Crveni kardinal - po biretu, ali iznad svega po političkim idejama - M. Pellegrino, nadbiskup torinski '70-ih godina, pozvao je svećenike svoje dijeceze, doslovno citiram, da 'istrgnu krunice iz ruku starica' jer u novoj Crkvi, rođenoj iz euforičnoga i revolucionarnoga II. vatikanskoga koncila, valja prekinuti s tim djetinjastim, praznovjernim i folklornim pobožnostima: katolik je konačno postao zreo, blizak 'udaljenima', spreman 'prihvatiti' sve i svakoga, koji se okupira praktičnim stvarima; emancipiran, koji ne gubi vrijeme na prebiranje po smiješnoj krunici. No, Božji su putovi beskrajni. Europska je civilizacija izgrađena znakom križa: 'In hoc signo vinces'. Pod tim je vjerskim znakom Konstantin proširio kršćanstvo proglašavanjem Milanskoga edikta iz veljače 313. godine. Posljedice toga dokumenta koji su potpisala dva Augusta Rimskoga Carstva - Konstantin za Zapad i Licinije za Istok - glede vjerske politike zajedničke za oba dijela, temelj su Zapada.
Kardinal Ivan Henrik Newman posvetio je svoj sveti i dugi život na zemlji borbi protiv privatiziranja vjere, odnosno protiv duha vjerskoga liberalizma koji tjera 'credo' u intimu osobe, u vlastito srce, tako da se više ne manifestira, da nije javni čin. 'Nikada Sveta Crkva nije imala veće potrebe nekoga nego nažalost danas, tko bi se suprotstavio [tom duhu]! Radi se sada o zabludi koja se poput smrtonosne klopke proteže čitavom zemljom. [...] Protivi se priznanju bilo koje religije kao istinite. [...] Objavljena religija nije istina, nego osjećaj i stvar ukusa; nije objektivna činjenica ni nadnaravna, pa je pravo svakog pojednica da izabere ono što odgovara njegovoj fantaziji. [...] Ljudi se mogu pobratimiti i imati zajedničke duhovne misli i osjećaje, a da si i ne postave problem zajedničke doktrine ili potrebe za njom [...] (Biglietto, 1879.). Došli smo, zapravo, do Ustava Europske unije u kojem nema nikakva spomena kršćanskih korijena, a u Crkvi nema ni radosti ni ponosa zbog pripadnosti niti prenošenja drugima tih korijena, jer više se ne priznaju ni prava Vinogradara (Boga) ni loze (Krista) i gaze se, čak javno, znakovi vjere u korist ljudskoga obzira, ali ne vrijeđajući, primjerice, osjećaje nevjernika ili muslimana. Pred jednom ljudskom Crkvom, osakaćenom i otužnom, koja uništava samu sebe (u sadržaju, po sterilnosti u zvanjima, čak i po dobrom glasu), javlja se sve snažnije nacionalna potreba da se povrate reference na kršćanstvo i da se vjera pokazuje ponosno i javno, vidljivim i pobožnim znakovima: događa se to u Rusiji, u zemljama koje su desetljećima bile pod nemilosrdnom i progoniteljskom ateističkom, komunističkom tiranijom, u Amerikama, u Europi. Evanđelje i krunica već su se pojavili u političkoj kampanji 2018., a Crkva je već tada bila ogorčena, ali još više ovoga svibnja tijekom europskih izbora, kada je Salvini hrabro pokazao krunicu na trgu pred prvostolnicom u Milanu, tijekom manifestacije 18. svibnja, kao i na TV-u, društvenim medijima, na tiskovnoj konferenciji nakon izbora.
'Famiglia Cristiana' i 'Civiltà Cattolica', liberalna glasila koja samo u imenu nose vjersku referenciju, 'svećenik ulice' L. Ciotti, čovjek moći; državni tajnik P. Parolin, msgr. D. Mogavero... osjetili su potrebu reagirati pred onim što su definirali kao 'instrumentalizaciju' vjere, a da nisu zamijetili da Salvini čini ono što bi oni trebali, tj. podsjetiti Europljane otkuda dolaze i preuzeti odgovornost da nastave braniti i prenositi vjeru u Presveto Trojstvo, kako su dvije tisuće godina činili Kristovi službenici.
Stranačka i interreligiozna Crkva treba se prepustiti snazi molitve, javnog svjedočenja vjere, Istine koja se nameće božanskom voljom preko Bezgrješnog Srca Marijina. I brazilski predsjednik J. Bolsonaro sudjelovao je 21. svibnja u posveti Brazila (države koja ima više katolika od bilo koje druge) upravo Bezgrješnom Srcu Marijinu, što je predvodio biskup F. Areas Rifan, apostolski upravitelj Sv. I. M . Vianneya. To je providonosni i dinamični kvasac koji potiče ljude ovoga stoljeća. Put je još dug i vijugav, ali Zvijezda Jutarnja prodire u tamu. Nije slučajno da se dvanaest zvijezda europske zastave pripisuju baš Njoj (elazški je katolički dizajner A. Heitz 1955. bio nadahnut Čudotvornom medaljicom).
'Spes contra spem'. Nastavimo moliti s krunicom u rukama - sada rehabilitiranom u politici."
Izvor: CORRISPONDENZA ROMANA
Slika: splendor
Nema komentara:
Objavi komentar