subota, rujna 08, 2018

Antropologijski obrat

"Pedeset i pet godina nakon [II. vatikanskog koncila i nakon] što je Ivan Pavao I. odložio tijaru, Franjo je ponovo okrunjen. Čovjeka koji je izjavio da je 'karneval gotov'[1, 2], njegovi su prijatelji i savjetnici aklamacijom izabrali za apsolutnog monarha, s punim auktoritetom nad naukom Crkve.

'Duh II. vatikanskog' pokazao se totalitarnijim nego što je itko ikada očekivao."

Sljedeći članak R. de Matteija iz burne je godine uoči odreknuća Benedikta XVI. Jučer ga je "zbog važnosti i aktualnosti" ponovo objavio Katholisches.info. 


"Što se događa u Vatikanu? Katolici čitavoga svijeta zapanjeni se pitaju i čude koji je smisao vijesti koje izbijaju u tisku, a koje čini se otkrivaju postojanje crkvenoga rata unutar Leonovih zidina, koji masovni mediji hotimice preuveličavaju. No, iako se nije lako domisliti što se zbiva, možemo pokušati shvatiti zašto se sve to danas događa.

Nije bez značaja da je ovo samozapaljenje buknulo upravo u trenutku kad se navršava 50 godina II. vatikanskoga koncila. Među svim dokumentima toga koncila jedan je posebno amblematski i možda najprijeporniji, naime Konstitucija 'Gaudium et spes' koja se nije svidjela teologu Ratzingeru. U tom se dokumentu s ireničnim optimizmom slavi zagrljaj između Crkve i modernoga svijeta. Bio je to svijet '60-ih godina, opijen konzumizmom i sekularizmom, svijet na kojem je ležala sjena komunističkoga imperijalizma, a o kojem Koncil nije htio govoriti. 

Drugi vatikanski vidio je pozitivno sjeme modernoga vremena, ali ne i njegove opasnosti. Odrekao se toga da prokaže zablude i odbio prepoznati njegove protukršćanske korijene. Htio je slušati svijet i pokušao čitati 'znakove vremena' u uvjerenju da povijest znači beskrajni napredak. Čini se da su se koncilski oci požurili raskinuti s prošlošću u uvjerenju da će budućnost biti povoljna za crkvu i čovječanstvo. Nažalost, nije bilo tako. U poslijekoncilskim je godinama vertikalni zamah prema transcendentnim vrijednostima zamijenjen trčanjem za zemaljskim i mondenim vrijednosnim.

Filozofijsko načelo imanentnosti pretočilo se u horizontalno i sociologijsko viđenje kršćanstva koje u liturgiji simbolizira oltar okrenut prema puku. 'Conversio ad populum' plaćena cijenom nečuvene devastacije umjetnosti, izobličila je sliku mističnoga Tijela Kristova u sliku socijalnoga tijela ispražnjena od njegove nadnaravne duše. No, ako Crkva okrene leđa nadnaravnomu i transcendentnomu, da se okrene prirodnomu i imanentnomu, preokreće naglavce evanđeoski nauk prema kojemu treba biti 'u svijetu, ali ne od svijeta'. Prestaje kristijanizirati svijet i umjesto toga postaje posvjetovljena.

Kraljevstvo Božje postaje čista struktura moći u kojoj dominiraju računica i političko shvaćanje, ljudske strasti i sporedni interesi. 'Antropologijski obrat' donio je puno ljudske prisutnosti u Crkvu, ali malo božanske. Kad govorimo o Crkvi, to se naravno ne odnosi na Crkvu po sebi, nego na ljude koji joj pripadaju. Crkva ima božansku narav koja ničim ne može biti zamračena, i koja uvijek ostaje čista i neokaljana. Međutim, njezina ljudska dimenzija može biti prekrivena onom čađom koju je Benedikt XVI. na Križnom putu prije svoga izbora nazvao 'prljavštinom', a Pavao VI. pred koncilskim pukotinama nehotice označio proročkim riječima kao 'dim Sotonin' koji je prodro u kuću Božju.

