misom u starom obliku baš nedostatak prikladnih svećenika koji tu misu stvarno znaju slaviti. Za to moraju imati razumijevanja i puno strpljivosti vjernici kojih se to tiče. Moje je mišljenje da se sjemeništarcima treba ponuditi mogućnost da nauče ispravno celebrirati također u izvanrednom obliku- ne kao obvezu, nego kao mogućnost. Gdje je moguće, može se posegnuti za mogućnošću da se potraži pomoć od svećenika onih instituta koji su pod nadležnošću 'Ecclesiae Dei' i slijede tradicionalnu liturgijsku disciplinu. Bitna je u svakom slučaju liturgijska i teologijska naobrazba zbog čega se odlučno mora odbaciti ideja da je pretkoncilska liturgija u opoziciji prema poslijekoncilskoj, ili da je pretkoncilska ekleziologija u opoziciji prema poslijekoncilskoj. Naprotiv, u povijesti vjere i liturgije Crkve postoji rast i produbljivanje, ali uvijek u kontinuitetu i u bitnom jedinstvu, koje se nikada ne može i ne smije izgubiti ili umanjiti. -Papa Benedikt želi da se dva oblika rimskog obreda međusobno obogaćuju, ali da se ne miješaju. Što stara liturgija može 'naučiti' od nove? Ponajprije, u popratnom pismu motuproprija upućenom biskupima papa spominje potrebu da se aktualizira kalendar svetaca, dakle da se umetnu oni sveci kanonizirani nakon 1962., i kao drugo preuzimanje nekih predslovlja iz misala Pavla VI. kako bi se obogatio broj prefacija misala iz 1962. Povjerenstvo 'Ecclesia Dei' to studira kako bi se izašlo u susret volji Svetog Oca. Uskoro će, mislim, doći do jednog prijedloga koji će se predati na odobrenje Svetom Ocu. Mislim da se mora priznati da redoviti oblik rimskog obreda nudi opširnije čitanja iz Svetoga pisma, od misala iz 1962. Pa ipak takva promjena u misalu iz 1962. nije jednostavna jer se mora imati u vidu veza između pojedinih čitanja i antifona ili responzorija Rimskog brevijara za određeni dan. Treba se sjetiti i toga da je za vrijeme Pija XII. dodan niz dodatnih čitanja za zajednička svetačka slavlja. Dakle, ne mogu se isključiti eventualna proširenja također za misna čitanja, ali to ne znači da celebrant, bilo svećenik bilo biskup, smije subjektivno i proizvoljno mijenjati slijed lekcionara ili da može miješati oba oblika pri čemu se gubi njihova posebnost. -Može li se u Bazilici sv. Petra danas slaviti stara sv. misa bez ako i ali? Stupanjem na snagu motuproprija 'Summorum Pontificum' za izvanredni oblik mise više nije potrebno posebno dopuštenje (indult) kao prije toga, nego se sada ravna prema normama motuproprija. Tako se u Bazilici sv. Petra, kao i u svim drugim crkvama, primjenjuju norme motuproprija. -To znači da je i u sakristiji Sv. Petra sve pripremljeno da se može slaviti starim obredom? Koliko mi je poznato jest. Zapravo, ujutro mnogo svećenika tamo slavi sv. mise po starom obredu, s ministrantima. -Hoće li papa Benedikt jednoga dana slaviti jednu veliku misu u izvanrednom obliku? Mislim da je pitanje upućeno na krivu adresu. -Možete li reći ima li napretka u razgovorima s lefebvristima, dakle sa Svećeničkim bratstvom sv. Pija X.? Povjerenje je glavni preduvjet za uspjeh razgovora koji se vode između stručnjaka Kongregacije za nauk vjere i Piova bratstva. Neću odstupiti od ovoga načela, ali mogu reći da je klima razgovora pozitivna, konstruktivna i uz obostrano uvažavanje. Razgovori su do sada smjerali k iznošenju argumenata jedne i druge strane kako bi se izložilo temelj ili korijeni opstojećih teškoća u nauku. S jasnoćom dokučiti te korijene i uzroke teškoća po mojem je viđenju korak naprijed. -Uporaba stare mise od motuproprija više nije prijeporna točka između Svete Stolice i Piova bratstva, ali ostaju mnoge razlike u nauku, poput vjerske slobode, ekumenizma, pojma tradicije. Koja je točka baš teška? Prijeporne točke su upravo ove koje ste naveli u pitanju. Ne radi se odbacivanju auktoriteta II. vatikanskog koncila kao takvoga, ili susljednog papinskog učiteljstva. Radi se o nekim činjenicama ili učenjima u koncilskim dokumentima o vjerskoj slobodi, ekumenizmu, odnosu prema nekršćanskim religijama, shvaćanju liturgijske reforme, jedinstva Učiteljstva prema tradiciji. Općenito se poteškoće Bratstva odnose na kontinuitet ili dosljedan razvoj nekih koncilskih učenja i susljednog papinskog učiteljstva s obzirom na nepromjenjivi nauk Crkve i tradicije. Ne smatram da Bratstvo načelno odbacuje mogućnost ili legitimnost da može postojati razvoj ili dosljedno, koherentno