nedjelja, lipnja 30, 2019

Amazonija

Biskupska će se sinoda ove godine baviti Amazonijom (1, 2). Međutim, kako se dogodilo s famoznom Sinodom o obitelji, tako i ovaj put tajni kružoci utiru stazu za nove odluke kojima će ovaj veliki skup dati pokriće. O nekim članovima spomenutoga kruga i njihovim idejama pisano je i ovdje 2014. god. Uskoro ćemo vidjeti jesu li sada korak bliže svojim zamislima. 



"Kao lice Crkve želim da imamo Kristovo lice onako kako nam je predstavljeno u evanđeljima. U tom smislu za mene nema Crkve 's amazonskim licem'. Također nije poželjno da određene regije u svijetu nameću svoje lice općoj Crkvi. Lice Kristovo radije treba biti vidljivo u svim kulturama svijeta. No, za to bi se prije svega morali obratiti k Njemu. Evanđelje je sol zemlje i svjetlo svijeta: u tom smislu uvijek postoji potreba kritike kulture.

To vrijedi i za amazonsko područje koje jako treba jednu takvu kritiku na temelju Objave, da bi moglo zrcaliti Kristovo lice, a ne da ga izobličuje preko svojih kulturalnih ideja i obreda. Evanđelje je svojedobno na Sredozemlju promijenilo i humaniziralo kulturu antičkoga svijeta. Tako je bilo tada, a nije puno drukčije ni danas. To vrijedi za sve kulture svijeta. Isus je svoje evanđelje shvaćao kao tijesto koje prožima i mijenja ljudsko srce, a s njim i kulturu.

Ne izokrećimo stoga naglavce situaciju i duhovni red istine, kao da u kulturi amazonskog područja Duh Sveti prethodi evanđelju i kao da se evanđelje oslobađa uz pomoć urođeničkih kultura, a ne obratno!

Slažem se s kard. Brandmüllerom kad kaže da ne bismo trebali govoriti o Amazoniji kad zapravo mislimo i ciljamo na opću Crkvu. Sakramentalno svećeništvo nije stvar o kojoj se može odlučiti u Amazoniji niti ga se tamo može redefinirati. Zadnji koncili, nakon Tridentskoga, jasno su međusobno povezali jurisdikciju, vladajući auktoritet i sakramentalno ređenje. Oni se ne smiju odijeliti ako želimo ostati vjerni volji tih koncila. Pitanje žena ne bi se smjelo zlorabiti kao poluga da se od toga udalji i da se naprave nove službe za žene. Hijerarhijsko-sakramentalna crkvena struktura nije na raspolaganju za razmatranje. Nije moguće da tek 50 godina nakon Koncila, njegove izjave više ne bi trebale biti normativne, s ciljem započinjanja novoga laboratorijskog eksperimenta u Amazoniji, koji će zauzvrat kontaminirati čitavo Mistično Tijelo Crkve - i teško mu naškoditi. 

Snaga ređenja (svećeništvo: 'munus sanctificandi'; učiteljstvo: 'munus docendi'; služba upravljanja: 'munus regendi') nerazdjeljiva je i ne može se ograničiti na određene zadaće ili sakramentalne čine. Teološki gledano, ne može biti 'svećeničkog ređenja' 'sui generis' za 'oženjene starješine', kako su to neki već počeli razmatrati.

Celibat također ima nutarnju (isključivu vezanost s Bogom, odnosno s Kristom) i vanjsku (neograničenu raspoloživost za Kraljevstvo Božje) karakteristiku, zbog čega je sam Isus ostao neoženjen. 

Kako se to može tako nepromišljeno stavljati na kocku i udaljavati se od Isusova načina života, od njegova primjera? Posebno bi svećenik trebao prvenstveno svim srcem slijediti primjer Isusov, bez oklijevanja i prigovora, i biti Njegov odraz. A nego čiji?"

Izvor: lifesitenews.com
Slika (screenshot): Youtube.com/Loretto

Nema komentara:

Objavi komentar