Više nego ljudske slabosti i bijede, dim Sotonin su heretizirajući diskursi i dvoznačne izjave koji su u Crkvi uslijedili od II. vatikanskog koncila, a da još nije počelo ono djelo koje je Ivan Pavao II. nazvao 'čišćenjem pamćenja' i koje jednostavnije možemo nazvati 'ispitom savjesti', da spoznamo gdje smo pogriješili, što trebamo popraviti, kako se trebamo uskladiti s voljom Isusa Krista koji ostaje jedini Spasitelj, ne samo svojega mističnoga Tijela, nego i društva koje je na stramputici. Crkva proživljava epohu krize, ali je bogata duhovnim sredstvima i svetosti koji nastavljaju sjati u mnogim dušama. Časovi tame uvijek su u povijesti bili praćeni časovima svjetla koje rasvjetljuje."

Izvor: CORRISPONDENZA ROMANA
Slika: WIKIMEDIA COMMONS

četvrtak, rujna 06, 2018

Ugašeno svjetlo

Nestalo je trapističkoga života u Mariawaldu, jedinom samostanu cistercita strožijega opsluživanja u Njemačkoj. Prihvaćanjem stare mise i običaja svoga reda, privukli su dovoljno neprijatelja koji su se potrudili da njihova zajednica nestane.


Nastojanja oko kompromisnog rješenja opisana su u siječnju, a sada već čitamo o najavljenom žalosnom ishodu: 

"Pri zadnjem posjetu trapističkoj opatiji Mariawald krajem kolovoza dao se osjetiti pa gotovo i opipati žalosni rastanak od koludarskoga života. 

Bio je otvoren samo glavni ulaz u opatijsku crkvu. Molitelj može doći samo do kovane ograde koja dijeli predvorje od crkvene lađe. Sve je bilo tiho. Potpuno napušteno. Čak je i vječno svjetlo bilo ugašeno. A i zvona su šutjela; ni malo zvono nije pozivalo na molitvu šestoga časa."

Kad su se pojavili prvi znaci prijetnje opstojnosti samostana, prijatelji trapista osnovali su molitvenu zajednicu koja i dalje nastavlja s molitvom, nadajući se da je ovo samo jedna prolazna epizoda u povijesti samostana kakvih je već bilo i da će se život u njemu ponovo obnoviti. Zato prvenstveno mole za zvanja, a one koji se osjećaju pozvanima na koludarski život upućuju na novu adresu dojučerašnjega opata dom Josipa: tradicijski višebrodski samostan cistercita općega opsluživanja.

Izvor: Tu Domine
Slika: WIKIMEDIA COMMONS

nedjelja, rujna 02, 2018

Izvan skale

"Ne bih rekao tako, u smislu da Duh Sveti bira papu jer postoji previše suprotnih primjera papa koje Duh Sveti bjelodano ne bi odabrao. Rekao bih da Duh ne preuzima kontrolu stvari, nego radije da nam kao dobar odgojitelj, takoreći, ostavlja mnogo prostora, mnogo slobode, a da nas ne napušta potpuno. Prema tomu, ulogu Duha Svetoga treba shvatiti u elastičnijem smislu, ne da diktira kandidata za kojeg treba glasovati. Vjerojatno je jedino jamstvo koje nudi to da cjelina neće biti potpuno upropaštena."
(J. kard. Ratzinger, 1997.: eng., njem.)

Papi Franji su u zadnjem skandalu u pomoć priskočili svjetovni mediji i unutarcrkveni promicatelji raskida s tradicionalnim naukom i moralom. U zajedničkom pothvatu nastoji se ukloniti svaki kritični glas.


"Srž se bergoglijanske zablude, prema mojem pogrješivom mišljenju, može pronaći u tekstovima kao što je pismo nadb. Nicholsa od prošle godine upućeno papi Franji, u kojem ga uvjerava da engleski katolici vjeruju da je njegov izbor djelo Duha Svetoga [ne u moje ime, Vinko] i da ga Duh Sveti dnevice vodi [ditto]; vidi i sličnu izjavu do sada kardinala Farrella u kojem Papu povezuje s Duhom Svetim... onda msgr. Pio iz Rote...

A sada je i jedan od vodećih i ekstremnih hiperultrapapista, papolatrijski kard. Maradiaga, uokvirio tu zabludu u jednu jasnu rečenicu i, učinivši to, pogurao zabludu par zareza više na skali... ili, može se osjetiti, čak izvan skale. Ovo su njegove riječi prema novinskom izvještaju:

'Tražiti Papin odstup, prema mojem mišljenju, grijeh je protiv Duha Svetoga koji u konačnici vodi Crkvu'.