produbljenje katoličke doktrine. Ono što Bratstvo razlikuje od Svete Stolice je prosudba o kontinuitetu ili dosljednosti između određenih učenja II. vatikanskog koncila i ranijih izjava Učiteljstva. Mislim da nedavne izjave pape Benedikta o hermeneutici obnove u kontinuitetu s tradicijom i nepromjenjivim učiteljstvom Crkve daju temeljno načelo za razrješenje konflikta. Radi se o tomu da se to načelo konzekventno primijeni na pojedinačne slučajeve- više nego što se dosad učinilo. -Ni svećenici družbi koji pripadaju starom obliku rimskog obreda ne mogu načelno isključiti slavlje prema novim knjigama, piše papa Benedik. Kako na to gleda Piovo bratstvo? To bi trebalo pitati Bratstvo. Mislim, kao što sam već rekao, da i pitanje liturgijskih knjiga koje je reformirao Pavao VI. treba svrstati u ispravno razumijevanje liturgijske reforme i kasniju ispravnu primjenu. Glavno pitanje na koje Piovo bratstvo mora odgovoriti jest; je li redoviti oblik rimskog obreda koji je promulgirao Pavao VI. po sebi valjan i legitiman. Na ovoj točki ne smije biti sumnje ni oklijevanja. Odgovor nesumnjivo mora biti 'da'. Druga su stvar dvosmislenosti, manjkavosti pa i doktrinalne zablude koje su se širile nakon Koncila, kako u teološkom shvaćanju tako i u primjeni liturgijske reforme. Tada kardinal Ratzinger, a danas papa Benedikt, govorio je o 'razaranju' liturgije. Iz tog kuta gledanja ne može se reći da su mnoge iznesene kritike bile u krivu. -Zanemarimo li pitanje liturgijske zloporabe u redovitom obliku, redoviti oblik mise, kako ga na primjer sam slavi papa Benedikt, moraju prihvatiti svi koji hoće pripadati Katoličkoj crkvi, dakle i lefebvristi. Je li to slučaj? Vjerujem da nije. Premda shvaćanje liturgijskog oblika, kako se nalazi u mnogim predodžbama o liturgijskoj reformi, teologiji o liturgiji i zatim u mnogim primjenama koje su se pokazale kao zloporaba ili manjkavost, može predstavljati objektivan problem. Mi danas moramo ponovo otkriti pravi smisao i pravo značenje liturgijske reforme. Papa celebrira prema misalu Pavla VI. to je potpuno normativna referentna točka. Ali, znamo da postoje mnoga misna slavlja koja ne odgovaraju pravom nauku i pravom duhu liturgijske reforme i misala Pavla VI. Zašto se to dogodilo? Zbog čega je nastala to kriva primjena, ta manjkavost, to krivo shvaćanje? Na ta pitanja moramo odgovoriti? -Nedavno je B. Fellay, poglavar Piova bratstva, zaprijetio R. Wiliamsonu izgonom iz Bratstva ukoliko dopusti da ga na sudskom procesu u Njemačkoj zastupa odvjetnik koji pripada desnoj ekstremnoj sceni. Je li Piovo bratstvo pred raskolom? Slučaj Wiliamson je pojedinačni slučaj i na poglavaru Bratstva je da se njime bavi unutar Bratstva, također stegovnim mjerama kada okolnosti zahtijevaju. O pozicijama msgr. Wiliamsona se Sveta Stolica već potpuno jasno odredila. Sveti Otac je u knjizi 'Svjetlost svijeta', koja je ovih dana objavljena, također potvrdio da je slučaj Wiliamson sa svojim pogrješnim izjavama poseban slučaj i mora biti potpuno odvojen od pitanja odnosa između Piova bratstva i Svete Stolice koji se tiče doktrinalnih i crkvenopravnih problema. -Gdje vidite pravi hendikep lefebvrista: u doktrini ili u politici? Uvjeren sam da se pitanja koja sprječavaju pomirenje Bratstva sa Svetom Stolicom tiču doktrine. Refleksi ili moguće ideološko-političke implikacije mogu iz toga nastati, ali oni nisu glavni ni određujući element razgovora. -Savjetuje li Povjerenstvo 'Ecclesia Dei' vjernicima da idu na misu kod svećenika Piova bratstva i da tamo primaju sakramente ili ih od toga odvraćate? U svom pismu o ukidanju ekskomunikacije četvorici biskupa koje je nezakonito posvetio msgr. Lefebvre, Papa je objasnio da ukidanje izopćenja, tj. najteže stegovne kazne, ne znači da je Piovo bratstvo crkvenopravno priznato i da onda svećenici Bratstva smiju zakonito izvršavati svoju svećeničku službu. U tom svjetlu je jasno da se vjernike poziva da izbjegavaju sudjelovanje na misama ili primanje sakramenata od svećenika Piova bratstva jer su crkvenopravno neregularni. Isto vrijedi za svakog drugog svećenika koji se nalazi u neregularnoj crkvenopravnoj situaciji ili je bez biskupa. -Možete li procijeniti, koliko bi mogao trajati povratak lefebvrista u Katoličku crkvu? Nismo si postavili datum. Molimo, radimo i djelujemo na tomu da ne prođe više puno vremena do ponovne integracije Bratstva u puno crkveno zajedništvo."

