Prešućeno

U Italiji je 30. siječnja 2016. Dan obitelji okupio mnoštvo koje nitko nije mogao ni zamisliti. Oko dva milijuna ljudi. Pristigli iz svih krajeva države, došli su izraziti svoju potporu vrijednostima o kojima nema pregovora- kako je govorio papa Benedikt XVI. To su život, obitelj, odgoj djece, sve s uvjerenjem da se jedino na tim stupovima može temeljiti zdravo društvo (usp. R. de Mattei).

Dok su takvi skupovi ranije imali potporu crkvene hijerarhije, sada su perjanice novog milosrđa činile sve da spriječe, a kad to nije bilo moguće, da umanje i prešute tako značajan skup. Blog Rorate caeli prenio je članak A. Soccija koji je poznati novinar objavio sljedećega dana u Liberu.

"Ima onih koji su zeleni od jeda zbog velikoga i epohalnoga Dana obitelji od prošle subote. Prvi put u povijesti Italije rimski 'Circus maximus' mogao se napuniti bez pomoći bilo kakve organizacije (sindikalne, političke ili industrijske)- i bez plaćanja putnih troškova.

To je narod koji se na vlastiti trošak s velikim žrtvama potrudio za jedan ideal, za vlastitu djecu, nasuprot jedne političke klase koja je odbacila ideale i koju motivira samo moć.

Politička klasa koja nije na visini da predstavlja taj narod i koju birači za to nisu opunomoćili.

Postoje takvi 'zavidni' u palačama moći (političke, ideologijske i novinske), ali i oni u palačama klerikalne moći koji su sve učinili da ublaže utjecaj Obiteljskog dana.

- Ovce i saloni 

Dovoljno je reći da se jučer [30. I. 2016.] u 'Osservatore Romanu' (kao ni u 'Repubblici', još jednim Bergogliovim novinama) na naslovnici nije pojavio niti redak o ovom izvanrednom događaju. 

Što su to u 'Osservatoreu' opservirali da nisu mogli primijetiti mnoštvo ljudi koje je stizalo u Rim? Sigurno ne stvarnost, nego Bergogliovu palaču koja je pucala od jeda.

Papa Argentinac je 2013. debitirao izjavom da pastiri moraju primiti miris ovaca. Međutim, subotnji skup je pokazao da Bergoglio voli mirise scalfarijevskih salona, a ne vonj kršćanskoga stada.

Čini se da se rimski biskup gnuša toga mnoštva naroda koji se okupio u obranu obitelji; u sjećanje na Ivana Pavla II. i spominjući se naučavanja Benedikta XVI.

Uostalom, na Beroglija se- koji je u zadnje dvije godine destabilizirao Crkvu dvjema sinodama protiv obitelji- gleda kao na dio neprijateljskog tabora (protiv obitelji i katoličkog naroda). Promatra ga se kao idola trajnih neprijatelja. 

Međutim, vratit ćemo mu se poslije jer je prvi kojemu je 'pueblo' oduzeo povjerenje M. Renzi, nikad izabrani ministar predsjednik.

- Oportunist

Transparent 'Renzi, zapamtit ćemo' koji je prikladno nosio M. Adolfini, kaže sve, jer je u ogromnom mnoštvu bilo i onih koji su glasovali za PD (također nekatolika) i oni će od sada 'zapamtiti'. Sâm Adolfini je bio među utemeljiteljima PD-a, no sada više nije obnovio članstvo.

Podsjetio je da je Renzi 2007. sudjelovao na Obiteljskom danu kao predsjednik Firentinske pokrajine i kao 'katolički političar'.

Sjećamo se da je Renzi tada izjavio da pitanje 'životnog partnerstva' nije 'glavno pitanje o kojem bi se moralo mjesecima raspravljati. Čini mi se da je to nonsens naprama pravim potrebama zemlje'.

Dodao je da su to bile 'ideološke mjere' i da se 'tiču samo manjine ljudi. Dovoljno je spomenuti se potpune beskorisnosti ureda za registraciju u općinama koje su to odobrile'. Među ostalim je rekao: 'Obitelj je temeljna stanica društva. Ne zato što to kažu katolici, nego jer je temelj načina ostajanja zajedno. Ako je za vjernike brak sakrament, za društvo je pravna ustanova i kao takva nameće pretpostavku odgovornosti pred društvom.'