Ne moram vas podsjetiti da je 'grijeh protiv Duha Svetoga', prema Gospodinovim riječima, neoprostiv grijeh: neoprostiv i na ovom i u budućem svijetu (Mt 12, 31 i dalje).

Očito, ne samo grijeh kanonski pridržan svetoj Stolici. Neoprostiv grijeh!

Kako vladavina pape Franje sve više biva ugrožena, naravno je da će njegovi pajdaši svakodnevno postajati sve ekstremniji u svojoj očajničkoj retorici konstruiranoj da zaštiti njihova nesretnoga i manjkavoga junaka.

Ali, reći da je pozivati na njegov odstup grijeh protiv Duha Svetoga ide čak dalje od onoga čega sam se bojao.

Nedavno sam napisao: 'Glavinjaju prestrašeni i postat će vrlo opasni'.

Kad sam to napisao, nisam imao dovoljno predodžbe o toj njihovoj preplašenosti i opasnosti. Ima li išta pred čime će se zaustaviti?"

subota, rujna 01, 2018

Bez odgovora

Katholisches.info danas podsjeća na još jedan zanimljiv slučaj koji ne zaostaje za prošlomjesečnim skandalom, ali budući da se radi o manjoj zemlji ne izaziva toliko medijske pozornosti.

"[...]

- Papa Franjo i slučaj Tegucigalpa

Posve je drugačije s honduraškim kardinalom O. Rodriguezom Maradiagom, nadbiskupom Tegucigalpe i koordinatorom kardinalskog vijeća C9 za kurijalnu reformu i za vođenje Crkve u svijetu. Prema E. Pentinu, jednom od najpoznatijih vatikanista SAD-a, njegova je nadbiskupija u središtu skandala koji nimalo ne zaostaje za onim bivšega kard. McCarricka. Nekoliko dana prije nego što je papa Franjo oduzeo kardinalsko dostojanstvo McCarricku, umirovio je Maradiaginu desnu ruku. Msgr. J. J. Pineda razriješen je svoje službe pomoćnoga biskupa Tegucigalpe.

Službeno su obje mjere uslijedile na želju dotičnih osoba. To je crkvena praksa koja u tim konkretnim slučajevima nikako ne odgovara činjenicama. U oba je se slučaja intervencija Rima uslijedila nakon medijskih izvještaja. To je sada povod za oštru kritiku jer je Rim 'prekasno' intervenirao iako su prekršaji bili poznati već godinama. U Pinedinu je slučaju Franjo u Tegucigalpu poslao svoga pouzdanika msgr. J. P. Casaretta. Njegov je zaključni izvještaj, u kojem je navodno teško teretio pomoćnoga biskupa, od svibnja 2017. na Papinu radnom stolu, a da nije držao potrebnim djelovati. Tek kad je E. Pentin prošle godine u javnost iznio Pinedin istospolni dvostruki život i pitanja o naziranima financijskim nepravilnostima, Sveta je Stolica uvidjela potrebu djelovanja. Ni tada Pinedi nije upućen prijekor niti su protiv njega poduzete kaznene mjere.

- Kardinal ne želi znati za kritike protiv svoga pomoćnog biskupa

Kardinal Maradiaga, Pinedin pretpostavljeni u Hondurasu, do danas ne želi znati za kritike protiv svoga bliskog suradnika. Samom kardinalu tijekom proteklih mjeseci nije samo predbačeno da je pokrivao Pinedine homoizlete u vlastitom sjemeništu, nego je na svjetlo dana stavljeno i nejasno financijsko upravljanje. Među ostalim, kardinal bi si tako navodno na privatni račun dao prenijeti od Katoličkog sveučilišta Hondurasa 600 000 dolara godišnje.

U jednom intervjuu za Fides Digital, internetsku stranicu Fidesa, katolički tjednik iz Hondurasa (ne smije ga se pomiješati s misijskom novinskom agencijom Fides iz Rima), kardinal je 29. kolovoza iznio stajalište o skandalu spolnih zlostavljanja i o Viganòovu svjedočanstvu. Fides Digital pripada medijskom koncernu Suyapa koji kontrolira Maradiaga.