Izvor: Radio Vatikan Slika: Orbis Catholicus Secundus

Intervju s msgr. Pozzom

Msgr. Guido Pozzo je novi tajnik Papinskoga povjerenstva Ecclesia Dei, izvornik ovoga intervjua se nalazi ovdje.

"- Monsinjore, naširoko rasprostranjeno restriktivno tumačenje motuproprija glasi da se Papina odredba prvenstveno, ako ne i isključivo, odnosi na one skupine i ustanove koje su već bile vezane uz tradicionalni oblik, a da joj nije nakana ni na koji način promicati izvanredni oblik. Na to je već odgovorio kardinal Castrillón Hoyos u Londonu, u lipnju 2008., kada je rekao da bi Papa htio 'Gregorijanski obred' u svim župama. Koje je Vaše mišljenje?

Motuproprij je upućen svim katoličkim vjernicima koji žele izvanredni oblik rimske liturgije, a ne samo onima koji su prije njegove promulgacije bili vezani uz drevni oblik rimskog obreda. Svakako da je bila namjera izaći u susret potonjima i izliječiti stare rane, ali svrha je dokumenta također omogućiti širenje izvanrednog oblika, za dobro onih koji ga još nisu upoznali (jer su bili premladi da bi ga iskusili), ili onih koji su s radošću ponovo otkrili misu svoje mladosti. Sve veće širenje ovoga liturgijskoga blaga, nasljeđa Crkve, može donijeti mnogo koristi, u vidu duhovnosti i zvanjâ, i po međusobnom obogaćivanju između dvaju oblika rimskog obreda.

- Papino pismo kojim je popratio motuproprij spominje trogodišnji rok, nakon kojega će se prikupiti izvješća biskupa kako bi se procijenilo stanje. To može, kako neki tvrde, značiti, da liberalizaciju starog misala motuproprijem treba shvatiti kao da je 'ad experimentum', ili barem da bi na kraju toga razdoblja za procjenu moglo doći do ograničenja izvanrednog oblika, kao na primjer povratak na režim sličan onome indultâ iz 1984. ili 1988?

Trogodišnje razdoblje se jednostavno odnosi na rezultate prvih triju godina primjene. Ustanove li se ozbiljne poteškoće, pronaći će se prikladna rješenja, uvijek imajući na umu glavnu nakanu motuproprija.

- S mnogih je strana javljano o opstrukcijama protiv implementacije motuproprija. I mi smo to doživjeli... Što bi trebala takva skupina laika, koja se nađe u takvoj situaciji i ima poteškoća, učiniti da dobije tjednu misu u izvanrednom obliku? I, na koji način može intervenirati Povjerenstvo 'Ecclesia Dei'?

