Razmišljanje o Predragocjenoj Krvi Isusovoj o. Marka iz Ustanove sv. Filipa Nerija koja ova godine obilježava 15 godina svoga postojanja.
"Razmatranje Dragocjene Krvi Kristove ima svoje čvrsto mjesto u liturgiji i u životu Crkve - ne samo u korizmi. Zapravo oznaka 'Dragocjena Krv' govori puno manje nego što treba. Blagdan posvećen ovom otajstvu u predajnoj liturgiji prema Rimskom misalu glasi: festum pretiosissimi sanguinis D. N. J. C. - blagdan Predragocjene Krvi Gospodina našega Isusa Krista. Superlativ. Može se to smatrati sitničavim, ali kad se razmisli kakve sve zemaljske stvari označujemo kao 'dragocjene', čini se primjerenim, upravo kao priprava na Uskrs, razmišljati dublje o Predragocjenoj Krvi Kristovoj.
Dragocjena je već po sebi krv svakog čovjeka. U misaonom i jezičnom svijetu Svetoga pisma krv je sjedište života. Tko prolije svoju krv, taj daje sve, predaje sav svoj život. Kad je, dakle, krv svakoga čovjeka dragocjena, što bi onda moglo biti dragocjenije nego Krv Bogočovjeka Isusa Krista!
Ta se spoznaja višestruko odrazila u povijesti kršćanstva. Na prikazima raspeća u umjetnosti često se nalazi na anđela koji kaležom pažljivo hvata svaku kap Krvi Kristove. Primjerice, ta je ideja dirljivo prikazana u Gibsonovu filmu 'Pasija': nakon bičevanja Isusova dolaze Marija, majka Isusova, i Marija Magdalena. Padaju na koljena plačući i lanenim platnom nježno upijaju Predragocjenu Krv koju je Isus obilno prolio već kod toga mučenja. Ništa manje ni liturgija ne odražava svijest o predragocjenosti Krvi Kristove: kalež iznutra mora biti pozlaćen; za ofertorija, nakon ulijevanja vina i vode, svećenik pažljivo briše unutarnji rub kaleža da ondje ne ostane ni kapljica vina i da se kasnije, pretvorena u Krv Kristovu, ne zaboravi prilikom purificiranja. Kalež štiti pokrivajući ga palom, temeljito ga čisti nakon pričesti i pritom moli. Čak ni kaležno ruho ne ide jednostavno u perilicu rublja. Pere se prethodno u tri posude. Voda se prolijeva u sakrarij, otvor u podu sakristije koji vodi izravno u zemlju.
Sve te mjere bez puno riječi svjedoče o strahopoštovanju Crkve pred beskrajnom dragocjenošću Krvi Isusa Krista. To su mjere opreza da se ne mogne izgubiti ni najmanja kapljica. I odluka Crkve da se vjernicima ne pruža kalež za pričest, povezana je s tim strahopoštovanjem i oprezom. Izgubiti i najmanju kap Krvi Kristove, prema sv. Ćirilu Jeruzalemskom, trebamo smatrati kao da bismo izgubili jedan vlastiti ud.
Istina o Predragocjenoj Krvi otvara nam također oči za jednu drugu dragocjenost: dragocjenost svake pojedine ljudske duše. Liturgija Krv Kristovu zove 'pretium nostrae salutis' - cijena našeg spasenja. Da mene - da, mene - otkupi od grijeha i smrti, Isus Krist je na križu prolio svoju Krv. Dostajala bi već i kapljica, kaže nam sv. Toma Akvinski. Njemu, Kristu, to nije bilo dovoljno. Htio nam je dokazati svoju ljubav do zadnje kapi Krvi.
Razmatranje Predragocjene Krvi Kristove poput ogledala je pred nama. U njemu vidimo koliko svaki od nas dragocjen u Njegovim očima. Tako dragocjen da nas je otkupio svojom Predragocjenom Krvlju. U zrcalu Predragocjene Krvi prepoznajemo pravo vrijednost i čovjekovo dostojanstvo. Sveti Augustin zadivljen je stajao pred tim otajstvom, a njegove tadašnje riječi vrijede i za kasnije naraštaje: 'Jedinorođeni Sin Božji prolio je za nas svoju Krv. Dušo, uspravi se! Toliko si vrijedna!'"
Nema komentara:
Objavi komentar