Kardinal je vjerojatno predosjećao da bi uskoro morale postati upadljive paralele između slučaja McCarrick i slučaja Pineda. Stoga je preventivno krenuo u protunapad. Sebe je označio kao 'žrtvu' E. Pentina za kojeg je izjavio da je 'sicario', plaćeni ubojica'. Viganòova je izjava kardinala poimence navela i teško teretila.

- Maradiaga: 'Glavni je cilj papa Franjo'

Najvažnije mjesto iz intervjua:

'- Mediji su objavili pismo na jedanaest stranica bivšega nuncija C. M. Viganòa u kojem je protiv Vas podigao teške prigovore. Što Vi možete o tomu reći?

Otprilike tri godine žrtva sam jednog 'sicarija' koji vodi medijsku hajku. Njegovo je ime E. Pentin i radi za novine EWTN-a koje se zovu National Catholic Register. Još nisam s njim razgovarao, ali on je preuzeo 'anonimne klevete' koje je objavio jedan drugi honduraški 'sicario' u jednom lokalnom mediju, koji me napada i kleveće. Tko sam ja, nadbiskup jedne male dijeceze i male zemlje, da me se u svjetskom tisku blati i ogovara bez mogućnosti da se branim? Očito je jedini razlog za to što sam koordinator kardinalskog vijeća C9 koje radi na kurijalnoj reformi. Neprijatelji te reforme žele ukloniti to vijeće. Glavni je cilj papa Franjo.


Pismo msgr. Viganòa me iznenadilo jer to nije osoba koju dugo poznajem.

Grijeh ogovaranja i klevetanja jako je ozbiljan. Da se on može oprostiti, potrebno je da uzročnik popravi štetu. Kako to mogu uzročnici ovoga medijskog cirkusa? Čini mi se da oni nisu shvatili da je Crkva ljudska i božanska, naravna i nadnaravna, imanentna i transcendentna. To se bez vjere ne može shvatiti. Tražiti Papinu ostavku po meni je grijeh protiv Duha Svetoga koji u konačnici vodi Crkvu, kako kažemo u Vjerovanju: 'Gospodina i Životvorca'. Ne gajim jeda protiv bilo kojega moga neprijatelja, ali molim za njih da u miru preobrate i dalje vode svoj život. Najgore što se jednom čovjeku može dogoditi je da se grijehom udalji od Boga.'

Intervju je još istoga dana u potpunosti preuzeo progresivni portal Religion Digital.

- Pentin: 'Kardinal nije odgovorio ni na jedno pitanje'

E. Pentin, kojeg je kardinal nazvao 'plaćenim ubojicom', reagirao je 30. kolovoza 2018. izjavom britanskom tjedniku The Catholic Herald:

'Tužno je i žalosno da se kardinal odlučio poduzeti taj napad umjesto da se bavi ozbiljnim pitanjima Crkve u Hondurasu o kojima sam izvještavao, a na koja kardinal još nije odgovorio.'

Pentin je ponovio istodobno u kratkim crtama prigovore protiv kard. Maradiage i bivšega pomoćnog biskupa Pinede na koje je honudraški grimiznik ostao dužan za javnu izjavu. Američki vatikanist podsjetio je na 1,3 milijuna dolara koje je Pineda navodno primio od honduraške vlade za karitativne projekte, no koji su otišli na druge račune; na spomenute navodne uplate Katoličkog sveučilišta iz Hondurasa kard. Maradiagi; na neuredne financije Nadbiskupije Tegucigalpa i na već spomenuti homoproblem velikog sjemeništa u Hondurasu.

Pentin je naglasio k tomu da je ove godine već četiri puta tražio odgovor na svoja pitanja, no nije bilo odaziva. Ponudio mu je i susret da mu dâ mogućnost kako bi iznio svoje viđenje stvari. Ni na to Papin bliski suradnik nije odgovorio. Nije, dakle, tako da je kardinal 'žrtva' kakve 'hajke' bez mogućnosti obrane. 

Pape Franje tiče se ne samo slučaj McCarrick, nego i slučaj Tegucigalpa, on međutim odbija odgovoriti. Koliko dugo?"

