subota, lipnja 11, 2016

Ili jedan ili drugi

Je li zaista Luther bio u pravu, može li nam on biti zajednički crkveni otac, kako to sada razglašava kard. Kasper (1, 2)? 


Sveti Robert Belarmin u jednoj je propovijedi u Leuvenu usporedio život spomenutog herezijarha sa životom sv. Franje Paulskoga, velikoga čudotvorca i pokornika iz istoga stoljeća čija se šestota obljetnica rođenja slavi ove godine. 


"U XVI. stoljeću, u doba kad je Martin Luther u Njemačkoj sijao svoje zablude, u Italiji je bio slavan sveti Franjo Paulski, utemeljitelj Reda najmanjih. On je učinio toliko velikih i veličanstvenih čudesa da se može usporediti sa svakim svetcem iz prethodnih vremena. Bila su, dakle (molim vas, dragi slušatelji, da to dobro promislite), u spomenuto doba dva čovjeka, Luther u Njemačkoj i Franjo u Italiji, koji su bili posve suprotni.


Luther je odbacio redovnički habit kojim se prije zaodjenuo; Franjo je, pak, odložio svjetovnu odjeću i odjenuo redovnički habit. Luther je naučavao da je post i odabir jela nešto beskorisno i praznovjerno, a Franjo je ustanovio jedan red u kojem se često posti i u kojem se za stalno mora suzdržavati od mesa i svih mliječnih prerađevina. Luther se gnušao celibata, posluha i dragovoljna uboštva kao ljudskih iznašašća; Franjo je upravo te stvari cijenio kao vrlo korisne Spasiteljeve savjete te ih djelom slijedio s nevjerojatnom gorljivošću. Luther je sve koje je mogao izvukao iz samostana van i natrag u svijet, a Franjo je sve koje je mogao iz svijeta uvodio u samostan. Luther je Lava X. smatrao Antikristom i kao takvoga posvuda ga razglašavao; Franjo je, međutim, upravo tom Lavu prorekao papinsko dostojanstvo i podvrgao mu se, jer je kasnije bio uzdignut na to dostojanstvo, kao namjesniku Kristovu s najvećom poniznošću i odanošću.


I sad, tko je od te dvojice napustio pravi put? Luther ili Franjo? Jer nisu se obojica mogla nalaziti na pravom putu, zato što su način njihova života, njihovo ćudoređe i nastojanja bili tako suprotstavljeni. Ali zašto se zadržavamo kod jedne tako bjelodane stvari? Hoćemo li možda na svjetlu dana tražiti tmine? Nije li nam Bog sam rastjerao sve sumnje i odgovorio na pitanje time što je potonjega proslavio čudesnim znacima, a prethodnoga prepustio žudnji njegova tijela i njegovim grješnim nagnućima? Kako? Sveti je Franjo propovijedao da treba biti odan papinskoj stolici, svoje tijelo krotiti postovima i odricanjem, visoko cijeniti suzdržljivost i baviti se razmatranjem u duhovnom staležu, zazivati svete i štovati njihove slike i relikvije; usto je sjao mnogim čudesima. No, Luther je propovijedao suprotno dok svoj nauk nije mogao potkrijepiti ni najmanjim čudom; a mi bismo još trebali dvojiti na kojoj se strani nalazi istina? Nije li Bog Lutherov nauk i njegove navade dovoljno time odbacio što je Lutheru protivan nauk i običaje svetoga Franje potvrdio najvećim čudesima?"

Izvor: CSc/Gloria.tv
Slike: WIKIMEDIA COMMONS (1, 4), TOM Frat. di Paola (2), S. F. Di Paola nel mondo (3)

Broj komentara: 5:

  1. Vrlo jasno i jednostavno.

    Ovu bi propovijed sv. Roberta trebalo zakucati na vrata bazilike sv. Petra.
    I kardinalu Kasperu na celo.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Sumnjam da bi i to pomoglo da se obrate na katiličku vjeru.
      Sad će papa Franjo u 10. mjesecu na proslavu 500 godina od protestantskog krivovjerja pa ćemo vidjeti kako će braniti katoličku dogmu da izvan Crkve nema spasenja - Extra Ecclesiam nulla salus.

      Izbriši
    2. Toma, sigurno ste mislili: "zalijepiti na čelo", inače će neki hrvatski kasperit reći da su trad. katolici fizički nasilni :)

      Izbriši
    3. Toma, tako kruto- zar na čelo, ja bih bolje na pisaći stol te trpezu tako da stalno čita... na čelu neće vidjeti :-)
      Super si..

      Izbriši
  2. Uspoređivati Luthera sa Svecima Rimokatoličke Crkve je sablažnjivo kao kad bi danas uspoređivali pjevačicu madonu sa Madonom. Oprosti Bože. Robelar

    OdgovoriIzbriši