Božanski Otkupitelj

In festo sancti Joannis Baptistae a Conceptione 

℣. Ora pro nobis sancte pater Joannes Baptista.

℞. Ut digni efficiamur promissionibus Christi.

Oremus: Deus, qui ad majorem Sanctissimæ  Trinitatis gloriam propagandam beatum Joannem Baptistam Confessorem tuum admirabili spiritus fortitudine et invicta patientia roborasti: concede nobis famulis tuis; ut ejus imitationi jugiter inhærentes, gloriam assequamur æternam. Per Christum Dominum nostrum. Amen. 

℣. Moli za nas, sveti oče Ivane Krstitelju.

℞. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se: Bože, koji si za raširenje veće slave Presvetoga Trojstva, blaženoga Ivana Krstitelja ispovjedatelja svojega divnom duhovnom jakošću i nepobjedivom strpljivošću ojačao, daj da ga neprestano nastojimo nasljedovati i tako postići vječnu slavu. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Red Presvetog Trojstva na današnji dan slavi svog obnovitelja sv. Ivana Krstitelja od Začeća kojeg smo upoznali kad se obilježavala 400. obljetnica njegove smrti. U nastavku će biti riječi o jednoj misiji u kojoj su sudjelovali njegovi duhovni sinovi i tako pokrenuli jednu lijepu pobožnost.

Priča počinje u XVII. st. kad su kapucini ili nadležni biskup za španjolsku koloniju Mamoru na afričkoj obali Atlantskog oceana naručili Isusov kip koji prikazuje Spasitelja u stavu kako ga je Pilat pokazao narodu- Ecce Homo, tj. Evo Čovjeka. Mjesto se nazivalo i Sveti Mihael de Ultramar. Vojska od 80 000 Maura sultana Ismaila Muleya osvojila je i opljačkala tu utvrdu 30. travnja 1681. Svi su kršćani završili u ropstvu osim kapetanâ, njihovih supruga i dvojice kapucina. 

Saraceni su u marokanski grad Meknes osim robova ponijeli sa sobom i svete kipove kao zarobljenike. U Meknesu su ih pred sultanom vukli ulicama, udarali i ismijavali.

Trinitarci su u Maroku otkupljivali kršćanske robove od vremena Inocenta III. Sveti Ivan Matski, utemeljitelj Reda Presvetog Trojstva i otkupa robova, prvi je otkup uz Inocentovo pismo preporuke tadašnjem sultanu proveo 1199. godine. Dogodilo se da se prilikom ovoga izrugivanja kršćanskim svetinjama u Meknesu zatekao jedan bosonogi trinitarac. Zvao se fra Petar od Anđelâ. On je od sultana zatražio da mu omogući otkup kipova, pristao je da će za Isusov kip dati onoliko zlata koliko kip teži. Sultan je prihvatio da Petar čuva kipove do izvršenja dogovora, ali ne ispuni li ga, spalit će i njega skupa s kipovima.

General bosonogih trojstvenika odredio je za misiju otkupa robova oce Mihaela od Isusa i Marije, Ivana od Pohoda i Martina od Uskrsnuća. Bila je to četrnaesta misija otkupljivanja koju su vodili redovnici obnovljene grane toga reda. Otkupili su 211 kršćanskih robova u Meknesu, Fesu i Tetuanu. Skupa s njima otkupili su i petnaest svetih skulptura i dvije slike među kojima je glavna Isusa Nazarećanina (Ecce Homo). 

Prema spomenutoj priči, kad su na jednu stranu vage pred sultanom stavili Isusov kip, a na drugu počeli stavljati zlatnike, bilo ih je dovoljno samo trideset da vaga dođe u ravnotežu. Očita biblijska poveznica.