Izvor: Katholisches.info
Slika: Joe Catholic

petak, kolovoza 31, 2018

Posljedice samovolje

"Nema vraćanja natrag. Ako i kada Franjo više ne bude papa, njegovo će nasljeđe ostati čvrsto. Na primjer, Papa je uvjeren da stvari koje je već napisao ili rekao ne mogu biti osuđene kao zabluda. Dakle, svatko će ubuduće moći ponavljati te stvari bez straha od sankcija."
(V. Fernández, izvor)

O sadašnjoj krizi pontifikata pape Franje i o njegovim posljedicama razmišlja ugledni svećenik Personalnoga ordinarijata Gospe od Walsinghama:

"U redu. Uzmimo tek kao pretpostavku da papa Franjo, suočen s rastućim pozivima za njegovim odlaskom, zaista odstupi. Što mislite kakva bi nasljednika podijeljeni Kardinalski zbor mogao izabrati? Nagađam da bi mogli izabrati nekoga tko prema većinskom mišljenju ne bi povećao podjele u Crkvi. Papu čija bi zadaća bila da ne preokrene djela pape Franje, nego da nekako ponovo spoji podijeljenu i ranjenu Crkvu. Bila bi to malodušna, ali ne i neplemenita težnja.

No, pretpostavimo da sljedeća konklava izabere energično pravovjernog i nedvojbeno katoličkog papu... nazovimo ga Lav XIV. 


Pretpostavimo, kako su to neki komentatori na ovom blogu rado zamišljali, da taj papa na neki način poništi određene elemente 'magisterija' pape Franje... ili čak potpuno. Dobro. Novi početak. Da?

Međutim... dokle bi nas to dovelo?

Dovelo bi nas do pogubno kompromitiranoga i oslabljenoga učiteljstva.

Jer ako Lav XIV. može pomesti učiteljstvo Franje I., nije lako uvidjeti kojim bi se razlozima sljedećem papi Franji II. moglo priopćiti da djeluje 'ultra vires' ako pokuša poništiti učiteljstvo Lava XIV.

Čini mi se da je pokušajem brisanja učiteljstva sv. Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., papa Franjo stvorio logički zakučasto pitanje na koje nije lako odgovoriti. Uništio je sposobnost bilo kojeg pape, 'liberalnog' ili 'tradicionalnog', da ikada ponovo učinkovito obavlja petrovsku službu. 

Jedino 'učiteljstvo' koje bi moglo 'nadjačati' ono bilo kojeg rimskog prvosvećenika ono je trenutačnog pape s općim koncilom. Ali, tko bi krenuo tim putem? Uobičajena pretpostavka da doktrinarne definicije takvoga koncila moraju počivati na moralnoj jednodušnosti, vjerojatno bi značila da, makar u samo praktičnim terminima, takav koncil ne bi ostvario očekivanja.

Svojim je samovoljnim ponašanjem papa Franjo stvorio neizbježnost eventualnog raskola (koliko god potrajao), koji će biti katastrofalniji od zadnjega velikoga raskola latinske Crkve jer neće biti tek jurisdikcijski, nego će uključivati velike i temeljne doktrinarne elemente razdora.

Vjerojatno će trebati proći generacije prije nego što sve posljedice ovoga pontifikata budu konačno vidljive."

Slika: Holy Wisdom

četvrtak, kolovoza 30, 2018

Scio cui credidi

U nastavku je intervju A. M. Vallija s msgr. C. M. Viganòom nakon objave njegova svjedočanstva. Objavljen je 28. kolovoza 2018.

"- Kako ste monsinjore?

Bogu hvala, jako dobro, vrlo spokojno i u miru sa svojom savješću, što je nagrada istine. Svjetlo uvijek pobjeđuje tamu. Ono ne može biti potisnuto, posebno za onoga koji vjeruje. Zato imam velike vjere u Crkvu i nade za nju. 

- Kako prosuđujete različite reakcije na objavu svoga svjedočanstva?

Kao što znate, reakcije su proturječne. Postoje oni koji ne prestaju izvlačiti otrov da unište moju vjerodostojnost. Netko je čak napisao da sam bio dvaput u bolnici na prisilnom odvikavanju od droge. Drugi zamišljaju urote, političke i svakovrsne zavjere itd., ali postoji i dosta članaka koji izražavaju razumijevanje. Imao sam prilike vidjeti poruke svećenika i vjernika koji mi zahvaljuju jer je moje svjedočanstvo za njih bilo sjaj nove nade za Crkvu.

- Što odgovarate onima koji, naprotiv, u ovim časovima prigovaraju da sigurno imate motive osobnog jeda protiv Pape pa ste zato odlučili napisati svoju izjavu i pustiti je u javnost?

