U pretprošlom postu S uvjerenjem i predanjem nalazi se mali fotoizvještaj s mise na kojoj je trebao propovijedati kard. Brandmüller. Budući da je zbog bolesti nije mogao doći, njegovu je propovijed pročitao češki redokanonik sv. križa s crvenom zvijezdom.
"Draga braćo i sestre u Gospodinu!
Ružarij za Austriju - to je ono što nas danas okuplja.
Tko se ne sjeća teških sudbonosnih časova u kojima su vaši pređi posezali za krunicom i u velikoj nevolji na čudesan način iskusili pomoć Majke Božje koja je Magna Mater Austriae.
Bila to pobjeda don Juana Austrijskog kod Lepanta, bila to hrabra preživljavanja opsada sultanovih janjičara - ili konačno, oslobođenje Austrije nakon II. svjetskog rata - krunica je uvijek bila ta koja je naišla na uslišanje.
U spomen na te velike trenutke kada je pomoć neba bila tako opipljiva, posegnimo i danas za krunicom, tim moćnim oružjem u kršćanskim rukama.
Danas, dragi vjernici, nisu strane vojske te koje nam prijete, nego protuljudske ideologije, moralna zastranjenja koja poput bolesti napadaju društvo i naš zajednički život, razaraju našu kulturu.
Treba ponovo vapiti za pomoć Majke Božje tako da moleći razmatramo otajstva našega otkupljenja i uvijek iznova dodajemo: 'Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grješnike sada i na čas smrti naše. Amen'.
No, istodobno poslušajmo njezine riječi koje je kazala slugama na svadbi u Kani, kad je nestalo vina: 'Sve što vam ON kaže, to činite' - i dogodilo se čudo. Ali što nam ON kaže - i to danas?
'Ja sam put, istina i život'.
I.
'Ja sam put'. Mi smo zapravo sišli s puta. Ćudoredna zastranjenja se označavaju kao normalna. Samo neke natuknice: život i zdravlje puka stavlja se na kocku prodajom povarenih živežnih namirnica ili lijekova, građevinski poduzetnici rabe materijal loše kvalitete što uzrokuje urušavanja zgrada.
Otimaju se, sakate i ubijaju djeca da bi se trgovalo njihovim zdravim organima.
Iza upitnih bioetičkih istraživanja kriju se veliki financijski interesi. K tomu dolazi čudovišna sablazan pobačaja kojemu sve više na kraju života odgovara tzv. eutanazija - kakva lijepa riječ za ubojstvo! - dosta strahota. Daleko smo zastranili od Isusa Krista koji kaže: 'Ja sam put'.
No, sjetimo se: sâm je Stvoritelj dao svojemu stvoru, čovjeku, kompas koji mu pokazuje pravi put u život.
Riječ je o naravnom moralnom zakonu čije norme i zahtjevi proizlaze iz duhovno-tjelesne naravi čovjeka, ljudske osobe.
Onako kako su prostor i vrijeme globalni, čovjekova narav je jedna te ista; tako se ćudoredno čovjekovo djelovanje mora orijentirati na mjerila koja uvijek i posvuda vrijede i koja ne podliježu promjeni.
Sveti Ivan Pavao II. kaže: 'Te norme zapravo tvore nepokolebljiv temelj i pouzdano jamstvo za pravedan i miran ljudski suživot...' ('Veritatis splendor' br. 96). Ta načela i norme ukorijenjeni su u najdubljoj naravi čovjekovoj. Zato je sv. Pavao mogao napisati da je i poganima 'zahtjev Zakona zapisan u srce i njihova savjest o tom svjedoči'.
Ako slijedimo taj putokaz, nalazimo Njega koji kaže: 'Ja sam put. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni'.
Vratimo se natrag kao pojedinci, kao čitav narod, natrag na taj put, slijedimo riječ Majke našega Gospodina: "Što ON kaže, to čini!'.
II
Isus kaže: 'Ja sam put, istina i život'. Da, riječ je o istini - danas je dovoljno samo progovoriti o 'istini' da se izazove protest i nerazumijevanje. Prema starom Pilatovu pitanju: 'Što je istina?' - kažimo tako: Što je više istina?! Zapravo postoje samo mišljenja: moje mišljenje, tvoje mišljenje - i svatko ima pravo na svoje mišljenje. Istina, ima li je uopće? Je li uopće važna?