Ovaj su put ne samo oslobođenim kršćanima, nego i svetim kipovima oko vrata stavljeni mali škapulari Presvetog Trojstva. Taj je škapular bio znak da je za roba plaćena otkupnina i omogućavao je slobodan prolazak kroz saracenski teritorij. Kip je nakon Tetuana stigao u Ceutu. Bio je siječanj 1682. U procesiji su ga unijeli u crkvu bosonogih trojstvenika koji su otpjevali Te Deum, a onda je preko Gibraltara i Seville s ostalim svetim kipovima stigao u Madrid. Milosni Isusov lik koji je zajedno s kršćanima bio u saracenskom ropstvu odmah je bio najsvečanije čašćen. Fra Antun od Začeća, general bosonogih trinitaraca, naredio je tri dana svečanosti kojima je nazočio "sav Madrid"- kraljevska kuća, plemstvo i narod. Održane su mise, procesije, euharistijsko klanjanje u nadoknadu za svetogrđe...

Prvi naziv koji je kip dobio bio je Isus od Otkupa, popularno su ga u Madridu zvali Otkupljeni (el Rescatado). Budući da je znatno poraslo štovanje milosnog lika, vojvode od Medinacelija trinitarcima su 1686. darovali teren i izgradili veću kapelu, ali se i ta kapela 1716. morala proširiti. Samostan je promijenio ime u samostan Isusa Nazarećanina. Bosonogi su trojstvenici neumorno širili pobožnost prema Isusu od Otkupa sve do Italije, Austrije, Ugarske, Poljske i Litve, ali i  u Zapadne Indije (Ameriku) zahvaljujući bosonogim koludricama Reda Presvetog Trojstva (v. procesiju u Limi). 

Jedna od velikih štovateljica Spasitelja pod tim naslovom bila je bl. Elizabeta Canori Mora (1774.-1825.), trinitarska trećoredica.

Kad je 10. prosinca 1733. papa Klement X. podijelio bosonoge trinitarce u dvije obitelji- hispana i extrahispana- prva je nosila ime Presvetog Otkupitelja, što je još više pojačalo kult prema Isusu Zarobljenom i Otkupljenom.

Sveta kongregacija obreda bosonogim je mletačkim trinitarcima 22. listopada 1734. dopustila oficij i misu na čast Prevetom Otkupitelju, što je već 11. prosinca iste godine prošireno na cijelu bosonogu trojstveničku obitelj. Sljedeće je godine Kongregacija naznačila 23. listopada kao dan kada će se slaviti. Taj je blagdan uvijek bio povezan sa spomenutim milosnim likom. U Rimu se slavio 23. listopada, a u Španjolskoj na prvu nedjelju rujna s nazivom Svetkovina Presvetog Otkupitelja Isusa Nazarećanina. Ujedinjenjem španjolske i talijanske obitelji bosonogih 1900., sačuvan je blagdan 23. listopada. I danas svi trinitarci, također svjetovni i članovi njihovih bratovština, uz uobičajene uvjete 23. listopada mogu dobiti potpuni oprost pohodeći koju trinitarsku crkvu.

Napoleonski su ratovi uzrokovali velike promjene. Francuzi su ušli u Madrid 1808. Kralj Josip Bonaparte dekretom je 1810. naredio ukidanje svih crkvenih redova pa je tako i bosonoge trinitarce prisilio da napuste svoj samostan. Da bi se sačuvao milosni lik, prenesen je u župnu crkvu Sv. Martina. Kip se bosonogima vratio 1814. da bi ga ponovo zbog Mendizabalova ukidanja samostanâ 16. ožujka 1836. morali ostaviti, ovaj put na zamolbu bratovštine Svetog ropstva našeg oca Isusa, župnoj crkvi Svetog Sebastijana de la Villa u Madridu. Tako su spriječili da kip dospije u samostan obuvenih trinitaraca u Atochi koji su vlasti pretvorile u skladište oduzetih svetih slika i predmeta. Vojvoda od Medinacelija je 1845. zatražio od Ministarstva milosti i pravde da se lik vrati na staro mjesto. Trinitarci se još nisu bili oporavili od ukidanja. U njihovu su se bivšem samostanu sve do 1895. izmjenjivale razne redovničke kongregacije pa su vojvode od Medinacelija, u skladu sa željom madridskog biskupa, crkvu dali na upravljanje kapucinima koji su crkvu i samostan preuzeli 7. srpnja 1895. Otada se lik ponovo javno i žarko časti, a 1930. izgrađena je nova crkva.