Možda zato što sam naivan i što sam naučio uvijek misliti dobro o ljudima - ali prvenstveno priznajem da je to dar koji mi je Gospodin dao - nikada svih ovih godina nisam imao osjećaja osvetoljubivosti ili kivnosti kad sam bio kušan tolikim klevetama i neistinama na moj račun.

Kako sam napisao na početku svoga svjedočanstva, uvijek sam vjerovao da bi crkvena hijerarhija moralau sebi naći izvora za zacjeljenje tolike korupcije. To sam napisao i trojici kardinala koje je Benedikt XVI. bio zadužio da istraže slučaj Vatileaksa u pismu koje sam im predao, a koje je pratilo izvještaj: 'Mnogi od vas' - napisao sam - 'znali ste i prešutjeli. Barem sada kada vam je Benedikt dao ovu zadaću, morali biste imati hrabrosti točno izvijestiti što ste otkrili o tolikim situacijama korupcije'. 

- Zašto ste odlučili objaviti i podijeliti svoje svjedočanstvo?

Progovorio sam jer je korupcija došla do vrhova hijerarhije Crkve. Pitao sam novinare: zašto ne pitate što se dogodilo s kutijom dokumenata koju je, vidjeli smo svi, papa Benedikt u Castelgandolfu predao papi Franji? 


Zar je sve bilo uzalud? Dostajalo bi pročitati moj izvještaj i transkript o mojem svjedočenju pred trojicom kardinala koji su bili zaduženi za istraživanje slučaja Vatileaksa (J. Herranz, J. Tomko i S. De Giorgi) s ciljem da počne neko čišćenje u Kuriji. Međutim, znate li što mi je kard. Herranz rekao kad sam ga nazvao iz Washingtona jer je puno vremena prošlo otkad je papa Benedikt bio imenovao to povjerenstvo, a nitko me nije bio kontaktirao? Tada smo bili na 'ti' i rekao sam mu: 'Ne misliš li da bih i ja imao nešto reći o pitanju mojih pisama koja su objavljena bez moga znanja'. Odgovorio je: 'Ah, ako baš hoćeš'.

- Kako biste odgovorili onima koji kažu da ste 'vrana' ili jedna od onih 'vrana' s početka slučaja Vatileaks?

Da sam ja vrana? Kao što ste vidjeli iz moga svjedočenja, ja redovito radim po bijelom danu! U vrijeme kad sam bio u Vašingtonu, definitivno sam na pameti imao drugih briga. U drugu ruku, moja je navika da se uvijek potpuno predam novoj misiji. Tako sam sam radio i kad sam bio poslan u Nigeriju: nisam više čitao talijanske vijesti. Isto tako kad me nakon šest godina sv. Ivan Pavao II. bio pozvao u Državno tajništvo, trebalo mi je nekoliko mjeseci da se priviknem, iako sam već bio u Državnom tajništu jedanaest godina, od 1978. do 1989. 

- Što biste odgovorili onima koji tvrde da ste udaljeni iz Guvernature i da ste zato puni jeda i osvetoljubivosti?

Kao što sam već rekao, kivnost i osvetoljubivost nisu osjećaju koji mi pripadaju. Moj otpor da napustim dužnost u Guvernaturi bio je pokretan dubokim osjećajem nepravde zbog odluke za koju sam znao da ne odgovara volji koji mi je bio očitovao sâm papa Benedikt. Da me izbaci, kard. Bertone je napravio niz teških zloporaba svoga auktoriteta: raspustio je prvo povjerenstvo od tri kardinala koje je papa Benedikt imenovao da istraži teške optužbe koje smo podigli ja kao generalni tajnik i generalni vicetajnik msgr. G. Corbellini protiv zloporaba koje počinio msgr. P. Nicolini. Umjesto toga kardinalskoga povjerenstva, napravio je stegovno povjerenstvo promijenivši u njegovu sastavu institucionalno povjerenstvo Guvernature. Još prije stvaranja toga povjerenstva pozvao me da mi kaže da me Sveti Otac imenovao nuncijem u Vašingtonu. Bez obzira na činjenicu da je stegovno povjerenstvo 16. srpnja 2011. odlučilo otpustiti msgr. P. Nicolinija, on je zloporabom poništio tu odluku i spriječio njezino objavljivanje. Tako me spriječio u radu na zacjeljenju korupcije prisutne u upravljanju Guvernature. 