Referirao se na čl. 29 ustava. Na Obiteljskom danu 2007. izjavio je: 'Teško je shvatiti otkuda taj ideologijom opterećeni pogled na obitelj. Na sve što Crkva kaže gleda se kao na miješanje. Ne mora se biti katolik da se brani obitelj. Kad se ne uzima u obzir povijesna činjenica da se na ulici okupilo milijun ljudi, čini se vrlo ozbiljna pogrješka'.

Ovoga puta on ne samo da stoji na drugoj strani, nego čak promiče zakon koji je gori od onoga iz 2007. Nepoznato je kako se mogla dogoditi takva preobrazba, ali čini se da je jasno da kako je Renzi sve spreman učiniti za moć.

Jučer su se u 'Circusu maximusu' čula tri najjača pljeska kad je jedna gospođa iz Hrvatske pripovijedala kako su pobijedili na referendumu u njihovoj zemlji. Prvi je odjeknuo kad je rekla da je predsjednik koji se protivio referendumu nakon toga izgubio izbore. Drugi kad je rekla da je i premijer također izgubio svoju funkciju, a treći je zagrmio kad je zaključila: 'Renzi, zapamti to'.

Renzi je izdao očekivanja, posebno ona katoličkog pučanstva, da bi se svidio međunarodnom 'uniformnom mišljenju' koje je Benedikt XVI. definirao kao 'diktaturu relativizma'.

- Talijanska avangarda

Jučerašnji je transparent upućivao upravo na to. Odsada bi Italija mogla biti avangarda političke novosti na Zapadu. 

Nije, zapravo, slučajno da se narodi istočne Europe, koji su već iskusili totalitarni komunizam, okupljaju protiv 'uniformnog mišljenja' koje se nameće narodu usprkos uvjerenjima većine, i da nemaju nakane podložiti se takvoj 'ideološkoj kolonizaciji'.

- Bergogliov slučaj

Nažalost, jučer je bila vrlo očita odsutnost pape Franje i osjetna njegova rezerviranost. Bio je spomenut na skupu i jamačno bi neka njegova gesta bila primljena s velikom radošću, ali on nije poslao ni pozdrav Obiteljskom danu. Na generalnoj audijenciji toga jutra ni riječju nije bio spomenut kršćanski puk okupljen na drugoj strani grada. Nije našao vremena ni za jedan od onih telefonskih poziva koje izobilno čuva za svog bratskog prijatelja Scalfarija, da ne spominjemo Panellu.

Posramljuje da tako blagoglagoljiv papa koji razgovara sa svima uporno šuti o temi koju su njegovi predšasnici definirali kao vitalnu; temi koja je raspalila parlament i toliko pokrenula katolički puk. Papa se obratio čak i Socijalnom centru 'Leoncavallo', ali ne obiteljima na Obiteljskom danu. Uostalom, naravne referentne točke u 'Circusu maximusu' bili su Ivan Pavao II. i Benedikt XVI.

Bergogliov je Vatikan učinio sve da umanji Obiteljski dan, ali uspio je samo 'ušutkati' K. Arguella. Čemu takav apsurdni bojkot? Ne samo zaštita Renzijeve vlade, nego jer taj događaj pokazuje gdje doista tuče srce katoličkog svijeta; pokazuje njegov 'sensus fidei', nešto što su vatikanski pastiri izgubili.

To je pravo 'iznenađenje Duha Svetoga', a ne heterodoksne teze koje su Kasper i Bergoglio pokušali proturiti na Sinodi. Ovaj je događaj bio i neizmjeran neuspjeh za Bergogliovu desnu ruku, msgr. Galantina.

Tijekom prošlih nekoliko mjeseci mnogi su aktivni katolici u javnosti bili izloženi uvredama, pljuvanju i često ruganju medija. Gdje su bili pastiri? A katolički političari?

[...]

Jučerašnji je oceanski Obiteljski dan bio potres i za katolički svijet gdje je 'pueblo' svojom građanskom i vjerskom strašću prozvao svoje vodstvo ili 'izglasovao mu nepovjerenje'.

Najupadljiviji je primjer pokret Zajedništvo i oslobođenje koji je bio uvelike nazočan u 'Circusu maximusu' (bio je čak i transparent) dok je don Carron [vođa pokreta] ostao izoliran na svom rastojanju između Obiteljskog dana i Panelle."

Izvor: Lo Straniero, RORATE CÆLI
Slike: Messainlatino.it