Na slici je jedan neobičan instrument: Nottaufspritze ili brizgalica za krštenje u nuždi. Ona je još u XIX. st. bila sastavni dio opreme primalja jer se krstilo i još nerođenu djecu kad bi se porod zakomplicirao. Nakon što bi napipala dijete, primalja bi uporabila brizgalicu govoreći: Ako živiš, ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Zbog toga je bilo pravilo da osim liječnika, prije uzimanja u službu, gradsku primalju ispita i župnik jer je morala znati krstiti u nuždi. Više o tomu nalazi se na stranici Njemačkoga medicinsko-povijesnoga muzeja.
O važnosti krštenja u nuždi u sljedećoj crtici o obraćenju na samrti jednog framasona pripovijeda o. Max Kassiepe, poznati njemački pučki propovjednik iz prve polovine XX. stoljeća. Nakon pučke škole izučio je stolarski obrt i bio povezan s Kolpinškim djelom. Kao majstor osnovao je svoju radionicu, a slobodno je vrijeme uzimao privatnu pouku, posebno iz latinskog, i 1891. pristupio Kongregaciji misionara oblata Blažene Djevice Marije Bezgrješne. Zatim je maturirao i započeo studij bogoslovlja. Zaređen je za svećenika 1897. Obavljao je razne dužnosti u svojoj kongregaciji, ali se posebno angažirao u pučkim misijama. Po Njemačkom Carstvu, Austriji i Americi održao je više od 400 pučkih misija. Kao dušobrižnik je provodio namisli sv. Pija X. o ranijoj pričesti djece i o čestom pričešćivanju. Prema tadašnjem liturgijskom pokretu bio je izuzetno kritičan. Napisao je spis Irrwege und Umwege im Frömmigkeitsleben der Gegenwart kojim je oštro napao ciljeve pokreta.
"Puno mi je radosti donijelo obraćenje jednoga starog liječnika koji je bio glasoviti ginekolog i porodničar. Imao je automobilsku nesreću u jednom gotovo potpuno protestantskom kraju gdje sam slučajno držao misije. Pozvali su me tako da sam ga mogao uoči smrti pomiriti s Bogom.
Pobliže okolnosti njegova obraćenja bile su tako jedinstvene i čudesne da sam mu nakon podjele sakramenata rekao: 'Gospodine doktore, sigurno ste u životu učinili mnogo dobra kad Vam je Bog prije smrti darovao ovu milost'.
Umirući je na trenutak razmislio i onda kazao: 'Nisam više ni u što vjerovao i godinama sam puno i teško griješio. Pa iako prema mojem tadašnjem mišljenju nisam vjerovao ni u što nadnaravno, uvijek sam se pobrinuo za to da se djeca koja su pri porodu bila u smrtnoj opasnosti odmah krste. U mnogo sam ih slučajeva sâm krstio, točno prema propisima Crkve'.
Uvjeren sam da su mu te nevine dječje duše isprosile tu zadnju veliku milost."
Izvor: Heiligstes Herz Jesu
Slika: WIKIMEDIA COMMONS
Nema komentara:
Objavi komentar