Odgovor se već nalazi u motupropriju: pitati župnika i eventualno potražiti raspoloživoga svećenika. Ako se to pokaže kao neostvarivo, nužno je obratiti se biskupu koji je pozvan potražiti odgovarajuće rješenje. Ukoliko se ni na taj način ne postigne zadovoljavajuće rješenje, treba pisati Povjerenstvu 'Ecclesia Dei', koje se savjetuje s biskupima, koji su naravno naši sugovornici: od njih se traži procjena situacije kako bi se vidjelo kakve su stvarne teškoće i kako pronaći rješenje.

- ...da promijenimo temu, jeste li vidjeli rezultate istraživanja 'Doxe' po narudžbi 'Paix liturgique' i nas?

Da, prije nekoliko dana. Te su brojke zaista vrijedne pažnje i ohrabruju, osobito što apsolutna većina praktičnih katolika koji , barem prema anketi, smatra da je supostojanje dvaju oblika mise u župama potpuno normalno. Prema mojim spoznajama, kopija istraživanja je dobio i Sveti Otac.

- Još jednom puno hvala, monsinjore, i puno uspjeha!"

Izvor: RORATE CÆLI
Slika: Orbis Catholicus Secundus

Prvi susret

Ured za tisak Svete Stolice objavio je da će najavljeni razgovori delegacija Svete Stolice i Svećeničkog bratstva sv. Pija X. započeti ujutro, 26. listopada 2009. Sudjelovat će tajnik Papinskoga povjerenstva Ecclesia Dei, msgr. G. Pozzo, tajnik Kongregacije za nauk vjere, nadbiskup L. F. Ladaria Ferrer, SI i već ranije najavljeni eksperti; dominikanac C. Morerod, generalni vikar Opusa Dei msgr. F. Ocáriz i isusovac K. J. Becker. Susret će se održati u Palači Sv. Oficija. Priopćenje je objavilo i Piovo bratstvo. Biskup B. Fellay je odredio da predstavnici Bratstva u doktrinalnim razgovorima budu: biskup A. de Galarreta, o. B. de Jorna, o. J.-M. Gleize i o. P. de La Rocque. U svom zadnjem intervjuu, superior Bratstva je kao glavne teme naznačio vjersku slobodu, ekumenizam, kolegijalnost, ali i druge poput liturgijskih novina, utjecaja moderne filozofije i svjetovnoga duha u Crkvi. Već se iz toga vidi da bi ti razgovori mogli potrajati. Dok tako Papa nastoji nadvladati "svaki lom i podjelu u Crkvi", istovremeno "gorljivo poziva" u motupropriju Ecclesiae Unitatem sve "da se neprestano mole Gospodinu po zagovoru Blažene Djevice Marije, ut unum sint". (O slici: 1, 2) Izvor: RORATE CÆLI

Jesenski divani

Poznato je da bi ove jeseni trebali započeti doktrinalni razgovori između Svete Stolice i Piova bratstva koji bi trebali razjasniti sporna pitanja glede II. vatikanskog koncila. Prema francuskom blogu Disputationes theologicae povjerenici Sv. Stolice su već izabrani. Tajniku Papinskoga povjerenstva Ecclesia Dei, msgr. Guidu Pozzu, pridružena su još trojica članova. Riječ je o Charlesu Morerodu O. P., Karlu Beckeru S. I. i msgr. Fernandu Ocárizu generalnom vikaru Prelature Opus Dei. Piovo bratstvo prema intervjuu msgr. Fellaya iz srpnja ove godine imat će tri do četiri člana. Monsignor de Galarreta ima dužnost prirediti dokumente koje će Bratstvo predložiti za razmatranje na bilateralnim razgovorima. Nekoliko riječi o članovima ovoga povjerenstva Svete Stolice: O švicarskom dominikancu, fr. Charlesu Morerodu, treba reći da je tajnik Međunarodnoga teološkog povjerenstva i dekan Filozofskoga fakulteta Papinskoga sveučilišta sv. Tome Akvinskoga (Angelicuma), uz to je i konzultor Kongregacije za nauk vjere. Napisao je knjigu Ekumenizam i filozofija koja se bavi filozofskim korijenima podjela u kršćanstvu. Msgr. Fernanda Ocáriza Brañu, Španjolca, spominju kao jednoga od glavnih suradnika na dokumentu "Dominus Jesus". Generalni je vikar Personalne prelature Opus Dei i profesor na Papinskom sveučilištu Svetoga Križa Na koncu o najstarijem članu, isusovcu Karlu Josefu Beckeru; predavao je na Papinskom sveučilištu Gregoriani, bio je konzultor Kongregacije za nauk vjere, a papa Benedikt XVI. ga jako cijeni kao teologa. Dokazivao je, u skladu s "hermeneutikom kontinuiteta" da izraz subsistit in koji se pojavljuje u osmom paragrafu dogmatske konstitucije o Crkvi, "Lumen Gentium", potvrđuje istovjetnost Crkve Kristove s Katoličkom crkvom.