- Što s onima koji govore o Vašoj 'fiksaciji' da postanete kardinal i koji tvrde da napadate Papu jer niste primili grimiz?

Sa svom ozbiljnošću mogu pred Bogom potvrditi da sam se zapravo odrekao toga da budem kardinal. Nakon moga prvoga pisma kard. Bertoneu, koje sam poslao papi tako da može učiniti ono što bude smatrao boljim, papa Benedikt me pozvao i primio 14. travnja 2011. u audijenciju te mi odmah rekao: 'Vjerujem da je zadaća na kojoj biste najbolje mogli služiti Svetoj Stolici ona predsjednika Prefekture za gospodarske poslove, umjesto kard. V. de Paolisa'. Zahvalio sam papi na iskazanom povjerenju i dodao: 'Sveti Oče, zašto ne pričekate šest mjeseci ili godinu? Ako me sada promaknete, tim koji je u mene imao povjerenja za sređivanje situacije u Guvernaturi bit će raspršen i otjeran' (kao što se zapravo i dogodilo). 

Dodao sam još jedan argument. Budući da je kard. De Paolis tek nedavno bio zadužen da sanira delikatnu situaciju s Kristovim legionarima (kard. De Paolis me bio konzultirao prije prihvaćanja te zadaće), rekao sam papi da bi bilo bolje da on nastavi obavljati institutcionalnu poziciju koja bi mu davala veći auktoritet kao osobi i njegovim postupcima među Legionarima. 

Na koncu audijencije papa mi je ponovo rekao: 'Ostajem pri svom mišljenju da je mjesto na kojem biste najbolje mogli služiti Svetoj Stolici mjesto predsjednika Prefekture za gospodarske poslove'. To može potvrditi kard. Re. Tako da sam se za dobro Crkve odrekao toga da budem kardinal. 

- Kako biste odgovorili onima koji Vašu obitelj uvlače u ovu stvar govoreći o 'sagi' pod vidikom velikih ekonomskih interesa?

Moja su braća 20. ožujka 2013. bila pripremila izjavu za tisak s čijom se objavom nisam složio zato da bih izbjegao uvlačenje cijele obitelji. Budući da su se optužbe moga brata Lorenza sada ponovile - naime, da sam lagao papi Benediktu kad sam mu pisao moleći da odem kako bih se mogao brinuti za bolesnoga brata - odlučio sam javno objaviti spomenutu izjavu. Nakon njezina čitanja, jasno je da sam osjećao ozbiljnu moralnu odgovornost da se brinem i da zaštitim svoga brata."

Izvor: aldomariavalli.it

srijeda, kolovoza 29, 2018

nomen habes quod vivas, et mortuus es (Rev 3, 1)

Nakon nekoliko dana od objave svjedočanstva msgr. C. M. Viganòa, samo slijepi, zlonamjerni i oni upleteni nastavljaju osporavati njegove riječi. Dok se s jedne strane traži da svi progovore o onomu što znaju o zločinima, zaprisegnuta izjava msgr. Viganòa dočekana je na nož i stavljena je u pitanje njegova vjerodostojnost. No, svi su se napadi na nadbiskupa pokazali promašeni (vidi 1, 2, 3, 4).


Vrijeme će pokazati bliži li se kraju farsa o navodno velikom reformatoru koji je svojim dolaskom zapravo oživio mrtvace poput Danneelsa, Mahoneya, McCarricka i promovirao tolike druge upitne. Prvi od spomenutih pojavio se na balkonu bazilike svetog Petra na prvom Franjinu obraćanju i čak bio pozvan na sinodu o obitelji. 


Franjo odbija otići, prijateljski mediji mu idu na ruku, ali čini se da smo stigli do prijelomnice. Prenosim urednički komentar bloga Rorate caeli.

"U dvije godine koje su vodile odstupu pape Benedikta XVI. s papinske službe dogodilo se mnogo čudnih stvari: curenje, državni tajnik (kard. Bertone) za kojeg se činilo da namjerno otežava papi i kriza koja se naizgled otela njegovoj kontroli. Samo naizgled: ono što se zapravo događalo bilo je to da je velika skupina kardinala uključena u ono što će kasnije biti poznato kao "Sankt Gallenska mafija" rovarila da prisili papu Ratzingera na odlazak pred problemima i da progura izbor "anti-Ratzingera". Doista, anti-Ratzingera kojeg su gurali u prethodnoj konklavi: kardinala Bergoglija iz Buenos Airesa.