Zapravo ne, kažu mnogi. Pitanje je koristi li nešto, vodi li nešto do uspjeha! Ali, pitamo, nije li tako mislio i veliki svećenik Kajfa? On je mislio da bi bilo bolje da samo jedan čovjek umre, nego da Rimljani unište čitav narod. Jesu li optužbe koje su podignute protiv Proroka iz Galileje istinite ili ne - u trenutku kada je politički toliko toga na kocki - ne igra zapravo nikakvu ulogu!
Istina - je li zaista važna? Mnogi misle da je važnije je li nešto izvedivo, što pritom proizlazi. 'Što je istina?' - pitao je još Pilat.
Njemu je u pitanju Galilejčeva slučaja bilo do praktičnoga, izvedivoga rješenja. Tako je ponudio oslobađanje Barabe. Da, dragi moji, ne ophodi li se i danas tako s istinom?
A ipak je ona, 'istina', je važna. Jedan jedini primjer: nikada astronauti ne bi sletjeli na mjesec da proračuni inženjera nisu bili istiniti, nego krivi!
Ne jedino, ali odlučujuće pitanje koje moramo staviti pred sve svoje odluke, ne glasi: 'Što to donosi?', nego 'Je li istinito?'! A ako je istinito, onda je također dobro i lijepo! Onda je u skladu s Isusom Kristom koji kaže: 'Ja sam Istina'.
III.
Onda dodaje: 'i Život'. 'Ja sam Put, Istina i Život'. Time Isus misli vječni život: 'tko jede Tijelo i pije moju Krv, ima život vječni'. O tom se radi! Da se čak i smrću život ne gasi, nego u istinu tek zapravo počinje. Jedan čovjek, jedno društvo koje je izgubilo iz vida to vječno određenje čovjeka, zatvara samo sebi odlučujuću dimenziju ljudske egzistencije. Ali, to znači također temeljno odricanje od istinitoga, dobroga i lijepoga, jer izvor svega toga je beskrajni, vječni Tvorac svega što jest. Samo kada susretnemo njega, samo kada je naš život trajan dijalog s Trojedinim Bogom, može nam uspjeti da struja našega života teče u beskrajan ocean vječnoga života.
Obznanjivati tu poruku mnogima koji dezorijentirano glavinjaju, pravi je čin ljubavi prema bližnjemu. To je dužnost svakoga od nas. Onako kako je nekoć Marija nosila u svom krilu Sina Božjega, i mi trebamo Isusa koji živi u nama nositi onima koje susrećemo u svom svakodnevnom životu.
Prvenstveno je važna u istinitosti, pravednosti i ljubavi življena poruka našega života. Ona može otvoriti evanđelje i za onih više od četiri milijuna katoličkih krštenika kojima - kako statistika kaže - u ovoj zemlji nedjelja prolazi bez svete mise. Neka mognu i oni čuti glas Majke Božje: 'Što vam On kaže, to činite', da bi onda doživjeli ne pretvorbu vode u vino, nego preobrazbu svoga života koji seže u vječnost.
IV.
Današnja javna krunica za Austriju, ovdje u Beču - kako smo uvodno o tom govorili - budi velike uspomene. Sjećanja također na to da se u svim tim povijesno tako važnim trenutcima nipošto nije radilo samo o Austriji. Uvijek je u igri bila i budućnost Europe, kršćanstva u Europi. Ali, nije li i danas - pitamo - isto tako?
Zasigurno, danas se o budućnosti Europe ne odlučuje na bojnom polju - nego na izborima. Ali i pritom treba pred očima imati sve ono što je Europu, što je vašu domovinu, stoljećima činilo velikom: bila je to vjera koju ispovijedamo kada započinjemo krunicu. Pri tomu čujmo glas Majke koja i nama danas kaže, kao i nekoć slugama u Kani: 'Što vam ON kaže, to činite'.
Ako to slušamo i činimo, onda Sin i u naše vrijeme može donijeti čudo pretvorbe - čudo ponovnog rađanja kršćanske Europe."
Izvor/slika: Gloria.tv/Rosenkranz für Österreich (1, 2)
Nema komentara:
Objavi komentar