Sastavljeno prema: RORATE CÆLI, Ars orandi, DISPUTATIONES THEOLOGICAE

Pitanja i odgovori

U pismu od 18. srpnja 2009., novi tajnik Papinskoga povjerenstva Ecclesia Dei, msgr. Guido Pozzo, odgovorio je na niz pitanja jednog brazilskoga katolika, koja se odnose na provođenje motuproprija Summorum Pontificum."1. Je li nakon stupanja na snagu motuproprija Summorum Pontificum, nužno dobiti dopuštenje dijecezanskog biskupa da bi neki svećenik mogao slaviti gregorijansku misu?

2. Moraju li vjernici vladati latinskim jezikom da bi mogli nazočiti gregorijanskoj misi ili je za sudjelovanje dostatan dvojezični listić misala (latinski-portugalski)?

3. Je li mala, premda stabilna, skupina vjernika (npr. osam osoba) nedovoljno velika za slavlje mise u izvanrednom obliku?

4. Mora li surađivati dijecezanski biskup da bi zahtjev za gregorijanskom misom za stabilnu skupinu bio ispunjen?

5. Mogu li gregorijanskoj misi nazočiti i vjernici koji nisu dio stabilne skupine?

6. Mogu li se brakovi sklapati u izvanrednom obliku rimskog obreda?

7. Je li papa Benedikt XVI. želio objavom motuprioprija Summorum Pontificum da grgurovska misa bude dostupnija u biskupijama?

8. Želi li Sveti Otac da se poučavanje latinskog vrati u kurikulume sjemeništa kako bi budući svećenici mogli slaviti mise na latinskom?

9. Moraju li dijecezanski biskupi slijediti smjernice Papinske komisije Ecclesia Dei o provođenju motuproprija Summorum Pontificum čak i kada bi apostolski nuncij u Brazilu, pretpostavimo, dao suprotno mišljenje?"

Slijede odgovori:

"Protokol 97/09
Vatikan, 18. srpnja 2009.
Gospodine ...,

Na pitanja iz Vašega pisma od 29. travnja 2009., prema motupropriju Summorum Pontificum, odgovaramo sljedeće:

1. Papinski dokument ne predviđa posebno dopuštenje dijecezanskog biskupa, tako da svaki svećenik može slaviti svetu misu u izvanrednom obliku. (čl. 2.);

2. Ne traži se od vjernika veliko znanje latinskoga jezika, dovoljan je dvojezični misal ili neki listić;

3. Broj vjernika u stabilnoj skupini ovisi o lokalnim okolnostima, koje utječu može li se i hoće li se svećenik, unatoč svojim pastoralnim dužnostima, zauzeti za relativno malu skupinu;

4. Dijecezanski biskup mora slijediti smjernice utvrđene u papinskom dokumentu (čl. 5 § 1; i CIC c.392); i drugo, provjeriti kako ih učinkovito provoditi u suglasju s odredbama motuproprija;

5. Naravno da i vjernici koji nisu dio stabilne skupine mogu sudjelovati na svetoj misi u izvanrednom obliku;

6. Brakovi u izvanrednom obliku su mogući uz odobrenje župnika ( čl. 9, § 1);

7. Što se tiče šire primjene papinskoga dokumenta u biskupiji, nužno je slijediti indikacije samoga dokumenta;

8. O poučavanju latinskog u sjemeništima zamijetite pravilo koje i dalje vrijedi u trenutačnom Zakoniku kanonskog prava, c. 249: Institutionis sacerdotalis Ratione provideatur ut alumni non tantum accurate linguam patriam edoceantur, sed etiam linguam latinam bene calleant necnon congruam habeant cognitionem alienarum linguarum, quarum scientia ad eorum formationem aut ad ministerium pastorale exercendum necessaria vel utilis videatur.

U svim ostalim pitanjima, uvijek će se navesti papinski dokument, jer je Sveti Otac vrhovni crkveni auktoritet, za koji smo, zbog božanskog ustanovljenja, vezani ljubavlju, poštovanjem i posluhom.

Msgr. Guido Pozzo
Tajnik"

Izvor, slika: WDTPRS