Sve je teklo točno kao što je bilo planirano. Benedikt XVI. postao je uvjeren, ili je bio uvjeren, da više neće moći popraviti stvari i otišao je. Bio je izabran Bergoglio, horor. Tom riječi, horor, otpočetka smo označili ovaj pontifikat, od samoga dana Bergogliova izbora.


A kako smo samo zbog toga bili kritizirani i omalovažavani! Zapravo, vratimo li se natrag i pročitamo post dragoga argentinskog prijatelja, koji je bio na tragu našega intenzivnoga izvješćivanja o Crkvi u Argentini od našega osnutka, vidjet ćete da sadašnji papa nije bio optužen zbog hereze. Nijedanput! Nije bio optužen zbog apostazije. Pripisivali su nam svako zlo, a zapravo je naša briga s ovim papom bila, kao što se s pravom pokazalo, njegova mješavina najgorih kompanjona u moralnom pogledu i njegova krajnja doktrinarna zbrka.


I jao, njegovi su prijatelji, isti ti koji su ga izabrali, dobili sve najbolje od njega. Od samoga početka, kako to objašnjava optužujuće pisano svjedočanstvo nadbiskupa Viganòa (tada apostolskog nuncija u SAD-u), Franjo je rabio sva sredstva, uključujući podlost i obmanu, da pomogne svojim prijateljima kao što su tada kardinal McCarrick pa i kardinal Danneels. Poduzimao je sve da kazni one koje je držao svojim neprijateljima, kao što su kard. Burke, nadbiskup Léonrad iz Bruxellesa i mnogi drugi.

Razorio je bezbrojne živote i zvanja. Sjećate li se franjevaca Bezgrješne? Vaša ih se djeca neće sjećati. Zahvaljujući ovom palom pontifikatu, neće ni znati da je postojao mladi, cvatući, tradicijski franjevački red. 

Zao zbog svog progona svakoga s kim se nije slagao, zao zbog svog namjernog implementiranja zbrke u doktrinu; zao zbog svog odbijanja da razjasni konfuziju koju je sam stvorio... Franjo je svojom autoritarnom opakošću povisio tenzije u Crkvi na razine nedosegnute još od protestantske pobune ili Francuske revolucije. 


No, ovoga je puta revolucionarna opakost došla iz Crkve, od teološki zakržljalog i moralno bankrotiranog tirana koji provodi zlo.

Franjo mora otići.

Nepodnošljivi smrad ispunjava zgradu Katoličke Crkve, a proizlazi od Petrova trona na kojem se pred cijelim svijetom raspada truplo. Sile svijeta još paradiraju pred lešom prinoseći mu svjetovne počasti, no katolički vjernici s užasom bježe od odvratnoga poganskog spektakla.

Papa Franjo, J. M. Bergoglio, sada je mrtav. Nije preminuo, ali njegova je moralna prisutnost nestala. Njegovo moralno tijelo je odvratni leš koji je zasjeo na katedru kneza apostolskoga, a njegovi jedini pravi pristalice - liberali, krivovjerci, otpadnici - već intrigiraju da se domisle kako da ga zamijene kad se dogodi neizbježno. 


Varao je i progonio prave vjernike, zbunjivao malene u vjeri, izrugivao predaju kad god je mogao. Iznad svega lagao je i pokazano mu je da laže, i prikazan je kao potpuni lažljivac koji štiti reketarenje izopačenih i zlorabljivačkih svećenika koji su mu najbliži pomoćnici.

Sve što mu preostaje je da makne svoje pokvareno moralno tijelo koje opterećuje Svetu Majku Crkvu i da ode. Odreknuće je jedino moguće rješenje za pet godina rastuće sramote i namjernoga lošega upravljanja.

Strahota koju smo ustanovili onoga prvoga dana sada je dozrijela kao gubavi plod korupcije: Sodoma u Rimu."

Izvor: RORATE CÆLI
Slike: The Catholic Gentleman, lifesitenews.com, De omnibus dubitandum est, RORATE CÆLI (4, 5, 6)