Španjolski građanski rat (1936.-1939.) donio je nove nedaće. Štovatelji i susjedi samostana uspjeli su 13. ožujka 1936. spriječiti da odred ljevičara uništi milosni lik. Kapucini su zatim 17. srpnja iste godine skinuli kip s retabla i stavili ga u hrastovu škrinju koju je napravio fra Antonin de la Mata te sakrili u podrum. Uskoro se u crkvi i samostanu nastanio republikanski bataljun i vojnici su tražeći kakve daske da se ugriju na madridskoj zimi pronašli skriveni Isusov kip. Šef bataljuna ga je predao Odboru za riznicu koji ga je prevezao u Valenciu. U ožujku 1938. kip je dospio Barcelonu. Odatle je 3. veljače 1939. s raznim umjetninama poslan u Ženevu gdje je stigao 12. veljače iste godine.

Umjetnine su 4. ožujka 1939. popisane u palači Lige naroda u Ženevi. Tomu je nazočio i Španjolac Arpe koji je u svom dnevniku zapisao da je toga dana "mogao svjedočiti nečemu za mene vrlo uzbudljivom i emocionalnom". Slučajno je stigao kad su otvorili kutiju u kojoj je bio kip Isusa od Otkupa: "Bacio sam na pod kredu koju sam nosio u ruci kako bih pod tim izgovorom mogao kleknuti jednim koljenom na pod [...]". U trenutku kad je došao na kipu su bili perika, kruna i škapular Presvetog Trojstva. Oko Spasiteljeva su lika stajali stručnjaci i promatrali ga kao obični objekt. Gospodinu Arpeu se u tom trenutku učinilo da je Isus kad su ga doveli Kajfi imao upravo takav dostojanstven i šutljiv stav. S dva metra udaljenosti promatrao je tu zastrašujuću scenu. "Smiren i prodoran pogled toga pocrnjelog lica govorio je u šutnji [...]".

Nakon kraja građanskog rata, zalaganjem predstavnika nove španjolske vlade, kip je 10. svibnja 1939. vlakom napustio Ženevu. Nakon što je prošao jugom Francuske i raznim španjolskim gradovima, dočekali su ga s vojnim počastima u Pozuelu de Alarcón blizu Madrida. Uoči blagdana sv. Izidora, okupio se sav Madrid da bi u svečanoj procesiji 14. svibnja te godine još jedanput, nakon XVII. st., pratio trijumfalni povratak milosnog lika iz toga drugog ropstva i ulazak u njemu posvećenu crkvu.

Čašćenje se od tada nije prekidano. Ovaj Kristov prikaz među najpopularnijima je u Španjolskoj. Osim Isus Nazarećanin, naziva se još Isus od Otkupa, Isus Zarobljeni i Otkupljeni, a od kraja XIX. st. i Isus od Medinacelija. Papa Pio XI. uzdigao je 1928. tamošnju bratovštinu u nadbratovštinu kojoj su pridružene tisuće članova, a Pavao VI. je 1. rujna 1973. madridsku crkvu Isusa od Medinacelija odlikovao čašću manje bazilike. Bratovštine Isusa Nazarećanina nalaze se po cijeloj Španjolskoj- Madrid, Córdoba, Salamanca, Martos, Baeza, Sevilla, Málaga, Murcia, San Fernando, Granada, Écija, Almería, Bilbao, Mondoñedo... Neke potječu iz prethodnih stoljeća, a osnivaju se i u naše vrijeme. Osim djelâ milosrđa, održavaju i slikovite procesije, posebno u Velikom tjednu. One još i danas odražavaju barokni sjaj katoličke obnove. 

Za procesije se kip Isusa od Medinacelija iznosi na raskošnoj nosiljci visokoj oko četiri metra i teškoj više tona uz emocije gotovo milijunskog mnoštva vjernika. Visok je 173 cm, na glavi mu je u svečanim prilikama zlatna kruna s dragim kamenjem koju su darovali madridski zlatari 1956., nosi jednu od tridesetak tunika (među njima se ističe ona koju je 1846. darovao kralj Franjo Asiški Burbonski i ona iz 1883. vojvotkinje od Medinacelija), na prsima mu se uvijek nalazi škapular Presvetog Trojstva kao podsjetnik da je taj lik s kršćanima bio zarobljen i otkupljen iz saracenskog ropstva. Gospodar Madrida ima cijelu kolekciju škapulara od kojih je najvrjedniji zlatni s dragim kamenjem, također dar zlatara 1957.

Pobožnost prema Isusu od Medinacelija svake godine ima svečani početak na prvi petak u ožujku. Na YouTubeu postoje brojni videozapisi koji prikazuju vrlo dugi red vjernika koji satima čekaju na otvorenje ove madridske bazilike kako bi Isusu iskazali štovanje ljubljenjem noge milosnog lika. Vjernicima se u tom iskazu pobožnosti svake godine pridruži i jedan predstavnik kraljevske obitelji. Kad je Pavao VI. poljubio kipić Isusa od Medinacelija u Rimu, zaželio je da njegov poljubac tom Isusovu liku donese blagoslov svima koji Isusa ljube i štuju u Madridu. Nedavno je objavljen jedan strip pa čak i za čitav roman o povijesti ovoga milosnog kipa.

Prije kratke molitvice s jedne sličice (malo izmijenjene, čini se da je zapravo skraćena iz ove devetnice), vrijedno je spomenuti riječi nekoć slavno vladajućeg pape Benedikta XVI. na Svjetskom danu mladeži u Madridu 2011. Tada su za molitvu križnog puta iz raznih dijelova Španjolske doneseni sveti likovi posebno dragi tamošnjim vjernicima. Kip Isusa Nazarećanina bio je postavljen na IV. postaji. Benedikt XVI. je nakon molitve rekao: 

"Na ovom putu prema brdu Kalvariji pomoglo nam je također promatranje ovih izvanrednih slika iz vjerske baštine španjolskih biskupija. To su slike u kojima vjera i umjetnost tvore sklad da dotaknu srca ljudi i potaknu ih na obraćenje. Kad je pogled vjere čist i autentičan, ljepota stupa u njegovu službu i u stanju je tako prikazati otajstva našega spasenja, da nas ona najdublje potresu i preobraze naše srce, kako se dogodilo sv. Tereziji od Isusa dok je razmatrala jedan lik izranjenoga Krista (usp. Autobiografija, 9:1)".*

Molitva:

Preslatki Isuse Nazarećanine, Božanski Otkupitelju duša; ja, Tvoje neznatno stvorenje i bijedni crv, bacam se nice pred Tvojim svetim nogama, štujem Tvoju presvetu muku, osobito ono što predstavlja ovaj Tvoj časni i čudotvorni otkupljeni lik. Beskrajno Ti zahvaljujem što si za moje otkupljenje pretrpio tolika poniženja, uvrjede i sramotu.

Prosim Te Gospodine, zbog istih Tvojih presvetih žalosti i boli, da mi udijeliš živu vjeru, čvrsto ufanje i pravo milosrđe da te ljubim iznad svih stvari. Također Te Gospodine tražim milost koju se ufam zadobiti od Tvoje uzvišene blagosti u ovaj dan; ako je na Tvoju slavu i na spasenje moje duše. Ovo je milost koju Te prosim (___), Bože moj, koji živiš i kraljuješ s Bogom Ocem u jedinstvu Duha Svetoga. Bog po sve vijeke vjekova. Amen.

(Tri Očenaša i jedno Vjerovanje)

Strjelovita molitvica:

Isuse Otkupitelju svijeta, smiluj mi se. (triput)

Sastavljeno prema: Meditaciones trinit., Religión en Libertad...
Slike: Tras sus huellas (1), WIKIMEDIA COMMONS (2), Facebook.com/O. of the Most Holy Trinity (3, 4, 7), aparicaodelasalette (5), Religión en Libertad (6)